30
ponedjeljak
ožujak
2009
Osjećam se haj
Danas se osjećam fantastično. Ko ova malička kad je snimala ovo gdje je tetoše svi po redu. Otkinula sam na njene pleksi štikle(zanemarite prošli post, ovo je bila čista simpatija na iste preko ekrana), makar nemam pojma gdje bi ih nosila osim kao modni dodatak za special occasions s Aidanom. Dobro, otkinuh i na trbušnjake koji mogu parirati onima Carmen Electre. Ma i na jastuk iz Kare-a gdje je snimala spot, a koji sam snimila čim se ta trgovina namještaja & Co. otvorila. Činjenica, suptilni kič treba znati dobro ukomponirati s ostalim. Uglavnom, prštim od samoljubivosti i ponosna sam na sebe toliko da bi da mogu sama sebe izgrlila onako ko Draguljče, (mlađarijo, guglajte ako ne znate!), pa odletila u zrak...Zaključih da sam stvarno sretnica u zadnje vrijeme. Uz malo sreće i preporuku uspjela sam riješiti problematiku nalaženja novog posla u danima kada se ljudi koji ga gube broje u stotinama dnevno. I ne samo to. Prvi put nakon 9 godina, radit ću u struci, ponovo voziti službeni auto, idem narafski i na nešto veću plaću koja je navodno na vrijeme, što mi je i više nego bitna stavka nakon otužne prošle godine i pol. Predobro da bi bilo istinito. Ne budi lijena, svratila sam nakon razgovora do svog faksa, skužila da se tamo štošta promijenilo, ali da su zidovi još uvijek jednako nepobojani i da po mirisu iz kantine još uvijek nepogrešivo mogu otkriti što to tete kuhaju taj dan. Nadobudno sam se uputila u studentsku knjižnicu i izašla s tri knjige van koje mi je teta dala drage volje na posudbu na rok od mjesec dana kao bivšem studentu bez ikakve naknade ili ponovne upisnine. Kad ću ih vraćati, uzet ću joj i neku kavicu za uslugu, ovaj put sam previše bila u strci da bih stigla tražiti trgovinu u kvartu u kojem sam zadnji put bila u svojim dvadesetima. A i treba iskoristiti stari godišnji, pa ću malo ponavljati. Jednako tako ću nastaviti svoje tretmane koji su mi prestali uzrokovati muskulfiber, što znači da sam krenula ka priči vraćanja u fit formu. I Button je u formi, pa je Aidan utržio neke pare uz navijanje u cik zore ovaj vikend kad je ovaj vozio. Baš volim kad mi sve krene uzlaznom putanjom. Još da se fondovi oporave, gdje bi mi bio kraj…
komentiraj (25) * ispiši * #
23
ponedjeljak
ožujak
2009
O ženskim časopisima
Opet, nakon dugo vremena. Nije baš da kupujem ženske časopise. Ako i kupujem neke časopise, onda su vezani za praktične stvari koje me zanimaju tipa uređenje stana, fotkanje ili raznorazne gadgete, ali pokleknuh jučer. I tako na svojoj redovitoj subotnjoj „ranojutarnjoj“ kavi čitam neki časopis koji sam kupila na kiosku samo zato jer je debljine i tiska tipa Cosmopolitan, ali košta 7 kuna pa rekoh da vidim šta ima unutra. I počela ja čitati. Naprosto mi je nevjerojatno banaliziranje žena kao takvih, stereotipovi po kojima navodno sve mi postupamo. Moš' mislit! Ako je tome tako, uskoro ću se zapitati jesam li ja stvarno žensko. Naime, eto tipičnih primjera takvog baljezganja u ženskim časopisima:
-Žene naprosto obožavaju kupovati cipele. Svaka ih ima gomilu. Kad vam muž ili šef dignu tlak, ajte žene kupovati cipele. Što skuplje, to veća satisfakcija. Nema veze što ste za Baldininija, Pollinija ili Pradu odvalile pol plaće. Vaš jedini (ili bar onaj službeni) će razumijeti da je bio "zao i loš" i ako vam usfali dati da podmirite troškove vašeg omiljenog kartičara ili da je vaša šefica stvarno glupava gadura…I ne samo to, uredno u svakom tom ženskom časopisu svakog iole poznatog, a da je ženskog spola pitaju jel ima fetiš na kupovanje cipela i sve redom potvrdno odgovovaraju.
Zašto odstupam od toga:
Ja sam žena koja probleme i sranja na poslu nastoji riješiti razgovorom, bilo s pretpostavljenim ili onim još više od njega. Kad su u pitanju veze, ako su se i dešavali neki nesporazumi u bivšim vezama (u ovoj nemam takvih problema), pokušavala sam stvar riješiti prvenstveno oralno, naravno, mislim na razgovor, makar i ovo na što ste pomislili može biti vrlo dobar poticaj za rješavanje nastalih problema, prvenstveno zato jer vam je onemogućeno pričati pa samim tim su muški sretniji jer im ne prigovarate. Cipele kupujem samo kad je potreba i ne gomilam ih iz jednostavnog razloga, a taj je skroz popunjen ormar za cipele, a s obzirom da solo živim, a on je dobar metar i kusur širok i 60 cm dubok, nisam baš luda za idejom da ih držim po zapećcima i kutijama. Stoga, cipelama neka probleme rješavaju neke druge, ja nisam ta, sorry. Imam dovoljno i ravnih i onih na petu i čemu onda deset varijacija na temu koje će ionako biti demode iduće sezone?
-Kad ženu ostavi muškarac, ona će odmah tužno odskakutati frizeru i drastično se ošišati ili promijeniti frizuru. Ili će se sama ošišati ko Britney mašinicom što će nama ostalima izmamiti suzu suosjećanja jer se udala za luzera koji joj je ekspresno napravio dvoje ljupke dječice i doveo ju do ruba živčanog sloma. Aha. Da sam svaki put kad sam popušila u životu od raznoraznih muških primjeraka mijenjala nešto na kosi, danas bi nosila periku ko Dule Lokin.
Zašto odstupam od toga:
Frizeru idem kad to potreba ili prilika zahtijeva. Oduvijek. Nisam nikad ljubavne probleme rješavala frizerskim uslugama i drastičnim promjenama na glavi. Njih sam rješavala razgovorom s prijateljicama, plakanjem na ramenu i raspredanjem o muškom mozgu s prijateljima, ponekad alkoholom ili drugim dečkom. Ništa od toga nije dugoročno učinilo pomak, jer pomak se zbiva u glavi protekom vremena. Ničim drugim. I kad postaneš svjesna svojih vrijednosti, ostaje ti nada da će naići netko tko će prepoznati tvoje kvalitete. Ako se to i ne desi u nekom duljem razdoblju postoji sijaset načina kako si kvalitetno možeš ispuniti vrijeme radeći na sebi, od vježbanja, učenja novih jezika, čitanja, ma sto stvari…
-Žene su silno opterećene svojim godinama i zadržavanjem napetih crta lica i tijela.
Zašto odstupam od toga:
Nisam ta. Ne skroz, samo malo jesam, priznajem ipak. Doduše, lagala bih kada bih rekla da ne koristim boje za kosu da prekrijem svojih par sijedih (kojih je sve više jer od genetike ne možeš pobjeći) i da ne koristim skupe kreme protiv prvih bora jer ih koristim. Opcija odlaska pod nož radi zadržavanja mladolikog izgleda kod mene nikad neće doći u obzir. Ponosno nosim svoju sredinu tridesetih i nemam namjeru ikada napumpavati sise ili isisavati salo s trbuha, bokova ili dupeta i ubrizgavati ih u usta ili gdje već. Čak i da imam sredstava da si to mogu priuštiti, ne bih, hvala. Lokot na usta, bicikl među noge, bučice u ruke i lijeganje na strunjaču u društvu istomišljenica čine mi se kao suvislije rješenje. Uostalom, koliko god mediji glorificiraju vanjski sjaj i izgled, ja još uvijek živim u uvjerenju da je bitno ono unutar nečije glave od onog izvana. Možda sam posljednji mohikanac po tom pitanju, ali vjerujem da nas ima više.
Pa da čujem sad vas, jel gomilate cipele i caltate frizerima za svaku depru …
komentiraj (40) * ispiši * #
08
nedjelja
ožujak
2009
Sve je super i sve je za pet
...Kad si žensko i voliš glancat parket. Šalim se malo, iako je to možda neprimjereno na Dan žena, ali bitno je da rima štima, a isto tako nije daleko od istine jer su rijetki muškarci koji će se latiti glancanja istog...Nije da nisam prisutna ovdje, ali previše toga mi se događa van blogosfere. Konačno se nazire proljeće, procvale su visibabe, jaglaci i drijemovci u vrtu, malo sam se bavila čišćenjem istog od jesenjeg lišća, a čim se pojavi sunce, makar i zubato, prolistam i ja. Raspoloženje mi je super, obavila sam cijepljenja svojih dlakavaca, neki su bili nešto bolesni, ali sada ipak ide na bolje, a ja sam lakša za XYZ kn, ali nije mi žao jer bih za njih dala i zadnju kintu. S dolaskom sunca, opet me opalila ideja da započnem sa svojom proljetnom regeneracijom tijela i duha. Što se tiče tijela tu počinjem od idućeg tjedna prakticirati neke tretmane, pa ću vas izvijestiti o rezultatima koji navodno ne bi smjeli izostati. Uglavnom, dosta mi je više hiberniranja, bicikl je u pripremi, gume su napumpane, već sam se vozila neku večer do kvartovskog dm-a, ali sam se smrzla jer je ipak još bilo prehladno, a nisam imala dovoljno debelu garderobu na sebi. Primijetih da su tete ispred te trgovine maknule i onaj stalak za bicikle zavezati, što očito znači da su bicikli još spremljeni po garažama i ostavama. Ove ulice ispod Sljemena znaju biti gadno vjetrovite kad povuče..Zapravo se sama sebi čudim kako uspijevam ostati pozitiva dok je sve totalno u banani oko mene, od situacije na poslu koja nije blistava već dobrih godinu i pol do crnih vijesti iz novina. Zato nastojim i dalje selektirati vijesti koje ću pročitati, a telku paliti samo kad ušuškana ispod pokrivača s g. Savršenim odlučim pogledati neki film ili seriju s dvd-a. I totalno se furam na Scarlet O' Haru da ću o sranjima razmišljati sutra i onda ako i kada se dogode. Mora da je ljubav ubila sav pesimizam i crne misli u meni. I to mi je super osjećaj za kojeg ne želim da nestane. Neki dan sam vidjela naslov u novinama da je jako porasla potražnja za antidepresivima, kasnije kad sam stigla kući, pročitala sam isti tekst na netu i shvatila koliko sam zapravo happy..Zapravo, gutanje pilseva za tu namjenu nije nikome ništa dobrog donijelo, to je bježanje od stvarnosti i suočavanja sa ružnim stranama života, najoptimalnije je pripremiti se na najgore, a nadati se najboljem. Isto tako, s obzirom da sam rođena u sedamdesetima, sjećam se dok sam bila dijete i čekanja u redovima za kavu, bezveznih obveznica za ceste, nestašica benzina, stabilizacije, usmjerenog obrazovanja i sličnih čudesa. Preživjeli smo to sve. I stalno se trubi o krizi na ovim prostorima. Ne tako davno dobila sam jako zgodnu forwardušu na mail, a išla je ovako:
Sedam čuda socijalizma:
1. Svi su bili zaposleni;
2. Iako su svi bili zaposleni nitko nije ništa radio;
3. Iako nitko nije ništa radio, svi planovi su bili 100 % ispunjeni;
4. Iako su planovi bili ispunjeni, trgovine su bile prazne;
5. Iako su trgovine bile prazne, svi su imali sve;
6. Iako su svi imali sve, svi su i krali;
7. Iako su svi krali, nikad ništa nije nedostajalo.
U demokraciji čuda nema:
1. Samo rijetki su zaposleni;
2. Zaposleni rade za one koji ne rade ništa;
3. Iako rade za one koji ne rade ništa, plaću ne dobivaju;
4. Oni koji ne rade imaju sve;
5. Trgovine su pune, ali većinom kupuju oni koji nemaju ništa;
6. Kradu samo odabrani (od naroda);
7. Iako kradu, stalno se žale kako imaju premalo.
Autor je nepoznat, ali svaka mu je na mjestu. Isto tako, veliki Krleža je svojedobno napisao mudru u Petrici Kerempuhu: „Nigdar ni bilo da nekak' ni bilo, a nigdar ni ne bu da nam nekak ne bu“. Shodno tome, pogasite te televizore, samo se bezveze živcirate, idite van u prirodu, berite cvijeće, bacajte kamenčiće u rijeku ili more i divite se radije nebu nego političarima i njihovim pretilim figurama. Ja bježim van čim objavim tekst...
komentiraj (25) * ispiši * #
