Čudom se čudim

... po ne znam koji put. Naime, odavno sam svjesna da je puno toga trulog u državi Hrvatskoj, ali svaki put se nanovo iznenadim kolika je razina neprofesionalnosti i mlaćenja prazne slame prisutna u našoj svakodnevnici. U zadnje vrijeme bacih se ponovo na istraživanje tržišta rada i lagano „snupam“ svoje novo mjesto pod suncem na nekoj novoj plaži. Tražim dovoljno veliki suncobran i mekši luftić. Ponuda ima, jednu sam i odbila s objašnjenjem da želim prespavati stvar i sagledati druge dvije vrlo primamljive ponude do početka tjedna na što se moj potencijalni i nesuđeni poslodavac našao uvrijeđenim i umjesto potpisivanja ugovora jučer mi ponudio klimavo objašnjenje kako ne mogu čekati da odradim svoj otkazni rok jer im se kao jako žuri i da su odabrali drugog kandidata koji uskače sutra na posao. Inače, imam „insidera“ tamo koji tvrdi da se na otvaranje tog radnog mjesta čekalo više od godinu dana i da im dva tjedna ne bi napravila apsolutno nikakvu razliku. U Austriji je sasvim normalno u većim tvrtkama dobiti svojevrsnu potvrdu da će te tvrtka zaposliti, navodi se plaća bruto i neto i početak rada i trajanje probnog roka. Ovdje u maloj zemlji za veliki odmor, to još uvijek SF- izgleda. Sve u svemu, ako mi nešto ne napravi klik na prvu loptu, ništa od toga. Tako ni od toga. Nema veze. Hvatam drugi vlak. Neke stanice već znam, a na nekima ću zastati ako mi se dopadnu. Nadam se da ću naći onu pravu za silazak u idućih mjesec, dva jer mi na ovom kolodvoru smrdi. Jako. A kad smrad dosegne razinu gađenja vrijeme je za bijeg. Zar ne? Do iduće stanice, ostajte mi pozdravljeni od danas jako metaforične Snoopy djevojčice.