10No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! 11Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. 12I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." 13I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: 14"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" /Lk 2,10-14/
*****************
Božić je rođendan Božji na zemlji. Božić je avantura Boga koji želi biti blizak čovjeku. Božić je rođendan Boga neizrecive ljubavi koji je postao čovjekom.
U Božiću se pojavilo Božje čovjekoljublje, njegova dobrota, nježnost i blagost. U Božiću Bog je prvi rekao: 'Volim te, čovječe!'
Bog te voli! Bog te neizmjerno ljubi! Isus se zbog tebe rodio u Betlehemu!"
/kardinal Josip Bozanić/
Po mnogim izvorima, najstarija poznata božićna pučka popijevka je "Bog se rodi v vitliomi" koja opisuje pučko viđenje Isusova rođenja prema Lukinu evanđelju /glava 2./. Ta pjesma, nažalost danas zanemarena, ima svoju duboku pučku teologiju "Bog se rodi v vitliomi, đavlu silu tak da slomi", dakle Božjim rođenjem nadvladano je zlo.
Pjevanje u hrvatskome glagoljaškom bogoslužju jedinstveno je u rimokatoličkom obredu, a hrvatsko pučko glazbeno naslijeđe etnolozi smatraju najstarijim u Europi, Pučke crkvene pjesme prenošene su od uha do uha s koljena na koljeno. Zapisivali su ih pisari nazivani glagoljašima. Glagoljaško pjevanje može biti jednoglasno i višeglasno, ali uvijek bez instrumentalne pratnje. U tim napjevima ima elemenata gregorijanskog korala te svjetovnoga vokalnoga folklora. Glagoljaška »Bog se rodi v Vitliomi« /Bog se rodio u Betlehemu/ smatra se jednom od najstarijih božićnih pjesama uopće. Najstariji zapis te pjesme potječe iz 14. stoljeća, no više je nego sigurno da je mnogo, mnogo starija jer je zapisu moralo prethoditi dugo vrijeme usmene predaje. Nastala je u okružju staroslavenske liturgije, ali se raširila i u „latinične krajeve“. Pjesma »Bog se rodi v Vitliomi« na repertoaru je mješovitog pjevačkog zbora Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba koji predvodi muzikolog dr. Izak Špralja, ugledan član franjevačke redovničke zajednice samostana na Ksaveru. Franjevci sa Ksavera i danas od vremena do vrijeme bogosluže na staroslavenskom jeziku.
Ova božićna pjesma jedna je od najstarijih koleda koja opisuje rođenje Isusovo prema Lukinu Evanđelju. Sastavljena je od rimovanih osmeračkih distiha, a pripada u najstarije hrvatske pravilne silabičke stihove. Objavljena je u Pariškom kodeksu iz 1380.
Bog se rodi v Vitliomi
djavlju silu tagda slomi.
Gradu ime tako biše
kako božji prorok piše.
Tu pastiri blizu stahu
pri ovčicah i ne spahu.
Svitlost božja na njih pride
pred kov noćna tma otide.
Pastiri se čudovahu,
glasom k Bogu vsi vapjahu.
Mnoštvo an'jel tu vijahu,
slavu božju ki pojahu.
Jedan an'jel do njih teče
i prišad im tako reče:
"Ja vam danas radost pravlju
i na put vas ja nastavlju.
Spasitelj se rodi danas
ki je prišal z neba za nas.
Ne kasnite dulgo stati,
oćete ga blizu najti.
Povit leži v Vitliomi,
u jasalceh, v tujem domi."
Kad pastiri to slišaše
Duhom svetim se važgaše
ter se na vkup zgovoriše
jednim glasom vsi rekoše:
"Potacimo k Vitliomu,
potacimo k božju domu;
pogledajmo božja grada,
pozdravimo Boga mlada!"
Oni tamo skoro tekše
i najdoše čudo vekše:
Diva sina povijaše
ki vsim svitom obladaše.
Travicu mu prostiraše,
Bog v jasalceh počivaše.
Mladenac je slaji meda
ki na pravih slatko gleda.
Volak zimu odgonjaše,
oslak mu se poklanjaše.
Skoti Boga znahu tada,
a grišnik ga ne zna sada.
Pastiri se povratiše,
glasom Boga pohvališe.
Slavu božju ku vidiše
i druzim ju navistiše.
O Isuse, božji sinu,
slava budi tebi vinu!
Sinu božji, budi hvaljen
va vse viki vikom. Amen.
Malo je koji narod kao Hrvati sveti evanđeoski iskaz o rođenju Isusa Krista opjevao u stotinama milozvučnih stihova, i uresio desetinama ljupkih napjeva stvorivši veličanstvenu pučku hrvatsku kršćansku epopeju. Ona je u doslovnom smislu narodna jer ju je gotovo u cjelini spjevao narod ustima svojih anonimnih pjesnika, i prenio nam je usmenom predajom izvodeći ju stoljećima, iz godine u godinu o milosnom božičnom vremenu, po uzoru na pjev silne nebeske vojske iz Lukina evanđelja. Taj milosni božični pjev i danas, kao što je to bilo i u prošlosti, iz tisuća hrvatskih grla razliježe se domovinom Hrvatskom. Čujemo ga u domovima, seoskim putovima i gradskim ulicima, koncertnim dvoranama a nadasve crkvama, svetištima i hramovima. Na putu do Božjeg prijestolja razliježe se on hrvatskim nebom poput betlehemskog anđeoskog pjevanja.
Vrednujući tu pojavu mjerilom povjesničara vjere, književnosti i glazbe, jer tim granama našeg uljudbenog stvaralaštva pripada, valja zaključiti da hrvatske pučke božične popijevke predstavljaju milosni dar vjere. U njima se iščitavaju Božja otajstva utjelovljenja i rođenja Spasitelja svijeta; evanđeoske poruke mira, radosti, veselja i sreće; poziv na vlastito obraćenje u traženju oprosta ne samo od Boga nego i od ljudi te poticaj na darivanje i solidarnost.
Povjesničari književnosti u božičnim popijevkama otkrivaju ne samo najstarije pokušaje pjesničkog umijeća Hrvata nego i u mogim popijevkama vrsno složene spjevove, prava mala remek-djela. Stoga dok pjevaš božičnu popijevku nastoj osjetiti ljepotu pjesničke riječi, uočiti usporedbe i slike kojim je opisano božično otajstvo, obogati i svoj vlastiti jezik dražešću i Ijupkošću sročenih izraza u pojedinim božičnim popijevkama.
U glazbenom pogledu napjevi božičnih popjevaka predstavljaju glazbenu minijaturu. U umjetnosti su minijature veoma cijenjene. Tako i božične popijevke ne zaslužuju karikiranja, kao što to čine neki s "estrade" nego je potrebno cijeniti dušu koju je narod udahnuo tim popijevkama. Zato sva subjektivna prekrajanja ili nadograđivanja nagrđuju i usmrćuju.
Dok pjevaš božične popijevke budi radostan i sjeti se da ti one upućuju poziv da obnoviš svoju pradjedovsku vjeru do dubine svoga bića.
/dr. Miho Demović/
Za stolom je bila okupljena cijela naša obitelj, a darovi su se otvarali poslije ručka. Bilo je smijeha, razgovora, komentara, ... , a najvažnije druženje kakvo samo Božić može omogučiti, sve nas spojiti i razgaliti.
******************
I tako sam se polako vratila i u djetinjstvo ...I morala staviti ovu pjesmu:
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...