Marketing
O ženskim časopisima
Opet, nakon dugo vremena. Nije baš da kupujem ženske časopise. Ako i kupujem neke časopise, onda su vezani za praktične stvari koje me zanimaju tipa uređenje stana, fotkanje ili raznorazne gadgete, ali pokleknuh jučer. I tako na svojoj redovitoj subotnjoj „ranojutarnjoj“ kavi čitam neki časopis koji sam kupila na kiosku samo zato jer je debljine i tiska tipa Cosmopolitan, ali košta 7 kuna pa rekoh da vidim šta ima unutra. I počela ja čitati. Naprosto mi je nevjerojatno banaliziranje žena kao takvih, stereotipovi po kojima navodno sve mi postupamo. Moš' mislit! Ako je tome tako, uskoro ću se zapitati jesam li ja stvarno žensko. Naime, eto tipičnih primjera takvog baljezganja u ženskim časopisima:
-Žene naprosto obožavaju kupovati cipele. Svaka ih ima gomilu. Kad vam muž ili šef dignu tlak, ajte žene kupovati cipele. Što skuplje, to veća satisfakcija. Nema veze što ste za Baldininija, Pollinija ili Pradu odvalile pol plaće. Vaš jedini (ili bar onaj službeni) će razumijeti da je bio "zao i loš" i ako vam usfali dati da podmirite troškove vašeg omiljenog kartičara ili da je vaša šefica stvarno glupava gadura…I ne samo to, uredno u svakom tom ženskom časopisu svakog iole poznatog, a da je ženskog spola pitaju jel ima fetiš na kupovanje cipela i sve redom potvrdno odgovovaraju.
Zašto odstupam od toga:
Ja sam žena koja probleme i sranja na poslu nastoji riješiti razgovorom, bilo s pretpostavljenim ili onim još više od njega. Kad su u pitanju veze, ako su se i dešavali neki nesporazumi u bivšim vezama (u ovoj nemam takvih problema), pokušavala sam stvar riješiti prvenstveno oralno, naravno, mislim na razgovor, makar i ovo na što ste pomislili može biti vrlo dobar poticaj za rješavanje nastalih problema, prvenstveno zato jer vam je onemogućeno pričati pa samim tim su muški sretniji jer im ne prigovarate. Cipele kupujem samo kad je potreba i ne gomilam ih iz jednostavnog razloga, a taj je skroz popunjen ormar za cipele, a s obzirom da solo živim, a on je dobar metar i kusur širok i 60 cm dubok, nisam baš luda za idejom da ih držim po zapećcima i kutijama. Stoga, cipelama neka probleme rješavaju neke druge, ja nisam ta, sorry. Imam dovoljno i ravnih i onih na petu i čemu onda deset varijacija na temu koje će ionako biti demode iduće sezone?
-Kad ženu ostavi muškarac, ona će odmah tužno odskakutati frizeru i drastično se ošišati ili promijeniti frizuru. Ili će se sama ošišati ko Britney mašinicom što će nama ostalima izmamiti suzu suosjećanja jer se udala za luzera koji joj je ekspresno napravio dvoje ljupke dječice i doveo ju do ruba živčanog sloma. Aha. Da sam svaki put kad sam popušila u životu od raznoraznih muških primjeraka mijenjala nešto na kosi, danas bi nosila periku ko Dule Lokin.
Zašto odstupam od toga:
Frizeru idem kad to potreba ili prilika zahtijeva. Oduvijek. Nisam nikad ljubavne probleme rješavala frizerskim uslugama i drastičnim promjenama na glavi. Njih sam rješavala razgovorom s prijateljicama, plakanjem na ramenu i raspredanjem o muškom mozgu s prijateljima, ponekad alkoholom ili drugim dečkom. Ništa od toga nije dugoročno učinilo pomak, jer pomak se zbiva u glavi protekom vremena. Ničim drugim. I kad postaneš svjesna svojih vrijednosti, ostaje ti nada da će naići netko tko će prepoznati tvoje kvalitete. Ako se to i ne desi u nekom duljem razdoblju postoji sijaset načina kako si kvalitetno možeš ispuniti vrijeme radeći na sebi, od vježbanja, učenja novih jezika, čitanja, ma sto stvari…
-Žene su silno opterećene svojim godinama i zadržavanjem napetih crta lica i tijela.
Zašto odstupam od toga:
Nisam ta. Ne skroz, samo malo jesam, priznajem ipak. Doduše, lagala bih kada bih rekla da ne koristim boje za kosu da prekrijem svojih par sijedih (kojih je sve više jer od genetike ne možeš pobjeći) i da ne koristim skupe kreme protiv prvih bora jer ih koristim. Opcija odlaska pod nož radi zadržavanja mladolikog izgleda kod mene nikad neće doći u obzir. Ponosno nosim svoju sredinu tridesetih i nemam namjeru ikada napumpavati sise ili isisavati salo s trbuha, bokova ili dupeta i ubrizgavati ih u usta ili gdje već. Čak i da imam sredstava da si to mogu priuštiti, ne bih, hvala. Lokot na usta, bicikl među noge, bučice u ruke i lijeganje na strunjaču u društvu istomišljenica čine mi se kao suvislije rješenje. Uostalom, koliko god mediji glorificiraju vanjski sjaj i izgled, ja još uvijek živim u uvjerenju da je bitno ono unutar nečije glave od onog izvana. Možda sam posljednji mohikanac po tom pitanju, ali vjerujem da nas ima više.
Pa da čujem sad vas, jel gomilate cipele i caltate frizerima za svaku depru …
Post je objavljen 23.03.2009. u 10:16 sati.