Arić ipak odlazi u rat. Hoće li iz njega izaći kao pobjednik ili će mladi Arić skupo prodati svoju kožu u Stupidlandu?
----------------------------------------------------------------------------------------------
V.
Slijedio je upute dvojice mudraca
i tako je došao do trešnjevačkog placa.
Tada je čuo glazbu lošeg benda
odmah je znao – na ulazu je Stupidlanda!
To je zemlja gdje nema inteligencije,
tu za pametne nema egzistencije.
Tu ulazi samo najgluplja duša,
nad njima se svatko normalan gnuša.
Tada ugledao je neke svoje poznanike,
kroz njegov život samo prolaznike.
Jedna od njih bila je zelena guja
izgledala je kao kokoš iz Perutnine Ptuja.
„Oh, Ariću, vidim da se nisi maknuo od stupnja kretena,
pogledaj me, linija mi je savršena!“
„Vidim da si još uvijek umišljena.“
„Nemoj me vrijeđati, ja sam ovdje carica!“
„Za mene jesi i ostat ćeš umišljena kravica.“
Do nje je bila i njena sestra,
spavala je s pola filharmonijskog orkestra.
Za njom bi vikali: „Evo gnjide!“
jer poznata je kao prenosnik side.
No, guja je ipak od nje bila gora,
samozadovoljavala se dok ne bi rudila zora.
Onda se Ariću skinula gola,
a Arić je skoro ustuknuo od bola.
Sjetio se da zadatak treba obaviti,
cijeli Stupidland sa zemljom sravniti.
Tada je rekao: „Sve ću vas pobiti!“
„Samo probaj, dat ću te zatvoriti.“
Započe on tada svoju govoranciju
poput drevnih konzula u rimskom Laciju:
„Kreteni, idioti, budale,
sad vam budu glave pale!
Nagriženi mozgovi vaši
postat će sastojak u gadnoj ljudskoj kaši!“
Vrisnu Stupidlanda carica:
„Tupi, idioti, rastrgajte ga – to vam naređuje vaša poglavarica!“
Tupe i idiote porazi Arić stihom lako:
„Tek se zagrijavam polako!“
Na njega carica pošalje hordu kretena,
no Arić osta nepokolebljiv kao stijena.
Okružen kretenima koji mu ne daju disati
izvuče tešku artiljeriju – počne pjesmice pisati.
Kreteni se ipak ne daju,
Ariću nove rime trebaju.
Zahvaljujući oružju svog uma
od kretena osta samo leševa šuma.
Vidjevši kako su pali kreteni,
carica naredi: „Neka krenu Oligofreni!“
Iako je naš Arić junak,
svejedno mu na oči padne mrak,
nastupi moždana blokada,
od straha, britki mu um strada.
Spasonosna mu ideja u zadnji čas sine,
glas mu se u visine vine,
počme bacati romantičarske stihove,
Oligofreni počmu ispuštati krikove,
nakon nekoliko matematičkih formula
vojska Oligofrena potpuno je klonula.
„Što sada, gujo jedna?“
„Ah, ti životinjo bijedna.
Imam za tebe još jedno iznenađenje,
izazvat će ti obilno krvarenje!“
Začu se potom krš i lom,
Arić se nađe oči u oči sa strašnim Rudosaurom.
Stupidlanda borac jak
u laganju je svjetski prvak.
Uz njegove ribičke priče
svi inteligentni kriče.
Već iscrpljeni naš junak
padne i ne daje nikakav znak.
„Neminovno mi slijedi smrt,
nek' me barem zakopaju u neki vrt.“
No postoji ipak jedno rješenje,
čuči u dnu sjene:
Arić se prenu i viknu: „JAG!
Neka mi pomogne sam Vrag.“
U njegovoj glavi počne govoriti glas,
on to samo ponovi naglas:
„Koristi redovito određene riječi:
budalo, diletante, majmune, ljudski izmete dreči,
pederu, srade, govno jedno,
vječno izgledaš totalno bijedno.
Gnoj i prištevi su stalna disciplina,
debelo govno, guzica ti k'o nagazna mina!“
S tim riječima strašni Rudosaur pade,
tresne na koljena poput kakve klade.
Nakon takva povijesna trijumfa
reče Arić: „Sad bih mogao skinuti 2-3 junfa!“
Post je objavljen 10.03.2005. u 09:04 sati.