Život je neizlječiva bolest. Uživaj dok možeš...

31.03.2005., četvrtak

Cure i prijatelji

Jel vam se ikad dogodilo da vam se nabacuje treba za koju se zanima vaš frend i za koju zna da nema šanse kod nje, al svejedno još pati za njom? Ziher je... Da me ne bi ljudi krivo shvatili, nije se meni to dogodilo u zadnjih ne znam koliko izlazaka,al večeras mi je to palo na pamet. Mislim, što napraviti u takvoj situaciji? Biti 'sebičan', pa se zabaviti tu večer ili biti 'dobrica' i štititi svog dobrog prijatelja koji je u situaciji u kakvoj je?
Ako mene pitate, teška je to odluka. S jedne strane, ako završite s tom trebom, pokazat ćete svom dragom prijatelju kakva je ona zapravo i dokazati da jednostavno nema nikakve šanse kod nje, a s druge strane, on će skroz popizditi jer će misliti da ste mu zabili nož u leđa... I šta učiniti?
Ja, ovakav kakav jesam, ne bih ništa napravio, nego bih dan poslije pokušao suptilno objasniti svom dragom prijatelju da ona jednostavno nije za njega, da on nema nikakve šanse kod nje i da postoji još mnogo 'riba u moru'. Tek ako to ne bi uspjelo, tek bih tad posegnuo za ekstremnim mjerama...
S druge strane, postoji i ova situacija: šta ako vam se sviđa cura koju vaš prijatelj već duže vrijeme pokušava zbariti i želi nešto ozbiljno s njom, a on ne zna da se vama ona sviđa? U tom slučaju, najbolje rješenje je da mu kažete da vam se ona sviđa i da se upustite u pošteno natjecanje, pa da bude (i to doslovce) 'Ko prvi, njegova djevojka!'
Ne znam... Maloprije sam došao izvana pa sam malo razmišljao o tome, pa reko, da podijelim svoje mišljenje s publikom. Šta vi mislite o tome?

- 02:46 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

30.03.2005., srijeda

Odjeća ne čini čovjeka...

Upravo sam se vratio iz videoteke. Maloprije sam pogledao Colleteral koji sam jučer posudio, pa sam ga morao vratiti (Bogu hvala na videotekama koje rade do 1). No, hodajući kroz kvart i usput slušajući Queen, obuzeo me nekakav čudan osjećaj...
Jesu li vam roditelji ikad dali neki svoj odjevni predmet (tipa jakna,majica ili tak nešto) koji je bio, amo reći njihov zaštitni znak u njihovih zadnjih 15-20 godina života? Pitam jer je moj stari dao svoju 'borbenu' jaknu mom burazu prije nekih godinu dana, al ja sam je prisvojio ovih dana jer mi je prije bila premala. I nekako imam stalno poterbu nositi je sa sobom jer se osjećam...drukčije.
Ne znam, nekako mi daje samopouzdanje i čini me sigurnijim u sebe i u moje postupke. Jel moguće da ta jakna nosi u sebi dio moga staroga i da to prelazi na mene kad god je obučem? Znam, zvuči smiješno, čak i meni dok ovo pišem, al razmisite malo o tome. Možda je moguće da me ta jakna podsjeća na mog staroga, s kojim nisam nikad proveo dovoljno vremena u svom životu i to vrijeme nikako ne mogu nadoknaditi te da moja konstanta želja da je nosim izražava nekakvo žaljenje za tim izgubljenim vremenom? Možda noseći tu jaknu osjećam da je moj stari stalno uz mene, gdje god ja bio? Ljudima koji me poznaju će ova konstatacija zvučati smiješno, s obzirom na moj odnos s mojim starim.
Ne znam... S druge strane, možda to samopouzdanje koje mi nedostaje nosim duboko u sebi, samo mi treba nekakav poticaj da to pokažem, a ta jakna je upravo ono što mi treba... Nemam pojma, vrijeme će pokazati, ali jedno sigurno znam: ne želim se odvojiti od te jakne.

- 00:31 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

28.03.2005., ponedjeljak

VI.

Idu na Saturn, na šesti planet,
privlačio ih je kao magnet.
Imali su njuh uz čašu vina
da se baš na Saturnu nalazi Sveta Graševina.
Tako se voze sa smajlom od uha do uha
kad Arić na radaru spazi nešto malo, kao muha.
A ta, po njemu mala muha, zujala je po radaru velikom brzinom,
no Arić je uvjeren da je to muha i polijeva je kerozinom.
To nije pomoglo, pa izvadi muholovku,
ali samo ispali psovku
jer rezultat je isti, pa uzme motorku.
Bio je već ljut, pa dohvati i svoju hulahopku,
no još nije ubio to sićušno stvorenje.
Sad već živčan uzme hladnjak „Gorenje“,
ali muha je još na radaru, a Arić na rubu histerije
pa je pokušava ubiti uz pomoć teške artiljerije.
Na svu sreću Jura to spazi
i Ariću na nogu nagazi
i kaže: „Koji ti je, zar si poludio!
Ni br. 6 te nije tako izludio.
Ako ovako nastaviš, uništit ćeš našu super mašinu
koja guta čak i svemirsku prašinu.
Pa reci tatici Juri što tebe muči.“
Arića oblijeva znoj vrući
i sav uznemiren kaže
kao da je došao s neke brazilske plantaže:
„Muči me ova muha na radaru,
baca me u totalnu bedaru.
Nikako je ne mogu ubiti,
zbog nje ću glavu izgubiti!“
Zatim Jura na radar pogled baci
i napravi osmjeh koji imaju samo luđaci:
„Budalo jedna, ti si retardirani defekt,
ovo nije muha, ovo znači da nam se približava neki objekt!
Sad čekaj malo da ga identificiram.“
Kad ga je identificirao, postao je jako nemiran:
„Ovaj objekt koji liči na Paju Patka
je kometa velika k'o poluotok Kamčatka!“
Zatim G-ju vikne:
„Vozi nas odavde dok nas kometa ne stigne.“
Ali za bijeg više nema vremena,
a našim junacima pada kosa s tjemena.
No kometa ih samo okrzne,
a izvanredno čvrsta Space Calibra samo trzne.
Skrene sa svoje putanje,
a u motoru se čuje neko lupanje.
Pokvarila se elektronika te su ostali u mraku,
a zbog ispušnih plinova, došlo je do promjena u zraku.
S lijeve strane od udarca nastalo je veliko udubljenje,
a na Arićevoj glavi još veće izbočenje.
G je uspio nekako vratiti svjetla
i tada su shvatili da je nestala jedna Sweepa metla
što je značilo da više ne mogu doseći brzine svjetlosne
pa iz njihovih usta izlaze riječi proste.
Jura se tad oglasi,
luđački pogled ga krasi:
„Ariću, ti u mozgu imaš šum,
a u glavi ti je vakum!“
Polako pomoću šlepanja,
bez ikakvih ometanja,
na Saturn se spuste
usred prašume guste.
Na haubu im se iznenada baci neki tip uz riječi: „Wasa iz back!“
G odgovori: „Čovječe, kaj briješ, nije ti ovo 'Star Trek'!“
Tada se taj Wasa blesavo nasmije,
pobjegne i negdje se u šumi sakrije.
Sva trojica izađu van,
sunce je tek izašlo, tek je počeo dan.
Vidjevši da im hladnjak iz nekih razloga više ne radi,
Arić bez uzrujavanja 'Milka' čokoladu izvadi,
a G mu reče: „Daj mi pis.“
Tad sva trojica shvate da to nisu obična stabla, već kanabis.
„Vau, kakav je ovo kraj?“
G odgovori: „Ariću, čini mi se da je ovo narkomanski zavičaj.“
Krenu dalje i izađu iz prašume pomoću karte,
za obranu sva trojica nose lopate.
Spaze malo dalje neko veliko brdo,
bilo je čudno, bijelo i kamenje mu nije bilo tvrdo
i tad shvate da je to brdo koke,
poput Mt.Blanca visoke.
Ponovo pred njima pojavi se Wasa,
izgledao je kao pripadnik vojske spasa.
Iza njega je bila bagra koje se iz sveg glasa derala,
svojim izgledom je sve normalne otjerala:
„Wasa, daj nam droge i igara,
bez tvojih kemijskih supstanci mozak nam izgara
i ne diže nam se kara
pa padamo u ponor kao Niagara!“
„Droga, dječice, je svuda oko vas,
što se igara tiče, ova 3 zabavit će nas.“
Uz te riječi, vojska narkomana,
cijelu vječnost neoprana,
iznenada se na mudrace baci
i za trenutak ih drže u šaci.
Mudrace su uspjeli iznenaditi,
oni se nisu stigli braniti.
Svezali su ih i bacili u vreće
pa se sad kolona prema Narkoselu kreće.
Mudraci zapakirani intezivno razmišljaju,
neki plan bijega oni smišljaju.
Dok su tražili nekakav izlaz
došli su na seoski prilaz.
Bio je bijele i žute boje,
ali od tih boja se i tako svi putevi ovdje kroje.
Još su se malo u vrećama truckali
i za to vrijeme nokte grickali.
Nakon što su ih odvezali i pustili van,
pitali su se što od njih hoće narkomanski klan.
Vidjeli su da su u nekom primitivnom selu,
vidjelo se da su tu luđaci bili da djelu.
Mudraci su poznavali kubizam i pop-art,
ali je još čudnije bio sazdan ovaj kvart.
Te zemunice su bile neodređena oblika,
selo je izgledalo k'o trogodišnjeg djeteta slika.
Stigli su usred te umjetničke noćne more
i čuli brojne glasove što govore:
„Ajde Wasa, osiguraj malo zabave,
hoćemo vidjeti kako se u bijelom dave,
kako žuto vuku
i međusobno se tuku,
kako se od pljuge gaze
i na sve četiri plaze,
kako gutaju bombone
i glume avione.
Ajde Wasa, želimo vidjeti
tko će od njih najduže poživjeti!“
„Što bi to bilo?“ pita Arić Juru.
„Što god da bude, mi ćemo dobiti po turu.“
„Pričaju da ćemo ih zabavljati.“
„To znači da će nas na muke stavljati!“
Tu u razgovor se G uključi
dok u vreći čuči:
„Mislim da će nas nadrogirati,
onda ćemo lokalnu miss birati,
onda ćemo im malo svirati,
malo ćemo se zajebavati
i tako ćemo ih zabavljati
pa ćemo i malo odspavati.“
„Ovo bi moglo dobro biti!“
„Ako nećemo glavom platiti.“
„Daj Jura, ne brij stalno negativu,
dobit ćeš i ti koju pivu!“
Okruživala ih je masa,
ta narkomanska rasa
kad pred njih stupi Wasa
i zadere se iz sveg glasa:
„Nacijo, zabavit će nas ova šaka jada,
počinje sada narko-olimpijada!“
Odvuku ih u prirodni amfiteatar,
a Arić je bio hrabar
i kesio se kao dabar
iako nije vjerovao da će ga glave doći neki barbar.
„Natjecatelji će se u slijedećim disciplinama nadmetati,
a to će trajati dok im krv ne počne otjecati.
Prvo će vuči lajnu na tristo metara,
a zatim nafiksani puzati šest kilometara.
Onda će se natjecati u gutanju tripova,
pa će iskušavati bonkasa sto tipova.
Tad će početi pišanje krvi u dalj
pa ćemo svakome dati jedan malj.
U takvom će se stanju tući,
organe jedan iz drugoga izvući.
Ako netko slučajno ostane živ,
za varanje će biti proglašen kriv
pa ćemo ga fino spaliti
i još se malo zabaviti!“
Arić upita: „Was ist los?“
G mu kaže: „Šuti, razbit ću ti nos!
Nemoj me ometati u razmišljanju
jer moramo pribjeći ekstremnom rješenju.“
Složi mislilačku facu
koja priliči samo mudracu.
Oko sebe se osvrne,
pogleda na pod i odjednom protrne.
Arić je u međuvremenu, naravno, paničario,
nos mu je od muke prokrvario
i samo je vikao: „Ajme meni, majko moja!“
Jura mu je hladno odgovorio: „Šuti ili ću ja začepiti usta tvoja.“
G ga tad pita: „Imaš možda upaljač?“
Jura je zbunjen: „Bolje bi ti došao kakav mač.“
„Samo mi daj upaljač i očekuj frku
i reci Ariću da se spremi za trku.“
G-jev plan se, naime, sastojao u tom
da pod je bio prekriven heroinom i kokom,
a to je bilo strašno loživo,
jače nego raketno gorivo.
G prinese upaljač tlu
i začas je bilo vruće k'o u kotlu.
Mudraci su k'o munja pojurili
i rekord na 10 kilometara s preponama zacijelo oborili.
U Space Calibru su uletjeli takvim tempom
dok im je gorjelo pod repom.
Ekspresno se vinu
na sigurnu visinu.
Dolje su imali što vidjeti,
cijeli planet su uspjeli zapaliti.
Neki manijak je dolje vikao: „Zakon, mrak!
He, he, he, he – pocrnio sam kao ugarak!
Uuu, koji je gušt goriti,
takav užitak ne može nijedna droga stvoriti!“
Nakon što je to rekao strašni Wasa,
nikada više nije ispustio glasa.
Mudraci se na to nisu obazirali,
krikovi umirućih nisu ih dirali
jer su narkosi sami svoju sudbinu birali
i mudraci su svoj put u nepoznato nastavili.

- 13:11 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

27.03.2005., nedjelja

Sretan Uskrs!

Kao što i sam naslov kaže, svima koji čitate ovo želim sretan Uskrs i šta već sve ide uz to. Pošto i nisam baš neki vjernik, nisam išao na misu, nego sam se probudio prije pol čuke. Razlog? Sinoćno potpuno nepotrebno i ničim izazvano alkoholiziranje! Počelo je s gledanjem tekme i žujom, a završilo (nakon obilaska nekoliko birceva-tzv.Tour de Šank)opet u istom bircu, ali na žestici.
E, jeste ikad pijani napravili nešto zbog čega vam je bilo žao sutra ujutro ili nešto što inače (čitaj:trijezni) ne biste napravili? Jeste se ikada nakon toga probudili s onim proždirućim osjećajem nelagode? E, pa, to mene sada muči. I imam neobjašnjivu potrebu ispričati se jednoj osobi, a uopće ne znam zašto. A najbolje u cijeloj priči je to što stvarno nisam napravio ništa odvratno,bolesno ili bolno toj osobi. Jednostavno sam se probudio s tom mišlju. Bizarno...
No dobro, pustimo sad to. Svima vama želim da se danas dobro najedete, malo popijete i da uživate u ovim toplijim danima.

- 12:55 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

24.03.2005., četvrtak

V.

Mudraci nastavljaju svoje putovanje
i proširuju svoje znanje.
Od previše loše hrane na WC-u seru
te se usput približavaju planetu Jupiteru.
Sa sobom imaju i nekoliko feminističkih zarobljenika
stoga se iz zatvora čuje divlja ženska krika.
S punim rezervoarom na planet se s lakoćom spuste,
a zatvorene feministice više ni glasa ne ispuste.
Spustili su se na vijugavu rijeku,
tu obuku svoju svemirsku obleku.
Tad G pogleda na sat
i skoro ga ćopi infarkt.
Šapne Juri: „Sad će 'Bračne vode'“,
a Jura se bolno zadere: „Nešto me u trbuhu probode!“
G odmah kaže: „Mora da je u pitanju ciroza,
kad je bolest u pitanju uvijek si bio mimoza.“
Jura na to potvrdno kimne
i iz krajnjih napora nekako kihne.
G odmah prognozira: „Ovo su znakovi svemirske gripe,
moraš je odležati pa ne možeš biti dio naše svemirske ekipe.
Da bi ozdravio maraš imati čvrstu stegu,
što znači da trebaš liječničku njegu.“
Tad nova genijalna misao u glavi mu sinu:
„Jednom davno sam pojetio Kinu,
tamo sam studirao doktrinu.“
Arić zbunjeno kaže: „Ti se kužiš u medicinu?“
„Da samo u medicinu, kužim ja i akupunkturu,
nekada sam s njom zarađivao i 100 maraka na uru.“
„Znači ti si doktor pravi?“
G odgovori: „Joj, dobro, jesam, daj zaboravi.“
Arić je uporan: „Zašto da mi kažeš si tako dugo čekao?“
„Mislio bi da se pravim važan, pa ti nisam rekao.
To znači da ću ja ostati s Jurom,
liječenje ću početi akupunkturom.“
Tad se bolesni Jura oglasi:
„Molim te, Ariću, moju dušu spasi.
Nemoj gledati kako G akupunkturom liječi moju bol,
ne želim da vidiš kako junak poput mene riče kao vol.
Nemoj gledati kako moja alkoholičarska krv teče,
ako se dogodi ono najgore, moja premija osiguranja istječe.
Zato ti nikakvu lovu ne mogu ostaviti,
a i ovu bol usput moram probaviti.“
Arić sad krokodilske suze lije,
a G mu se iza leđa blesavo smije.
Arić reče: „Nemoj mi sad umrijeti, molim te!“
Jura teško odgovori: „Znaš što Ariću? K'o brata volim te.“
Ovo je bila jako dirljiva scena,
jedino se G smijao k'o hijena.
Jura jadan sav poplavi
i svoj posmrtni govor nastavi:
„Nemoj biti dabar,
ostani hrabar,
što možeš – ljudski je život kratak,
a ti moraš dovršiti naš zadatak.
Po ovom planetu napravi ti šetnju,
nađi antialkose i među njima napravi pomutnju.“
Arić sav problijedi
i učini ono što mu Jura naredi.
Čim je Arić otišao,
G je Juri prišao:
„Za ovakvu glumu treba imati dara,
ako mene pitaš, za ovo si zaslužio Oscara.“
Tad svaki se u svoju fotelju zavali,
a Jura svoj džepni TV upali.
Počela je njihova omiljena serija,
od njihova hihotanja odzvanjala je cijela prerija.
Arić je bio sav u suzama
dok je hodao po planetu s mamuzama.
Na sebi je nosio Jurinu spitku,
a um mu je bio u konfliktu.
Da li da se vrati i tješi Juru
ili da nastavi svoju avanturu?
No nastavi dalje jer se sjetio Jurine želje
i tad ugleda nešto zeleno – to bilo je zelje.
Ako ostane živ kitica zelja će ga usrećiti,
pa ga u njegovu oporavku ništa neće spriječiti.
Hodao je besciljno, zadubljen u misli,
tad bolesni pedofili njemu su prišli.
Arić se trgnu: „A što biste vi bili?“
Oni se blesavo nacere: „Mi smo pedofili,
mi smo ti oni koji se pale na trebe
dok su još u stadiju bebe.
A volimo i slatke klince,
pogotovo male, debele Fince.
Zadovoljavamo svoje potrebe nad njima,
no to se nažalost ne sviđa svima.
Na Zemlji svi su nas gledali s mržnjom u očima,
da ne bismo dobili batina, nismo spavali noćima.
Kad bi nas uhvatili na djelu, u našem uživanju,
oni bi pak poslije uživali u našem kastriranju.
Tad nam je dozlogrdilo i rekli smo dosta,
pobjegli smo ovamo i počelo je vrijeme našeg posta.
I onda k'o naručen dođeš ti,
na tebi ćemo se zadovoljavati svi.“
Arić ih blijedo gleda,
ni reći mu se ništa ne da.
Ovi su u punom smislu bijeda,
al' Arić je jedan, dođe mu da se preda.
Nije se trenutno u stanju boriti
i taj izmet ljudski umoriti.
Mirno je odlučio s njima poći,
zanimalo ga je gdje će doći.
Kako bi se znao vratiti iz njihove baze,
kaduljom je obilježio sve staze.
Osim toga, ako sazna gdje su locirani,
gadovi bi uskoro mogli biti bombardirani.
Vodili su ga kroz šumu mračnu,
ovaj put nije mogao pozvati potporu zračnu.
Došli su do drveća niska,
otud je dopirala dječja vriska.
Tu je stolovao glavni pedofil,
ozloglašeni djecoljubac Blinton Cill.
Izvedoše ga pred tu osobu:
„Jao, moje oči još ne vidješe ovakvu rugobu!“
zgrozi se na Arićevu pojavu on.
„Mamma mia, ljepši je od njega i čovjek-slon.“
još k tomu nadoda:
„Ljudi, ovaj je prestar, već hoda!
Prištav je totalno, od glave do poda,
ovoga je mogla donijeti samo prolupala roda.
Možda jesmo očajni, al' toliko ne,
od ovoga je bolje natezati i sokne.
Potjerajte ga odavde nekud gore,
ionako ću imati od njega noćne more!“
Arića je ovaj govor povrijedio,
skoro se u nevolji uneredio.
Znao je da nije Apolon,
al' baš da od njega ljepši je čovjek-slon!
Naći će on već put nazad do Space Calibre,
a onda će pedofile naučiti neke nove igre.
Tada će njegova osveta biti strašna,
od pedofila neće ostati ni kila brašna.
Takve mu se misli u glavi roje
dok zbunjeni pedofili oko njega stoje.
Tog Blintona Cilla zbog njegovih riječi
treba baciti na muke, u visoke peći
i slušati kako dreči
dok njegovo pleme, moleći za milost, kleči.
Arić je malo šumom lutao
i kad se već uplašio da je zalutao
naišao je na kadulje trag
koji ga je ravno do mudraca odveo kao crveni sag.
Brinulo ga je jako i Jurino zdravlje,
no začuo je zvukove koji su podsjećali na slavlje.
Da je sve dobro, počeo se uvjeravati,
a kad je stigao, očima nije mogao vjerovati.
Arić sav začuđen kaže: „Jura, pa ti si živ!“
Jura mu odgovori: „Nemoj mene gledati, G je za to kriv.
Spasio me svojim uspješnim liječničkim metodama,
spajao je moje tijelo s katodama i anodama.
Još se brojnim mjerama koristio,
u mom osposobljavanju apsolutno je uspio.“
„Prva dobra vijest nakon dugo vremena,
malo mi je olakšala nošenje herojskog bremena.
Ulovili su me perverznjaci i nanijeli mu bol,
bilo je kao da mi na otvorenu ranu trljaju sol.
Uglavnom, želim se osvetiti
i svemir tih stvorova riješiti.“
G mu kaže: „Tim problemom ćemo se pozabaviti,
ali plan ti moraš napraviti.
Naime, i tu su se neki problemi javili
jer u zatvor sanitarne prostorije nismo ugradili,
pa su naše zatvorenice,
po definiciji bijednice,
naš zatvor izmetom napunile
pa su nas smradom umalo ubile.
Taj problem moramo riješiti bez greške
jer ćemo inače putovanje nastaviti pješke.“
Tad, kao i inače, izlaz iz nevolje
nađe Jura i predloži rješenje najbolje:
„Mi bi zatvor mogli isprazniti nad njima
i onda gledati kakva nastaje klima.
Ako moj proračun nije kriv,
nitko iz te gužve neće izaći živ.
Arić će se tako osvetiti,
a mi naš miomirisni problem riješiti.
G, daj gas-maske podijeli,
ne bismo se ugušiti valjda htjeli.“
G i Arić bili su idejom oduševljeni,
dali su se na posao kako bi im problemi bili što prije riješeni.
Uskoro su poletjeli,
pedofilsko okupljalište nadletjeli.
Nad njima su izbacili svoje biološko oružje
te su tako kontaminirali cijelo okružje.
Za par minuta sav je život bio odnesen,
čak je i Blinton Cill ostao ulešen.
Dolje živa nije ostala nijedna faca
koja bi ispričala o stravičnoj odmazdi mudraca.
Ti heroji su pokazali i drugu stranu svog lica,
s njima ponekad i nije bilo vica.
Nakon te strave Arić mudro reče: „Krećemo;
mislim da antialkose tu naći nećemo.“
Space Calibra se digne i odleti u mrak,
iza mudraca ostao je samo smrdljivi i okuženi zrak

- 12:54 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

22.03.2005., utorak

IV.

Do trećeg planeta stižu zaobilaznim putem,
u Marsovu atmosferu ulaze pod pravim kutem
jer rezervoar bijaše prazan zbog zaobilaženja,
sa udarom o Marsovu površinu nema mimoilaženja.
Jura i Arić sad su u paničnoj depresiji,
počnu brijati prema agresiji.
No G je ostao miran
jer je znao da je auto siguran.
Arić već je bio znojem istuširan,
a Jura prvi put u životu nemiran.
Udare u površinu i naprave krater,
Arić i Jura spominju jedan drugome mater
i opisuju si uzajamno karakter.
Tad G upali šalter
i dade svoju procjenu štete:
„Strašno, izgubili smo svinjske kotelete,
a još imamo 2-3 manja kvara,
no ja za mehaniku imam dara.
Trebat će mi neko vrijeme da riješim problem
pa ćemo nastaviti putovanje kroz Sunčev sistem.
Dok se ja s brodom zabavljam
i različite sijelove sastavljam,
vi ćete jedan zadatak obaviti,
nađite gorivo koje će nas odavde izbaviti.“
Tako njih dvojica odu u brodsku apoteku
i obuku svemirsku obleku.
Dok su polako hodali po crvenom planetu,
Arić je gladio svoju bajunetu.
Odjednom u daljini vide neku ljutu bagru,
nosile su natpis: „Zabranite Viagru!“
To bila je ženska grupa,
koja prema njima užurbano stupa.
Sve od reda bile su feministice,
ozloglašene svemirske teroristice,
potjerane sa Zemaljskoga planeta
jer najveća su ljudska šteta.
Mudrački duo, da bi ih mimoišao,
u širokom luku ih je obišao.
Još ništa nisu našli što bi kao gorivo moglo poslužiti,
Arić reče: „Ova bi se potraga mogla odužiti.
Mogli bi se odmoriti i nečim poslužiti,
a onda dalje produžiti.“
i skuha kavu crnu
kupljenu u Češkoj, u Brnu.
Onda skinu od znoja smrdljive marte,
a Arić iz džepa izvadi karte
te počnu kartati belu,
no posvađaju se i probude okolinu cijelu
i odmah se pred njima feministice stvore,
od previše zanovijetanja oko usta imaju bore.
Jura drekne: „Ariću, glupi dripcu,
zbog tebe smo sada u škripcu!“
Arić odgovori: „E, ovaj put nisam ja kriv,
ti obični svizcu, dao Bog da nakon moje šake ne ostaneš živ!“
Jura se na to razljuti,
a Arić se sav od ljutnje razbukti
i počnu se tući,
jedan drugog za bujnu kosu vući.
Jura se Ariću požali:
„Ti židove mali,
olfo ne bi naudio ni malom mravu,
a varaš na kartama i uvijek imaš asa rukavu.“
a Arić mu odgovori:
„Gle tko to zbori,
veliki svemirski lovac,
u životu jedino vrijednim smatraš novac,
okolo prodaješ lošu robu,
znaš, stvar ti je u zglobu!“
Jura mu tad istisne dva prišta,
no Ariću to nije ništa
i udari Juru u stomak.
Jura kaže: „Misliš da si jak, momak?“
i izvadi mu palčanu arteriju,
a u lijevu nosnicu mu ubaci „Duracell“ bateriju.
Arić se nasmije: „Misliš da si gadan?“
i izbije mu prednji zub jedan
i izvuče mu crijevo tanko
te od njega napravi ukašeni „Bananko“.
I baš ga je htio smazati
kad mu se neki glas počeo javljati:
„Budalo, pa ti držiš dijetu!“
a Jura ga krvnički udari po dupetu.
Prije nego što su tučnjavu uspjeli nastaviti
i svoje organe rastaviti,
feministice ih spriječe
jer su stale između njih kao vreće.
Glave se usijane malo ohlade
i shvate da su u položaju bez nade.
Okružuje ih bijesna ženska masa,
jasno im je da su ugrožena rasa.
Gorko pita Arić: „Što ćemo sada, genije?“
Prekine ga ženski glas: „Cure, evo nam premije!
Evo dva tipična primjerka najgorih stvorova,
značajni su kao hrpa uspaljenih tvorova.
Misle da svojim malim svijetom vladaju,
žene su tu samo da rađaju,
samo da njihove gaće peglaju
i ono što žele da im za ručak spremaju.
Za njih je žena rob,
zato, cure, pospremit ćemo ih u grob!“
Arić reče: „Zaboravila si još neke uloge,
npr. da redovito širite noge.“
Na te riječi bijesne feministice podivljaju,
Jura se zadere: „Mrtav si, ako te one prije ne ubiju!“
„Zar sam opet nešto krivo rekao?“
Doleti mu šamarčina; Jura njegovu ispriku nije čekao.
„Sad nas može izvući samo moja diplomatska genijalnost,
a ti Ariću šuti ili ću te preseliti u neku drugu stvarnost.“
Jura otpočne govor: „Pozdrav, štovane žene,
ako niste znale, vi ste nama vrlo vrijedne.
Mi smatramo da žene nemaju cijene,
one stalno našu pozornost plijene.
Mi smo, drage dame, po uvjerenju liberali,
žena da je rob – tako nismo nikada ne bismo pali.
Priznajemo da su neki iz našega roda grešnici,
ali nemojte da zbog njih mi budemo patnici.“
Ljute feministice još uvijek žamore,
ali bar o linču više ne govore.
Zbog toga se Jura okuraži
i na nastavak govora se odvaži:
„Drage moje, mi smo za ravnopravnost,
a to mora prihvatiti cijela svjetska javnost.
Ako želite, vojsku služite
i cijelu noć po gradu ružite,
a ako vas gnjavi neki kmet,
opustite se – zaigrajte nogomet!“
Čuju se već odobravanja zvuci,
mudraci drže kartu slobode u ruci.
Ali Arić se više nije mogao suzdržavati,
morao se i on opet javiti:
„Znam ja što je na pameti ovoj populaciji,
nije im dosta jednakost – radi se o globalnoj dominaciji!
Vi ste samo baba velika hrpa
koja sve ostale u istu vreću trpa.
Vi ste samo bijedna gomila koja pati jer su im sise male,
zbog toga ste postale rasističke budale.
Totalno ste neženstvena stvorenja,
za vas nikad nije vrijeme parenja.
Sve biste muškarce nabile na kolac,
sve zgodne žene poslale na električni stolac,
vama ne može pomoći nikakav novac,
čak ni onaj Crvenkapičin lovac.
Ma, uostalom, zaboli me za cijeli svijet,
ali mi nemojte slučajno dirati u nogomet!“
Jura bolno krikne,
masa uzme kolce i rikne:
„Sad vam je stvarno došao kraj,
a vi dečki nećete ići u raj!“
Odjednom se začuje buka,
feministicama dođe muka.
Uz zvukove podrigivanja
i pod pazusima sviranja,
sa trbusima pivskim do poda,
stiže vojska muškog roda
te napadnu uz bojni poklič: „Žene u kuhinje!“
Žene viču: „Stižu šovinističke svinje,
branimo se od tog otpada
što nas sada napada!“
Započela bitka grdna,
započela tuča nemilosrdna.
U općoj frci su zaboravili na mudrace,
ovi su se sakrili i složili blažene face.
Usred bojnog krešiva uleti Space Calibra,
vozio ju je G bijesan poput bengalskog tigra.
Uključi vučnu zraku,
ustvari celofansku baci traku
te pokupi Arića i Juru,
ali zakači i poneku staru curu.
Tako su se iz gužve izvukli,
a da ih ipak nisu istukli.
G reče: „Sva sreća da sam glava bistra,
pa sam skemijao benzina 2-3 kanistra.“

- 22:59 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

21.03.2005., ponedjeljak

IZNIMNO IRITANTNI redovi u dućanu...

Nedjelja je. Prošlo je podne. U kvartu radi jedan jedini dućan, a vi morate ići kupiti kruh tamo jer je najbliža pekara Bogu iza hozentregera. Ulazite u dućan, uzimate kruh i shvaćate da radi samo jedna blagajna. To može značiti samo jedno - kilometarski red do drugog kraja dućana koji se nikako ne pokreće jer u redu stoje stare bakice koje nemaju pojma koliko para uopće imaju u novčaniku, a imaju prepune košare. I da bi situacija bila još bolja, na blagajni radi neka nova, mlada, zgodna i zbunjena treba... Komentari su suvišni. UBITI SVE!

- 23:56 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

Mudraci nakon Merkura dolaze na Veneru. Što ih tamo čeka?
---------------------------------------------------------------------------------------------

III.

U svom vozilu dolaze na planet broj dva,
tu čeljad je alienska sva.
Planet se zove Venera po rimskoj božici,
tu stanuju samo alienke bez obleke, samo u svojoj kožici
što znači da se alienke šetaju gole,
poznate su jer nastrane stvari vole.
Jedni su govorili da su lude,
drugi: „Ako tako žele, nek' im bude!“
dok ostali za njima jednostavno žude
jer stalno pokazuju svoje dude.
One su izgledale jako čudno,
a ponašale su se bludno.
Sve su bile boje zelene,
od odjeće su samo nekada nosile pelene.
Mudraci se zgroze,
kažu: „Gle ove koze,
ova planeta nema čara,
a nema ni traga od antialkoholičara.“
Tad ih alienke primjete
i zbiju se u čete.
Mudraci počnu bježati od panike
prema svom čudu od mehanike,
no Arić se spotakne
i glavom tlo dotakne.
Ostala 2 mudraca su brzinom polarne čigre
uspješno stigli do Space Calibre.
Arić je ostao bez svijesti,
ležeći na pustoj cesti.
Alienke ga zgrabe i odvedu u svoju bazu
koja je jako sličila Alcatrazu.
Tad kaže mu velika poglavarica alienki,
tih odreda vanzemaljskih ženki:
„Naravno, ne izgledaš sjajno,
no nadam se da ljubiš bajno
jer ovdje ostat ćeš trajno.
Genitalije svoje pokaži
pa nas nadraži.“
Ariću su se guzni mišići stisli
i pritom misli:
„Ostaviše me ona dva papka,
svaki će ostati bez jednog očnog kapka.
Kako sad odavde pobjeći
i spolno općenje s alienkama izbjeći?“
Od bijega ga nekoliko barikada priječi,
znao je da je kraj, da će nešto bijelo i sluzavo početi teći.
Tad poglavarica mu kaže: „Prije nego prijeđemo na trošenje,
dragi moj majušni Zemljanine, potrebno ti je košenje.
Od silnih dlaka ne mogu ti naći pišu,
a što je ovo sitno, oh, to su tvoja jaja koja se njišu.“
Ona uzme flaksericu i počne košnju,
bilo je toliko dlaka da si je King-Kong mogao napraviti nošnju.
„Oh, sad ti konačno vidim malog,
a na njemu je neki talog.
Malo si ga previše dirao rukama
zato ti je mali na mukama.
Veće su iglice od smreke,
tj. proporcije ti i nisu neke.
Što mogu, zadovoljit ću se ovim.“
„E, nećeš me dirati, pomiri se s tim!“
Arić kaže hrabro,
no krivo vrijeme da glumi junaka je odabro.
„Ovo možemo il' na lijep il' na ružan način,
kako god bilo, od tebe ću poslije napraviti začin.“
To izusti poglavarica ljuto,
lice joj nije bilo zeleno, već žuto.
„Dajem ti dva sata za razmišljanje
il' ćeš milom il' silom sa mnom na pranje,
pružit ću ti sado-mazo i bit će ti dobro,
takve batine još u životu nisi pobro.“
Zatim izađe i ostavi ga samog u prostoriji,
a on misli: „Umrijet ću, no bar ću kao junak biti zapisan u historiji.“
Na drugom kraju planeta u to vrijeme
pričale se dvije sjene.
Te dvije sjene, zaključujete i sami, su dva mudraca,
još uvijek se ne zna tko je od njih veća faca.
Hrabro su bili ostali uz Arića, svog prijatelja
i branili ga od alienki, lokalnih žitelja.
Žućno su diskutirali o Arićevu spasenju,
nisu našli rješenje, pa su glavama udarali po kamenju.
Tad se mudri G sjeti odlične ideje,
izmišljotine najgenijalnije
te prema brodu on potrči,
a Jura se od uzbuđenja skvrči.
G se tamo primi alata
jer on je čovjek od zanata.
Kad završi s poslom, Juri se pohvali svojom umotvorinom,
Jura kaže: „Odlično, Arića ćemo spasiti tvojom patvorinom.“
To je rekao sa smješkom na licu
dok je jeo čokoladicu.
Tako krenu do alienki zlobnih,
za Arića možda i kobnih.
Upadnu usred njihove baze,
a alienke se smiju: „Koje su ovo kamikaze!“
I taman kad su ih htjeli zarobiti
Jura uspije svoje misli izgovoriti:
„Ovaj moj prijatelj s desne strane
sklepao vam je aparat za crne dane.“
Alienke zastanu i nijedna koraka ne napravi,
Jura složi facu i u istom tonu nastavi:
„Ovaj stroj što liči na bor
zove se vibrator!“
Na to G nadoda,
a iznad njega proleti roda:
„On stavlja se na vlažna i skliska mjesta,
do ovog revolucionarnog proizvoda vodi vas ova cesta.
Prije nego odete učinit ćete nam uslugu jednu,
vratite nam Arića, onu budaletinu bijednu.“
Došlo je do transakcije
i završetka spasilačke akcije.
Mudraci su dobili Arića s gomilom njegovih obrijanih dlaka
koja je na njih pala te su umalo ostali bez zraka.
Alienke nisu vibrator iz ruku puštale,
cijelo su se vrijeme na njemu guštale.
Krenuli su dalje prema novom planetu,
Jura je za to vrijeme glancao bajunetu,
Arić je našao novi hobi, uzgajanje kadulje
kad su se pilotu G-ju na stolu zacrvenile 2 žarulje.
Prva znači da imaju još samo pola rezervoara,
a druga da su ostali bez jednog pisoara.

- 23:28 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

20.03.2005., nedjelja

Nakon relativno uspješnog polijetanja, mudraci su krenuli na Merkur. Što ih je tamo dočekalo, pročitajte sami...
----------------------------------------------------------------------------------------------

II.

Izašavši iz orbite,
pripadnici misaone elite,
čije se vozilo začudo kretalo
iako je bilo zasigurno najgore prometalo,
krenu na prvu turu,
zapute se prema Merkuru.
Njihovi izvori su tvrdili,
ako se nisu s njima sprdali,
da će tamo naći odgovore neke,
za to su im platili s 3 Marlboro šteke.
Mudraci su uvijek dobro informirani bili
jer su svoju špijunsku organizaciju razvili.
Njihove Nadrkane Osobe Razbijaju Glave, tj. NORG,
tvrdila je da na Merkuru živi Borg.
On je mudrac najstariji,
filozofirao je i Isusovoj mami Mariji.
Trebao bi im reći gdje je predmet sveti,
zato Space Calibra sada k Merkuru leti.
Ušavši u Merkurovu atmosferu,
gdje Borg je živio nakon što je imao gadnu aferu,
bace zračno izviđanje,
ali nitko ništa ne nađe.
Tada se odluče sletjeti,
iako je Arić vikao: „Kako ćemo onda poletjeti?“
Nakon što su Arića ušutkali palicom
kombinirajući je s njegovom proćelavom glavicom,
Jura i G spuste Space Calibru
i odmah osjete dobru vibru.
Za šetnju po planetu specijalna oprema treba,
inače bi se svi pretvorili u nešto poput ameba.
Oprema je bila izuzetno sofisticirana,
sa jednog smetlišta pomno je birana.
Tu su bile sunčane naočale marke „Poljis“
kako bi mudraci mogli gledati u vis,
bila je tu i rabljena maramica za njihovo brisanje,
a tek uređaji za disanje!
Sastojala se od slamčice prožvakane
vezane na boce vinom natankane.
A sa zaštitnim odijelom
bilo bi te sram prošetati se i najzaostalijim selom.
Tako perfektno opremljeni,
na sve uvijek spremni
krenu oni po površini pješke
da nađu Borga i riješe probleme teške.
Kad se Arić iz kome probudio, bolila ga je glava,
kad se pogledao u ogledalo, vidio je da je sva plava.
U negativnom kontekstu im je spominjao mamu,
planirajući kako da im od života napravi dramu,
kad ga nečiji koraci prenu
i on s palicom prema ulazu krenu,
misleći: „Sad će vidjeti ta dva bisera,
čim se ja dokopam pajsera!“
Glava se na ulazu u Space Calibru pomolila,
a Arićeva palica se na njoj slomila.
„Jesam vam vratio,
da vidite i vi kako sam ja patio!“
No, kad bolje pogleda, život mu se zgadi
jer se, naime, o G-ju i Juri ovaj put ne radi.
Pred vratima je ležala smežurana masa,
nisi mogao razaznati koja je to rasa.
Tada se digne to stvorenje,
na Arićevo opće čuđenje.
Sav je bio smežuran,
zastrašujuće naboran.
Kad ga je Arić pogladio palicom po glavi,
stakleno mu se oko izgubilo u travi.
Po cijelom tijelu kulturu gljivica je uzgajao,
no Arić se zbog toga nije uzrujavao.
Puštao je kroz sve pore zrak,
na jetri je već dugo vukao rak.
Tad to progovori: „Ja sam Borg, 10000 godina star,
svih živućih mudraca ja sam car.“
„A, ti si taj kojeg tražimo,
da te nešto važno pitamo.“
„Lupio si me po glavi, idiote mali,
ako misliš da ču ti nešto reći, onda ti daska fali,
ja zaslužujem kraljevski tretman,
a ne po glavi udarac bolan,
zato idem odavde baš,
a ti se snalazi kako znaš!“
Uz te riječi nestane u obliku dima,
Arić misli: „Gle, ode lima!“
Uto se vrate G i Jura izvana,
njihova potraga bila je okončana.
„Oj, Ariću, kakva je klima?“
„Dobro je, sve štima.
Doduše, bio je neki lima,
al' je otišo u obliku dima.
Tvrdio je da je 10000 godina star
i da je svih mudraca car
i imao je neko smiješno ime,
al' nisam zapamtio, ne da mi se baviti s time.“
Jura i G ga trenutak pogledaju,
onda ga opet nalupaju.
„Ha, ništa, obilazit ćemo planete redom.“
Uz te riječi slože mudraci viski s ledom.
Ponovo oni uzlete
i k planetu Veneri polete.

- 02:33 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

19.03.2005., subota

I.

Iza vrata zemaljskog raja
uvijek se čuje neka graja.
Tu stoluju Jura, G i Arić
u feštama im nije ravan ni Stjepan Spajić.
Gemišt se tu stalno pije,
u bačve ljudske se na litre lije.
Arić je tu dugo, on je heroj u štrajku,
tko ga pita za pomoć, on mu psuje majku.
Jedino što zna reći je: “Kelner, gemišt!”
Ali jednom mu kelner odgovori: “Nema više ništ’!”
Ariću se smučilo, cijeli koncept mu se srušio,
činilo se da je cijeli svijet presušio.
Na licu mu je, nakon dugo vremena,
tijekom kojeg je bio poglavica nekog plemena,
ponovo izbio prišt
jer na cijelom planetu nije mogao naći gemišt.
Savjest mu sada ne da mirovati,
mora ponovo početi ratovati,
mora napustiti zemaljski raj
jer inače je našoj civilizaciji došao kraj.
Planet je pao u gemišt-krizu,
najveća je to nesreća u cijelom nizu,
Ariću je u ruci malo drhtala bajuneta
kojom je tukao luđake diljem svijeta.
Malo je zahrđao i on jer je previše cugao,
no mozak je očuvao jer se svima rugao.
Mudraci G i Jura su znali u čemu je problem,
već je svaki stavio na glavu šljem.
Arić pita: “Ako na cijelom planetu gemišta nema,
gdje ćemo naći rješenje našeg problema?”
“Slušaj pažljivo, postoji legenda jedna,
za koju smatramo da je iznimno vrijedna.
Postoji jedan predmet, nepresušna boca bijelog vina,
a poznat je kao legendarna Sveta Graševina!”
“Super, amo mi sad po nju
i začas smo opet tu!”
“Ne ide to tako, Ariću moj,
da je dobijemo, morat ćemo u boj.
Naime, kako bi riješili našu dilemu,
morat ćemo na putovanje po Solarnom sistemu!
Kad otkrijemo antialkoholičarsku planetu,
naći ćemo i gadove koji drže Graševinu Svetu.
Jedina stvar koja malo smeta,
je da nitko ne zna koja je to planeta.”
“Vi ste prolupali, pa kak’ ćemo u svemir?”
“Daj se sredi, obuzdaj malo svoj nemir.
G je smislio vozilo kojim ćemo se gore dići
te relativno brzo Sunčev sistem obići.”
“E zanima me baš,
da vidim svemirski brod naš.”
Nakon toga napuste zemaljski raj
te odu u neki daleki kraj.
Space Calibra je tog broda bilo ime,
bio je otporan na sve vrste klime,
mogao je ići po vodi, izdržati oseke i plime,
a bio je ljepši od bilo koje limuzine.
To je u stvari bio auto, a ne brod
kojim su se mudraci trebali vinuti na nebeski svod.
Umjesto kotača imao je četiri tegle,
elektronika mu je bila preuzeta iz nove pegle.
Ni limarija baš nije bila u savršenom stanju,
malo je hrđava, a i dugo nije bila na pranju.
Unutrašnjost je bila svega kruna,
proizvedena je u tvornici s područja Kameruna.
Imala je ABS i zatamnjena stakla
te klimu s vrućinom k’o iz pakla.
Motor je, naravno, dizel sa šest ventila,
autu su ugrađena i dodatna krila.
Umjesto kože bila je svila,
dovoljno oštra za rezanje žila.
Space Calibra je u stvari bila prava krama,
u nju ne bi sjela ni Arićeva mama,
a kamoli neka dama,
U njoj nikad nije bilo svjetla, samo tama.
Sredstva za bolje prometalo su se izgubila,
čule su se glasine da su ih tri mudraca zapila.
Mudraci su imali još jednu zanimaciju,
kako povećati akceleraciju?
Stotku je auto postizao za svega tri sata,
a imao je i dva kata.
Nigdje niste mogli vidjeti takvu mašinu,
gutala je sve, uključujući prašinu.
Usavršavanjem je akceleracija postala bolja,
auto je bio brz kao zolja.
Na kraju se dostigla i brzina svjetla
ugrađivanjem nekoliko komada Sweepa metla.
Pogon je bio warp kao kod zvjezdanih staza,
postavljen je i alarm za zaštitu od sabotaža
i da bi se izbjeglo plaćanje straža,
za spremanje tog čuda bila je dovoljna i garaža.
Ujutro se oni prenu
i na putovanje krenu.
No tada se pojavi problem prvi,
limariju su počeli nagrizati crvi.
Problem bijaše diplomatski riješen,
crvi su otišli, ali vratit će se najesen.
Zatim iskrsne problem drugi,
mudraci su svu noć uživali u jeftinoj cugi
pa je došlo do mamurluka
i jednog slomljenog kuka.
Od toga bila im je muka,
Ariću je skoro otpala ruka.
To je riješeno pomoću kave,
no tek će sad naletjeti na probleme prave.
Trebalo je poletiti,
a pritom nijedan objekt ne oštetiti.
Lansirna rampa je ustvari bila motka
koju je sponzorirala Vigor votka.
Ali auto ne želi da poleti
kada se Jura genijalnog rješenja sjeti.
Unajmi cijelo jato pelikana
ponudivši im veću svotu velikana.
Pelikane za Space Calibru zavežu pomoću špage,
ali, jao, njene niti bile su preblage
jer kada su se pelikani digli u zrak,
špaga je pukla i mudracima na oči je pao mrak.
U toj nesreći život je izgubio jedan riječni rak,
a jedna žaba postala je invalid, izgubila je desni krak.
U drugom pokušaju uzimaju konop dug tri kilometra,
uz pelikane za polijetanje koriste i snagu vjetra,
no opet je sve propalo,
desno krilo im je otpalo.
Nakon dva pokušaja, rezultat je još uvijek isti,
još uvijek se nalaze na neasfaltiranoj pisti.
Arić predloži: “Uzet ćemo sajlu od čelika,
mogućnost da poletimo bit će velika.”
Iz trećeg pokušaja ih pelikani u zrak vinu
i kad su stigli na određenu visinu,
raspale po plinu
i uživaju u crnom vinu.
Brzina im je stalna,
gotovo maksimalna,
Tada prebace u brzinu svjetla
uključivši nekoliko Sweepa metla,
ali upadnu u neku čudnu maglicu
i izgube stražnju registarsku tablicu.
Navigacijski sustav ne radi jer ne vide kurca,
do njih trenutno ne dopiru zrake Sunca.
Tad Arić genijalan potez povuče,
uključi bateriju i iz maglice ih izvuče.
Počnu se približavati milju po milju
svojem prvom cilju.

- 15:12 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

Arić u svemiru

He, pa, ljudi, uvjerili ste me. Tražili ste nastavak putovanja mladog Arića, nastavak ćete i dobiti. Al prvo invokacija...
----------------------------------------------------------------------------------------------

HOUSTON, WE HAVE A PROBLEM!
“Oj, ti junače, što ubireš slavu
hrabrošću otvaraš svaku bravu,
a ne bi naudio ni malom mravu
dok ti pokazuje srednji prst kroz travu!
Sad upoznao si ljubav pravu
draga ti više ne nalikuje na kravu.
Taj famozni 6 broj
zbog koje si zabijao glavu kao noj
više nije nepoznanica,
tvojoj ljubavi nema granica.
Sad kad više nemaš nijedan prišt
zaboravi je, okreni novi list,
neka ona svoju sreću traži
u nečijoj drugoj garaži.
Sad kreni na nove ture,
čekaju te, opet, brojne avanture.
Zato izađi iz zemaljskog raja
jer tvojim pustolovinama ne vidi se kraja.
Cijeli je planet ovaj put u opasnosti,
ogroman je problem, od primarne važnosti.
Nitko živ ne može pomoći,
samo se ti toga možeš domoći.
Kako bi očuvao blaženi mir,
junače, ideš via svemir!”

- 02:01 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

17.03.2005., četvrtak

St. Patrick's day

Za one neupućene, danas je St. Patrick's day, nacionalni praznik u Irskoj, koji se zadnjih godina počeo slaviti i u ostatku svijeta, pa tako, u skladu s tim, danas u Zagrebu se održavaju koncerti u Močvari, Tvornici i Purgeraju. Znam jedino da je Belfast Food u Tvornici, a za ostatak programa se raspitajte.
Ja sam, jasno, četvrtu godinu zaredom održao svoju tradiciju i za današnji dan potrošio basnoslovnih 20kn da si popijem jedan Guinness. Stoga, ljudi moji dragi, uživajte i zabavite se večeras!

P.S. Poseban pozdrav jednoj curi iz Velike Gorice, za koju znam da će si večeras priuštiti pivicu. He, pa, nadam se da ćeš se sjetiti mene kao što sam se ja sjetio tebe. Živjeli!

- 19:31 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

Svemu što je dobro mora doći kraj, pa tako i Putovanjima mladoga Arića. Ako koga zanima, nastavak je u izradi, dapače, skoro je gotov, ali već duže vremena nemam inspiraciju za završetak. Drugi dio se inače zove "Arić u svemiru" i smišljen je kao hommage SF-u, no smatram da ne bi trebao izaći u svjetlo javnosti dok ga ne dovršim(osim ako vi mislite drukčije). Dakle, slijedi zadnje pjevanje...
---------------------------------------------------------------------------------------------

X.

S novom pozicijom u skladu,
Arić počne puštati bradu.
Sjedio je cijele dane u hladu,
a drugi su u njemu vidjeli nadu.
Jedno jutro ostala dva mudraca rekoše: „Našem je stanovanju ovdje kraj,
idemo daleko odavde – u zemaljski raj.“
„I ja s vama idem sada?“
„Tako je, sada smo mi Trijada.“
„Vodite me na to mjesto mudrosti i sreće.“
„Tamo te nijedan glupan nikada ometati neće.“
U gluhu noć u utvrdu stižu tri lika,
iza njih se čuje samo ženska krika.
Tad njih trojica za šank sjednu,
ostali ljudi od straha pobjegnu.
Da uklone svoju duševnu bol,
sva trojica samo naručuju alkohol.
Tada se Arić počne razbacivati na rock'n'roll
i vikati: „Nisam više vol!“
Tada DJ prebaci na house,
Arić sada viče: „Nisam više Mickey Mouse!“
G zatim uzme u ruke misker i pusti hip-hop,
Arić glumi policajca i viče: „Stop!“
Tad od umora na stolac padne,
zatraži čašu tekućine hladne.
Sav je lud i zanesen,
a ispred utvrde cvjeta jesen.
„Molim, gospodo, samo bez grubosti,
dignimo čaše u čast ljudske gluposti,
kucnimo se u čast svih poznatih ljudskih mana,
zbog kojih sam proživio toliko teških dana!“
Uz te riječi nestane s njegova lica i zadnji prišt,
ostao mu je samo u ruci gemišt.
Fešte tu traju dane i noći,
počinju u 00:00, a traju do ponoći.
Na kraju ne baš tako mladi Arić,
koji je u svijet krenuo kao neiskusan mladić,
nakon dugog razmišljanja reče: „Današnji svijet je čudan,
sve je moguće, pa da i muškarac ostane trudan.
Isto ti je, bio prosjak ili car,
ljudi će ti uvijek pokušati napraviti kvar.
Da preživiš moraš razviti poseban dar,
zato, gospodo, ja ću postati političar!“
Više nisu viđeni otkad su zasjeli u zemaljski raj,
a putovanjima mladog Arića došao je KRAJ.

- 19:26 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

16.03.2005., srijeda

IX.

Sad se Arić kao heroj kući vraća,
od prtljage mu je ostao samo jedan par gaća,
no on je sad kao osoba mnogo jača,
a njegove izgubljene stvari ionako društvo plaća.
Sad ga nitko više ne naziva gnojem,
masa mu kliče i zove ga herojem,
a među njima i malo 6 slovo,
malo se promijenila, sad je nešto novo.
Sva uzbuđena baca mu se oko vrata,
ima viška četrdeset kila, a Arić jadan sada traži zraka.
Ne vidi više ništa drugo osim mraka,
jer njegova ljubav od golubice postala je svraka.
Arić je ponovno OK, vraća mu se sposobnost vida,
njegova stara ljubav velika je kao piramida.
„Kakva sam ja budala prije bio,
mora da sam previše pio.
Žene fakat nisu što su prije bile,
više im ne pomažu ni hrpa šminke, ni svile.
Sada se ruše moga života kule,
bolje da sam se iskrcao negdje oko Pule.
Sada sam opet postao jadan,
opet sam sam sebi gadan.
Više ne znam što da radim,
kako da se iz ovih ljubavnih govana izvadim.“
Tad priđu mu stari prijatelji, dva mudraca,
još uvijek se ne zna tko je od njih veća faca:
„Evo Ariću, došli smo da te utješimo,
svi smo mi ljudi, svi griješimo.
Nisi ti kriv što ti je draga okrmljelo prase,
žene su čudne, ipak su iz neke druge rase.
Zato nemoj plakati, budi muško,
razmislili smo – upadaš u naše društvo!
Nitko nije savršen, mnogi nam se gade,
dobrodošao u društvo svete Trijade!“
Od suza sav smočen
reče Arić ogorčen:
„Maknite se od mene, vi budale jedne,
svi vam se gade, sve su vam žene bijedne.
Riječi vam ništa nisu vrijedne
i tako provodite tjedne.
Ne znam k'o će popušiti vašu spiku,
tko će upast u vašu ekipu.
Jura, pun racku mi je tvoje ribičke,
kad kažeš da si spavao sa 103 pičke.
I ti, G, što repaš balade,
tvoje spike se svima gade.
Nemojte se uvrijediti, ja vas zbog tog volim,
želim biti treći mudrac da drugima s vama pamet solim.
I briga me što mi se draga okravila!“
„Za ulazak u naše društvo, evo nekoliko pravila:
nema silovanja žene,
verbalno vrijeđamo kretene.
Ako ti netko kaže: 'Volim cijelog tebe',
nasmij mu se u facu i kaži: 'Ko te jebe!'
Moraš znati nabaciti spiku,
zbog toga će te mnogi imati na piku.
Ne moraš se truditi da oko sebe stvoriš lijepu sliku,
moraš reći 'Zaboli me za sve' u kriku.
Kad ti netko naudi, moraš brzo udarac uzvratiti,
ova pravila trebat će ti u životu, to moraš shvatiti.
Jako si nas namučio, zato ćeš to skupo platiti,
na jednom mjestu s nama ćeš vrijeme kratiti.
Na to mjesto vozi samo jedan bus,
to mjesto se zove 'Utvrda Dominus'!“

- 20:03 - Talk to me, Goose... (4) - Ako baš moraš - #

15.03.2005., utorak

Ljudi, ja se ispričavam na čekanju, al bolest me srušila i stoga nisam bio u stanju objaviti i osmo pjevanje u kojem Arić silazi u pakao.Što ga čeka tamo, pročitajte ispod...
---------------------------------------------------------------------------------------------

VIII.

Lutao je godinama po cijelom svijetu,
zavirio je u svaku rupu na planetu.
Stalno je mislio na mali broj šest
samo je nju u krevet htio odvest.
No znao je da ga ne voli
i to ga beskrajno boli,
on je za malo ljubavi moli,
a ona se prema njemu ponijela k'o prema stupu soli.
I stalno je vrtio film – njih dvoje goli
na luksuznoj jahti koja začudo plovi.
No to je samo bio plod njegove mašte,
sjetio se da nije jeo, da je natašte.
I tako, dok je umirao od gladi
iz džepa čokoladicu silk-milk vadi.
Brzo je pojede
i baci pogled ispred sebe.
Vidi putokaz, a na njemu piše 'Bravadu',
iz daleka netko pjeva šubidabadu.
Tada došao je do rijeke i vidio čamac,
a čamac nije bio dobar, falio mu je pramac.
Na njemu je plovio neki starac
i vikao: „Ja sam magarac!“
Tada je vidio da to starac nije
i shvatio što se iza kapuljače krije.
To je bio njegov prijatelj Saddum,
volio je zvukove koji ispuštali su bum.
To biće nije znalo misliti svojom glavom,
jedino ju je znao udarati balvanom.
Tada se Saddum počeo Ariću žaliti:
„Od dvije pive znao sam se naliti.
Svi od mene su bježali kao da sam kuga,
a meni je falilo samo nekoliko moždanih vijuga.
Sad kad mi je duša mrtva
ja sam ovdje najveća žrtva.
U životu sam ja premalo riječi u dijela pretakao,
sad sam taxi za grešne duše u smjeru – pakao.
Na ovom tužnom mjestu ima devet i pol krugova
u prva dva su oni s puno dugova.
Tu naći ćeš svog prijatelja Gizma,
glava mu više nije okrugla nego prizma.
U trećem su krugu
oni koji nikada nisu platili cugu.
Tu naći ćeš Kravera, svog dobrog frenda,
zbog škrtosti za njega nema happyenda.
U četvrtom krugu uobraženi se nalaze,
za života su bili face, a sad ih svi gaze.
Tu nalazi se neuspješna manekenka,
otkad se rodila nije se znalo jel muško ili ženka.
Svi su mislili da ih vrijeđa
jer im je stalno okretala leđa.
Kao osoba imala je mnogo mana,
a kakav joj je tek nos – k'o banana.
Kobila se ponašala kao dama,
a sad se ovdje skriva od srama.
U petom i šestom krugu
možeš naći najveću kugu.
Tu su one koje bi za dobru ocjenu postale bludnice,
za svog života mijenjale su brojne ludnice.
Tu nalazi se jedna princeza mala,
poludjela je jer jedan zadatak riješiti nije znala.
Zbog toga je u duboku psihičku komu pala
i nakon toga Bogu dane krala.
U sedmom i osmom krugu ljudi s posebnim sklonostima se nalaze
svoj dragocijeni šupak nisu htjeli da paze.
Tu nalaze se Farmer i Filozof,
penalili su jedan drugoga k'o groficu grof.
Zbog nepažnje dobili su sidu,
takav kraj nisu imali u vidu.
U devetom krugu su one koje nisu nikome dale,
sad sve skupa u krugu mogu za tim da žale.
Tu nalazi se Ciganka crne kose,
svim svojim dečkima govorila je da se nose,
a nekima da su joj u životu najveće greške,
zato sada nose grijehe teške.
U zadnjoj polovici kruga
su oni kojima se svijet ruga.
Tu nalazi se velika masa lica,
svi odreda jedan do drugog – propalica.“
Ariću se od ljudi smuči,
najednom kući otići odluči:
„Koji luzeri i budale,
kako su te osobe nisko pale.
Koji su ovo primjerci duševne bijede,
od samog pogleda na njih problijedim poput krede.
Možda sam nepravedan prema njima,
možda ni život nije bio fer prema svima.
Bitna je i uloga sreće,
a ona sve ljude neće.
Svi mi nismo dovoljno tvrdi i hladni
da bi preživjeli tamo vani.
Dobrota i poštenje pali su na niske grane,
s takvima se sada lešinari hrane.
Očito treba biti totalni gad,
iskorištavati druge, biti smrad.
Svi duhovni i moralni ideali
negdje su na dno pali.
Jedina je uspjeha mjera
koliko ćeš navući potjera,
koliko ćeš ljudi povrijediti,
koliko slabih istrijebiti.
Gadi mi se ljudski rod,
zato se penjem na sljedeći brod.
Nitko nije vrijedan pomoći,
kući sam odlučio otići!“
Nakon tih riječi ode,
više ga nisu vidjele te vode.

- 16:53 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

12.03.2005., subota

Nakon spašavanja Nimfi, gdje će se sve još mladi Arić pojaviti...?
---------------------------------------------------------------------------------------------

VII.

Dok je lutao Arić mračnim cestama
imao je osjećaj da mu je netko za petama.
U grm se sakrio
da bi otkrio tko ga je to pratio.
Ugledao je zanimljivu personu
kojoj je mjesto prije bilo u nekom salonu,
a ne na ovom drumu
koji vodi u mračnu šumu.
„Ja sam Arić, junak poznati.
Mogu li što o tebi doznati?“
„Mladi Ariću, za tebe sam čula,
ali još si uvijek u nekim područjima nula.“
„Stručnjak sam već u svemu,
ne brijem ni na kakvu jadnu šemu,
a posebno se ponosim vještinom u pljuvanju.“
„Ali te netko mora naučiti izrabljivanju.“
„O čemu to uopće pričaš, kako ti je ime?“
„Ja sam Jamma i ponosim se time.
Ako si voljan slušati savjete jedne hijene,
naučit ću te kako izrabiti sve muškarce i žene.“
Arić promisli i reče: „Dok ne završimo s lekcijom,
pod mojom si, mala, protekcijom.“
„Prvo se malo ulizuješ,
a poslije nož u leđa zabiješ.
Koristi se svim atributima svojim,
psihičkim, fizičkim, nije važno kojim.
Slobodno varaj i predstavljaj se lažno,
tvoj probitak – to je jedino važno.“
Nakon par korisnih sati,
Arić se na svoj put vrati
oboružan novim znanjem
spreman suočiti se s bilo kakvim sranjem.
I tako je Arić upao u opaku šumicu
i vidio malu ružnu kućicu.
U šumicu sunce nije dopiralo,
no našega hrabrog junaka to nije diralo.
Drveće oko njega je bilo gusto i nisko,
pogrbljen je hodao i zube stisko.
Jedva se probio do te male kućice
iz koje su virile četiri ručice.
Zatim je čuo dva ljuta glasa,
svađali su se s puno gasa.
Pogledao je kroz prozor i vidio vrtuljak,
a kraj njega dvije patuljčice i jedan patuljak.
Prva je bila dwarf Tatica
poznata kao opaka ratnica.
Imala je jedinstveno oružje
smješkom je uništavala cijelo okružje.
Svatko tko bi vidio njen odvratan smijeh
rekao bi: „Mora da sam počinio veliki grijeh!“
Do nje je bila i mala Mordana,
voljela je filozofirati po tjedan dana.
Nju nikakva uvreda nije mogla smesti
od njezina filozofiranja si mogao samo sjesti.
Sa njima je bio i patuljak Pegla
duša mu je već odavno iz ovog pakla pobjegla.
On je bio jako dobre građe,
a ujedno i predmet njihove svađe.
Stalno je sjedio u kutu i šutio,
na njihove prepirke ne bi se ljutio.
Pošto je bio jedini patuljak, obadvije su ga htjele za sebe,
a on bi samo sjedio i govorio: „K'o vas jebe!“
Kad su spazili Arića, nastala je šutnja,
a u njihovim glavama velika pomutnja.
Dwarf Tatica tad se oglasi: „Ti si onaj heroj slavni,
k'o ti je dozvolio da budeš na našoj visoravni?“
Pita Arić: „Ej patuljci, ima problema?“
Odgovori Pegla: „Njih dvije muči jedna dilema!
Ja sam na svijetu patuljak zadnji,
a njima je na pameti nekoliko prostih radnji.“
„To je lako, uzmi obadvije!“
„A ne, kod nas postoji problem monogamije.“
Patuljice tad zavikaše u zboru:
„Riješi problem genije da bar jednom dočekamo mirnu zoru!“
Ovo je bio veliki izazov za njegove sposobnosti,
neuspjeh bi se katastrofalno odrazio na njegovoj osobnosti.
Mislio je dva dana i dvije noći,
do rješenja nikako nije mogao doći.
Molio je mudrace da mu daju neki plan,
no oni mu rekoše: „Budi malo samostalan!“
Sine mu konačno solomonsko rješenje:
„Stiže za patuljačku naciju spasenje!“
Zahvaljujući svojoj ingenioznosti,
koristeći sve svoje sposobnosti,
upotrijebi svoj dar
i učini slijedeću stvar:
pozove na stranu dwarf Taticu
i palicom joj razbije patuljačku glavicu.
Baš je bio zadovoljan sa sobom
kad počne vrištati Pegla: „Idiote, učinio si me robom!
Odgovaralo mi je, tupane, da se one svađaju
jer dok se svađaju, djecu ne rađaju!
Oćeš ih ti hraniti gade jedan,
zbog tebe mi je život postao bijedan!“
„Čudan način za reći hvala,
ali riješena im je dilema mala.
Ah, geniji nikada nisu shvaćeni,
nigdje u svijetu nismo prihvaćeni.“
Zaputi se tako u daleki svijet
da pomogne svakome tko je proklet.

- 20:47 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

Ljubav - spas ili uništenje?

Ljudi, imam pitanje za sve vas koji ćete ovo pročitati. Može li cura/žena podjednako voljeti dva frajera, svakog na neki drugi način? Do pitanja sam došao iz jedne male priče, a ona ide ovako...
Jasno, cijela priča je hipotetska situacija i svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna. Uglavnom, bio jednom jedan momak. Taj momak bijaše veseo, zabavan, nikad u središtu pozornosti, ali je svejedno bio omiljen u društvu. I jedno ljeto otišao taj momak kod svoje prijateljice na more. Prvih 5 dana je sve bilo super, zajebancija i to, a onda je šesti dan došla njena starija sestra. Jasno, momak je, poput svakog normalnog frajera pomislio: "Čovječe, al je ova treba zgodna!" Mislim, nikakvo barenje nije dolazilo u obzir jer je ta cura imala dečka, a uostalom, bila je starija sestra jedne od njegovih dražih prijateljica. No, ipak, njemu vrag nije dao mira i nabavio je njen broj mobitela, onako, tek toliko da ima šta raditi ostatak ljeta. I tako su se oni dopisivali cijelo ljeto nakon što je on otišao i kad su se ponovo sreli nakon skoro 2 mjeseca, nešto se dogodilo. Otišli su jednu večer van (normalno, on nije apsolutno ništa očekivao - ipak ona ima dečka, šta ne?), ali je ipak bilo nečega među njima. Jasno da on nije napravio prvi korak, al kad je vidio da ona pokušava nešto poduzeti, nakon nekoliko minuta razmišljanja zaključio je da nema što za izgubiti jer je smatrao da će to biti nešto novo u njegovom monotonom životu i da neće biti ništa dugotrajno. No, ipak, oni su se ponovo našli. I ponovo se nešto dogodilo. I tako je prolazilo vrijeme, a oni su se povremeno nalazili. Tako je momak s vremenom shvatio da mu više nije svejedno i svaki put kad ju je vidio s dečkom, nije se ugodno osjećao, iako je znao da nema prava na nju. I tako je vrijeme prolazilo, a njegovi osjećaji prema njoj su postajali sve dublji i dublji, a činilo se da ni njoj nije više bilo svejedno. Dapače, ona je njemu rekla da je njoj također stalo do njega. Nakon nekog vremena, uslijedio je njihov predzadnji izlazak na kojem mu je ona rekla da je prekinula s dečkom. Njemu je teško bilo vidjeti nju svu zbediranu i očajne volje jer se on osjećao kako se i ona osjećala, al shvatio je da mu je sad prilika da nešto napravi. Nažalost, momak se ozlijedio i nije se mogao micati iz kreveta slijedeća 3 tjedna. U tom razdoblju je shvatio da je VOLI. Kad se momak oporavio, ona ga je pozvala na cugu jednu večer jer ga je htjela vidjeti. No, stvari baš i nisu išle kako je momak zamislio: naime, u jednom trenutku mu je rekla da je ponovo skupa sa svojim dečkom s kojim je prekinula prije mjesec dana. Logično, to ga je povrijedilo više nego išta u životu i potpuno ga je izbacilo iz takta. Ona mu je govorila jedno, a radila je nešto drugo. Momak više nije znao što da misli. Čak više nije bio siguran zna li ona što točno on osjeća prema njoj, tj. zna li ona da on nju voli ili misli da mu je samo stalo do nje.
Dakle, da se vratimo na prvo pitanje. Tražim mišljenje cijenjenog čitateljstva. Što vi mislite, je li moguće da ona osjeća isto prema obojici ili je nešto drugo posrijedi, tj. da li možda ona želi nešto s momkom, ali je preslaba da ostavi u potpunosti svog dečka (ipak su bili skupa više od dvije godine) ili mislite da ga samo vuče za nos?
Ja smatram da je glavno pitanje voli li ona njega? A vi?

- 01:27 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

11.03.2005., petak

Nakon rata u Stupidlandu, mladi Arić kreće u nove pustolovine. Gdje će ga put odvesti?
---------------------------------------------------------------------------------------------

VI.

Arić kreće u pustolovinu novu,
Otok Nimfi je u opasnosti, očajnički ga zovu:
„Spasi nas, plaćamo po uri,
nemamo novaca, dat ćemo ti u naturi.“
„Znate vi mene, nema problema,
mudraci su mi rekli: nemoj imati moralnih dilema.“
Zapita tad Arić: „Di opasnost se krije?“
„Rudosaurus se vratio, još ružniji nego prije.“
„Blondice moje, nemojte biti u bedu,
snagu crpim već u vašem pogledu.
Jači sam ja i od Velikog Bleka,
Rudosaura smažem i kada sam bez teka.“
I tako Arić pođe da nađe Rudosaura ružnog,
sakrije se u grmlje i vidi ga tužnog.
Iz sveg glasa se dero: „Zašto sve nimfe bježe od mene?“
Tada mu glas dva mudraca iz neba odgovori: „Očito ne vole kretene!“
Arić tad skupi hrabrost i pred njim se pokaže,
razlika je među njima k'o između podruma i etaže.
No naš junak još uvijek hrabrost ne gubi,
a strašnom Rudosauru tresu se i zubi.
Tada on padne na svoja koljena,
koja su mu još od prvog susreta bila slomljena
i zatim kaže: „Mojne opet repat,
od tvojeg vrijeđanja opet ću krepat!“
I tako je Otok Nimfa bio spašen,
a Arić herojem proglašen.
Sad sve blondice viču: „Evo našeg heroja!“
i svaka mu u uho šapće: „Želim biti tvoja.“
Arić sad je sav zbunjen,
za kralja svih blondi je okrunjen
zato koristi svoju telepatsku moć
i iz sveg glasa viče: „Mudraci, upomoć!“
Mudrac G mu se javi: „Budalo, pogledaj to tijelo,
ne budi glup, iskoristi cijelo selo!“
Arić tad razmisli: „Mudracima ja dao sam zavjet,
a što drugo mogu, poslušat ću njihov savjet.“
I tako je jadan krenuo na posao,
tjedan dana budan je ostao.
Nakon tristo tretmana kod plavih vila,
jadni je Arić ostao bez mnogo kila.
Tad je rekao: „Oprostite, ne mogu više,
neumorne ste k'o tropske kiše.“
Blondice jadne sve zaplakaše:
„Zar ti nismo dobre, zar ti ne paše?“
„O, drage moje, ne znate kol'ko,
al nitko ne može izdržati tol'ko,
a i znate kakav je posao heroja,
svaka pustolovina mora biti moja
i zato moram dalje krenuti
il' ću ovdje od umora uvenuti.“
„Sorry, ali mi te ne puštamo,
pusti nas da se još malo guštamo.“
I opet on koristi svoju telepatsku moć,
zove mudrace duboko u noć:
„Mudraci moji, izvucite me odavde
ako u vama ima imalo pravde!“
Mudraci mu se smiluju i kažu: „Možeš ići,
na nove pustolovine moraš stići.“

- 20:00 - Talk to me, Goose... (4) - Ako baš moraš - #

10.03.2005., četvrtak

Arić ipak odlazi u rat. Hoće li iz njega izaći kao pobjednik ili će mladi Arić skupo prodati svoju kožu u Stupidlandu?
----------------------------------------------------------------------------------------------

V.

Slijedio je upute dvojice mudraca
i tako je došao do trešnjevačkog placa.
Tada je čuo glazbu lošeg benda
odmah je znao – na ulazu je Stupidlanda!
To je zemlja gdje nema inteligencije,
tu za pametne nema egzistencije.
Tu ulazi samo najgluplja duša,
nad njima se svatko normalan gnuša.
Tada ugledao je neke svoje poznanike,
kroz njegov život samo prolaznike.
Jedna od njih bila je zelena guja
izgledala je kao kokoš iz Perutnine Ptuja.
„Oh, Ariću, vidim da se nisi maknuo od stupnja kretena,
pogledaj me, linija mi je savršena!“
„Vidim da si još uvijek umišljena.“
„Nemoj me vrijeđati, ja sam ovdje carica!“
„Za mene jesi i ostat ćeš umišljena kravica.“
Do nje je bila i njena sestra,
spavala je s pola filharmonijskog orkestra.
Za njom bi vikali: „Evo gnjide!“
jer poznata je kao prenosnik side.
No, guja je ipak od nje bila gora,
samozadovoljavala se dok ne bi rudila zora.
Onda se Ariću skinula gola,
a Arić je skoro ustuknuo od bola.
Sjetio se da zadatak treba obaviti,
cijeli Stupidland sa zemljom sravniti.
Tada je rekao: „Sve ću vas pobiti!“
„Samo probaj, dat ću te zatvoriti.“
Započe on tada svoju govoranciju
poput drevnih konzula u rimskom Laciju:
„Kreteni, idioti, budale,
sad vam budu glave pale!
Nagriženi mozgovi vaši
postat će sastojak u gadnoj ljudskoj kaši!“
Vrisnu Stupidlanda carica:
„Tupi, idioti, rastrgajte ga – to vam naređuje vaša poglavarica!“
Tupe i idiote porazi Arić stihom lako:
„Tek se zagrijavam polako!“
Na njega carica pošalje hordu kretena,
no Arić osta nepokolebljiv kao stijena.
Okružen kretenima koji mu ne daju disati
izvuče tešku artiljeriju – počne pjesmice pisati.
Kreteni se ipak ne daju,
Ariću nove rime trebaju.
Zahvaljujući oružju svog uma
od kretena osta samo leševa šuma.
Vidjevši kako su pali kreteni,
carica naredi: „Neka krenu Oligofreni!“
Iako je naš Arić junak,
svejedno mu na oči padne mrak,
nastupi moždana blokada,
od straha, britki mu um strada.
Spasonosna mu ideja u zadnji čas sine,
glas mu se u visine vine,
počme bacati romantičarske stihove,
Oligofreni počmu ispuštati krikove,
nakon nekoliko matematičkih formula
vojska Oligofrena potpuno je klonula.
„Što sada, gujo jedna?“
„Ah, ti životinjo bijedna.
Imam za tebe još jedno iznenađenje,
izazvat će ti obilno krvarenje!“
Začu se potom krš i lom,
Arić se nađe oči u oči sa strašnim Rudosaurom.
Stupidlanda borac jak
u laganju je svjetski prvak.
Uz njegove ribičke priče
svi inteligentni kriče.
Već iscrpljeni naš junak
padne i ne daje nikakav znak.
„Neminovno mi slijedi smrt,
nek' me barem zakopaju u neki vrt.“
No postoji ipak jedno rješenje,
čuči u dnu sjene:
Arić se prenu i viknu: „JAG!
Neka mi pomogne sam Vrag.“
U njegovoj glavi počne govoriti glas,
on to samo ponovi naglas:
„Koristi redovito određene riječi:
budalo, diletante, majmune, ljudski izmete dreči,
pederu, srade, govno jedno,
vječno izgledaš totalno bijedno.
Gnoj i prištevi su stalna disciplina,
debelo govno, guzica ti k'o nagazna mina!“
S tim riječima strašni Rudosaur pade,
tresne na koljena poput kakve klade.
Nakon takva povijesna trijumfa
reče Arić: „Sad bih mogao skinuti 2-3 junfa!“

- 09:04 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

09.03.2005., srijeda

Hoće li mladi Arić otići u rat ili će pronaći neki drugi način da postane faca? Pročitajte!
----------------------------------------------------------------------------------------------

IV.

I tada Arić ugleda broj 6 slovo
spopade ga neki osjećaj, nešto posve novo.
U prostoru i vremenu otada izgubljen
u mislima vrisne: „Ja sam zaljubljen!“
Ljubavni trnci prošli su mu cijelim tijelom,
vidio je samo nju, anđela u bijelom.
I tako zaljubljen on njoj priđe
i reče: „Sviđaju mi se tvoje vlasi riđe.
Baby, mislim da te volim!“
Ona se zgranuta okrene i reče: „Molim???“
Arić se uopće na njene grimase ne obazire,
a iz njegovih očiju samo ljubav izvire.
Vidi samo njihovu uokvirenu sliku,
pa sav pun zanosa nastavi spiku:
„Ajmo nas dvoje nešto skupa popiti,
ja častim, a poslije bih mogao nešto dobiti.“
Ona šokirana reče: „Evo tebi košarice!“
No on je ne čuje i ne vidi njeno lice
pa nastavi dalje ne skrećući s teme:
„Dođi mala, privini se uz mene!
Kad te vidim sav se nakostriješim,
ja ću brzo da te suvišne odjeće riješim.“
Ona ljuto kaže: „Kako da ga se riješim?“
On misli: „Ja u pristupu nikada ne griješim.“
„OK, mali, slušaj sada ti malo mene:
makni se od mene ili ću početi rezati vene!“
No on još uvijek samopouzdanja ima
i tada se sjeti G-jevih ljubavnih rima:
„Ti si Julija moja, a ja Romeo tvoj
pa malo planinari i popni se na Mt. Everest moj!“
Tada ga ona iz sve snage ošamari
i reče: „Ti si perverznjak stari!“
Uto shvati što se dogodilo
da ga je srce krivo vodilo.
Nakon toga bio je sav jadan,
a što je najgore, bio je i gladan.
Slomljen, klecajući poput starca
zakuca on na vrata mudraca.
„Muka mi je mog života svaki sat
i zato, gospodo, odoh ja u rat!“
„Ukrcat ćeš se na brod 'Sand'
i solo ćeš napasti vječno carstvo – Stupidland!
Za slučaj nevolje,
podarujemo ti moć telepatije.
Kad budeš sa smrću oči u oči, krikni JAG
i stiže naša pomoć, veća nego da ti pomaže sam Vrag.“
„Zbogom gospodo, ja ću se vratiti,
a onda će sve te sitne duše za moje muke platiti!“

- 10:26 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

08.03.2005., utorak

Usprkos nevelikoj zainteresiranosti (ili se to meni samo čini?), zahvaljujući moralnoj potpori određenih persona (znate ko ste, thnx gajz!), pustolovine mladoga Arića se nastavljaju, ovaj put s fokusom na njegovu napornu obuku...
---------------------------------------------------------------------------------------------

III.

Počele su tako njegove učeničke muke
iz 23 bitne nauke.
„Lekcija prva:
ako želiš umočiti crva
moraš naučiti osvajati žene
i bez toga da režeš vene.
Moraš naučiti cool biti
samo te to može od onaniranja spasiti.
Važno je još samo jedno
jer bez tog ćeš izgledati bijedno:
moraš naučit kvalitetno repat
jer je bolje krepat nego ne repat.“
Tako reče doktor G, mudračina slavna,
a riječ preuzme Jura: “Slijedi mudrost davna!
Moraš znati kvalitetno vrijeđati
da te se svi boje i pogledati.
Važne riječi su pritom:
pipni me i doživjet ćeš živčani slom!
Koristi redovito određene riječi:
Budalo, diletante, majmune, izmetu ljudski dreči,
pederu, smrade, govno jedno,
vječno izgledaš totalno bijedno.
Gnoj i prištevi tvoja su disciplina,
debelo govno, guzica ti k'o nagazna mina!
To su neke ključne riječi
koje iz tvojih usta moraju glatko teći.
Verbalni delikt strašno je oružje,
s njim možeš uništiti svako okružje.“
Mladi Arić je sve to pozorno slušao
iako se nekih ideja pomalo gnušao.
Prolazili su tako dani i dani,
a slavni mudraci su postali jadni.
Tada veliki mudrac G Juri kaže:
„Sva prirodna pravila za njega ne važe!
Sve što mu kažemo napamet buba
uz svo naše znanje on je ipak truba.“
I tako mladi Arić nije postao guba,
za kaznu su mu mudraci izbili dva zuba.
Njih dvojica su bezveze lili krv i znoj,
a Arić je još uvijek bio samo blesavi stroj.
I tada u jedno predivno veče
stručnjak u vrijeđanju, mudrac Jura, reče:
„Život je moj Ariću kratak,
zato smo za tebe smislili zadatak!
Pošto za tebe u nauci sreće nema,
moraš na drugi način postati društvena krema.
Zanimanje ratnog heroja
učinit će da svaka žena bude tvoja!“
Mladi Arić osta zgranut,
osjeti kako u zraku miriše barut.
„Ljubljena gospodo, ja bih ovo za sada odbio,
da ne bih na kraju metak među oči dobio!“
„Ako ćeš neki drugi put odabrati rađe,
to je tvoja stvar.“
Na to mladi Arić izađe
i pomisli: „Za nešto sigurno posjedujem dar.“

- 00:47 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

07.03.2005., ponedjeljak

Evo ljudi, kao što sam i obećao, stiže nastavak Pustolovina mladog Arića. Moje isprike što nisam jučer uspio objaviti nastavak, imao sam tehničkih problema.
------------------------------------------------------------------------------------------------------

II.

Odlučio je napasti svijet pješke
skovao je plan bez greške.
Prvo će nekako postati slavan,
cijeli će mu svijet biti ravan.
Zatim će doći do savršene žene,
lijepe, bogate i ne previše lijene.
Tako je razmišljao dok je hodao preko mosta
kojega, činilo se, nikada dosta.
Kada je stao da se malo odmori
neki glas niotkuda progovori.
Glas progovori i začuje se bum:
„Idi u Gymnasium primum!“
„Gymnasium primum; što to je?“
„Tu se krije znanje najveće.
Tu ćeš upoznati dva mudraca,
samo jedan od drugoga veća su faca;
oni će te naučiti apsolutno sve
kako da materijaliziraš svoje snove.“
„Čak i kako doći do žena?“
„He, he – tu, mladi Igore, problema nema!“
Kako se pojavilo tako i nestade ovo čudo,
reče Igor: „Ovo je luuudo!“
Iza sto kafića
sa sto mladića,
iza četiri sexy shopa,
koji su udomili tristo tri popa
ležao je otok znanja
na kojem si mogao naučiti sva nepotrebna sranja.
U taj Olimp znanja sa Zeusom na čelu,
koji, doduše, stalno pokazuje ćelu,
uđe jedan nadobudan mladić,
dotada neiskusan Igor Arić.
Što se tamo prvo dogodilo
cijelom je epopejom urodilo.
Dok je po hodnicima plazio
prvo što je spazio
bila je jedna zagonetna glava
koja samo pogledom nokautira lava.
Stisnuo ga neki strašni udav
u stručnoj terminologiji znan kao ljubav.
Zbunjen pade niz stepenice
direkt ispred vrata zbornice
i uslijed nezgode gadne
mladi Arić u nesvijest padne.
Kad se probudio
netko ga je lozom nudio.
Vidje on dva lica
što ukrasiše milijun naslovnica.
„Zovu me jedanaeste abecede slovo
i ja ću vas naučiti nešto posve novo.
Doktor sam kenjozofije i rapologije,
a vrhovni autoritet u području picologije.“
„Ja sam Jura, vidi se iz aviona,
stručnjak sam za muljanje, varanje i gaženje drugih persona.
Za napredne imam posebnu turu,
uputit ću ih u posebnu torturu.“
S tih prvih par simboličkih nota
počela je Arićeva škola života.

- 10:43 - Talk to me, Goose... (1) - Ako baš moraš - #

05.03.2005., subota

PUTOVANJA MLADOGA ARIĆA

I.

U moćnoj i velikoj republici Cvjetno
jedan je dječak živio sretno.
Iako mu stari
nije vozio Ferrari,
iako se nije valjao u novcu
niti je sjedio na zlatnom stolcu,
iako nisu imali na 3 kata vilu
niti su imali od 500 konja pilu
živio je taj dječak sretno
u moćnoj i velikoj republici cvjetno.
Prolazilo je tako vrijeme,
a njega počele mučiti neke nove dileme.
Na licu se pojavio i prvi prišt,
slijedio ga je i prvi gemišt.
Uskoro se prvi put opio,
ipak je dvije pive popio.
Dlake su mu počele rasti svuda,
povećao mu se bogame i volumen muda,
počeo ga je „Playboy“ dražiti,
ali se počeo i krevet vlažiti.
Pokazao je veliki interes za žene,
za pravu je ljubav bio spreman rezati vene.
Moćna i velika republika Cvjetno,
u kojoj je donedavno živio sretno,
postala mu je premala,
a i tako mu nijedna lokalna nije dala.
Tada se na daleki put odluči mladić
poznat pod imenom Igor Arić.
„Idem ja, zbogom svi,
ostajte mi dobro vi!
Zbogom moja konzervativna mama,
zbogom moja s medvjedićima piđama.
Zbogom draga braćo Pintar,
stari vam je još uvijek šintar.
Zbogom klanac jedan krele,
koje si ti bio tele.
Zbogom i tebi Berc,
tvoja je budućnost šverc.
Zbogom zgodne iz kvarta žene,
zbog vas sam htio rezat vene.“
To mladi Arić reče
i preko mosta uteče
u mračne krajeve preko Save
da nađe na sva pitanja odgovore prave.

- 15:40 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

"Samo su dvije stvari beskonačne:svemir i ljudska glupost..." - A.Einstein

Ljudska glupost je uistinu beskonačna. Zbog toga sam odlučio napisati djelo epskih proporcija. Likovi u ovom djelu su inspirirani stvarnim osobama, a događaji su potpuno izmišljeni. Nemojte se truditi tražiti sebe i što je napisano o vama, već jednostavno sve shvatite kao farsu, odu ljudskoj gluposti. Uostalom, svi smo mi ljudi, zar ne?

NAPOMENA: Svaki dan, počevši od danas, bit će objavljeno jedno pjevanje. Dakle, krenimo!

- 15:26 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

04.03.2005., petak

Spavanje u tramvaju - Što kad se probudiš?

Zamislite situaciju:kasno je,vraćate se iz vana,strgani k'o majke,što od alkohola,što od umora.Ulazite u topli tramvaj,a do doma imate bar 10-ak minute vožnje.U međuvremenu ste zaspali u tramvaju i kad se probudite,shvaćate da nemate pojma di ste.Što sad?

1. ako tramvaj stoji s otvorenim vratima dulje od 15 sekundi, velike su šanse da ste se probudili na Črnomercu ili Savskom mostu;da biste to provjerili,jednostavno pogledajte kroz vrata (ako ste u pokretu,prvo ustanovite gdje se nalazite,a zatim prijeđite na slijedeći korak)
2. NEMOJTE PANIČARITI
3. kad shvatite gdje ste,provjerite kol'ko je sati
4. NEMOJTE PANIČARITI
5. ako ustanovite da ste na pogrešnom kraju grada i da debelo kasnite,NEMOJTE izlaziti iz tramvaja sve dok ne izračunate kako ćete najbrže doći doma
6. provjerite ima li pijanih Bosanaca u tramvaju-ako ima,slobodno im se strgajte u facu od smijeha,tek toliko da si podignete moral(vjerujte mi na riječ) btw raja,bez uvrede!
7. krenite doma i NIPOŠTO se nemojte hvaliti time što ste proživjeli(barem dok se netko od vaših frendova ne pohvali da se njemu to dogodilo-onda možete izmijeniti iskustva)

- 00:33 - Talk to me, Goose... (4) - Ako baš moraš - #

03.03.2005., četvrtak

SMRT TELETEKSTA

Došao je i taj dan. Nedjelja, 4. travnja 2004.g. Bio je to dan koji će pamtiti svi ljubitelji sportskog programa HRT – a, a ponajviše praznovjerni igrači sportske kladionice. Tog dana se ugasio treći program Hrvatske Radio Televizije, a s njim i teletekst.
Jamačno se pitate zašto se to odnosi na praznovjerne igrače sportske kladionice. To vam je, zapravo, vrlo jednostavno. Većina igrača igra isključivo vikendom jer preko tjedna nemaju ni volje, ni živaca, ni vremena baviti se time. To im služi kao razbibriga pomoću koje mogu doći i do poveće svote novaca, a opće poznata stvar je da svi ljudi na ovome svijetu pokušavaju doći do novaca na najlakši mogući način. Pa zar ne zvuči jednostavno ući u kladionicu, odabrati nekoliko utakmica (bilo nogomet, košarka, tenis, hokej ili bilo koji sport), uplatiti pet ili deset kuna sa mogućnošću dobitka od nekoliko stotina kuna, pa i više?
I sad zamislite osobu koja je u nedjelju učinila to i odlučila provesti nedjeljno popodne družeći se s obitelji i prateći treći program HRT – a, na kojem se cijelo popodne vrte sportski događaji. Pošto svaka sportska kladionica u našoj državi ima svoje stranice na teletekstu, logično je da će ta osoba upravo na trećem programu pratiti rezultate utakmica koje ga zanimaju. Ako slučajno baš tada uspije ostvariti dobitak, pomislit će da mu treći program donosi sreću i počet će ga konstantno pratiti pri gledanju svojih rezultata jer svi znamo da su kockari praznovjerni ljudi, a kockarom možemo nazvati svakoga tko se kladi, bilo to za ulog od pet ili pet tisuća kuna.
Upravo ta stvar se dogodila i meni, jednom prosječnom srednjoškolcu kojem već dobitak od sto kuna puno znači u životu. I tako sam ja odlučio svaku nedjelju izdvojiti deset kuna za “igranje”. Bile su to predivne nedjelje: prijepodne na kavu s bratom u kafić pored kladionice, kupovanje ponude za taj dan (cijena – jedna kuna) i slaganje potencijalno dobitnog listića; uplaćivanje istog, odlazak doma na ručak – i teletekst na trećem programu. Bilo je sretnih nedjelja, bilo ih je i tužnih, ali te nedjelje su bile neizostavni dio moga života i bez njih nisam mogao zamisliti kraj tjedna i pripreme za slijedeći radni tjedan. One su polako postajale dio mene, a ja sam ih prihvaćao u potpunosti jer su mi pružale nešto novo, nešto što nisam mogao iskusiti ni na koji drugi način. Omogućavale su mi da jedan dan u tjednu ne budem tipični srednjoškolac kojem su na pameti jedino škola i izlasci. Omogućavale su mi da “živim opasno”, ma koliko se to čudnim činilo jer to nije bio opasan život uopće.
Prolazile su nedjelje, jedna za drugom, a ja sam uživao. Dolazile su vijesti o prodaji koncesije za treći program, ali to me tada uopće nije uznemiravalo. No jednog dana sam primjetio da na trećem programu prikazuju stare sportske događaje poput pobjede Gorana Ivaniševića u finalu Wimbledona protiv Patricka Raftera ili pobjedu naše nogometne reprezentacije u četvrtfinalu svjetskog prvenstva protiv Njemačke. To me iznenadilo, pa sam odlučio saznati zašto to prikazuju i zašto je u gornjem desnom kutu stajao sat koji je odbrojavao vrijeme (u tom trenutku je imao još osamdesetak sati za odbrojati). Kad sam saznao o čemu je riječ, moj svijet se poljuljao. Odmah sam počeo razmišljati što ću sada, kako ću uopće dalje igrati, gdje ću pratiti rezultate.
Prolazili su ti sati i tako je došao 4. travnja koji ću vjerojatno pamtiti do kraja života: zadnji dan kad će se uključiti teletekst na trećem. S jednakom vedrinom kao i prijašnjih nedjelja sam prošao poznatu rutu, no, kako su prolazili sati, ja sam postajao sve nervozniji i nervozniji. Konačno, pet minuta prije ponoći, napravio sam si sok, prebacio na treći program, upalio teletekst i čekao. Tih pet minuta izgledalo je kao vječnost: prisjećao sam se svih trenutaka koje sam proveo uz taj nesretni teletekst. I baš kad mi je kroz glavu prošla ta ista nedjelja i kako sam je proveo, čuo se samo lagani šum, a zatim mrtvačka tišina. Umro je treći program, a s njim i teletekst.
Danas, skoro godinu dana poslije toga događaja, odlučio sam svoje misli o tome staviti na papir, izbaciti to iz sebe jer stalno o tome razmišljam, a nemam se kome obratiti. Nedjelje meni još uvijek izgledaju isto, ali sad pratim teletekst na drugom programu. Iako je sve ostalo isto, stalno imam osjećaj da mi nešto fali, nešto što me sprečava da u potpunosti budem sretan kako sam bio uz teletekst na trećem.

- 19:18 - Talk to me, Goose... (4) - Ako baš moraš - #

Kuda svi, tu i mali Mujo...

E,pa,ljudi,evo i mene.Oni koji me znaju će zbog ovoga možda reći da sam povodljiv i da nemam vlastito mišljenje...Ja njima kažem:"Boli me đon šta vi mislite!"
Da skratim priču,bit će ovdje svega i svačega,a počet ćemo s jednim potresnim tekstom o mladom kladioničaru i njegovim nadama/snovima...

- 19:10 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

Sljedeći mjesec >>