MOJIH 5 LJUBAVNIH PJESMICA iliti DIZALA ME NA STOL PJESMA, DUŠA MI JE BILA TIJESNA

Ljudi, meni je nemoguće odabrati tako malo. Gotovo pa nemoguće. Ja sam ipak prilični hrčak za cd-e, međutim ima jedno razdoblje koje mi je prilično priraslo srcu što se tiče muzike…Moj odabir započela bih jednom pjesmom koja je bila iznimno popularna, a dečki su nakon nje jednostavno utihnuli i nije se za njih više čulo..Koliko se vrtila, mislim da im je dovoljna za lagodan život do penzije.

Ten Sharp-You

Ova pjesma je pjevana od mali milion izvođača, najpoznatija je Elvisova verzija, ali meni je genijalna i ova s Willie Nelsonom i Jon Bon Jovijem-Always on my mind





Treća koja zaslužuje mjesto među odabranima je George Michael-A different corner. Šta reć', sjajno pjeva, a to što radi po parkovima i wc-ima me uoće nije briga.





Četvrta je također jedna starijeg datuma koju uvijek volim čuti, nije baš tipičan sentiš, ali je krasan predstavnik doba novog romantizma koje mi je jako priraslo srcu što se muzike tiče.

Spandau Ballet-Only when you leave




Peta, da ne zaspite, su neizbježni Gun'n'roses-Sweet child of mine




Eto. Prosljeđujem štafetu Darkovskom, Podravcu, Žaklini, Štefici i Morfini. Da ne zaboravim, van svih konkurencija je ona koju mi pjevaju na svakoj svadbi, a stilski se nimalo ne uklapa u ove koje sam navela, pa ako se Xiola dobro zezala na temu narodnjaka, mogu i ja. Čaše lomim, na stol letim, vene sečem kad je čujem. Nikad me nitko voljeti neće kao on. Nadam se da me niste ozbiljno shvatili.. Također, shvatit ću ako taj maestralan uradak i prekinete u pola gledanja..ali pjesma je o nesretnoj ljubavi,jbga..

Oproštaj od Azriela u nedjeljno jutro

Eto, dok većina vas spava, a laganih je 5 ujutro, ja sjedim za kompom lagano tupog pogleda. Večeras sam oko pola četiri ujutro (još) jednom svom ljubimcu skratila muke. Umirao je cijeli dan, srce mu je radilo sve sporije i teško je disao. Nema više mog Azriela. Unatoč naporima veterinara u tri veterinarske stanice u istom danu, ne bi puno dulje izdržao. Nestao je u jednom danu. Oni koji me redovito prate i privatno poznaju znaju koliko obožavam svoje živine i da ću radije zakinuti sebe u mnogočemu, nego njih. Azriel je bio mačak star dvije godine, crn od glave do pete s disketnom kravaticom od par bijelih dlaka ispod vrata, prekrasne crne dlake i tako podatan i mio da kad bi vam se uvaljao u krilo, ne biste ga htjeli pustiti, a on bi se „ućipio“ dok vam se ne bi noge ukočile..Čini mi se još uvijek kao da će odnekud iskočiti i grebat mi po prozoru da ga pustim u svoju spavaću sobu da prespava u njoj. Obožavao je uvaljat mi se u krevet, spavati u svojoj crvenoj spužvastoj kućici koju sam mu kupila ili grijat guzu na satelitskom receiveru ili radijatoru preko zime..Moram se pomirit s činjenicom da više neće grebuckat i mijaukati kad vidi da vadim konzervu za njega..Ovo je mala oda mačku koji nikad nije našao curu jer se bojao većih i krupnijih “ frajera“ od njega i mačku koji mi je danas umirao na rukama i gledao me svojim krupnim okama kao da me želi zapamtiti i ponovo se vratiti k meni u nekom drugom obličju …Zbogom Azro,i tebe mi je odnijela mačja leukemija kao i tvog mlađeg bracu jesenas. Još jednom apeliram na sve vlasnike maca koji imaju dvorišta,cijepite svoje mace ako ih imate više, Azrek je to očito imao u sebi otprije, ali se virus valjda aktivirao uslijed pada imuniteta. Mace će vam u slučaju aktivacije virusa živjeti najviše 5 dana. Meni je Azriel bio drugi mačak kojem se to dogodilo u manje od 6 mjeseci…Volite životinje i pomažite im, ne štedite na njima..Ljudi si mogu sami pomoći ili bar pokazati gdje ih boli. Životinje to ne mogu. Imajte to uvijek na umu. I cijepite ih, mada ne postoji zakonska obaveza za to. Ili bar testirajte jer ova bolest se ne da izliječiti..
U prilogu je nekoliko njegovih fotografija. ima i dodan još jedan slideshow u galeriji sa strane.

Pisano 22.04. u cik zore, objavljeno podosta kasnije

Such a perfect day….

Ima dana kad mi je svega puna kapa, kada me ugnjave maksimalno na poslu da bi ih sve poslala u tri pm (kao danas npr.), a iza takvih dana, ma kako mi se oni šugavima u prvi mah činili, uvijek se pojavi neko sunce..S jednim od takvih sunaca bijah danas na kavi. U životu uvijek postoje ljudi s kojima ne morate funkcionirati na dnevnom nivou, ali ćete se pri prvom susretu s njima nakon duljeg vremena istračati na mrtvo ime i sve ispretresti što se izdogađalo kroz period vremena u kojem se niste vidjeli. To su ljudi koji unatoč nedaćama koje imaju u životu, funkcioniraju kao totalni pozitivci bez obzira što im je i zdravlje i ljubavni život i posao u banani. Takve ljude volim jako je se ne daju izbaciti iz takta, nego samo furaju film Io penso positivo…Ja takvih ljudi imam preko nekoliko u svom malom žiću i iskreno, ne znam kako bih bez njih…I zato, svaki put kad otključavam auto i odlazim u čudan sat s posla, sjetit ću se njih. Možda ću i napraviti terapiju noćne vožnje uz glasnu muziku s radija po gradu u čudni sat. Ili se neću ni vratiti prvo kući i napraviti moj đir po gradskim i prigradskim ulicama. Znam da takva besciljna vožnja kad se ponešto prorijedi promet zagađuje atmosferu, ali tako podiže iz mrtvih da je to diiiivnoooo. Sjećam se mnogih neprospavanih noći tijekom vikenda ili studentskih dana kada sam se vozila od npr. Lučkog do svog kvarta i uživala u trenucima provedenim u dobrom društvu, nebitno radilo se o muškoj osobi s kojom sam provela više nego zanimljivu večer u krevetu ili mješovitom društvu u kojem se dobro tulumarilo, pilo, zezalo ili samo gledala telka u nečijem stanu…Fale mi ti dani bezbrižnosti i neopterećenosti tabelama, troškovima i prihodima, porezima, statistikama, stresovima zbog promjene posla ili samom činjenicom da ti je šefica u pmsu i da trenutno mrzi cijeli svijet, pa tako i tebe i da će se sjetiti neke gluposti u 6 popodne i ugnjaviti te njome do pola 8. Ne volim negativu, ali primjećujem njen zamjetni porast u ljudima koji me okružuju…Želim imati i dalje svoja sunca. Makar i vozila cijelu noć i ne spavala uopće pa da naletim na njih negdje u nekoj pitoresknoj kvartovskoj birtiji ujutro u subotu na kavi. Naspavat ću se već jednog dana. Ako ne prije, kad jednog dana mi glava padne negdje na volan i zaspim.
Draga A., vozeći se preko pola grada danas doma s cuge iza posla, svirala je ova Lou Reedova pjesmica. Poželjela sam voziti se još satima tako po mraku i pjevati na sav glas uz otvoren prozor i vjetar koji mi je mrsio ionako "smrdanu" frizuru na kraju dana. Nadam se da nećemo opet tako dugo čekati..Nešto mi govori da ćeš ovo pročitati još večeras.

Snoopyshist in action

Zvuči jako nadobudno, možda čak i nekog asocira na naslove dvd-a s kioska, ali ne, nije taj action na koji ste pomislili... Danas, idem s terena, ožednih, uđoh u Interspar po mineralnu...kadli ono, na putu prema frižiderima sa sokovima i ostalom cugom, ugledam punu policu Snoopy drangulija, onako isturenu na van...U taj kobni čas mojim, inače savršeno mirnim tijelom, zavlada neko čudno stanje..To moram imat..I taaaaaaaaakoooo, sad imam dodatne gadgete sa Snuletom, redom: čaša za piće, kasica prasica (2. po redu s njim), ravnalo, šiljilo, gumica, magnet, obična olovka, blokić, pernica i tako to. U međuvremenu sam nabavila i trenirku s njim. Pa evo naramak fotki mog ulaska po mineralnu koja košta 100 kn :

Grupni portret današnjeg harača

Pernica i drangulije za istu


Ako mislite da sam usamljen slučaj freaka za Snule drangulije, evo dokaza za suprotno:

Snoopy telefon


Snoopy fontana, negdje u Minnesoti, SAD



Raj za snoopymanijake


Kamp Snoopy


i Snoopy je hrvatskog porijekla, od stoljeća sedmog..:)


Snoopytown u Tokiju



Red Rock, Arizona, SAD, stijena u obliku Snoopyija


Snoopy kao mural na zidu


Nastavak slijedi...

Krumpira, gospođo

Zanimljiva mi je vezanost muškaraca i poderanih čarapa, naročito ako su poderane na prstima. Čak bih se usudila reći da se radi o jednoj patološkoj vezanosti. Vrlo često se događa da usprkos „krumpirima“ na prstima ili peti, oni uredno nose takve čarape. Tako se nedavno desila prilična sramota predsjedniku svjetske banke Paulu Wolfowitzu, došo čovjek u Tursku u posjet i bedaček, a političari i njima slični uglavnom jesu takvi, nije imao uopće viziju da ako ide u džamiju, (valjda znaju gdje će se kretati taj dan,aj ges, nemam nikog na položaju-nažalost!), da mora skinut cipele.I lik skinuo cipele, izvirili krumpiri..Blicevi sijevaju ko da prolazi Paris Hilton. LINK Javna sramota radi siće koliko koštaju nove čarape. Gledajući realno, par muških čarapa, košta ako tražite 100% pamuk, cca 30 kn, doduše tu ne ubrajam Boss, Burlington i sl. fancy markice. Ono što je nadalje fascinantno je kako muški valjda uživaju u tom osjećaju provirivanja palca kroz rupu na čarapi. Jel ih to rajca, ili kaj? Ja znam da ako mi se takva stvar desi na najlonkama, da uredno otrčim u prvi dučan/trafiku/dm i kupim nove jer me užasno smeta taj osjećaj i presvučem ih na poslu još. Ne jednom sam i kod svog oca i kod dečkiju nailazila na takve primjerke i uredno takve bacala jer stvarno samo bezveze zauzimaju prostor u ladicama . I uglavnom nitko nikad nije skužio da su netragom nestale u bespućima Jakuševca. Kužim ja poslijeratne traume naših staraca, furali su se na kruh i mast i Trumanova jaja, ali danas stvarno nema čega nema po dućanima, a i ako je već netko toliko tanak s lovom da nema za nove, uvijek postoji dobra stara igla i konac, čak se i napršnjak da naći po dućanima s pozamanterijom da se ne piknete dok krpate. Ponekad kad prolazim kvartom s pesom, pa kad bacim pogled na one stalke i štrikove za veš, stvarno se svačega da vidjeti, "apšisanog" i poderanog... Recimo, moj frend/kum ima starog koji je (pre)teška pedanterija. On si je izdubio rupe na kutijama u kojima drži čarape i gaće (odvojeno, naravno) i može izvući samo čarape koje su iduće na redu. Kad dođe do zadnjeg para, digne se poklopac kutije i puni odozgo čistim čarapama. Naravno, ta rupa kroz koju puka čarape van je toliko uska da samo ruka do prvog zgloba može ući unutra i ne vidi se uopće što ćeš izvući, tako da svako vađenje čarapa iz te kartonske kutije predstavlja svojevrsno iznenađenje njemu samom.. Jednom ću mu posvetiti cijeli post i potkrijepiti fotografijama da ne mislite da muljam jer je i više nego živopisan sa svojim idejama, uputama i izumima. Jer on to zaslužuje. A nije Loreal.
Za sada toliko. Odoh spavati u svojim lila čarapicama s plišanim roza svinjskim glavama.
Ne skidam čarape s nogu za vrijeme spavanja do 8.mjeseca. Hoću reći, mijenjam ih redovito, ali imam grozomorno ledene noge. Ne škrtarite na čarapama, ako niš' drugo uvijek možete vašim nemarnim muškim primjercima kupiti par parova za ispod bora…