Upravo sam se vratio iz videoteke. Maloprije sam pogledao Colleteral koji sam jučer posudio, pa sam ga morao vratiti (Bogu hvala na videotekama koje rade do 1). No, hodajući kroz kvart i usput slušajući Queen, obuzeo me nekakav čudan osjećaj...
Jesu li vam roditelji ikad dali neki svoj odjevni predmet (tipa jakna,majica ili tak nešto) koji je bio, amo reći njihov zaštitni znak u njihovih zadnjih 15-20 godina života? Pitam jer je moj stari dao svoju 'borbenu' jaknu mom burazu prije nekih godinu dana, al ja sam je prisvojio ovih dana jer mi je prije bila premala. I nekako imam stalno poterbu nositi je sa sobom jer se osjećam...drukčije.
Ne znam, nekako mi daje samopouzdanje i čini me sigurnijim u sebe i u moje postupke. Jel moguće da ta jakna nosi u sebi dio moga staroga i da to prelazi na mene kad god je obučem? Znam, zvuči smiješno, čak i meni dok ovo pišem, al razmisite malo o tome. Možda je moguće da me ta jakna podsjeća na mog staroga, s kojim nisam nikad proveo dovoljno vremena u svom životu i to vrijeme nikako ne mogu nadoknaditi te da moja konstanta želja da je nosim izražava nekakvo žaljenje za tim izgubljenim vremenom? Možda noseći tu jaknu osjećam da je moj stari stalno uz mene, gdje god ja bio? Ljudima koji me poznaju će ova konstatacija zvučati smiješno, s obzirom na moj odnos s mojim starim.
Ne znam... S druge strane, možda to samopouzdanje koje mi nedostaje nosim duboko u sebi, samo mi treba nekakav poticaj da to pokažem, a ta jakna je upravo ono što mi treba... Nemam pojma, vrijeme će pokazati, ali jedno sigurno znam: ne želim se odvojiti od te jakne.
Post je objavljen 30.03.2005. u 00:31 sati.