Moja je zadnja mačka uginula prirodnom smrću, u dobi od, mislim, šesnaest godina. Zadnjih se dana mučila i mijaukala posebnim, neutješnim tonom, koji i danas mogu prizvati u sjećanje. Pa ipak, osjećao sam da treba biti tako i da bi bilo nepošteno prema njoj odvesti je na injekciju, da treba dopustiti joj da ode prirodno.
Zadnje večeri, okupilo se neko društvo i kartali smo u kući, a ona je mijaukala na terasi, izluđujući nas i zabadajući nam ledene šiljke u srca, podsjećajući nas na štošta čega se nismo željeli prisjetiti. U jednom trenutku nisam to mogao izdržati, samo sam položio karte na stol, izašao van i otišao do nje. Iako već gotovo slijepa, osjetila me i popela mi se na ruku, na rame, tražeći pomoć čvrsto me, koliko je tako slaba i samrtna mogla, uhvatila.
Nisam joj mogao pomoći. Samo sam je zagrlio, milovao, ne znam koliko, možda deset minuta, možda pola sata, opraštajući se. U nekom trenutku, nježno sam je uhvatio, odmaknuo od sebe i položio u košaru, još je jednom, zadnji puta pogladivši. Osjetio sam da razumije da je to to, i da se, na neki način, pomirila sa sudbinom. Oproštaj je završen. Otišao sam znajući da ćemo je ujutro zateći hladnu.
Vratio sam se u kuću, uzeo karte i pitao "Tko je kaj zvao?" Nitko me nije ništa pitao. Mijaukanje bi se još ponekad začulo, mnogo tiše i rjeđe nego ranije. Život je zapravo uistinu odvratan, zar ne?
01.05.2007. (19:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mene je moja žena kad smo se upoznavali odvela na mjesto gdje je prije desetak godina pokopala svog mačka. njega je dohvatio pas. nisam je pitao, ali ne znam bi li radije da ga je ona dala uspavati ili da ovako ode. tužno.......... evo još nekih sličnosti a tiče se tvojih prošloih postova: i njoj je "you" jedna od najdražih pjesama, a i ja sam nedavno spominjao "Perfect Day" Lou Reeda. Bye
03.05.2007. (07:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina je , neki puta je bolje kad ne vidiš, auto - zum i gotovo, a ovako... Ja se toga sjećam s mojim vučjakom. Dobila sam ga s osam godina, a na drugoj godini faksa je uginuo. I to se jadan gnjavio cijelu noć, oprostio pogledom sa svima, sagnuo glavu i više ga nije bilo... Kad sam živjela na selu, moja Zmaja i ja smo imali malo groblje mačaka, cesta je bila blizu i svaka koja je krenula, tamo je završila. Pozdrav, nemoj biti tužna, nabavi si novog, crnog macana :)
03.05.2007. (15:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dmj:Je. Malo čudan oproštaj, ali nek ti bude.. @fanny:ispada da i ja počinjem imati groblje mačaka u voćnjaku...:((( @almostica:I ja, da se nije dogodilo to što se dogodilo.jbga. @darkovski:tnx.
05.05.2007. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dmj
Moja je zadnja mačka uginula prirodnom smrću, u dobi od, mislim, šesnaest godina. Zadnjih se dana mučila i mijaukala posebnim, neutješnim tonom, koji i danas mogu prizvati u sjećanje. Pa ipak, osjećao sam da treba biti tako i da bi bilo nepošteno prema njoj odvesti je na injekciju, da treba dopustiti joj da ode prirodno.
Zadnje večeri, okupilo se neko društvo i kartali smo u kući, a ona je mijaukala na terasi, izluđujući nas i zabadajući nam ledene šiljke u srca, podsjećajući nas na štošta čega se nismo željeli prisjetiti. U jednom trenutku nisam to mogao izdržati, samo sam položio karte na stol, izašao van i otišao do nje. Iako već gotovo slijepa, osjetila me i popela mi se na ruku, na rame, tražeći pomoć čvrsto me, koliko je tako slaba i samrtna mogla, uhvatila.
Nisam joj mogao pomoći. Samo sam je zagrlio, milovao, ne znam koliko, možda deset minuta, možda pola sata, opraštajući se. U nekom trenutku, nježno sam je uhvatio, odmaknuo od sebe i položio u košaru, još je jednom, zadnji puta pogladivši. Osjetio sam da razumije da je to to, i da se, na neki način, pomirila sa sudbinom. Oproštaj je završen. Otišao sam znajući da ćemo je ujutro zateći hladnu.
Vratio sam se u kuću, uzeo karte i pitao "Tko je kaj zvao?" Nitko me nije ništa pitao. Mijaukanje bi se još ponekad začulo, mnogo tiše i rjeđe nego ranije. Život je zapravo uistinu odvratan, zar ne?
01.05.2007. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I N E S
hej...........cool blog.............posjeti moj...........pozzz :-)
01.05.2007. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reggie
tuzna prica :-(
02.05.2007. (00:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
darkovski
prigoda je vrlo tuzna, ali je prica jako lijepo srocena.
02.05.2007. (00:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
4devilish_wrapche
baš super blog. i imaš ljep dizajn. daj posjeti naš blog
02.05.2007. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
petar.pan
mene je moja žena kad smo se upoznavali odvela na mjesto gdje je prije desetak godina pokopala svog mačka. njega je dohvatio pas. nisam je pitao, ali ne znam bi li radije da ga je ona dala uspavati ili da ovako ode. tužno.......... evo još nekih sličnosti a tiče se tvojih prošloih postova: i njoj je "you" jedna od najdražih pjesama, a i ja sam nedavno spominjao "Perfect Day" Lou Reeda. Bye
03.05.2007. (07:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fanny
Istina je , neki puta je bolje kad ne vidiš, auto - zum i gotovo, a ovako...
Ja se toga sjećam s mojim vučjakom. Dobila sam ga s osam godina, a na drugoj godini faksa je uginuo. I to se jadan gnjavio cijelu noć, oprostio pogledom sa svima, sagnuo glavu i više ga nije bilo... Kad sam živjela na selu, moja Zmaja i ja smo imali malo groblje mačaka, cesta je bila blizu i svaka koja je krenula, tamo je završila.
Pozdrav, nemoj biti tužna, nabavi si novog, crnog macana :)
03.05.2007. (15:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
almost Poznata
bolje bih se osjećala da nisam pročitala post....idem odma pomaziti svoju pesicu....
03.05.2007. (19:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
snoopyshist
@dmj:Je. Malo čudan oproštaj, ali nek ti bude..
@fanny:ispada da i ja počinjem imati groblje mačaka u voćnjaku...:(((
@almostica:I ja, da se nije dogodilo to što se dogodilo.jbga.
@darkovski:tnx.
05.05.2007. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...