30

ponedjeljak

ožujak

2009

Osjećam se haj

Danas se osjećam fantastično. Ko ova malička kad je snimala ovo gdje je tetoše svi po redu. Otkinula sam na njene pleksi štikle(zanemarite prošli post, ovo je bila čista simpatija na iste preko ekrana), makar nemam pojma gdje bi ih nosila osim kao modni dodatak za special occasions s Aidanom. Dobro, otkinuh i na trbušnjake koji mogu parirati onima Carmen Electre. Ma i na jastuk iz Kare-a gdje je snimala spot, a koji sam snimila čim se ta trgovina namještaja & Co. otvorila. Činjenica, suptilni kič treba znati dobro ukomponirati s ostalim. Uglavnom, prštim od samoljubivosti i ponosna sam na sebe toliko da bi da mogu sama sebe izgrlila onako ko Draguljče, (mlađarijo, guglajte ako ne znate!), pa odletila u zrak...Zaključih da sam stvarno sretnica u zadnje vrijeme. Uz malo sreće i preporuku uspjela sam riješiti problematiku nalaženja novog posla u danima kada se ljudi koji ga gube broje u stotinama dnevno. I ne samo to. Prvi put nakon 9 godina, radit ću u struci, ponovo voziti službeni auto, idem narafski i na nešto veću plaću koja je navodno na vrijeme, što mi je i više nego bitna stavka nakon otužne prošle godine i pol. Predobro da bi bilo istinito. Ne budi lijena, svratila sam nakon razgovora do svog faksa, skužila da se tamo štošta promijenilo, ali da su zidovi još uvijek jednako nepobojani i da po mirisu iz kantine još uvijek nepogrešivo mogu otkriti što to tete kuhaju taj dan. Nadobudno sam se uputila u studentsku knjižnicu i izašla s tri knjige van koje mi je teta dala drage volje na posudbu na rok od mjesec dana kao bivšem studentu bez ikakve naknade ili ponovne upisnine. Kad ću ih vraćati, uzet ću joj i neku kavicu za uslugu, ovaj put sam previše bila u strci da bih stigla tražiti trgovinu u kvartu u kojem sam zadnji put bila u svojim dvadesetima. A i treba iskoristiti stari godišnji, pa ću malo ponavljati. Jednako tako ću nastaviti svoje tretmane koji su mi prestali uzrokovati muskulfiber, što znači da sam krenula ka priči vraćanja u fit formu. I Button je u formi, pa je Aidan utržio neke pare uz navijanje u cik zore ovaj vikend kad je ovaj vozio. Baš volim kad mi sve krene uzlaznom putanjom. Još da se fondovi oporave, gdje bi mi bio kraj…

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.