Slučajno Srce

U neiscrpnim idejama za svoje čestitke, naša blogerica je pokušavajući dobiti nove materijale za izradu čestitki, dobila i ovo krasno slučajno srce od kore klementine. Nikada se ne zna gdje ga sve možemo naći. Ma zapravo ja znam. Možemo ga naći baš svuda i baš u svemu.

Kres kamen, to je onaj koji smo kao klinci lupali jedan u drugoga, kako bismo dobili iskru. I bilo je prilično jednostavno izazvati iskru, ali bez nečeg zapaljivog, nije bilo moguće dobiti plamen. Ali za nas klince i iskra je bila jako interesantna.

Ovako završavaju strujne instalacije namjenjene za rasvjetu. Crna, odnosno plava žica predstavljaju fazu odnosno nulu, ne nužno postavljene tim redosljedom. Najbolji način za ustvrditi koja je žica pod naponom, je korištenjem ispitivača napona, manjeg odvijača sa ugrađenom tinjalicom, koja zasvijetli u dodiru sa golom žicom pod naponom dok prst držimo na kontaktu sa zadnje strane odvijača. Žuto zelena žica predstavlja uzemljenje i spaja se na metalni dio kućišta, električne komponente.
Prilikom rukovanja strujnim žicama potrebno je paziti da ne dođe do kratkog spoja, što se događa kada se spoje faza i nula. To može izazvati jako zagrijavanje i iskakanje iskre koja može izazvati požar.
U pravilu, u slučaju kratkog spoja dolazi do izbacivanja osigurača, koji služi da zaštiti sam izvor električne energije od prenapona izazvanog kratkim spojem.
Dobro je znati kako šta funkcionira, ali savjet je da ako niste bliski sa strujom ipak prepustite petljanje sa strujnim žicama onima koji su stručniji na tom području. U suprotnom mogli bi ste zapjevati "...u mojim venama, struji strujaa..."

Problem ostavljenih i napuštenih kućnih ljubimaca je naša svakodnevica, samo nismo svi toga svjesni. Prije nešto manje od pola godine doselili smo u Jelkovec, kvart u Sesvetama u rubnom dijelu Zagreba. Do tada se nisam nikada toliko intenzivno susretao sa ovom problematikom. Naime od kada smo preselili, svako malo u kvartu biva pronađen neki ostavljeni ljubimac, bilo pas ili mačka. Ljudi nabave psa, zatim shvate, na primjer, da je pas odgovornost i odluče ga se riješiti. Različiti su razlozi, ali ovakve metode su za svaku osudu.
Poticaj da napišem ovaj post dobio sam kada sam vidio ovog prekrasnog pekinezera sa naopakim srcem na njušci. Pronašla ga je jedna gospođa kod lokalne škole i udomila ga na nekoliko dana. Pas je pronađen u groznom stanju, gladan, neuhranjen, zamazan, sa krznom spetljanim u dredloke. Nije znala kako bi mu pomogla, pa se obratila vlasnici lokalne trgovine za kućne ljubimce "Sretne šape", koja ga je udomila na još nekoliko dana kraj svoja tri psa. Pekinezer je kako kaže bio natprosječno dobar, sa urednim kućnim navikama. Na facebooku je objavila da udomljuje pronađenog psa. Javila joj se prijateljica koja je znala autoprjevoznika iz Osjeka, koji putuje nekoliko puta tjedno za Zagreb, za kojeg je znala da traži pekinezera za udomiti. Isti dan su stupili u kontakt. Poslala mu je fotografije psa, među kojima je i ovdje objavljena fotka. Čovjek je odmah preko telefona djelovao oduševljeno, jer je pekinezer je bio jako slićan njegovoj pekinezerici. Dogovorili su sastanak i pas je uz opče oduševljenje pronašao novi dom.
Ovo je samo jedna priča, kako se uz malo volje i ljubavi može promjeniti do tada nesretna sudbina jednog krasnog kućnog ljubimca. Ono šta zapravo želim naglasiti je to da je neki puta dovoljno samo kliknuti i podjeliti informaciju.
Kada govorim o udomljavanju kućnih ljubimaca, moram spomenuti još jednu osobu koja živi u našem ulazu, a to je Suzana, kojoj je briga za napuštene životinje glavna preokupacija. Njena predanost brizi za napuštene životinje stvarno je vrijedna divljenja. Mogu samo reći kako sam upoznat sa podatkom, da je u protekle dvije godine udomila preko dvjesto (da dobro ste pročitali) uglavnom pasa, do kojih je dolazila svojim angažmanom.
Ako ste uspjeli pročitati post do ovdje, uvjeren sam da vi niste jedan od onih koji je u stanju na takav način riješiti se svog ljubimca, ali samo bih vas podsjetio da ste možda upravo vi taj koji će samo svojim klikom pomoći da se status nekog nesretnog ljubimca promjeni u sretan. Unaprjed hvala!

"Svi smo mi ljudi, samo je rijetko tko čovjek"

Današnje srce fotografirano je na trbuhu moje čertnaest godina stare kusice Betty. Radi se o madežu srcolikog oblika. Psi jednako kao i ljudi sa godinama dobivaju staračke pjege, rastu im bradavice po tijelu, nastaju novi madeži. Kao i na svima nama godine čine svoje, a tako je na njoj sa godinama nastalo i ovo srčeko.

Gruda snijega. Skroz me vratila u dijetinjstvo. Sjetio sam se kako je snijeg nekada bio topliji nego danas i kako ga je nekako bilo na redovnoj bazi. Mislim, kada je bila zima, bilo je i snijega i to pola metra, a ne kao danas, jednom ili dvaput padne po dvadeset centimetara i odmah nastane kaos.
Prvi razred osnovne škole. Nas bekavaca oko dvadeset, protiv akavaca i cekavaca, njih ukupno oko četrdeset. Pravi rat na snjegu. Rukavice se tu ne koriste. Ionako smo imali samo one vunene, a one bi bile mokre čim bi dodirnule snijeg. Izmjenjivala se paljba uzduž i poprijeko. Fronta se ubrzo proširila oko cijele škole. Bili smo nemilosrdni. Snijegom bi našopali svakog protivnika koji bi zaostao bježeći od naše odlučnosti da ih pokorimo i da se počastimo zasluženom slavom. Nismo ni mi prošli bez gubitaka u tom ratu. I nas su oni šopali i gurali nam glave u snijeg, ali kao što sam već rekao, nekada je snijeg bio topliji nego danas. Nekada je grudanje bilo najdraži dio zime.
Pogoditi grudom šoferšajbu auta u prolazu i zatim smijući se bježati od pobješnjelog vozača.
Poseban gušt je bilo gađati autobuse. Rafalna paljba, kada bi se pojavio iza zavoja.
A tek umječe gađanja ulične rasvjete. One stare ulične lampe, sa aliminijskim sjenilima. Samu lampu je bilo dosta teško pogoditi, ali u sjenilo se je dalo zafitiljiti grudu. Sječam se jednom, bamm! Točno u žarulju i zatim mrak. Bježmo doma!
Pa onda umjetnost izrade gruda. Savršene, okrugle, rađene sa puno truda, a zatim u sekundi uništene u stupu od rasvjete. Pa onda ledenjače, koje su doslovno bile opasne po život. Njih smo ipak izbjegavali u borbama. Nešto kao nekonvencionalno naoružanje. Naravno da se uvijek našao neki mangup koji nije mario za posljedice.
Ne znam. Možda se i danas još ponegdje netko gruda, samo ja ne primjetim. Znam samo da sam u jednoj zimi potrošio više gruda nego moji klinci sve skupa od kad su živi. Oni su više za zimske radosti u virtualnom svijetu, doma na toplom. Ali kao što sam već rekao, snijeg je nekada bio topliji nego danas. Danas se samo sječam ovog traga od grude.

Do sad se "srce k'o kuća" upotrebljavalo samo kao uzrečica, a od sada će taj naziv sa punim pravom nositi ovo mega srce od oblaka. Ovaj kapitalni primjerak srca odstupa značajno svojom veličinom od do sada viđenih primjeraka, te samim time predstavlja izazov za sve buduće lovce na srca.

Bio je to dan kada sam bio u lovu na srce u oblacima. Prkrasni oblici nošeni vjetrom preplavljivali su nebo. Tražeći svoje srce, propustio sam barem tri mega prekrasna srca od oblaka. Od trenutka kada ga spazim do trenutka kada pripremim kameru za fotografiranje, vjetar bi moje srce već poprilično izobličio. Već sam bio na povratku kući bez ulova, kada sam ispred samog ulaza spazio ovaj oblak. Lov je ipak završio ulovom, a kao bonus dobio sam i dvije ptice koje baš u trenutku fotografiranja preljeću pred samim srcem.