Slogica
Kako kupiti dječju sjedalicu za bicikl
Proljeće je stiglo. Idelano vrijeme da izvadite bicikl iz podruma, garaže, terase ili gdje god da ga držite i krenete u istraživanje grada i prirode. Ne postoji niti jedan razlog, ukoliko nabavite kvalitetnu sjedalicu da vaša princeza ili princ ne zauzmu mjesto uz vas...
Bicikliranje sa klincima već od šest mjeseci je moguće uz uporabu kvalitetne stolice koju ćete pričvrstiti na vaš, također kvalitetni i čvrsti bicikl. Naravno tu je bez ikakvih izgovora uvijek prisutna i VRHUNSKA a ne jeftina dječja kaciga. Samo da vas podsjetimo da prema zakonu o sigurnosti na cestama, djeca uvijek moraju nositi kacigu.
Koncentrirajmo se na stolice. Postoje dvije vrste stolaca i jedan hibrid koji se zove prikolica u kojima možemo transportirati klince na nožni pogon.
Prva vrsta stolaca su oni koji se montiraju ispred biciklista i oni koji se postavljaju na stražnji kraj.
ADAC i još nekoliko službenih stranica koje se bave sigurnošću na cestama su jednoglasni.
Stolice montirane na stražnji kraj su sigurnije od onih naprijed. Manja je vjerojatnost da će stolica biti lansirana naprijed kod jakog koćenja. Manja je vjerojatnost da će putem mehaničkoga oštećenja stolica koja se nalazi iza otpasti, a ukoliko do istoga dođe, manja je vjerojatnost od ozljeda.
A ukoliko dijete poleti naprijed bolje je da udari u vašu guzu nego da poljubi asfalt ili što se već nalazi pred vama (doduše oni su to puno učenije kazivali :-) )
Jedina prednost stolica koje se nalaze naprijed je ta što klinca uvijek imate na oku, dok otraga ono radi što mu padne na pamet (recimo štipka prolazeće biciklistice). Tu manu možemo vrlo lako riješiti sa kvalitetnim retrovizorom za bicikl.
Dakle zaključili smo da su stražnje sjedalice bolje. Idemo razmisliti na što treba obratiti pažnju kod kupovine istih:
- >sigurnosni pojas na sa pet sigurnosnih točaka je minimum. A djete ga nikako ne smije moći samo otvoriti
- mekani, podstavljeni, podesivi naslon sjedalice
- lakoća stavljanja i skidanja sjedalice sa bicikla
- sjedalica ne smije biti teška, no mora biti napravljena od najkvalitetnijih materijala
- mora imati sve CE standarde (ne vjerujte prićama tipa "ma ona je najbolja, samo je kineska pa nema CE" (čuo vlastitim ušima)
- za dječje noge moraju postojati držači koji će onemogućiti svaki kontakt iste sa rotirajućim i pokretnim dijelovima bicikla. Također isti se moraju moči podešavati kako vaše dijete raste
- Nosivost stolice. Uobičajena je do 18 kilograma (djeca od cca 6 mjeseci do 4 godine)
- mogućnost nabavke dodataka kao na primjer kišna navlaka...
Dakle naoružani ovim krenuli ste u shopping. Ukoliko imate bicikl, obavezno ga ponesite. Zapamtite, jeftini bicikli možda nisu pogodni za montiranje stolice. Osovine, kotači i ostali dijelovi su na takvim biciklima relativno slabi i upitno je kako bi izdržali dodatno opterećenje.
Kada ste u dućanu neka vam pokušaju montirati stolicu na vaš bicikl, provozajte se malo po okolici (možete ostaviti klinca u zalog :-) ) i razmislite dali vam stolica odgovara. Stavite dijete u stolicu i pokušajte voziti sa istim. Stolice ne rade veliko opterećenje i ukoliko znate dobro voziti bicikl u nekoliko minuta ćete se priviknuti na to da vozite još jednog suputnika. A ako vam ne žele staviti stolicu na vaš bicikl i prodaju priće o velikim trgovinama ili o velikoj gužvi. Ne brinite velika je konkurencija u prodaji bicikla. Pa ako neko ne želi vaše novčeke, vjerojatno ćete sa lakoćom naći nekog tko želi..
Ukoliko ste pak loš biciklist, razmislite o tome dali želite preuzeti rizik takve vožnje na sebe!!
Uz stolce postaji i razne prikolice za bicikle. Super je to što u istima možete voziti dva klinca
odjednom. Mana im je što postajete vrlo teško pokretljivi i rinzoli predstavljaju ozbiljnu poteškoću. Također nisu ni jeftine. Problem komunikacije sa klincima u prikolici lako je riješiv uz neki od voki-tokija koje gledate po dućanima već neko vrijeme, želite ih i nikako da nađete razlog za kupovinu. Evo jednog :-)
Dakle, stolicu na bicikl i pravac pustolovina sa vašim klincem...
SAVJETI RAZNI:
Savski nasip je sjajno mjesto za bicikliranje u Zagrebu. Jednom kada ste na njemu, Jarun i Bundek su vam na domak ruke. Zgodno je prije nego krenete sa klince proći rutu sam (posebno ako ste i vi i djete biciklistički tandem početnik). Pronađite puteve bez prometa i velikih rinzola. A u velikom gradu svaki pravac ima svojih desetak, više ili manje skrivenih alternativa.
A ako vas iz prve ruke zanimaju moja iskustva ili vam treba više informacija pošaljite nam mail na slogica@slogica.com.hr i podjeliti ću sva svoja iskustva biking tate sa vama...
Home 26.04.2010. u 22:39 | 0 Komentara | Print | # | ^
Igrališta grada Zagreba - Dalmatinska
Počinjemo proljetni serijal predstavljanja i recenzija igrališta i igraonica u gradu Zagrebu i bližoj okolici, sa nadom da ćemo vam dati poneku inspiraciju i možda poljepšati koji dan. Prvo igralište je ujedno omiljeno mojim klincima i meni. Nije ni najveće ni najnovije. Ali je prema mom skromnom mišljenju ukupno gledano najbolje. Dakle krenimo u centar grada - igralište Dalmatinska...
Igralište se nalazi u dvorištu zgrada koje omeđuju Ilica, Dalmatinska, Medulićeva i Frankopandka ulica. No ući se može samo iz Ilice ili iz Dalmatinske gdje se prolazi kroz vežu na broju 12.
Ulazimo u veliko dvorište koje se sastoji od tri djela. Livada za igru, samo dječje igralište i veliki košarkaški teren. Dakle sve dobne skupine klinaca su pokrivene.
Kako sam već spomenuo, igralište ima dva ulaza. Gdje god da stali, ili sjeli, vidjeti ćete oba. Dakle nema neke veće šanse da se klinac neopaženo iskrade.
Samo igralište ima tri "zone", mali klinci, veliki klinci i pješčanik. Sprave su relativno nove, dobro održavane i ako primijetite da je nešto potrgano, dođite za tjedan dana i skoro je sigurno da će kvar biti otklonjen.
Uz sprave tu su tobogani (mali i veliki), ljuljalice, klackalice i ljuljačke. Ove zadnje su stari modeli u kojima ste se vjerojatno i vi ljuljali, NO ,dobro su podmazane, tako da ste pošteđeni cijukanja..
Ono što nas roditelje jako veseli je kafić "Trocadero" koji se nalazi tik uz pješčanik i ima super pogled na sprave i izlaze. To, relativno ljubazni konobari i solidna kava čine ga super dodatkom igralištu. Nemaju kavu za van, tak da vam ta opcija otpada..
Ako ne želite trošiti novce u kafiću, oko igrališta su klupe i stolovi na kojima su zabilježeni pravi mali piknici sa klopom i pićem.
Čistoća igrališta je na visokoj razini. Pješčanik mi izgleda redovito čišćen. U istom ima hrpa zaobravljenih lopatica, kantica, modlića i kamiončića, tako da će se vaš princ i princeza do mile volje moći polijevati pijeskom, svađati oko igračaka i posipati pijeskom plačljivo, nepoznato i tuđe djete. Znate već proceduru u pješčanicima :-)
Mana igralištu je gužva. Ukoliko je sunčano, poslije pet, ne daj bože vikend, zna se skupiti podosta djece (i roditelja, pa je teško naći mjesto). No, odaberite neki termin preko tjedna, ujutro i stvarno ćete uživati u kavici, pjevu ptičica i igri svog najdražeg djeteta..
Kako slika vrijedi 1000 riječi, igralište sam detaljno opisao kroz galeriju slikica. Pokliktajte ih, virtualno istražite što vas zanima i vidimo se u Dalmatinskoj...
Virtualna šetnja po igralištu:
Kako izgraditi samopouzdanje djetetu!?
Možda kada ste čim ste pročitali naslov ste uzbiknuli, "pa to svatko zna!!" Na žalost, dovoljno je otići u svako dječje igralište i lagano se baciti u "industrijsku špijunažu", i doći ćete do poraznog zaključka. Podosta roditelja uopće ili djelomično shvaća ovaj zadatak ozbiljno.
Kažu stručnjaci da samopouzdanje dolazi od osjećaja pripadnosti, vjerovanja da "mi to možemo" (mali citat iz Dore :-) ) i znanja da se naše akcije vrednuju i cijene. Mudro zar ne? I vrlo jednostavno. No kao i sve iz roditeljskog zanimanja puno jednostavnije zvuči na papiru nego sam proces u praksi.
No ukoliko odgojimo dijete sa vrlo visokim stupnjem samopouzdanja 90% našeg posla je sjajno obavljeno. A dio tog posla je i gledanje kako se naše malo zlato penje na tobogan koji je netko sagradio a da nikada dijete vidio nije, te su ljestve strme, nema zaštite, sve leluja. I ne smijemo ništa reći. Koliko god bili jaki porivi u nama. Naravno kada dijete uspješno "obavi" zadatak smijemo vikati bravooooo!!!
Ukoliko smo to napravili tako dijete će biti ponosno i puno samopouzdanja. Problem sa ovim spomenutim je da je isto promjenjivi osjećaj. Koji put se probudimo jaki i puni samopouzdanja a opet drugi put ne možemo ništa i svega se bojimo. Isto tako je kod djece.
No sa time se ne možemo bojati. Ali naš zadatak je da dijete razvije ponos, ljubav i poštovanje prema samome sebi ( i svojim kulturološki korijenima, obitelji i svijetu) a najviše vjeru u svoje sposobnosti da se nosi sa promjenama u životu ( a kada to stavimo u svijet trogodišnjaka to je znanje da napravi dvorac od kockica koji se ne ruši i što je još važnije da ukoliko se sruši slegne ramenima i počne graditi novi dvorac ispočetka).
Kao što sam već rekao, to je sve jednostavno na papiru. Kako razviti efikasne strategije razvitka dječjeg samopouzdanja??
Dajte mu ne uvjetovanu ljubav!!! Dijete će biti samopouzdano ukoliko zna da ga roditelji vole bez obzira kako se ponašao i što napravio. Dijete će biti sretno ukoliko zna da ga volite bez obzira na njegove strahove, probleme, temperament ili mogućnosti (to posebno vrijedi kod roditelja, djece i sporta). Djecu treba grliti, ljubiti i govoriti da ga volite na što je moguće više, u minuti, satu i danu!! Jednom tjedno se uopće ne računa. Ukoliko treba kazniti dijete, morate biti sto posto sigurni da djete shvaća da se kažnjava njegovo PONAŠANJE a ne ono samo kao jedinka. Nemojte djeci nikada govoriti "ti si zločesti dečko, kako možeš biti takav". Ono što trebate reći je slijedeće; " Baciti Marini tortu na glavu, nije bilo lijepo. Mogao si ju ozlijediti a i sada je moramo oprati. Nemoj to više raditi." Vrlo jednostavno, zar ne??
Pronađite svaki dan dio svog vremena u kojem ćete se sto posto posvetiti djetetu. Takvo ponašanje je jedan od najboljih puteva ka odgoju djeteta punog samopouzdanja. Iz jednostavnog razloga, dijete će znati da mislite da vam je vrijedno, važno i dragocjeno. To ne znači da morate biti cijeli dan sa svojim klincem. Ukoliko vam je raspored "gust" i deset minuta je dovoljno. No zapamtite, tih deset minuta morate imati 100% svoje pažnje fokusirane na dijete. A ukoliko stvarno nemate vremena, ne muljajte. Rečenica tipa "dobro pokaži mi što si nacrtala i poslje moram ići oprati veš" je sjajan način za reći djetetu volim te i puno mi znače tvoji crteži ali žao mi je što nemam više vremena za posvetiti ga tebi.
Naučite dijete da postoje granice. Napravite nekoliko pravila. Naravno, smislenih. Npr. Ukoliko kažete dijetetu da mora kekse jesti u kuhinji nikako mu ne dozvolite da luta po stanu i žvače kekse. Saznanje da su neka obiteljska pravila "uklesana u kamenu" daje djetetu osjećaj sigurnosti. Svjesni ste da ćete se osjećati ko papiga od ponavljanja pravila ali uskoro će dijete početi "igrati" po istima. No budite sto posto sigurni da su pravila jasna i da vjerujete djetetu da će ih se držati.
Ponudite mogućnost odabira. Dajte djetetu da bira između dvije mogućnosti. Znate kada su mali njihov mozak je brz, mašta aktivna i mogućnosti se naprosto roje u tim glavicama. Npr. Nemojte ih pitati što želiš obući. Jednostavnije i kvalitetnije pitanje je; "hoćeš obući majicu sa Dorom ili onu sa princezom?" Dijete samo bira, raste mu samopouzdanje a vi ćete stići u vrtić dovoljno rano i nećete zakasniti na posao. A ako ga samo pitate "što želiš obući"......
Poduprite rizike dok god nisu "preopasni". Ohrabrite dijete da istražuje nove stvari, neka proba različitu hranu, pronalazi nove prijatelje i juri niz najviši tobogan. Uvijek postoji opasnost od "neuspjeha" ali bez rizika nema niti šanse za uspjeh. Pa neka dijete eksperimentira, a vi se ODUPRITE onoj odvratnoj želji za intervencijom koja čući u svakome od nas roditelja. Teško, ali bez toga dijete će imati hrpu problema u kasnijem životu. Evo nekoliko primjera: oduprite se želji da pomognete djetetu koje se uzrujava kada ne može skužiti novu igračku, pričekajte malo, tek kada postane nemoćno uskočite. Ovdje balansirate sa svojom željom da zaštite dijete sa potrebom djeteta za istraživanjem novih stvari.
Dozvolite pogreške. Druga strana medalje ukoliko dozvolite djetetu rizike je da će tu i tamo napraviti grešku. To su vrlo vrijedne lekcije za samopouzdanje vašeg djeteta. Pa obucite mu jaknu ukoliko želi. Nema veze jeli vani 30 stupnjeva. I kada se dijete počne žaliti da mu je prevruće, zatomite jaku želju za rečenicom "rekao sam ti", jednostavno izvadite majicu sa kratkim rukavima i recite mu, "pokušaj ovo obući, znaš jako je vruće!" Tako nećete uzdrmati djetetovo samopouzdanje, a ono će naučiti da je uredu tu i tamo pogriješiti. A ukoliko vi napravite grešku, jednostavno je priznajte, to šalje snažnu poruku djetetu i lakše će prihvatiti svoje, vlastite pogreške.
Olakšajte mu uspjeh. Kupite odjeću koja se lako oblači, mali stolčić će olakšati pranje zuba i ručica, knjige i igračke smjestiti unutar njegova dosega. Ukoliko klincima, već od dvije godine, damo mogućnosti da se sami brinu o nekim svojim potrebama, pomogli ste da postane samostalniji. A o ponosu koje će izazvati kod djeteta činjenica da nešto radi sam, ne moramo niti govoriti.
Proslavite pozitivne događaje. Često previše ističemo loše stvari. Dajmo si truda i proslaviomo dobre. Na primjer, čim se tata vrati sa posla recite mu; "Marina je danas sama prala ruke". Marina će se rascvjetati od ponosa a tati ćete dati priliku da svojim odgovorom dodatno probudi samopouzdanje kod djeteta. . I budite jasni. Dijete ne shvaća pohvale tipa; "dobar posao". Ali rečenica, "hvala što si tako lijepo čekala sa mamom u redu", je djetetu jasna.
Slušajte! Ako vaše dijete ima potrebu pričati, stanite i poslušajte. Dijete MORA znati da potrebe, osjećaje, želje i strasti netko sluša i cijeni. Pomozite djetetu da se nosi sa emocijama rečenicama poput, "znam da si žalostan jer moraš reći bok svom prijatelju". Prihvaćajući djetetove emocije, bez da sudite o njima pokazujte da ozbiljno shvaćate što dijete ima za reći. Naravno, vaši osjećaji također moraju biti podijeljeni, "uzbuđen sam jer idemo gledati Dinosauruse" je jednostavna rečenica a klincima puno znači.
Ohrabrujte ga. Svako dijete treba od svojih bližnjih podršku, tipa; "Vjerujemo da ti možeš. Vidim da se trudiš. Samo naprijed!". Ohrabrenja su proces učenja a ne samo nagrade. Dakle recite djetetu, hvala kada pospremi knjižice, iako je zaboravilo na one pod krevetom. Nasmiješite mu dok se bori sa vilicom iako je većina hrane na podu. I čvrsto ga zagrlite ukoliko pjeva pjesmicu a zaboravilo je na hrpu riječi iste...
Velika je razlika između OHRABRENJA i NAGRADE. Prvo nagrađuje osobu, drugo nagrađuje zadatak. A vaše dijete je osoba. Nagrade će natjerati vaše dijete da misli da je dobro samo ukoliko nešto dobije. Što je vrlo loše.
Razmislite o slijedećem. "Lijepa ti je slika, vidim da voliš ljubičastu bolju" u usporedbi sa "ovo je najljepša slika koju sam vidio u životu". Prva je ohrabrenje a druga nagrada. A previše takvih rečenica može uzdrmati samopouzdanje djeteta zbog prevelikoga pritiska na nove uspjehe..
I ne zaboravite najvažnije: Ne pripremate svijet za dolazak djeteta, već dijete za dolazak u svijet.
Home
Klinci, kompjuter i slikovnice na web-u
Zgodni snjegovići? Ha? U principu sam htio staviti slatke, male laviće, ali me je ova "polarizacija" vremena nagnala na snjegoviće :-).Počeo sam pisati post o klincima i kompjuterima. Tako prosurfah (jel to gramatički točna rijeć??) bespućima interneta, pogonjen ovom temom i naletjeh na jedan pravi, mali biser od stranice koji će veseliti i mame i tate a zasigurno najviše klince....
No vratimo se na temu. Od puno roditelja sam čuo da kategorički odbijaju svako druženje svog malca sa kompjuterom.
Opet od druge polovice roditeljskog zbora, sam čuo sve i svašta. Te dijete od pet mjeseci samo otvara disk i stavlja si crtiće, te dvogodišnjak igra "Call of the duty". Na svoje oči sam vidio nečaku koja sa tri i pol godine tipka na prastaroj 486-tici rečenice koje joj se zadaju (naravno kada joj se da!). Nikada sestri ne bi vjerovao da mi je to rekla..
Što sada ?? Tko je u pravu??
Vjerojatno se opet moramo vratiti na dobrog starog agenta Muldera i njegovu prijateljicu agenticu Scully koji će uglas zagalamiti "the truth is out there", što će ga reći; "istina je tamo negdje".
Priznajmo da je roditeljstvo ponekada jako slićno zapletima iz X-files-a. Klinci svašta smišljaju a roditelji ne zaostaju, ni milimetar.
Zapitajmo se ponovo, što mi zapravo radimo. Stakleno zvono, koje će štiti dijete od svijeta? Zlatne ceste po kojima će klinci zauvijek koračati?? Prilagođujemo svijet djetetu? Sorry, osim ako niste zagriženi ljubitelj lika i dijela Nea i ekipe, sve to je nemoguće.
Naš jedini cilj i zadatak je da pripremimo dijete za onaj trenutak kada će isto u velikom stilu izaću i veliki, bešćutni svijet. A taj trenutak se približava vrtoglavom brzinom. Bez obzira dali vam se klinac tek rodio ili ste već uronili punim dahom u roditeljstvo.
Da se vratim na orginalnu misao. Kompjuteri su dio modernog svijeta. Možda smo mi u mladosti imali kompjutere sa 16 kilobajta memorije i bili zadovoljni sa istima. Sada vaš mobitel ima memorije i snage ko svi ti kompjuteri, zajedno. Dijete će se susretati sa istima u školi, tijekom igre, vožnje tramvajem. Zapravo u svim aspektima njegova života. I dobro ga je od najmanjih dana upoznavati sa istim.
Naravno pretjerivanje škodi. Kao i u svim drugim dijelovima roditeljskog zanimanja. No pogledati crtić na kompu, odigrati neku jednostavnu igricu, dijete može uz vašu pomoć ili samo već od skroz malog uzrasta. Možda excel tablice treba ostaviti za malo kasnije :-)
A tu nam može pomoći pravi mali biser od web stranice. Digitalna biblioteka slikovnica!!
Da, da prava knjižnica sa tisućama slikovnicama na mnoštvu jezika naroda i narodnosti ove naše male plave kuglice zvane zemlja. http://en.childrenslibrary.org/. Ima i na Hrvatski.. Dakle ako vaše dijete voli knjige, kompjuter (ili iPad, da ga spomenem, inaće bi vjerojatno bio protjeran sa neta) u ruke i uronimo u svijet mašte..
Još da predstavim jednu malu knjigicu koju sam slučajno pronašao i pročitao u jednom dahu. Namijenjena je mama ali bi je i tate trebali pročitati.
Olga Silverstein i Beth Rashburnsu autorice ove knjige koja kreće od sociološke tvrdnje da su mame užasnute sa mogučnošću da svog dečkića pretvore u "maminu mazu". Knjiga obrađuje odgoj malog muškog djeteta sa svih mogućih strana. Pa očekujete jedno malo muško dijete ili ste već vlasnik istoga, a znate engleski, ova knjiga stvarno nije skupa na amazonu (15 Usd) a i ispod je 300 Kn koliko možete uvesti bez carine...
Sada idem završiti "one take video" o kuglicama :-). Do čitanja i gledanja....
HOME
Heidi – predstava za djecu
Znate tko je Adelheid??
Nemate pojma?
Hm, lektira je pomalo ishlapila??
Ako vam kažem da je skraćeno ime te curice, Heidi?
Sada vam je sve jasnije?
Sjećate se priče o istoj?
Mala curica koja je ostala siroče i preselila se svom djedu koji živi na malenom imanju, visoko u Alpama. Tada je imala svega pet godina. Naravno Alpski djed, kako su mu suseljani dali nadimak, u početku nije bio baš sretan sa promjenama koje mu je malena djevojčica unijela u život. No njeno veselje, znatiželja i sreća koju je zračila u kratkom roku su osvojile starca.
Tu se pojavio i Petar, kozar (osoba koja čuva koze je kozar, zar ne??), novi prijatelj od Heidi sa kojim je curica doživjela mnoge pustolovine.
Nakon pet godina, Dete, teta od Heidi koju sam zaboravio spomenuti na početku došla je po sada malo veću curicu. I to ne bez razloga. Odvela ju je u Frankfurt kako bi bila prijateljica sa Klarom Seseman, dvanaest godišnjom djevojčicom sa problemima u razvoju. Tu se baš Heidi nije najbolje snašla, voljela je Klaru no sa njenim roditeljima se vječito svađala. Da ne duljim sa lektirom, Heidi je svojom upornošću nagovorila Klarinog doktora da je pusti u Alpe i tamo je Klara prohodala....
Ovo je klasična, prelijepa priča koja nas vodi kroz prijateljstvo, žrtvu, plač i smijeh. A u sve je upletena i prelijepa priroda i povratak osnovnim vrednotama koje su u svima nama.
Ne morate opet posegnuti za knjigom. Kazalište Moruzgva je Heidi uprizorila u kazalištu.
Evo već 11.04 u 11.30 na sceni CEKATE (Centar za kulturu Trešnjevka, park Stara Trešnjevka) možete uživati u ljepoti iste. Obavezno rezervirajte ulaznicu što prije.
Uz Natašu Janjić (da, da to je ona sa Joškom Lokasom, e a jeste znali da su se prije Uskrsa posvadili?? Ma skanda!! Ček malo, mi muški ne tračamo! Khm, da se vratimo na predstavu) nastupaju, Amande Prenkaj, Iva Mihalić, Zrinka Kušević, Davir Borčić i Goran Bogdan .
Kažu da je predstava za djecu od pet godina na više. Ali mali Tin (4) je poveo svoju sekicu Emu (2,5) i oboje su prema svjedočanstvu mame Daniele, bez da su trepnuli odgledali sve što su im glumci pripremili. A Daniela ima troje djece, jedno drugome do uha i sumnjam da ima još snage za muljanje. Dakle vjerovati ćemo joj da i manja djeca mogu uživati u predstavi.
Znate svoje dijete, sami procijenite..
Heidi je stvarno jedna divna priča..
Djeca ne lažu
Ha! Vjerojatno su se mnogi zagledali u naslov I pomislili da je tvorac istog neke lude gljive jeo. Dobro priznam, djelomično ste u pravu (ne, nisam jeo lude gljive!). Trebam malo precizirati. Mala djeca do četiri, pet godina ne lažu.
Znam da ste se svačega naslušali, bez obzira dali ste roditelj sa punim radnim vremenom ili samo teta koja tu i tamo posudi tuđe djete kako bi se poigrala.
No i dalje stojim kod toga da djeca ne lažu. Naime postoje tri faktora koja su tvorci svih tih priča i pričica koja izlaze kroz dječja usta.
- Kratkotrajna memorija ograničenog kapaciteta
- mašta koja radi sa 100% kapaciteta
- maglovita granica između stvarnosti i mašte
Dodatno djeca kopiraju odrasle. Hm, lažete li svojoj djeci? Naravno da, da. Stalno im nešto muljamo i petljamo. Zašto striček tuče onu tetu?? Bilo je pitanje kada je jedna naša briljantna TV stanica pustila glasnu i poprilično eksplicitnu scenu sexa-nja u obiteljskom terminu. Odgovor?! Pa, on ju tuče jer je ona...bla...bla...bla... A da vas podsjetim što bi trebali tetovirati u pamet: "DJECA NISU GLUPA". Možda ne zna sve, ali nanjuši muljanje. Mislim da bi ispravan odgovor bio. Ne tuku se, vole se i tetu ne boli. Nakon toga otrčite po bombon i čokoladu da zaustavite bujicu pitanja na koja vjerojatno još spremni niste.
A ono što je najljepše, djeca žele da vi budete sretni. Vjerojatno malo dijete koje je taman pofarbani i skup plaćeni zid ukrasilo bojicama i tvrdi, "NISAM JAAAAAA", to tako i misli. Ne morate mu dati pusu. Ali imate priliku za obiteljsko druženje. Dok je sve još friško, zajedno sa djetetom obrišite zid i nakon toga uzmite bojice i pokažite mu kako i gdje se one koriste. A ako vas traži da nacrtate patku, nema izgovora.. Ja to ne znam. I naj traljavija patka na svijetu vašem djetetu će biti nešto divno i prekrasno.
Dodatno vam može pomoći humor. Da, dobar stari smijeh liječi sve. Pa tako i djetetove bajke i basne. Prihvatite priču i razvijajte istu. Pa u jednom trenutku ćete doći do točke u kojoj će i dijete uz hrpu smijeha shvatiti da je ista čudna i apsurdna.. A niste vikali, nema plača. Samo hrpa druženja i smijeha..
Laž se kuje dok je vruća! Valjda je to narodna poslovica. Ako nije upravo sam izmislio jednu. No ako pitate dijete "dali si ti zalio kupaonu". A to se dogodilo recimo pred par sati. Možda sev dijete zahvaljujući "kraćoj" pameti, mašti i mnoštvu stvari, novih i starih koje se roje po dječjoj glavi, stvarno ne sječa da je on u stvari kriv. Dakle, ako ne možete odmah reagirati, zaboravite..
A tu je i mašta. Možda su stvarno Snjeguljica, vuk i tri mačića razbacali stvari po sobi. Uostalom nikada se ne zna, zar ne ;-)
Savjet:
HOME
smazali smo pjenicu 06.04.2010. u 14:04 | 0 Komentara | Print | # | ^
Uskrs i obitelj
Uskrs je jedan od najljepših blagdana u godini. Zasigurno nema ljepšeg trenutka da okupimo užu i širu obitelj te da zajedno provedemo vrijeme. A i pripreme za Uskrs su jako zabavne i mogu uključiti i mlade i stare.
Uskrs je najvažniji datum zapadne, katoličke civilizacije. Uskrs i Božić su praznici koje tradicijski ili samo zabave radi slavi gotovo cijeli svijet.
Kako god da gledali na Uskrs, religijski, kulturološki ili sa zabavnog aspekta, to je prvenstveno vrijeme za obiteljsko okupljanje.
Vrijeme da se okupe i stari i mladi, da se na najmlađe prenese obiteljska tradicija, vjerska uvjerenja, sreća i veselje. A osjećaj jedinstva i obitelji je nenadomjestiva u razvoju male djece.
Bitno je da tijekom priprema i tijekom slavlja ostavimo stvaran svijet iza sebe. Vjerojatno i vas uzrujavaju neki tamo Jadranaka, Ivo, Damir i drugi. Na poslu Gerhard, Janez ili Johan kao šefovi sigurno doprinose vašem stresu.
Kakve to veze ima sa vašom obitelji? Skromno ili manje skromno okupiti ćemo se oko stola, uživati u traljavo ili manje traljavo pofarbanim jajima. Pričati dogodovštine sa bojanja. Radovati se ozdravljenju ujaka kojeg vidimo nakon dugo vremena. Mrvicu tugovati za članovima obitelji koji nisu tu. Puno se radovati veseloj igri najmlađih.
Vjerojatno ćemo biti neumjereni u jelu a poneki od nas u piću. Koga briga. Slavimo katolički praznik u kojem se netko žrtvovao za nas i nakon toga uskrsnu. Dakle slavimo praznik proljeća i novog početka..
Možda ste se zapitali od kuda ti zečeki i jaja kao simbol uskrsa. Cijela poanta Uskrsa je kao što mu i ime kaže "usksrsnuće", novi početak. Iako kao katolici slavimo Uskrs kao praznik žrtve Isusove pokupili smo pokoju tradicijsku mrvicu i poneki simbol od drugih vjera. Posebno one koje se odnose na zecove i jaja.
Davne civilizacije koristile su zeca kao simbol plodnosti i rođenja. Naravno da su početak proljeća, i ponovnog rađanja prirode, također stavili u tu košaru. Tako smo došli do toga kako nas zeko posjećuje i raduje za Uskrs koji je također praznik uskrsnuća i novog početka.
Zeko nije baš novi.. Od starih kultura, preko Kelta, do srednjeg vijeka gdje su mu se kao simbol plodnosti pridružila jaja došao je do Njemačke oko 1600 godine. Tamo je naš mali zeko počeo za Uskrs donositi bombone i jaja kao poklone. Tako se tvrdo uglavio u našu civilizaciju. Ostao je tu sve do naših dana.
Totalno je nebitno na koji nam način zeko donosi jaja i što ona predstavljaju. Mislim čak da je totalno nebitno koje smo vjere. Bitno je da jedan tako lijep moment u godini iskoristimo za što je i zamišljen. Okupimo cijelu obitelj, nasmijmo se do suza i shvatimo što je zapravo bitno u životu.
www.slogica.com.hr 01.04.2010. u 09:56 | 0 Komentara | Print | # | ^
