Marketing
Ružmarin se savio, pa visi
Opet počinjem citatom iz nekog pjesmuljka koji savršeno paše uz temu.. Ružmarin je jedna krasna biljčica, uz lavandu (sada već pokojnu s mog prozora)-moja omiljena..Prekrasno miriši, diže me iz mrtvih kad sam umorna, obožavam ga u kupkama i eteričnim uljima, onim skupim sapunima od Aromatice i onim Finim bračkim sapunima, koristi se kao začin, ima ga za kupiti i u lončićima za namjenu u kuhinji...Da sad ne trkeljam puno o botanici jer vas to sigurno ne zanima, (osim ako se ne bavite uzgojem ljekovitog bilja), postoji jedna legenda o ružmarinu za koju sam čula daaavno…
Daklem, svaki put kad idete nekom na svadbu okače vam jadni, napola suhi, okljaštreni, ružmarinčić pristigao iz Dalmacije pred cca dva tjedna. Obično kad to kačite gostima padaju kojekakve opaske tipa: „ Joj pazite, imam slabo srce da ga ne probodete“, „Dajte tu, više lijevo, tu mi je rupa od moljca na odijelu“i sl.
Isto tako, ima jedna bapska priča slična onoj o buketu koji se baca dežurnim neudavačama. Na svadbi, ona koja ulovi buket, a na svakoj se nađe onih koje se grčevito bore za to, postaje predmet zabave idućih 10 minuta dok ne otpleše s loviteljem podvezice i sl. čuda. Opet ima onih koje mrtvo 'ladno, skrštenih ruku, gledaju kako im buket iznad glave radi parabolu i kako se klinke čupaju oko istog dok ona razmišlja, pih, brak je tako out, a ja moram ovdje stajat jer sam frendica od mladenke pa da mi ne kaki poslije da nisam htjela…
Legenda o ružmarinu nije javna, ne gledaju je gosti. Ostajete vi, ružmarin, vazica, tegla i malo zemlje..Prvo ga se pusti da pusti korjenčiće u vazi i kad dođe do toga se presađuje u zemlju. Ako se primi i razraste, veli bapska priča,bit će svadbe u kući. Nepotrebno je reći da kod mene svi pocrkavaju unatoč prvotnom napretku, ali izgleda da mi je to familijarno jer i sestri isto crkavaju, a ni bratići i sestrične mi se ne žene unatoč sve bližem ili već prisutnom četvrtom desetljeću..I svima crkavaju ružmarini, neovisno o tome jesu li dovučeni iz Dalmacije, Turske ili Grčke s godišnjeg. Čak i mojim dvjema tetama u Njemačkoj koje redovito idu na godišnje po cijelom Mediteranu.
Eto, zadnjeg sam kupila u Billi skupa s ostalim špecerajem da ga imam na prozoru uz lavandu i fikus Melany, kupih mu i lijepu kućicu, a on gecrk nakon ravno 10 dana. Čak sam mu u vodu dala tekućeg gnojiva za biljčice, ma kakvi…Sad, razmišljam si, možda ga nisu tamo u Billi redovito zalijevali, ali previše ih je već pocrkalo pod mojim krovom da bi ovaj bio iznimka.
.Nije da vjerujem u bapske priče, baš naprotiv, moja frendica je ulovila dosad 7 buketa, čuvala ih mjesec, dva dana dok nisu počeli moljci plazit po njima pa ih zavitlala u smeće.. ima prekrasan ružmarin, timijan, vlasac i bosiljak na prozoru u svrhu kuhanja, a udaja joj nije ni nakraj pameti…Sve u svemu, u obitelji imamo dobru temu za zezanciju. I za kraj ipak malo edukacije..
Ružmarin je grm s područja Sredozemlja. Njegovi igličasti listovi služe kao začin, a jelima daje opor okus. Ružmarinom poboljšavamo okus jelima od mesa, ribe, peradi te pirjanom povrću. Ružmarin se odlično slaže s majčinom dušicom i peršinom. Nezaobilazan je začin u dalmatinskoj kuhinji.
Dobar tek svim potencijalnim Jamie Oliverima, ja očito nikad neću postati ko on. Barem ne sa začinskim biljem. 
Ima netko par tips & tricks kako da mi moje omiljene začinske biljke ne pocrkaju?
Post je objavljen 18.03.2007. u 08:25 sati.