IV.
Do trećeg planeta stižu zaobilaznim putem,
u Marsovu atmosferu ulaze pod pravim kutem
jer rezervoar bijaše prazan zbog zaobilaženja,
sa udarom o Marsovu površinu nema mimoilaženja.
Jura i Arić sad su u paničnoj depresiji,
počnu brijati prema agresiji.
No G je ostao miran
jer je znao da je auto siguran.
Arić već je bio znojem istuširan,
a Jura prvi put u životu nemiran.
Udare u površinu i naprave krater,
Arić i Jura spominju jedan drugome mater
i opisuju si uzajamno karakter.
Tad G upali šalter
i dade svoju procjenu štete:
„Strašno, izgubili smo svinjske kotelete,
a još imamo 2-3 manja kvara,
no ja za mehaniku imam dara.
Trebat će mi neko vrijeme da riješim problem
pa ćemo nastaviti putovanje kroz Sunčev sistem.
Dok se ja s brodom zabavljam
i različite sijelove sastavljam,
vi ćete jedan zadatak obaviti,
nađite gorivo koje će nas odavde izbaviti.“
Tako njih dvojica odu u brodsku apoteku
i obuku svemirsku obleku.
Dok su polako hodali po crvenom planetu,
Arić je gladio svoju bajunetu.
Odjednom u daljini vide neku ljutu bagru,
nosile su natpis: „Zabranite Viagru!“
To bila je ženska grupa,
koja prema njima užurbano stupa.
Sve od reda bile su feministice,
ozloglašene svemirske teroristice,
potjerane sa Zemaljskoga planeta
jer najveća su ljudska šteta.
Mudrački duo, da bi ih mimoišao,
u širokom luku ih je obišao.
Još ništa nisu našli što bi kao gorivo moglo poslužiti,
Arić reče: „Ova bi se potraga mogla odužiti.
Mogli bi se odmoriti i nečim poslužiti,
a onda dalje produžiti.“
i skuha kavu crnu
kupljenu u Češkoj, u Brnu.
Onda skinu od znoja smrdljive marte,
a Arić iz džepa izvadi karte
te počnu kartati belu,
no posvađaju se i probude okolinu cijelu
i odmah se pred njima feministice stvore,
od previše zanovijetanja oko usta imaju bore.
Jura drekne: „Ariću, glupi dripcu,
zbog tebe smo sada u škripcu!“
Arić odgovori: „E, ovaj put nisam ja kriv,
ti obični svizcu, dao Bog da nakon moje šake ne ostaneš živ!“
Jura se na to razljuti,
a Arić se sav od ljutnje razbukti
i počnu se tući,
jedan drugog za bujnu kosu vući.
Jura se Ariću požali:
„Ti židove mali,
olfo ne bi naudio ni malom mravu,
a varaš na kartama i uvijek imaš asa rukavu.“
a Arić mu odgovori:
„Gle tko to zbori,
veliki svemirski lovac,
u životu jedino vrijednim smatraš novac,
okolo prodaješ lošu robu,
znaš, stvar ti je u zglobu!“
Jura mu tad istisne dva prišta,
no Ariću to nije ništa
i udari Juru u stomak.
Jura kaže: „Misliš da si jak, momak?“
i izvadi mu palčanu arteriju,
a u lijevu nosnicu mu ubaci „Duracell“ bateriju.
Arić se nasmije: „Misliš da si gadan?“
i izbije mu prednji zub jedan
i izvuče mu crijevo tanko
te od njega napravi ukašeni „Bananko“.
I baš ga je htio smazati
kad mu se neki glas počeo javljati:
„Budalo, pa ti držiš dijetu!“
a Jura ga krvnički udari po dupetu.
Prije nego što su tučnjavu uspjeli nastaviti
i svoje organe rastaviti,
feministice ih spriječe
jer su stale između njih kao vreće.
Glave se usijane malo ohlade
i shvate da su u položaju bez nade.
Okružuje ih bijesna ženska masa,
jasno im je da su ugrožena rasa.
Gorko pita Arić: „Što ćemo sada, genije?“
Prekine ga ženski glas: „Cure, evo nam premije!
Evo dva tipična primjerka najgorih stvorova,
značajni su kao hrpa uspaljenih tvorova.
Misle da svojim malim svijetom vladaju,
žene su tu samo da rađaju,
samo da njihove gaće peglaju
i ono što žele da im za ručak spremaju.
Za njih je žena rob,
zato, cure, pospremit ćemo ih u grob!“
Arić reče: „Zaboravila si još neke uloge,
npr. da redovito širite noge.“
Na te riječi bijesne feministice podivljaju,
Jura se zadere: „Mrtav si, ako te one prije ne ubiju!“
„Zar sam opet nešto krivo rekao?“
Doleti mu šamarčina; Jura njegovu ispriku nije čekao.
„Sad nas može izvući samo moja diplomatska genijalnost,
a ti Ariću šuti ili ću te preseliti u neku drugu stvarnost.“
Jura otpočne govor: „Pozdrav, štovane žene,
ako niste znale, vi ste nama vrlo vrijedne.
Mi smatramo da žene nemaju cijene,
one stalno našu pozornost plijene.
Mi smo, drage dame, po uvjerenju liberali,
žena da je rob – tako nismo nikada ne bismo pali.
Priznajemo da su neki iz našega roda grešnici,
ali nemojte da zbog njih mi budemo patnici.“
Ljute feministice još uvijek žamore,
ali bar o linču više ne govore.
Zbog toga se Jura okuraži
i na nastavak govora se odvaži:
„Drage moje, mi smo za ravnopravnost,
a to mora prihvatiti cijela svjetska javnost.
Ako želite, vojsku služite
i cijelu noć po gradu ružite,
a ako vas gnjavi neki kmet,
opustite se – zaigrajte nogomet!“
Čuju se već odobravanja zvuci,
mudraci drže kartu slobode u ruci.
Ali Arić se više nije mogao suzdržavati,
morao se i on opet javiti:
„Znam ja što je na pameti ovoj populaciji,
nije im dosta jednakost – radi se o globalnoj dominaciji!
Vi ste samo baba velika hrpa
koja sve ostale u istu vreću trpa.
Vi ste samo bijedna gomila koja pati jer su im sise male,
zbog toga ste postale rasističke budale.
Totalno ste neženstvena stvorenja,
za vas nikad nije vrijeme parenja.
Sve biste muškarce nabile na kolac,
sve zgodne žene poslale na električni stolac,
vama ne može pomoći nikakav novac,
čak ni onaj Crvenkapičin lovac.
Ma, uostalom, zaboli me za cijeli svijet,
ali mi nemojte slučajno dirati u nogomet!“
Jura bolno krikne,
masa uzme kolce i rikne:
„Sad vam je stvarno došao kraj,
a vi dečki nećete ići u raj!“
Odjednom se začuje buka,
feministicama dođe muka.
Uz zvukove podrigivanja
i pod pazusima sviranja,
sa trbusima pivskim do poda,
stiže vojska muškog roda
te napadnu uz bojni poklič: „Žene u kuhinje!“
Žene viču: „Stižu šovinističke svinje,
branimo se od tog otpada
što nas sada napada!“
Započela bitka grdna,
započela tuča nemilosrdna.
U općoj frci su zaboravili na mudrace,
ovi su se sakrili i složili blažene face.
Usred bojnog krešiva uleti Space Calibra,
vozio ju je G bijesan poput bengalskog tigra.
Uključi vučnu zraku,
ustvari celofansku baci traku
te pokupi Arića i Juru,
ali zakači i poneku staru curu.
Tako su se iz gužve izvukli,
a da ih ipak nisu istukli.
G reče: „Sva sreća da sam glava bistra,
pa sam skemijao benzina 2-3 kanistra.“
Post je objavljen 22.03.2005. u 22:59 sati.