Marketing
Sve je super i sve je za pet
...Kad si žensko i voliš glancat parket. Šalim se malo, iako je to možda neprimjereno na Dan žena, ali bitno je da rima štima, a isto tako nije daleko od istine jer su rijetki muškarci koji će se latiti glancanja istog...Nije da nisam prisutna ovdje, ali previše toga mi se događa van blogosfere. Konačno se nazire proljeće, procvale su visibabe, jaglaci i drijemovci u vrtu, malo sam se bavila čišćenjem istog od jesenjeg lišća, a čim se pojavi sunce, makar i zubato, prolistam i ja. Raspoloženje mi je super, obavila sam cijepljenja svojih dlakavaca, neki su bili nešto bolesni, ali sada ipak ide na bolje, a ja sam lakša za XYZ kn, ali nije mi žao jer bih za njih dala i zadnju kintu. S dolaskom sunca, opet me opalila ideja da započnem sa svojom proljetnom regeneracijom tijela i duha. Što se tiče tijela tu počinjem od idućeg tjedna prakticirati neke tretmane, pa ću vas izvijestiti o rezultatima koji navodno ne bi smjeli izostati. Uglavnom, dosta mi je više hiberniranja, bicikl je u pripremi, gume su napumpane, već sam se vozila neku večer do kvartovskog dm-a, ali sam se smrzla jer je ipak još bilo prehladno, a nisam imala dovoljno debelu garderobu na sebi. Primijetih da su tete ispred te trgovine maknule i onaj stalak za bicikle zavezati, što očito znači da su bicikli još spremljeni po garažama i ostavama. Ove ulice ispod Sljemena znaju biti gadno vjetrovite kad povuče..Zapravo se sama sebi čudim kako uspijevam ostati pozitiva dok je sve totalno u banani oko mene, od situacije na poslu koja nije blistava već dobrih godinu i pol do crnih vijesti iz novina. Zato nastojim i dalje selektirati vijesti koje ću pročitati, a telku paliti samo kad ušuškana ispod pokrivača s g. Savršenim odlučim pogledati neki film ili seriju s dvd-a. I totalno se furam na Scarlet O' Haru da ću o sranjima razmišljati sutra i onda ako i kada se dogode. Mora da je ljubav ubila sav pesimizam i crne misli u meni. I to mi je super osjećaj za kojeg ne želim da nestane. Neki dan sam vidjela naslov u novinama da je jako porasla potražnja za antidepresivima, kasnije kad sam stigla kući, pročitala sam isti tekst na netu i shvatila koliko sam zapravo happy..Zapravo, gutanje pilseva za tu namjenu nije nikome ništa dobrog donijelo, to je bježanje od stvarnosti i suočavanja sa ružnim stranama života, najoptimalnije je pripremiti se na najgore, a nadati se najboljem. Isto tako, s obzirom da sam rođena u sedamdesetima, sjećam se dok sam bila dijete i čekanja u redovima za kavu, bezveznih obveznica za ceste, nestašica benzina, stabilizacije, usmjerenog obrazovanja i sličnih čudesa. Preživjeli smo to sve. I stalno se trubi o krizi na ovim prostorima. Ne tako davno dobila sam jako zgodnu forwardušu na mail, a išla je ovako:
Sedam čuda socijalizma:
1. Svi su bili zaposleni;
2. Iako su svi bili zaposleni nitko nije ništa radio;
3. Iako nitko nije ništa radio, svi planovi su bili 100 % ispunjeni;
4. Iako su planovi bili ispunjeni, trgovine su bile prazne;
5. Iako su trgovine bile prazne, svi su imali sve;
6. Iako su svi imali sve, svi su i krali;
7. Iako su svi krali, nikad ništa nije nedostajalo.
U demokraciji čuda nema:
1. Samo rijetki su zaposleni;
2. Zaposleni rade za one koji ne rade ništa;
3. Iako rade za one koji ne rade ništa, plaću ne dobivaju;
4. Oni koji ne rade imaju sve;
5. Trgovine su pune, ali većinom kupuju oni koji nemaju ništa;
6. Kradu samo odabrani (od naroda);
7. Iako kradu, stalno se žale kako imaju premalo.
Autor je nepoznat, ali svaka mu je na mjestu. Isto tako, veliki Krleža je svojedobno napisao mudru u Petrici Kerempuhu: „Nigdar ni bilo da nekak' ni bilo, a nigdar ni ne bu da nam nekak ne bu“. Shodno tome, pogasite te televizore, samo se bezveze živcirate, idite van u prirodu, berite cvijeće, bacajte kamenčiće u rijeku ili more i divite se radije nebu nego političarima i njihovim pretilim figurama. Ja bježim van čim objavim tekst...
Post je objavljen 08.03.2009. u 15:41 sati.