| ožujak, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
neka moja djela:
|
I. Iza vrata zemaljskog raja uvijek se čuje neka graja. Tu stoluju Jura, G i Arić u feštama im nije ravan ni Stjepan Spajić. Gemišt se tu stalno pije, u bačve ljudske se na litre lije. Arić je tu dugo, on je heroj u štrajku, tko ga pita za pomoć, on mu psuje majku. Jedino što zna reći je: “Kelner, gemišt!” Ali jednom mu kelner odgovori: “Nema više ništ’!” Ariću se smučilo, cijeli koncept mu se srušio, činilo se da je cijeli svijet presušio. Na licu mu je, nakon dugo vremena, tijekom kojeg je bio poglavica nekog plemena, ponovo izbio prišt jer na cijelom planetu nije mogao naći gemišt. Savjest mu sada ne da mirovati, mora ponovo početi ratovati, mora napustiti zemaljski raj jer inače je našoj civilizaciji došao kraj. Planet je pao u gemišt-krizu, najveća je to nesreća u cijelom nizu, Ariću je u ruci malo drhtala bajuneta kojom je tukao luđake diljem svijeta. Malo je zahrđao i on jer je previše cugao, no mozak je očuvao jer se svima rugao. Mudraci G i Jura su znali u čemu je problem, već je svaki stavio na glavu šljem. Arić pita: “Ako na cijelom planetu gemišta nema, gdje ćemo naći rješenje našeg problema?” “Slušaj pažljivo, postoji legenda jedna, za koju smatramo da je iznimno vrijedna. Postoji jedan predmet, nepresušna boca bijelog vina, a poznat je kao legendarna Sveta Graševina!” “Super, amo mi sad po nju i začas smo opet tu!” “Ne ide to tako, Ariću moj, da je dobijemo, morat ćemo u boj. Naime, kako bi riješili našu dilemu, morat ćemo na putovanje po Solarnom sistemu! Kad otkrijemo antialkoholičarsku planetu, naći ćemo i gadove koji drže Graševinu Svetu. Jedina stvar koja malo smeta, je da nitko ne zna koja je to planeta.” “Vi ste prolupali, pa kak’ ćemo u svemir?” “Daj se sredi, obuzdaj malo svoj nemir. G je smislio vozilo kojim ćemo se gore dići te relativno brzo Sunčev sistem obići.” “E zanima me baš, da vidim svemirski brod naš.” Nakon toga napuste zemaljski raj te odu u neki daleki kraj. Space Calibra je tog broda bilo ime, bio je otporan na sve vrste klime, mogao je ići po vodi, izdržati oseke i plime, a bio je ljepši od bilo koje limuzine. To je u stvari bio auto, a ne brod kojim su se mudraci trebali vinuti na nebeski svod. Umjesto kotača imao je četiri tegle, elektronika mu je bila preuzeta iz nove pegle. Ni limarija baš nije bila u savršenom stanju, malo je hrđava, a i dugo nije bila na pranju. Unutrašnjost je bila svega kruna, proizvedena je u tvornici s područja Kameruna. Imala je ABS i zatamnjena stakla te klimu s vrućinom k’o iz pakla. Motor je, naravno, dizel sa šest ventila, autu su ugrađena i dodatna krila. Umjesto kože bila je svila, dovoljno oštra za rezanje žila. Space Calibra je u stvari bila prava krama, u nju ne bi sjela ni Arićeva mama, a kamoli neka dama, U njoj nikad nije bilo svjetla, samo tama. Sredstva za bolje prometalo su se izgubila, čule su se glasine da su ih tri mudraca zapila. Mudraci su imali još jednu zanimaciju, kako povećati akceleraciju? Stotku je auto postizao za svega tri sata, a imao je i dva kata. Nigdje niste mogli vidjeti takvu mašinu, gutala je sve, uključujući prašinu. Usavršavanjem je akceleracija postala bolja, auto je bio brz kao zolja. Na kraju se dostigla i brzina svjetla ugrađivanjem nekoliko komada Sweepa metla. Pogon je bio warp kao kod zvjezdanih staza, postavljen je i alarm za zaštitu od sabotaža i da bi se izbjeglo plaćanje straža, za spremanje tog čuda bila je dovoljna i garaža. Ujutro se oni prenu i na putovanje krenu. No tada se pojavi problem prvi, limariju su počeli nagrizati crvi. Problem bijaše diplomatski riješen, crvi su otišli, ali vratit će se najesen. Zatim iskrsne problem drugi, mudraci su svu noć uživali u jeftinoj cugi pa je došlo do mamurluka i jednog slomljenog kuka. Od toga bila im je muka, Ariću je skoro otpala ruka. To je riješeno pomoću kave, no tek će sad naletjeti na probleme prave. Trebalo je poletiti, a pritom nijedan objekt ne oštetiti. Lansirna rampa je ustvari bila motka koju je sponzorirala Vigor votka. Ali auto ne želi da poleti kada se Jura genijalnog rješenja sjeti. Unajmi cijelo jato pelikana ponudivši im veću svotu velikana. Pelikane za Space Calibru zavežu pomoću špage, ali, jao, njene niti bile su preblage jer kada su se pelikani digli u zrak, špaga je pukla i mudracima na oči je pao mrak. U toj nesreći život je izgubio jedan riječni rak, a jedna žaba postala je invalid, izgubila je desni krak. U drugom pokušaju uzimaju konop dug tri kilometra, uz pelikane za polijetanje koriste i snagu vjetra, no opet je sve propalo, desno krilo im je otpalo. Nakon dva pokušaja, rezultat je još uvijek isti, još uvijek se nalaze na neasfaltiranoj pisti. Arić predloži: “Uzet ćemo sajlu od čelika, mogućnost da poletimo bit će velika.” Iz trećeg pokušaja ih pelikani u zrak vinu i kad su stigli na određenu visinu, raspale po plinu i uživaju u crnom vinu. Brzina im je stalna, gotovo maksimalna, Tada prebace u brzinu svjetla uključivši nekoliko Sweepa metla, ali upadnu u neku čudnu maglicu i izgube stražnju registarsku tablicu. Navigacijski sustav ne radi jer ne vide kurca, do njih trenutno ne dopiru zrake Sunca. Tad Arić genijalan potez povuče, uključi bateriju i iz maglice ih izvuče. Počnu se približavati milju po milju svojem prvom cilju. |