Gdje ja to živim? Na brdovitom Balkanu, definitivno, ma koliko to poricali..

Na svu sreću ne u Dugoj Resi, iako ni Zagreb ne odskače puno od nje...Ne mogu, a da ne bacim LINKna članak koji mi je jutros digao tlak u neslućene visine.Ne mogu ga direktno linkat iz meni nepoznatih razloga, ali radi se o članku "Žena bez djece kao muško bez vojnog roka?!". Dajte mi recite, tko ovog debila drži tamo? Otkud mu pravo da sudi o tome koliko je žena-žena ukoliko je ili nije majka? Što to znači da s njom nešto nije u redu ako nema djece? Možda ih jednostavno-ne želi, možda ih ne može imati, možda ih nema iz čisto materijalnih razloga, može biti sto razloga za to, ali svaki od njih je njena INTIMA. On na temelju njenog (ne)bračnog statusa zaključuje koliko je podobna za posao. Nažalost, od svojih prijateljica koje imaju djecu čujem sasvim suprotne stavove, a to je da ih se pita ukoliko su majke i supruge da li namjeravaju imati još djece, koliko su stara (na temelju toga vaš potencijalni poslodavac zaključuje da ako imate klince ispod 7 godina ćete svako malo biti na bolovanju radi njih, a i morat ćete trčati u vrtić, što vas automatski otpisuje iz skupine workoholica koji su svaki dan prekovremeno na poslu do kad i njihovom šefu ne dopizdi pa digne sidro). I sama sam bila ispitivana o vrlo intimnim stvarima, čak mi je i jedna prilično ugledna tvrtka na čelu sa ženom direktoricom, ujedno i vlasnicom doslovno rekla sljedeće: „Ukoliko se odlučimo za vas, morat ćete potpisati jedan anex vašeg ugovora o radu da garantirate da se nećete udavati i imati djecu u sljedećih 5 godina“. Rekla sam tada da zasad još nemam takvih poriva, ali da to što traži od osobe koju će zaposliti na to radno mjesto, zakonski ne smije tražiti jer je izričito u Zakonu o radu navedeno da se takva pitanja smatraju spolnom diskriminacijom i uplitanjem u intimu pojedinca. Njen odgovor je bio da je svjesna toga, ali da im je na tom radnom mjestu u zadnjih 3 godine, 5 žena ostalo u drugom stanju i da nemaju više energije obučavat ljude za to, pa kad ih nauče, ovi ih ostave...Sve mi se čini da uopće nije bila stvar u trudnoćama tih žena, nego u bolesnom mentalnom sklopu vlasnice te tvrtke...I onda naleti ovaj šerif iz Duge Rese sa svojim totalno suprotnim stavovima, što da više kažem osim da ga iskreno žalim, a i ljude koji moraju raditi i živjeti s njim...

UPDATE:
S obzirom da sam završila na naslovnici, samo da kratko pojasnim, članak pod naslovom koji sam navela je bio objavljen na t-portalu jučer ujutro, u međuvremenu su ga maknuli. Nije se dao direktno linkati, pa sam istu stvar našla na siteu Radio Mrežnice s koje je t-portal i prenio vijest. U svakom slučaju, još uvijek ne mijenjam mišljenje o ovom SDP-ovskom KVAZIBAKOVIĆU i smatram da je ova izjava dotičnog gospodina vrlo ishitrena, da ne upotrijebim oštriju riječ i jednostavno velim-glupa.

Biste li ovom pristalom mladiću dali 45 godina?

Sva sam nešto nostalgična u zadnje vrijeme, pojma nemam zašto, valjda u proljeće više obraćam pažnju na protok vremena kad se svi izvučemo iz svojih zimskih obitavališta i skinemo jakne, ponosno izbacujući kilograme nakupljene preko zime (poneki)..Jest da zima i nije bila nešto frkovita ove godine pa nije bilo osobite potrebe za potkoživanjem, ali nema veze..Zato imamo slavnu UN-ku i čeličnu volju prva tri dana. Do voćnog. Onda ih hrpa odustane. Ipak, to ne opravdava nekoga da veli da se s godinama kilogrami moraju nakupiti, jer ne moraju..Činjenica je da se manje krećemo,manje smo sportski aktivni, ali to ne smije biti isprika za neaktivnost. Evo ja aktivna ko aktivist. Rintam ko na traci, jurim po firmama, jurim iza posla od nemila do nedraga, a spremam se i dobro izđipat na nekoliko koncerata ove sezone.I di neš' mršavit! Akonto muzičkih događanja u HR, opet jedno ugodno iznenađenje THE CULT dolazi u Koprivnicu..S obzirom kakva je navala dobrih koncerata ovo ljeto, morat ću izmislit bolovanje, a kak mi se čini i totalno financijski skrahirat, što u državi blagostanja i nije neka posebno zahtjevna radnja..Evo nešto više o tom događaju za sve radoznale LINK. Ide li tko od vas?
Recite šta god hoćete, ova muška plavuša je meni ko Visine kapi za umorne oči...Rasno muško s 45.

Blast to the past

..Jeeez, nek me netko uštipne...da li možete vjerovati da je ovo izašlo pred 18, (osamnaest) godina!! Kao da je bilo jučer. Pod velikim svijetlim suncem, pod velikim,svijetlim svodom. Što se mene tiče, jedan od mojih evergreena. Kad sam vidjela godinu na spotu, umalo padoh sa stolca. Dok sam ja lumpovala okolo na turbo pogon, današnji maturanti su se rađali.. I hodaju na cajke. I to im je super.. O tempora, o mores!.. Odoh u više sfere. Snatriti do 6:30 sutra..

Fatalne posljedice emancipacije (2. dio) iliti A JE TO - epizoda „Žena pod autom“

'Ošla ja s autom na servis. Ono regularni, niš' posebno..I sjetim se kak me opalio po mom veleštovanom prometalu neki klinac s neregistriranim autom vozeći se u rikverc (u vezni lim) i potrgao mi tablicu i onaj plastični okvir-držač. Naravno, izgovor je bio: nisam Vas vidio (ja ni metar iza njega, a on je osjetio neodoljivu potrebu vozit se u rikverc, sklanjajući se kamionu koji je skretao u moju ulicu koja je sasvim dovoljno široka i bez da se išo sklanjat. Elem, ja bih se bila makla, ali i iza mene je već bio treći auto pa sam iz pijeteta prema njegovom limu i blatobranu nemoćno slušala zvuk trganja plastike mog prometala jer se sve odigralo u nekih 5 sekundi. Naravno, nikad nisam vidjela obećanu lovu za učinjenu štetu, a par mjeseci iza sam ga vidjela da se raspravlja s policijom jer je tim istim kršem dobrano zdrobio neki drugi auto.. Ima pravde za takve. Ondak kupih neki dan pred odlazak na servis okvire za te tablice da ju još negdje ne izgubim jer sam se bar pola godine vozila s takvom potrganom. Velim ja mehaničaru da mi ih postavi. Dođem sva cvrkutava po auto, veli on da se jako žuri i da sad ne stigne jer ima obavezu u gradu i da je počela kiša taman kad je to krenuo radit i da mi ih nije stigo montirat. Mislim si ja, piece of cake, budem ja to solo. Aha! Moš si mislit! Moj auto nije baš cvijetak i dosta je sve zbijeno pod njegovom haubom što u prijevodu znači da samo vrlo rahitično dijete može gurnuti svoju ručicu da dođe do držača registrarske pločice čiji šeraf je pao negdje u bespuća plastike blatobrana.Drž, ne daj, lupaj, eto ga ispao..Šta sad? Ne mogu gurnut svoju ručicu da to vratim nazad, treba skinut cijeli blatobran! Zbunj, čoh, čoh, gdje se to skida??? Ha, pa nema druge sad, moram leći pod auto! Vadim svoju Snoopy dekicu, liježem na nju, širim noge, jezik vadim na gotovs i ovlaš ga plazim u lijevi kut radi preciznosti u radu (obiteljski feler, genetika na starog) i guram glavu nekako koso pod podvozje auta. Naravno, tko još ima grabu za auto danas, a garaža mi je krcata koječime od stvrdnutog cementa do starih komada namještaja, samo auto unutra ne stane..Moram skinut naočale, a ćorava sam ko kokoš bez njih, a i nos mi prolazi na par milimetara ispod, nisko je sve to i klaustrofobično..Nađem neki šeraf,jupiiii, krenem ga odvrtati pod tim groznim kutem, a on PUKNE, lovim taj dio što se otkoturao..Sad sam već ljuta,olabavila sam branik, puko mi je šeraf koji ga učvršćuje, na jedvite jade uspijevam iščupati prst iz bespuća branika koji je došao tamo pod čudnim kutem, ali sad se već lagano mrači i jedva vidim što se događa tu ispod..Uzimam svoju lila Maglite bateriju, i sad već kipim ko u crtiću. Negdje iz 10.pokušaja uspjela sam nazad nataknuti taj dio koji je ispao, a da nisam micala branik dolje jer jednostavno nisam znala gdje ga moram odšerafiti..Susjed prolazi i ne vjeruje…veli: šta je sljedeće, ideš raditi na mješalicu betona? Toliko o mojoj nadasve zanimljivoj nedjelji navečer. Naravno, ovi na poslu su odmah skužili da mi tablica sad stoji ravno u mikrometar i da više nema bojazni da mi ispadne negdje usput..Šteta što sam bila u slabo prometnoj ulici i u trenirci..Eh, gdje su u tom trenutku bile moje štikle i minjaci da spase stvar i da se nađe neki violinist ili pijanist uskih ručica i dugačkih prstiju jer klasični muški čevapasti prsti se ne bi ni pod razno mogli uvući u taj uzak prostor…Nikad više to neću sama raditi..Naravno, onaj puknuti šeraf je ostao zaglavljen, a branik sam podvezala špagom za auto..Na svu sreću ne vidi se odozgo…Kategorija:sex, pogodite zašto!

Dašak nostalgije & napadaj romantike u cik zore

Zora je tek zarudila, a ja već na nožicama laganim, pa neću biti pretjerano inspirirana, barem dok ne dovršim svoju prvu kavicu. Preslušavala sam neke cd-e jučer, pa sam naletila na pjesmu iz ove reklame, prošlo mi je kroz glavu da je taj naočiti mladac danas velika faca.. Tko god nije bio tada upoznat s njegovim likom i djelom, eto ga, BINGO, glavom i bradom: Brad Pitt u mlađim danima.. Djevojčice uživajte…dečki, odscrolajte do kraja, imam nešto i za vas.

S obzirom da je proljeće, sve cvijeta, pjesnici pišu, inspiracija i zanesenost su na vrhuncu, evo jednog nepoznatog Franceska Petrarce koji je svoj doživljaj ljubavi pretočio u stihove, pravi haiku, nema šta…

Love may be beautiful, love may be bliss
But I only slept with you, because I was pissed.

*************************

I thought that I could love no other
Until, that is, I met your brother.

**************************

Roses are red, violets are blue, sugar is sweet, and so are you. But
the roses are wilting, the violets are dead, the sugar bowl's empty and so is your head.

**************************

Of loving beauty you float with grace
If only you could hide your face.

****************************

Kind, intelligent, loving and hot;
This describes everything you are not.

******************************

I want to feel your sweet embrace
But don't take that paper bag off of your face.

*******************************

I love your smile, your face, and your eyes -
Damn, I'm good at telling lies!

************************************

My darling, my lover, my beautiful wife:
Marrying you screwed up my life.

************************************

I see your face when I am dreaming.
That's why I always wake up screaming.

***************************************

My love, you take my breath away.
What have you stepped in to smell this way?

****************************************

My feelings for you no words can tell,
Except for maybe "go to hell".

*****************************************

Uživajte u sunčanom vikendu i budite mi dobro! Ovaj vikend nastojat u što više uživati u prirodi. Preporučam i vama da nataknete tenesice, trenirke i trk u planine, na rijeke, vikendice, gruntove, vinograde, rančeve i sl. Ko što rekoh, evo i nešto za dječake. Pa kad sam stavila Brada, evo i nje, još i pivo reklamira. Doduše, i on je snimio reklamu za istu vrstu piva, ali verzija s njom mi je daleko bolja.

Petak popodne, subota, a bogami i nedjelja

Kad je vikend pri kraju obično skupljamo dojmove. Ja sam pokušala dosta toga započeti, od čišćenja, pranja veša, peglanja, a slabo sam pozavršavala sve..I tako u krug, iz tjedna u tjedan, moj Mount Everest od čistog veša naprosto ludog za peglom se povećava ..Veselim se što sam bar presadila svoje začinske biljčice. Imala sam i najbolju namjeru nešto skuhati, ali nešto mi je i splasnuo entuzijazam. Obično kad kuham preko volje, to ispadne kao u skeču ispod teksta…Sjetih ga se danas dok sam nešto prtljala po kuhinji, proguglah i nađoh ga..Dragi moji, jedan i jedini, neponovljivi Đuro…

Izum godine

Ovaj mladi američanin je ponukan vlastitom lijenošću smislio sjajnu stvar za pivopije. Naročito one kojima je, kao i njemu, problem dići guzu i odšetat do frižidera. Čak ga je i gosn. Letterman ugostio tim povodom..Tražim kompanjona za uvoz te fantastične naprave! Bit ću besramno bogata već i prije idućeg svjetskog prvenstva. Svi pravi muži budu imali taj tip frižidera. Već se vidim kako ljenčarim negdje na Tahitiju ili Mauricijusu.. Mladiću, svekolika hrvatska nacija će ti biti zahvalna. A najviše ja!

O umirovljenim picolovcima i smradovima raznim

Jesu li žene previše opterećene higijenom? Jesu li muškarci premalo opterećeni istom? Zbog čega frajerima više smrde noge nego ženama? Zašto ne briju dlake ispod pazuha i oni? Dlake sakupljaju znoj. Kad vide grmlje ispod ruke kod žena to im je bljak, pa kako im se to onda ne gadi na vlastitom tijelu? Zašto im nije „bad“ nepranje? Jel' tome kriva vojska kad su po dva tjedna bili usred ničega pa im je to ostavilo neke traume? Zašto i dobra većina njih ne radi frizure sa srčekima ili brazilke dolje? Zapravo, kad su u fazi upucavanja, mirišu ti ko da se bave eskortom u slobodno vrijeme, kad idu van u lov na komade, obično se temeljito okupaju, obriju i izribaju, poneki nabace i neke kremice, namažu se mlijekom za tijelo, čak upotrijebe i roll on, međutim kad upecaju što su htjeli, (ili stjecajem okolnosti morali zadržati), uglavnom se počnu pretvarati u čudnovate stinky kreature. Ne odmah. Taj proces traje. Ponekad i godinama. Svaka čast izuzecima poput sestre moje frendice koji dan danas nisu prdnuli jedno pred drugim nakon 10 godina braka i dvoje zajedničke djece..to je opet drugi ekstrem. Dobro, ne treba ni rafaljne paljbe ispaljivati pred partnerom, ali božemoj, ak ti se omakne nakon porcije ljutog zapečenog graha u Mitnici, nikom niš'. Možda se to dvoje i seksaju s povezom na očima da im ne bude neugodno, vrag će ga znat..Recimo da taj proces zanemarivanja higijene počne izbjegavanjem brijanja, pa se nastavlja nešišanjem,onda nekako zanemare i kretanje i brigu o vlastitom tijelu i teretanu pa počnu rasti pivske ili junk škembice . Kužim ja ovaj teror medija kojima se sugerira da žene moraju izgledati savršeno, da se razumijemo, daleko od toga da 90% njih ne izgleda tako, ali mislim da bi malo više trebalo i njima prat mozgove. Ili im bar ugraditi nešto da kad svaki put ne odnesu svoje smrdljive čarape u košaru za prljavi veš da ih strefi lagani elektrošok. Onako za podsjećanje i opomenu. Vele da od smrada još nitko nije umro.Odlučno tvrdim suprotno. Šifra: Karlovac. Crnjak,jelda? Al' istina. Pa si sad vi mislite. Jučer tako sjedim u gore spomenutom lokalu i krkam „ružu“ s kajmakom..dođe tip do druga dva, samo da ih pozdravi. Kužim da se nisu dugo vidjeli, pita ga jedan da li se oženio, veli on, ne friško sam se rastao. „Riješih se hodajućeg zla dok me još netko hoće pogledati“..skužio je da se smješkam na njegov komentar, ali ga je posao i društvo čekalo za drugim stolom..Mislim si ja, stari moj, čist fino izgledaš, frizurica, oblekica, spikica, uhodan lokal, ne bi ti nitko rekao da si back on the market. Iskreno, nadam se da ne bude dugo čekao na novog komada. A tko zna, možda se i pedikira redovito. Zapravo mi je smiješno što većina muških ima silan otpor prema kremama za lice, kupkama, pilinzima i grupnom vježbanju. Gdje piše da je pilates samo za žene? Šta ima u tome da se to prvenstveno smatra ženskim vidom rekreacije? K vragu, pa izmislio ga je muškarac. A taj sigurno nije visio u kladionici po cijele dane, za razliku od tipičnog umirovljenog picolovca. Ako je suditi po tome da prvo s polica nestanu veličine XXL kad su muški u pitanju, onda je vrijeme da se i poradi na tome. Ne mogu se svi opravdavati da su dinaridski tip frajera od 2 metra. Jer nisu. Bar njih 50%. Bitan je tjelesni obujam,a ako je suditi po današnjoj gužvi u Ipercoopu, muški hrvati po tom pitanju sve više nalikuju na kvasac..muških trudnica koliko voliš..prava epidemija.Odoh van na zrak. U slučaju da ne znate, padala je kiša i zrak je pun ozona pomiješanog s mirisima proljeća.Ono što se ne osjeti ako se puno sjedi pred kompjuterom.

Pakistanskim ulicama cesta mog života teče

Svojedobno sam se ovdje raspisala o kvaliteti postavljenog asfalta na zagrebačkim ulicama..Ima tome već..Zanimljivo je da sam u međuvremenu pljunula lovu za nove amortizere, sva 4 komada i da su otprilike 2 tjedna nakon što su postavili asfalt u ulici koja je žila kucavica mog kvarta, prvi put prekopavali taj isti novi asfalt jer se netko sjetio da bi htio svoje dupe naknadno priključiti na plin kad smo svi već bili prištekani na isti. I da… u međuvremenu su tu počele nicati neke nove kvazi urbane vile koje projektira bar 6 različitih arhitekata i 16 različitih investitora radi raznolikosti u eksterijeru (poštedite me takvih, Vrbane i Šestine ste već uništili), pa je sve puno blata po asfaltu, šodera od kamiona koji se ne pridržavaju zakonskih propisa da moraju izlaziti na kolnik s čistim gumama i naravno, opet kopaju kako bi i ti novi doseljenici mogli svoja govna priključiti na ona već postojeća koja plutaju niz Savu u smjeru juga… I onda smo mjesecima usporavali na tom krateru da bi se sjetili tek proljetos pokrpat tu jesensku rupčagu sa tada već toliko utabanim šoderom da su morali nanositi novi sloj istog. Sad maloprije, pokušavam namiriti svoju glad i usput glad za vijestima i ufatih se novina. Kadli, zgrcnem se knedlom iz juhice iz vrećice, pa zar opet???? Naime, naši vrli čelnici odlučiše da će nam postaviti šugave ležeće policajce po kvartu!!! Ak mene pitate, svi koji tuda hodaju pehaka su ili sportaši (malo vjerojatno, penzionera ima ko kenje), ili uboga sirotinja koja nema ni za bicikl ili mame s kolicima koje pokušavaju uspavati svoje bebe ili šetači pasa, kao ja. Drugi se voze vlastitim autima ili busom. That's it! Iskreno, tako nešto je bilo za očekivati, nema smisla da nam amortizeri traju dulje od godinu dana! Banderas je sigurno u sprezi s nekim postavljačem amortizera. Vidim da je gosn. Banderas je jako angažiran oko mog kvarta. Skoro ko i oko Cvjetnog placa. Sanira onim betonskim pilotima najveće klizište u gradu koje prijeti time da se dohajbaju sve kućice nasred Ilice pred novu zgradu MUP-a, pa da se Kirin opet čudi ko pura dreku i podari nam nove smijurije na temu svog intelekta. Ne samo to, fatalni Banderas mijenja imena ulica u neko koje se stanarima uopće ni najmanje ne dopada ( slijede opet troškovi promjene osobne, putovnice i sl. popratnih sranja koje ne bu on platil iz svog pađe), ograđuju se glupavim stupićima mjesta gdje smo godinama parkirali (čitaj:ispred starog Konzuma kod terminala), a sada tamo nema apsolutno ničeg (cijela zgrada gdje su ih postavili se iznajmljuje ili prodaje), bivši parking zjapi prazan ko Trg 01.08. u podne, a sve za nečiju bolesnu zadovoljštinu golog asfalta koji cvrlji na ovom suncu prazan. Čak i obitelj pokojnog predsjednika nije zadovoljna lokacijom koju su mu dodijelili za njegov trg. Bitno je da mijenjaju imena ulica i kućne brojeve i da ja kod svake promjene vlasti moram jurit na MUP, katastar i gruntovnicu, ali da nisu u stanju iskoordinirati rad svih gradskih poduzeća pa da kad se kopa, svi promijene sve, a ne da ruju svake godine po par puta na teret poreznih obveznika. Ne kužim, ja stvarno nisam osoba koja ima nešto protiv hodanja, ali ponekad se pitam čemu sve ovo sranje, prepreke, ograđivanje i uništavanje vozila? Dajte malo rasporedite pare po cijeloj državi pa će i zaposlenost porasti, biti manji dotok ljudi jer neće imati potrebe za ekonomskim migracijama, a samim tim će i smanjiti intervencije u prostoru tipa novoosnovanih tvrtki građevinskih poduzetnika i ljudi koji misle da je Ilica Grobnik pa si daju oduška. Isto tako, pun mi je kufer kretena koji postavljaju kamenje na tramvajsku prugu i čekaju da ga odbaci tramvaj negdje, lijevo ili desno. Jedna takva kamenčina me skoro ubila neki dan u Novom Zagrebu. Preletila mi je ispred šajbe ko metak. Dosta prosipanja žući ovdje za danas. Plaća kasni tri dana, kasnit će do daljnjeg, pa sam luda lagano i moram se ispucati negdje. Scuzate mi, per favore, moram na servis s autom, platit rate kredita, plin, struju i ostalo. To je samo točka na i današnjega dana. Ko što reče jedna forwarduša koju sam dobila pred par mjeseci:ako misliš da te nitko ne voli, probaj ne platit dvije rate kredita....Odoh cepat zubima vazduh na kiseonik i vodeonik. Vjera i zadnji ostaci prisebnosti mi ne dopuštaju oružje. 'Bem ti poduzetništvo s hrvatskim predznakom kad radi 3 idiota cijela firma ne dobije na vrijeme plaće. Još uvijek tražim Godota, ak' me razmete.

Štafeta ukomponirana u nedavno doživljeno u RL-u

Pola je pet ujutro, već je nedjelja, 22.4. Ispred mene je papir kojim potpisujem tvoj odlazak s ovog svijeta. Nekakvim čudnim, nervoznim pokretom gotovo neprepoznatljivog rukopisa ga potpisujem, kao da to nisam ja i kao da nisam svjesna toga da se radi o tebi. Tvoje me oko gleda nekako sažaljivo, pogled ti je već lagano zamućen od bola koji osjećaš dok ležiš na boku na hladnom limenom stolu dežurne ambulante u Heinzelovoj. Prolazim ti rukom preko tijela zadnji put od glave do repa. Tvoja crna dlaka je i dalje podatna i sjajna. Teško mi je odvojiti ruku od tvog tijela. Gledam te dok toneš u san iz kojeg se nikada više nećeš probuditi. Kad je sve gotovo, vozim te kući nazad zatvorenog u kartonskoj kutiji u kojoj ćeš dočekati jutro. Vjeruj mi, lakše bi mi bilo da te zgazio vlak, nego da sam gledala kako mi umireš na rukama. Voljela bih da me netko pikne iglom, pa da se probudim i shvatim da je sve ovo bio san i da ću te ugledati kako mi trčiš u susret kad ugledaš moj auto da se parkira pred kućom. Sutra, kada te premjestim iz te kutije u tvoje zemljano počivalište, popit ću pivo, možda i dva, ali znam da te još dugo neću moći izbaciti iz glave.

Evo, prijatelju, obavila sam štafetu, neću je forwardirati nikome dalje..i dalje sam tužna i nedostaje mi moj Azriel.