29
četvrtak
ožujak
2007
Lovci na Jelene, Ane, Martine i ine
Oni koji me redovito prate znat će čemu ovaj sarkazam. Daklem, međunarodna tvrtka FU Inc. objavljuje oglas:
tražimo žensku osobu za poslove tajnice/specijalista/voditelja kadrovskih poslova, marketinga, robnog i materijalnog knjigovodstva za skladište gotovih proizvoda, računovodstva i financija, vozača viličara i svega ostalog što god nam padne na pamet. Ponekad i u 10 navečer. Nedjeljom. Uvjeti:
-VSS, po mogućnosti magisterij ili MBA
-obavezno znanje engleskog, njemačkog, talijanskog, francuskog, japanskog i svahilija
-znanje Jave, iskustvo u izradi Client/Server aplikacija i web rješenja
-znanje grafičkog dizajna-obavezno priložiti popis referenci na velikim projektima
-odlično znanje Oracle baznih sistema i njihove integracije s XML-om
-iskustvo u korištenju Microsoftovih Net tehnologija, uključujući i tehnologije koje će Microsoft izdati u iduće dvije godine
-vidovitost
-dobar izgled i sličnost nekom od top modela- obavezna fotografija cijelog stasa, sise najmanje trojka, da ne vise
-kandidatkinja mora imati od 20-25 godina, mora biti spremna oduprijeti se vodu marinaca i pobijediti ih bez korištenja šarma
-nadasve ženstvene pojave s naglaskom na nošenje što kraćih minica
-komunikativnost, organiziranost, sposobnost multitaskinga, spremnost na rad pod pritiskom i fleksibilno radno vrijeme (čitaj: od 8-8).Duži rad ionako ima za posljedicu smanjenu sposobnost trošenja novca, pa time razvijate naviku štednje. 
-skromnost-(bilo kakvo razmetanje novcima može potaknut nadređenog da preispita da li u Vašem poslu ima propusta koji bi se mogli novčano sankcionirati.)
Ako zadovoljavate gore navedene uvjete spremni smo Vam ponuditi prekovremeno druženje s našim direktorom i plaću od 3000 EUR mjesečno s prijavom na minimalac, a resto dobivate na ruke. Pritom ćete same ispunjavati putne naloge do Helsinkija i sličnih odredišta kako bismo knjigovodstveno opravdali vaša primanja pred državom gdje se satovi koji koštaju ko dobar auto ne prijavljuju u imovinske kartice. Regres dobijate od utaje poreza, a Vaša obveza je, da osim što ćete stenografski pratiti sve sastanke, provoditi svoje godišnje s g. direktorom kojem ćete biti pratnja. O svim ostalim pitanjima koja Vas zanimaju, dogovorit ćete se osobno s njim na poslovnoj večeri iza posla u njegovoj vikendici.
Jel dovoljno ili da nastavim?
Tekst nađen na newsevima pred par godina, uz neke moje nadopune...
komentiraj (27) * ispiši * #
23
petak
ožujak
2007
Katastrofalne posljedice emancipacije po moj produženi vikend
Daklem, petak je, vi svi hrmbate po svojim uredima, dućanima, ulicama, slušate predavanja, šećete s dječicom po parkovima, a ja sam kod kuće u trenirci i nafrljih neku muziku raspoloženja i iznosim stvari iz svoje spavaće sobe. Smilovali mi se u firmi i dobih danas i ponedjeljak slobodno. Za radove. Umalo se onesvijestih od iznenađenja kad su mi to saopćili. Jerbo ovdje je običaj dobivat godišnji na kapaljku. Kakve opet radove, sigurno se pitate? E, pa, vaša Snupislava se opet primila reduše. Jesenas sam farbala dnevni boravak i radnu sobu (zadovoljstvo od 3 soma kuna i dva cijela vikenda čišćenja iza cirkusa kojeg su ostavili), a sad je na redu spavaća. S obzirom da sam dobrano odriješila kesu za neke druge potrebe odlučih da mene nitko ne bu više ženil za nofce do kraja mjeseca, čak sam se isprsila i svim trima kartičarskim kućama koje me tako jako vole i sad mogu mirno meditirati i prizivati telepatski u posjetu nove količine para.. Sve u svemu, nisam gletala zidove dobre četiri godine. Doduše, ti već odgletani zidovi nisu bili u mom stanu, ali to je neka druga priča s tužnim završetkom o kojoj ne bi više. Vrijeme je da se podsjetim kak se to radi. Jučer iza posla, a taman pol sata prije zatvaranja istog, svratih u kvartovski dućan boja i lakova. Kupih farbu, najlone za zaštitu, glet masu, gleter, onaj selotejp za zaštitu štokova, kistove i valjke već imam, šmirgl papir i razvih konstruktivnu komunikaciju s tetom prodavačicom koja mi je dala detaljne upute što, kako i koliko čega treba smiješati, kakve konzistencije treba biti što, a ja sam ju slušala i divila se kako žena to sve zna. Sve u svemu, žena sve kuži o tome što prodaje. Vjerojatno bih isto tako zinula da mi frajer razvije priču o anti ageing kremicama i Q10-u, ali na taj prizor je gotovo nemoguće naići igdje. Barem ja nisam bila te sreće bila dosad. Elem, odmakoh se od teme. Eto, samo sam vas željela obavijestiti da osim što mijenjam žarulje, osigurače, bušim zidove (doduše, rupe baš nisu 100% u wasservagi uvijek), da bum i gletala i farbala ovaj mjesec. Uz obavezno isplaženi jezičac udesno radi postizanja preciznosti pri obavljanju istog. To mi je kao neki obiteljski tik. Svi plazimo jezik udesno kad radimo nešto što zahtijeva preciznost. Inače znam i šalati i betonirati. A usput i savjesno obavljam svoj posao od kojeg živim. Ja sam zapravo idealna žena. A poneki primjerci suprotnog spola nikako da to skuže. 
Idem sad probat otvorit pifce onak na zidarski na kvaku, čisto fore radi da se ufuram u kožu fizikaca. Vi uživajte kojekuda za vikend, ja ću biti vrijedna. A kad završim s tim horrorom slijedi sklapanje novog kreveta s NASA-madracom. To će tek biti A-je-to.. 
Ali zato se i primih farbanja jer nema smisla ufurat novi krevet u nepofarbanu sobu…Krevet je divan, a za njegovu cijenu mogla sam 8 dana otići na Sex & City shopping turu u New York, ali bolje da o tome mislim pozitivno jer ću spavat na madracu na kakvom spavaju astronauti. Ukoliko netko od vas ima viška vremena, umire od dosade, puca vas pms, neovisno o spolu, slobodno se javite. Častim pizzom. I pivom ak obećate da nećete past s lojtre nakon toga.
komentiraj (23) * ispiši * #
18
nedjelja
ožujak
2007
Ružmarin se savio, pa visi
Opet počinjem citatom iz nekog pjesmuljka koji savršeno paše uz temu.. Ružmarin je jedna krasna biljčica, uz lavandu (sada već pokojnu s mog prozora)-moja omiljena..Prekrasno miriši, diže me iz mrtvih kad sam umorna, obožavam ga u kupkama i eteričnim uljima, onim skupim sapunima od Aromatice i onim Finim bračkim sapunima, koristi se kao začin, ima ga za kupiti i u lončićima za namjenu u kuhinji...Da sad ne trkeljam puno o botanici jer vas to sigurno ne zanima, (osim ako se ne bavite uzgojem ljekovitog bilja), postoji jedna legenda o ružmarinu za koju sam čula daaavno…
Daklem, svaki put kad idete nekom na svadbu okače vam jadni, napola suhi, okljaštreni, ružmarinčić pristigao iz Dalmacije pred cca dva tjedna. Obično kad to kačite gostima padaju kojekakve opaske tipa: „ Joj pazite, imam slabo srce da ga ne probodete“, „Dajte tu, više lijevo, tu mi je rupa od moljca na odijelu“i sl.
Isto tako, ima jedna bapska priča slična onoj o buketu koji se baca dežurnim neudavačama. Na svadbi, ona koja ulovi buket, a na svakoj se nađe onih koje se grčevito bore za to, postaje predmet zabave idućih 10 minuta dok ne otpleše s loviteljem podvezice i sl. čuda. Opet ima onih koje mrtvo 'ladno, skrštenih ruku, gledaju kako im buket iznad glave radi parabolu i kako se klinke čupaju oko istog dok ona razmišlja, pih, brak je tako out, a ja moram ovdje stajat jer sam frendica od mladenke pa da mi ne kaki poslije da nisam htjela…
Legenda o ružmarinu nije javna, ne gledaju je gosti. Ostajete vi, ružmarin, vazica, tegla i malo zemlje..Prvo ga se pusti da pusti korjenčiće u vazi i kad dođe do toga se presađuje u zemlju. Ako se primi i razraste, veli bapska priča,bit će svadbe u kući. Nepotrebno je reći da kod mene svi pocrkavaju unatoč prvotnom napretku, ali izgleda da mi je to familijarno jer i sestri isto crkavaju, a ni bratići i sestrične mi se ne žene unatoč sve bližem ili već prisutnom četvrtom desetljeću..I svima crkavaju ružmarini, neovisno o tome jesu li dovučeni iz Dalmacije, Turske ili Grčke s godišnjeg. Čak i mojim dvjema tetama u Njemačkoj koje redovito idu na godišnje po cijelom Mediteranu. Eto, zadnjeg sam kupila u Billi skupa s ostalim špecerajem da ga imam na prozoru uz lavandu i fikus Melany, kupih mu i lijepu kućicu, a on gecrk nakon ravno 10 dana. Čak sam mu u vodu dala tekućeg gnojiva za biljčice, ma kakvi…Sad, razmišljam si, možda ga nisu tamo u Billi redovito zalijevali, ali previše ih je već pocrkalo pod mojim krovom da bi ovaj bio iznimka..Nije da vjerujem u bapske priče, baš naprotiv, moja frendica je ulovila dosad 7 buketa, čuvala ih mjesec, dva dana dok nisu počeli moljci plazit po njima pa ih zavitlala u smeće.. ima prekrasan ružmarin, timijan, vlasac i bosiljak na prozoru u svrhu kuhanja, a udaja joj nije ni nakraj pameti…Sve u svemu, u obitelji imamo dobru temu za zezanciju. I za kraj ipak malo edukacije..
Ružmarin je grm s područja Sredozemlja. Njegovi igličasti listovi služe kao začin, a jelima daje opor okus. Ružmarinom poboljšavamo okus jelima od mesa, ribe, peradi te pirjanom povrću. Ružmarin se odlično slaže s majčinom dušicom i peršinom. Nezaobilazan je začin u dalmatinskoj kuhinji.
Dobar tek svim potencijalnim Jamie Oliverima, ja očito nikad neću postati ko on. Barem ne sa začinskim biljem. 
Ima netko par tips & tricks kako da mi moje omiljene začinske biljke ne pocrkaju?
komentiraj (22) * ispiši * #
09
petak
ožujak
2007
By the way....
...karta mi je v žepu. 
Zasad samo virtualnom dok ne dođe u papirnatom stanju do mojih ručica koje će ju pospremiti u pravi džep. Joj što volem internet i online rezervacije karata. Zasad nas je troje, od tog dvoje blogera. Možda i trećeg nagovorimo da krene ovuda prosipat mudrosti i životno iskustvo. Za sve zainteresirane, ako namjeravate karte kupiti online, nađite nekog tko vam ih tamo može podići jer ćete u protivnom platiti door to door dostavu nešto manje od same karte, a to nećete znati dok ne dođete do pred kraj procesa rezervacije..ili opcija br. 2: čekajte da bace mrvice od karata ovdje u Hrvatskoj iako nemam blage veze da li će cijena biti jednaka onoj u Srbiji. Čisto sumnjam. Bolje lovu potrošit na cugu tamo.
Namjerno izabrah spot gdje je golog torza da žemske malo napasu očice, a inače, pola njihovih spotova na Jubitou je u polugolom stanju, pa ženski voajeri neka slobodno navale. Mala je vjerojatnost da onaj koji vam ne da prići kompjuteru ili dohvatit se daljinskog ima ovakvo telo, pogotovo ako su mu ove dvije aktivnosti primarne pred svim ostalima.. Ipak je jučer bio Dan žena. A o Anthonyjevom torzu je već ovdje bilo govora ljetos..uživajte...
komentiraj (6) * ispiši * #
06
utorak
ožujak
2007
Čudom se čudim
... po ne znam koji put.
Naime, odavno sam svjesna da je puno toga trulog u državi Hrvatskoj, ali svaki put se nanovo iznenadim kolika je razina neprofesionalnosti i mlaćenja prazne slame prisutna u našoj svakodnevnici. U zadnje vrijeme bacih se ponovo na istraživanje tržišta rada i lagano „snupam“ svoje novo mjesto pod suncem na nekoj novoj plaži. Tražim dovoljno veliki suncobran i mekši luftić. Ponuda ima, jednu sam i odbila s objašnjenjem da želim prespavati stvar i sagledati druge dvije vrlo primamljive ponude do početka tjedna na što se moj potencijalni i nesuđeni poslodavac našao uvrijeđenim i umjesto potpisivanja ugovora jučer mi ponudio klimavo objašnjenje kako ne mogu čekati da odradim svoj otkazni rok jer im se kao jako žuri i da su odabrali drugog kandidata koji uskače sutra na posao. Inače, imam „insidera“ tamo koji tvrdi da se na otvaranje tog radnog mjesta čekalo više od godinu dana i da im dva tjedna ne bi napravila apsolutno nikakvu razliku. U Austriji je sasvim normalno u većim tvrtkama dobiti svojevrsnu potvrdu da će te tvrtka zaposliti, navodi se plaća bruto i neto i početak rada i trajanje probnog roka. Ovdje u maloj zemlji za veliki odmor, to još uvijek SF- izgleda. Sve u svemu, ako mi nešto ne napravi klik na prvu loptu, ništa od toga. Tako ni od toga. Nema veze. Hvatam drugi vlak. Neke stanice već znam, a na nekima ću zastati ako mi se dopadnu. Nadam se da ću naći onu pravu za silazak u idućih mjesec, dva jer mi na ovom kolodvoru smrdi. Jako. A kad smrad dosegne razinu gađenja vrijeme je za bijeg. Zar ne? Do iduće stanice, ostajte mi pozdravljeni od danas jako metaforične Snoopy djevojčice.
komentiraj (10) * ispiši * #
03
subota
ožujak
2007
Ah, Norah, Norah & ljute papričice u Vojvodini
Uspješna i nadasve zanimljiva koncertna sezona nam slijedi ovo ljeto. Počinjem citatom: “Rock je prljava imperijalistička podvala koju je naš narod na vrijeme prozreo. Kakvi bakrači, kakvi drogeraši, hajte, molim vas! Rock se dešava u zemljama u kojima nešto trulo gnjili iznutra prema van!” Naravno, radi se o sprdačini,( barem tako ja shvatih tekst) kad sam pročitala cijeli intervju na T-portalu. Ovo je bilo izgovoreno,u intervjuu od strane Dubravka Ivaniša Rippera iz Pips, Chips & Videoclips, jednog od bendova čiji radovi, naročito oni rani, su mi bili, a i danas ostali, jako srcu dragi. Imali su i oni uspješan koncert nedavno, pune novine hvale za njih. Ne znam samo zašto su nazvali njihov koncert povratničkim, kao da su se negdje i sakrili pa se, eto, sad vratili opet na svjetlo dana. Činjenica je da se u moru raznih smeća koja se vrte po telki, radio stanicama i slikavaju svoja poluobnažena tijela po žutim novinama, gubi osjećaj za kvalitetu, a po meni, oni su uvijek bili u toj supini, za razliku od raznoraznih cajkolikih pojava na estradi čiji poklonici čak imaju i blogove ovdje. 
Nevezano uz to, najavljena je bogata koncertna sezona ove godine i ja se već pomalo brusim na dva koncerta koja obavezno planiram posjetiti. Daklem, za početak 26.6. pičim za Inđiju, makar da me pitate, nemam pojma di je to, samo znam da se nalazi u Vojvodini i to u Srijemu. Naći ću gdje je, makar spavala na livadi. Naime, tamo će 26.6. održatio koncert jedan od mojih vrlo dragih bendova Red hot chili peppers. Drugi koncert kojem obavezno namjeravam prisustvovati, je moja ljubimica u koju sam se platonski zaljubila, iako preferiraim muški rod, je Norah Jones koja će nastupiti (navodno) u Puli. Norah i ja volimo se javno i to od trenutka kad sam ju čula prvi puta. Jest, stoji da RCHP i Norah nemaju ama baš ništa zajedničkog što se tiče muzike, ali ih oboje volim i svakako ću posjetiti oba concerta. Jedva čekam. Antonyja & društvo vidjeti, a Norah čuti. Makar i kradom. 
'Ko ide od vas?
komentiraj (13) * ispiši * #
