Marketing
Such a perfect day….
Ima dana kad mi je svega puna kapa, kada me ugnjave maksimalno na poslu da bi ih sve poslala u tri pm (kao danas npr.), a iza takvih dana, ma kako mi se oni šugavima u prvi mah činili, uvijek se pojavi neko sunce..S jednim od takvih sunaca bijah danas na kavi. U životu uvijek postoje ljudi s kojima ne morate funkcionirati na dnevnom nivou, ali ćete se pri prvom susretu s njima nakon duljeg vremena istračati na mrtvo ime i sve ispretresti što se izdogađalo kroz period vremena u kojem se niste vidjeli. To su ljudi koji unatoč nedaćama koje imaju u životu, funkcioniraju kao totalni pozitivci bez obzira što im je i zdravlje i ljubavni život i posao u banani. Takve ljude volim jako je se ne daju izbaciti iz takta, nego samo furaju film Io penso positivo…Ja takvih ljudi imam preko nekoliko u svom malom žiću i iskreno, ne znam kako bih bez njih…I zato, svaki put kad otključavam auto i odlazim u čudan sat s posla, sjetit ću se njih. Možda ću i napraviti terapiju noćne vožnje uz glasnu muziku s radija po gradu u čudni sat. Ili se neću ni vratiti prvo kući i napraviti moj đir po gradskim i prigradskim ulicama. Znam da takva besciljna vožnja kad se ponešto prorijedi promet zagađuje atmosferu, ali tako podiže iz mrtvih da je to diiiivnoooo. Sjećam se mnogih neprospavanih noći tijekom vikenda ili studentskih dana kada sam se vozila od npr. Lučkog do svog kvarta i uživala u trenucima provedenim u dobrom društvu, nebitno radilo se o muškoj osobi s kojom sam provela više nego zanimljivu večer u krevetu ili mješovitom društvu u kojem se dobro tulumarilo, pilo, zezalo ili samo gledala telka u nečijem stanu…Fale mi ti dani bezbrižnosti i neopterećenosti tabelama, troškovima i prihodima, porezima, statistikama, stresovima zbog promjene posla ili samom činjenicom da ti je šefica u pmsu i da trenutno mrzi cijeli svijet, pa tako i tebe i da će se sjetiti neke gluposti u 6 popodne i ugnjaviti te njome do pola 8. Ne volim negativu, ali primjećujem njen zamjetni porast u ljudima koji me okružuju…Želim imati i dalje svoja sunca. Makar i vozila cijelu noć i ne spavala uopće pa da naletim na njih negdje u nekoj pitoresknoj kvartovskoj birtiji ujutro u subotu na kavi. Naspavat ću se već jednog dana. Ako ne prije, kad jednog dana mi glava padne negdje na volan i zaspim.
Draga A., vozeći se preko pola grada danas doma s cuge iza posla, svirala je ova Lou Reedova pjesmica. Poželjela sam voziti se još satima tako po mraku i pjevati na sav glas uz otvoren prozor i vjetar koji mi je mrsio ionako "smrdanu" frizuru na kraju dana. Nadam se da nećemo opet tako dugo čekati..Nešto mi govori da ćeš ovo pročitati još večeras. 
Post je objavljen 19.04.2007. u 23:17 sati.