|

The Weight
I pulled in to Nazareth, was feeling 'bout half past dead
I just need some place where I can lay my head
'Hey mister, can you tell me where a man might find a bed?'
He just grinned and shook my hand, 'No' was all he said
I picked up my bag, I went looking for a place to hide
When I saw Carmen and the Devil walking side by side
I said 'Hey Carmen, come on, let's go downtown'
She said 'I gotta go but my friend can stick around'
- The Band
Hurricane
Pistol shots ring out in the barroom night
Enter Patty Valentine from the upper hall.
She sees the bartender in a pool of blood,
Cries out, "My God, they killed them all!"
Here comes the story of the Hurricane,
The man the authorities came to blame
For somethin' that he never done.
Put in a prison cell, but one time he could-a been
The champion of the world.
Three bodies lyin' there does Patty see
And another man named Bello, movin' around mysteriously.
"I didn't do it," he says, and he throws up his hands
"I was only robbin' the register, I hope you understand.
I saw them leavin'," he says, and he stops
"One of us had better call up the cops."
And so Patty calls the cops
And they arrive on the scene with their red lights flashin'
In the hot New Jersey night.
Meanwhile, far away in another part of town
Rubin Carter and a couple of friends are drivin' around.
Number one contender for the middleweight crown
Had no idea what kinda shit was about to go down
When a cop pulled him over to the side of the road
Just like the time before and the time before that.
In Paterson that's just the way things go.
If you're black you might as well not show up on the street
'Less you wanna draw the heat.
Alfred Bello had a partner and he had a rap for the cops.
Him and Arthur Dexter Bradley were just out prowlin' around
He said, "I saw two men runnin' out, they looked like middleweights
They jumped into a white car with out-of-state plates."
And Miss Patty Valentine just nodded her head.
Cop said, "Wait a minute, boys, this one's not dead"
So they took him to the infirmary
And though this man could hardly see
They told him that he could identify the guilty men.
Four in the mornin' and they haul Rubin in,
Take him to the hospital and they bring him upstairs.
The wounded man looks up through his one dyin' eye
Says, "Wha'd you bring him in here for? He ain't the guy!"
Yes, here's the story of the Hurricane,
The man the authorities came to blame
For somethin' that he never done.
Put in a prison cell, but one time he could-a been
The champion of the world.
Four months later, the ghettos are in flame,
Rubin's in South America, fightin' for his name
While Arthur Dexter Bradley's still in the robbery game
And the cops are puttin' the screws to him, lookin' for somebody to blame.
"Remember that murder that happened in a bar?"
"Remember you said you saw the getaway car?"
"You think you'd like to play ball with the law?"
"Think it might-a been that fighter that you saw runnin' that night?"
"Don't forget that you are white."
Arthur Dexter Bradley said, "I'm really not sure."
Cops said, "A poor boy like you could use a break
We got you for the motel job and we're talkin' to your friend Bello
Now you don't wanta have to go back to jail, be a nice fellow.
You'll be doin' society a favor.
That sonofabitch is brave and gettin' braver.
We want to put his ass in stir
We want to pin this triple murder on him
He ain't no Gentleman Jim."
Rubin could take a man out with just one punch
But he never did like to talk about it all that much.
It's my work, he'd say, and I do it for pay
And when it's over I'd just as soon go on my way
Up to some paradise
Where the trout streams flow and the air is nice
And ride a horse along a trail.
But then they took him to the jail house
Where they try to turn a man into a mouse.
All of Rubin's cards were marked in advance
The trial was a pig-circus, he never had a chance.
The judge made Rubin's witnesses drunkards from the slums
To the white folks who watched he was a revolutionary bum
And to the black folks he was just a crazy nigger.
No one doubted that he pulled the trigger.
And though they could not produce the gun,
The D.A. said he was the one who did the deed
And the all-white jury agreed.
Rubin Carter was falsely tried.
The crime was murder "one," guess who testified?
Bello and Bradley and they both baldly lied
And the newspapers, they all went along for the ride.
How can the life of such a man
Be in the palm of some fool's hand?
To see him obviously framed
Couldn't help but make me feel ashamed to live in a land
Where justice is a game.
Now all the criminals in their coats and their ties
Are free to drink martinis and watch the sun rise
While Rubin sits like Buddha in a ten-foot cell
An innocent man in a living hell.
That's the story of the Hurricane,
But it won't be over till they clear his name
And give him back the time he's done.
Put in a prison cell, but one time he could-a been
The champion of the world.
- Bob Dylan
|
Najveća tajna svih vremena!
25.03.2005., petak
Ništ nisam odlučil kaj bum radil ali u jedno sam siguran: idem danas i sutra van. Što će reći da me čeka naporan Uskrs... Sad se idem istuširati i spremiti, i za 45 min me više nema. Slobodan sam samo za svoje prijatelje i dobre ljude.
|
24.03.2005., četvrtak
Snažan, elegantan i pouzdan
Eto, sad sam odlučil pisati, prošlo je 12, hrana se slegla i sad sve dolazi iz glave. Bar mislim.
Uglavnom, prije par sati konačno dobil bluetooth adapter za pc tak da sad mogu poosobiti telefon... Vezano uz taj prekrasan događaj, malo prije sam provel sat vremena na netu skidajući midi fileove, da upotpunim kolekciju za mobitel. Skinul sam valjda više od 10mb midi muzike, i sad mi u pozadini, dok ovo pišem, svira 'Rebel Rebel' od Bowiea, a prije toga je bila tema iz 'Psiha'. U midi formatu.
Prati me osjećaj da nekaj moram napraviti idućih dana. Naime, imam pet dana na raspolaganju jer do utorka za mene faks ne postoji... No, bumo vidli. Ja, moj id i moj superego. Prvo se moramo dogovoriti, usuglasiti te donijeti konsenzus. To bumo valjda riješili za vrijeme spavanja. Ja, moj id i moj superego.
A kad da idem spavati? Kad preslušam sve midije (a ima ih još dosta), završim ovaj post, još malo prosurfam po netu (da vidim kaj bude u današnjem večernjem), spušim zadnju cigaretu i pogledam tv (crno-bijeli dokumentarac na discoveryu).
Sad slušam 'killing_in_the_name_of.mid' . Rage against the machine u midiju. Ironično.
Ok, mislim da je sad dosta glupih misli i bezveznih riječi, pa za kraj citat, u duhu 19. stoljeća, meni uvijek dragog M.Twaina:
'Dobro bi bilo naučiti jahati slona. Dijelom zato jer je za razliku od drugih prijevoznih sredstava otporan na sudare, dijelom jer je s njega lijep pogled na sve strane, dijelom radi osjećaja uzvišenosti kad sjedite gore na njemu, a dijelom jer s njega možete zavirivati kroz prozore i gledati što ljudi rade u svojim stanovima kad misle da ih nitko ne vidi.'
|
23.03.2005., srijeda
Ne brinite, nisam baš takav.
Baš ništ zanimljivog mi ne pada na pamet o čemu bi pisal. O danu i kak sam ga provel mi je bez veze, a mašta mi je trenutno na godišnjem. Sve kaj mogu reći je da sam se upravo najel ko svinja pa sad razmišljam kak bi se moral malo više baviti sportovima, jer ljeto je sve bliže i bliže...
|
22.03.2005., utorak
From the far side of the ocean
Eto, nije me bilo par dana - imal sam ispit danas - položil sam treći u četiri tjedna... Kul prosjek.
No, nisam zbog toga tu. Iako izmiču posljednje minute ovog dana, moram i ja ostaviti trag o tome da je 22.03. - dan vode. Imal sam najbolju namjeru prevesti na hrvatski - tekst koji slijedi, ali te iste minute prolaze brže nego kaj sam mislil. Ovo nije običan tekst o vodi, ni o tome kak bude nedostatak vode, kroz desetak godina, odgovoran za većinu ratova na ovoj smiješnoj kugli.
Možda na prvi pogled izgleda ko da je ovo tema za posljednju stranu večernjaka ili jutarnjeg...
The Memory of Water
New Technology Provides Scientific Evidence of Water's Capacity to Store and Amplify Weak Electromagnetic and Subtle Energy Fields.
Research has shown that water is a liquid crystal with a pliable lattice matrix that is capable of adopting many structural forms. The structure of water gives it an infinite capacity to store information within its matrix. A growing body of recent scientific evidence is now confirming traditional intuitive understandings of water's role as mediator between the energetic and material worlds and its function as an accumulator, transmitter and transducer of energy patterns and information. Much evidence points to water's ability to effectively memorize energy patterns with which it comes in contact and retain the energetic memory of vibrational frequencies for extended periods of time. Homeopathic medicine, for example, is based on water's capacity to store within its structural matrix the energetic imprint or vibrational signature of physical substances.
A particularly striking example of water's "memory" of energetic information are the sources of water found throughout Europe at Marian sanctuaries, sites traditionally recognized as sacred, where apparitions of the Virgin Mary have been reported and numerous healings have taken place. These sites include Lourdes in France, Medjugorje in Croatia, Fatima in Portugal, and Montichiari and San Damiano in Italy. Recognized throughout the ages for their healing properties, the sources of water found at these sacred sites are believed to have recorded within them the frequencies of spiritual or higher dimensional energy associated with each of the sanctuaries.
Scientific analyses have demonstrated that the Marian waters possess unique properties that are transferable to normal water through successive dilutions. Studies performed at the University of Milan showed that small quantities of the Marian waters added to normal tap water acted to modify the pH, conductivity and redox potential of the tap water. It was also found that bacteria exhibit a significantly enhanced growth rate and two species of fungi show greatly increased sporulation rates when grown in media made with the Marian waters.
Water Research Underway
At the HeartMath Research Center, we have been investigating the energetic properties of the Marian waters and water treated by exposure to the coherent electromagnetic fields produced by the human heart. Our preliminary research has shown that there are measurable changes in these waters that have intriguing effects on various physical and chemical systems.
Crystallization experiments:
The crystallization of substances from solution is a phenomenon that has proven extremely sensitive to subtle energetic influences. We have shown that solutions of sodium chloride, sodium chloride and albumin and cupric chloride to which a small quantity of the water of Mediugorje is added tend to crystallize in more finely divided, filamentary patterns than control solutions. These differences in crystallization patterns resemble those that have been observed in samples treated by healers' bioenergy and by magnetic fields.
Gold colloid test:
This chemical reaction has previously been used as a detector of subtle energies, particularly the activation of water samples by healers' bioenergetic fields. The reaction is the reduction of gold trichloride (AuCl3) by formolin in aqueous solution made alkaline by sodium carbonate (Na2CO3). This reaction gives rise to metallic gold in colloid form. The color of the colloid (measurable spectrophotometrically) varies from red to blue depending on the presence or absence of activating subtle energies in the system.
We have shown that the gold colloid test performed in water to which small quantities of Marian waters have been added yields a product that appears significantly bluer with respect to the product formed in control reactions. This difference is quantifiable by comparing the visible absorption spectra of the solutions. The color differences obtained in Marian water samples with respect to controls resemble the color differences previously observed when the reaction was performed in samples of water treated by healers. As the colloidal reaction acts merely as a detector of the "activation" previously effected on the water, these results suggest that the Marian waters are intrinsically energetically "active" by virtue of the higher dimensional information they have absorbed and stored within their molecular structure. Moreover, our results indicate that this energy is transferable by the waters to another chemical system, in this case the gold colloid reaction, where it ultimately acts to modify the structure--and thus the color--of the colloid particles formed.
These sorts of experiments may eventually help us begin to understand the effects of the subtle energies contained in the Marian waters on the water and suspended biological colloids which characterize living systems.
Amplification of electromagnetic fields by water:
The HeartMath Research Center has developed a new technology that can detect and measure the capacity of water to amplify weak electromagnetic fields. For example, the electromagnetic field produced by the human heart can be detected in a glass of water placed a number of feet away. We have shown that water exposed to a weak electromagnetic field has the property of amplifying the signal many times and that different types of water amplify the signal to different extents. We have found that the amplification of an electromagnetic field by distilled water is significantly increased when only a few drops of water from Medjugorje is added to it.
This new technology holds great potential to scientifically measure and document the storage of information in water. The system is also significantly less subject to variation due to background environmental fluctuation than are crystallization experiments and many chemical tests. Of the many types of analyses we have performed at our laboratories, we believe this method of measuring the effects of information transfer into water currently holds the most promise for furthering our understanding of the capacity of water to store and transduce higher dimensional information associated with special environments such as the Marian sanctuaries.
The Water Within Us
Water is the universal medium for all biological activity. Nearly two-thirds of the human body and one-half of each of our organs, by volume, consists of water. This amounts to approximately 10 gallons of water, largely enclosed within trillions of cells. Increasing evidence indicates that the water within living cells is highly structured, arranged in various intermolecular conformations held together by extensive hydrogen bonding networks, giving it quite different properties and behavior from bulk water. It appears, further, that the structuring of cellular water is critical to the healthy chemical functioning of the cell.
Increased knowledge of the mechanisms underlying electromagnetic and subtle information storage, amplification and transduction by water may open the doorway to comprehending how these processes operate in the water within us. This could aid in building a solid model to explain the effects of weak electromagnetic and subtle energies on living organisms, and, possibly, significantly expand our understanding of the function of water in biological systems. Studies designed to advance our understanding of water's role as a bridge between the worlds of energy and matter will provide a crucial link between the realms of science and spiritual phenomena, bear profound implications for the betterment of human and environmental health, and may well help lay the foundations for a newly emerging scientific paradigm.
...al opet s druge strane - vjerujem da ima smisla. I odgovorno šaljem tekst uredništvu.
|
19.03.2005., subota
Idemo u budućnost?
Nisam baš pametan posljednjih dana:
spremam se za ispit u utorak a istovremeno ispunjavam svoje
obaveze prema izlascima tak da mi malo vremena ostaje za smišljanje i pisanje postova...
Ali tek tolko da se zna da postojim, evo jednog linka na još jednu od bezbroj stranica smišljenih da se zaradi brdo love na lakovjernim. Za razliku od većine ostalih, ima originalnu ideju i kaj je najbolje netko se stvarno potrudil napisati poprilično uvjerljiv tekst. O čemu se radi? Spika proizlazi iz teorije da budu ljudi kroz 500 i više godina imali vremenski stroj, pa ako bi danas uplatili u njihov fond samo deset dolara, kroz pol stoljeća (uz kamate i ne znam kaj još) to bi naraslo do poprilične svote... Kaj znači da ste sa tih deset dolara platili ljudima iz budućnosti da dođu po vas. Da je bar meni prvom tak nekaj palo na pamet. Sad bi bil jaaaako bogat. No, evo linka:
time travel fund
Pozdrav!
|
17.03.2005., četvrtak
Nove riječi
Prvo, odgovor na jučerašnju zagonetku je GOVOR. Dakle, Malia - u biti si pogodila. Bravo i čestitam, osvojila si bezbroj lijepih želja!
Inače, zagonetka je iz jedne kratke priče S.Rushdiea.
Drugo, mislim da bi trebali uvesti nove riječi u rječnik hrvatskog jezika:
sanaderizam m <gen. jd sanaderizma, gen.mn sanaderizama> način neutemeljenog razmišljanja koje predviđa određeni razvoj događaja i pritom isključujući bilo kakvu vrstu logike; kao i ne uzimati u obzir jednostavne,očite te realne činjenice.
sanaderik m <nom. mn sanaderici> 1.onaj koji u javnosti dostojanstveno pravi budalu od sebe, popraćen podsmijehom okoline. 2. vrsta uvrede (npr. 'Baš si sanaderik!')
sanaderičan prid. <odr. sanaderični> koji je prožet sanaderizmom
i tak dalje...
Treće: Drage Hrvatice i Hrvati, kao i svi ostali stanovnici Zemlje i svemira!
Ima važnijih stvari od odgađanja pregovora. Naime, ako ste slučajno zaboravili, danas slavimo Sv.Patrika. Zato, evo jedne prigodne:
"St. Patrick's Breastplate"
I arise today
Through the strenght of heaven:
Light of sun,
Radiance of moon,
Splendour of fire,
Speed of lightning,
Swiftness of wind,
Depth of sea,
Stability of earth,
Firmness of rock.
Želim vam sretno Patrikovo!
Ak možete, popijte večeras pivo za veselje svih dobrih ljudi... Ja svakak budem.
|
16.03.2005., srijeda
Zagonetka
Ajd, ko zna, nek proba skužiti kaj je to:
Nije tekuće ni čvrsto, ni plinovito ko zrak,
Nema okusa ni mirisa, nije svijetlo niti mrak;
Može dobru ili zlu poslužiti,
Ulij ga u uho pa može i ubiti.
Odgovor slijedi sutra.
|
15.03.2005., utorak
Moj monolit
Nek mi se javi netko ko je veći kreten od mene. Imam 25 godina, a znam za male ljude od šest, sedam godina u kojih je svijest o odgovornosti razvijenija. Jučer sam igral igrice na kompu od dva popodne do pol četiri ujutro. Točnije, fifu 2005 i NFSU2. Igre za mozak na pašu - pucaj po golovima ili sredi auto da bude što odvratniji. Negde oko ponoći sam si rekel: Frederic mogel bi ići spavati jer se budiš u pol sedam... Evo, još samo jedna utrka pa idem. ok, al se požuri... završil bum najkasnije do jedan.'
Prošlo je dva. 'Daj ajde, čovječe, pa spaval buš samo četiri sata, pa kaj ti je...? No, idem, idem, još samo malo.' Onda je došlo tri. 'Kaj, sad mi je tak i tak svejedno, spaval tri i pol, tri ili dva sata.' Zaspal sam u četiri, probudil se u sedam i petnaest (u međuvremenu sam odlučil da baš i ne moram na prvi sat predavanja).
Osjećal sam ko da je Zeus munju poslal da bi me probudila. Nakon prvog šoka, odlučih: 'ok, idem na faks, vratim se doma u deset i idem spavati. moram nekak izdržati jer popodne još imam posla.'
Kad sam se vraćal doma, vozeći 'el coche', na ulasku u grad, na prvom raskršću, skretajući u desno, gledajući u lijevo, nisam videl da je ispred mene zakočil ogromni bijeli kombi. Posljedica 'kretenicus henryus' je, sva sreća, samo udubljena prednja tablica na mom autu. Ovaj put, bogovi su bili milosrdni. Hoće li biti i idući?
A kaj sam napravil kad sam došel doma? Bez trunke grižnje savjesti, upalil sam kompjuter, pokrenul NFSU2, odvozil desetak utrka i odigral još tolko utakmica na fifi. Da mi vreme brže projde do ručka. Zatim sam odspaval pol sata i doživel viziju – o mobitelu. Digresija: Trebal sam si kupiti novog još prošli tjedan al nikak se nisam mogel odlučiti kojeg.
I sad, u snu, poput vječne čežnje za najvećom tajnom svih vremena, doživel sam prosvijetljenje!
Prvo, vidjeh divovsko crveno sunce kak zalazi i nestaje iza osamljenog žala okruženog beskrajnim oceanom. I zatim, na uzvisini, stvori se On: Sony-Ericsson T630.
Deset metara visok i tri metra širok, poput monolita tvori sjenu ispred sebe.
Tog trenutka sam se probudil i odluka je pala. Otišel sam u vip i kupil soni eriksona.
I sad bi tu trebal napisati još koju rečenicu, koja bi došla, kao što se ono kaže, kao zaključak ili poanta; ali upravo mi se počelo mutiti pred očima. Mislim da budem sad prvo nekaj pojel i onda išel spavati. A možda prije toga još odigram jednu tekmu.
|
14.03.2005., ponedjeljak
Zbogom pingvini!
Temperatura danas u podne: +10°C
Vrijeme: sunčano
Prognoza za idućih sedam dana: od 10°C do 20°C, pretežno sunčano
Drugim riječima: zbogom pingvini, zbogom led i zbogom zima!
Ovo bi mogel biti dobar tjedan.
|
13.03.2005., nedjelja
Doup!
Kvragu, kvragu, kvragu!!! Jedino zadovoljstvo nedjeljom koje imam su Simpsoni u 19.45. I sad gledam program i vidim da glupa rukometna utakmica kasni čak sat i pol zbog glupih nereda... I naravno, pitanje je ak budu za sat i pol pustili Simpsone. Ja bum poludel! Ko bu me sad nasmijal?
|
12.03.2005., subota
Još malo pa idem...
...van. Jer je vikend. Idem se družiti sa prijateljima. Komentirati ligu prvaka. Pričati o muziki. Slušati muziku. Zaboraviti na svakodnevne nevolje. Smijati se. I nasmijavati. Možda upoznati nekog zanimljivog. Idem van jer ne volim gledati tv subotom navečer. Jer ne volim biti vikendom sam. A pisati znači biti sam. Pa bilo to i pisanje bezveznog bloga. Zato je ovo posljednja rečenica.
|
11.03.2005., petak
Ako voziš, nemoj piti!
'Pod starost bih volio živjeti u Manchesteru jer je tamo lako umrijeti. Između Manchestera i smrti postoji skoro neosjetna razlika' – reče jednom davno Mark Twain.
Ak je tak, onda ima mnogo Manchestera na svijetu. U jednom od njih živim. Samo kaj sam ja relativno mlad i baš mi nekak još nije do smrti.
Kad sam bil apsolutno mlad izlazil sam gotovo svaki dan jer sam bil u strahu da bi mogel propustiti nekaj izuzetno važnog. Na primjer, dotaknuti nepoznate ruke, osjetiti miris novog vjetra u zraku, čuti neočekivane riječi ili vidjeti spuštanje letećeg tanjura na glavnom trgu. U utorak, u 22.50.h.
Nažalost, vanzemaljci dosad još nisu odlučili posjetiti moj grad, vjerojatno zato jer im je i prašnjavi Mjesec uzbudljivije mjesto za izlaske. Ako oni uopće izlaze van. Ili im je, s obzirom na njihovu superiornost, i društveni život na nekoj višoj razini. Sastoji li se on od okupljanja na određenim mjestima gdje pričaju o ligi prvaka galaksije, o suprotnom spolu (ako postoji) i najnovijem modelu X-832378TDi intergalaktičke letjelice koja troši samo 500 galona na 10 000km. Ak da, onda vjerojatno imaju i neku varijantu 'pića za bogove'. Ne mislim na nektar, već na pivo. Možda baš piju isto pivo ko i mi. Moglo bi biti da su, kad su prvi put posjetili zemlju faraona, probali pivo i oduševili se. Pa je pal dogovor – mi vama skrpamo tri piramide, a vi nama napišete recept za čudesni napitak. Uskoro su ga zavoljeli stanovnici svih sedam galaksija...
Zato sad i 'slučaj Rosewell' konačno ima smisla. Pokraj uništenog X-832378TDi-a, zadnje kaj je 'mali zeleni' prozboril drugome bilo je: - A lepo sam ti rekel da posle tri pive nebreš voziti!
Dobro znamo da strojevi nikad ne griješe. Već samo ljudi. I vanzemaljci.
Halo, halo! Zemlja zove poručnika Henrya!
Sve kaj sam namjeraval reći je da danas ne izlazim iz stana jer priređujem super party u svojoj glavi. 3 rečenice gluposti za samo 2kn. Dragi Zemljani, svi ste pozvani!
|
10.03.2005., četvrtak
Kratka obavijest i jedna pjesma
Imam strašno puno posla ovih dana, glava mi je pretrpana brdom suvišnih informacija, koje budem kroz koji dan tak i tak zaboravil, ali ipak sad nikak ne stignem misliti na blog. Zbog toga, a i zato jer vidim da mi je cijeli tjedan lajt motiv ljepši spol - evo stihova jedne pjesme Tom Waitsa. Šteta kaj nemam vremena niti za upload, da bi je mogli čuti; al svakak toplo preporučam znatiželjnima da je skinu negde s neta ili čak nabave čitav album. On se zove 'The Heart at Saturday Night' , a pjesma je 'San Diego Serenade'. Posvećujem je jednoj femme fatale koju sam sanjal prethodnu noć.
'I never saw the morning 'til I stayed up all night
I never saw the sunshine 'til you turned out the light
I never saw my hometown until I stayed away too long
I never heard the melody, until I needed a song.
I never saw the white line, 'til I was leaving you behind
I never knew I needed you 'til I was caught up in a bind
I never spoke "I love you" 'til I cursed you in vain
I never felt my heartstrings until I nearly went insane.
I never saw the east coast 'til I move to the west
I never saw the moonlight until it shone off your breast
I never saw your heart 'til someone tried to steal it away
I never saw your tears until they rolled down your face.'
- Tom Waits
|
08.03.2005., utorak
Sretan dan svim ženama, djevojkama i curama!
'Florentino je Ariza svake noći pisao, bez milosti za sebe, trujući se, od slova do slova, dimom svjetiljaka na palmino ulje u prostoriji iza sitničarske prodavaonice, a pisma su mu postajala sve dulja i luđa što se više trudio oponašati svoje omiljene pjesnike iz Pučke biblioteke, koja je u to doba već stigla do osamdesetoga sveska. Majka, koja ga je tako gorljivo poticala da u mukama uživa, počela se zabrinjavati za njegovo zdravlje. "Iskapit ćeš mozak!" vikala mu je iz spavaće sobe kad bi čula prve pijetlove. "Nema žene koja bi to zaslužila." Nije se sjećala da je poznavala ikoga u takvu stanju zaluđenosti. Nije ju slušao. Katkad bi došao u poštu nakon neprospavane noći, kose buntovne od ljubavi, nakon što bi ostavio pismo u dogovorenom skrovištu, kako bi ga Fermina Daza uzela na putu u školu. Ona je, zbog očeve budnosti i iskvarene redovničke sumnjičavosti, jedva stigla ispuniti pola lista iz svoje školske bilježnice, zatvorena u kupaonici ili pretvarajući se da bilježi na satu. No ne samo zbog žurbe i straha da je ne otkriju nego i zbog njezine naravi, njezina su pisma izbjegavala bilo kakvu sentimentalnu pogibelj i svodila su se na iznošenje zgoda iz njezine svakodnevice, marljivim stilom brodskoga dnevnika. Zapravo su to bila pisma zavaravanja, namijenjena održavanju žeravice, ali ruku u vatru nije gurala, dok je Florentino Ariza izgarao u svakom retku. Želeći je zaraziti svojim ludilom, slao joj je mini stihove, urezane brošem na kamelijinim laticama. On je, a ne ona, smogao hrabrosti pa u jedno pismo stavio pramen svoje kose, ali nije primio željkovani odgovor, to jest cijeli pramen iz pletenice Fermine Daza. Ipak ju je gurnuo korak dalje, jer otad mu je počela slati sasušene listove iz rječnika, leptirova krila, perje čarobnih ptica, a za rođendan mu je darovala četvorni centimetar habita svetoga Petra Klavera, koje su u to doba tajno prodavali po cijenama nedostupnim učenici poput nje. Jedne se noći Fermina Daza neočekivano probudila, preplašena violinskom serenadom i vječito istim valcerom. Protrnula je, shvativši da je svaka nota zahvala na laticama iz njezina herbarija, na vremenu koje je otela aritmetici kako bi mu pisala, na strahu pred ispitima, jer je više mislila na njega nego na prirodopis, ali nije se usudila povjerovati da je Florentino Ariza sposoban za sličnu nerazboritost...
...Florentino je Ariza, u svom pismu od toga dana, potvrdio da je on svirao serenadu, sam je skladao valcer i dao mu ime kojim je u srcu nazivao Ferminu Daza: Okrunjena božica.'
-G.G. Marquez: 'El amor en los tiempos del colera'
Bez žena ovaj bi svijet bil jedno sivo,dosadno i tužno mjesto...
|
07.03.2005., ponedjeljak
Ne znam kak da se zove post i koja slika da bude, pa sam zato odlučil staviti jednu prekrasnu princezu...
Baš sam nekak dobre volje danas... Bez razloga. Sretan sam kaj je počel još jedan radni tjedan i spreman sam se suočiti sa svim izazovima koje mi nosi. One dobre stvari su: završila je Dora, liga prvaka sutra i preksutra, kupujem si novi mobitel (konačno sa fotićem), produžil si budem članarinu u knjižnici (nakon par sušnih mjeseci apstiniranja od knjiga); kupujem si i usnu harmoniku (kao što rekoh neki dan), i još mnogo nepredvidljivih lijepih stvari koje mi sudbina donese (ak me predosjećaj ne vara). Loše stvari su: proljeće se još ni blizu ne nazire ako je vjerovati ovim meteorolozima s televizije, imam ispit u srijedu (kaj i nije tak loše jer sam otprilike 80% siguran da ga budem položil), moram se dizati svaki dan između 6.30 i 7 (a idem spavati između 2 i 3), i također, još mnogo nepredvidljivih manje lijepih stvari (o kojima nemam nikakav predosjećaj).
No, nema veze, glavno da sad sunce sije i da se snijeg topi. Sve ostalo dolazi samo po sebi. I sad gledam jednog kaktusa u svojoj sobi kak se dobro drži. Ustvari jedina biljka koju imam i za koju se brinem sa mnogo poštovanja i pažnje. Volim kaktuse i ovaj mi baš dobro uspijeva već pol godine. Mazim ga i pazim, a on mi uzvraća svojom šutljivom i bezuvjetnom ljubavi. Mogu si mislit kaj bi sad Froyd rekel na to, al baš me briga. Tak i tak on više nije 'in' među psiholozima; kolko ja znam.
Opet pušim ko turčin. Al baš volim cigarete. Ponekad mislim da su ih izmislili samo zbog mene. Doduše, donedavno sam bil u fazi kad sam stvarno ozbiljno razmišljal da prestanem al sve je ostalo tek u mislima. Možda ipak, jednog dana...
Često zaboravljam da imam mnogo neostvarenih snova. Koji budu najvjerojatnije i ostali neostvareni. Na primjer: vidjeti kineski zid, Machu Picchu, Taj Mahal, pingvine na Antarktici, zebre i lavove u Keniji, jahati devom kroz Saharu, jedrilicom oploviti sva mora, transsibirskom željeznicom upoznati prostranstva Rusije, piti viski i slušati u zadimljenom klubu u San Diegu kak lokalni crnac svira blues na pijaninu u tri sata ujutro; piti rum i slušati u zadimljenom klubu u Havani kak lokalni crnac svira guajiru na pijaninu u tri sata popodne...
Možda, ako budem čvrsto vjeroval da se budem obogatil na lotu. Kojega ne igram.
I za kraj, jedna minijatura od William Blakea. Ne znam zbog čega, al meni su ova četiri stiha mrak:
Šetah u zimski pođoh dan,
Pahulje hvatah u svoj dlan;
Rastopi sve ih njegova vatra,
Da je to zločin zima smatra.
-W. Blake
|
06.03.2005., nedjelja
Zatvoreno!
Zbog bolesti
|
05.03.2005., subota
Kaj on izgleda ko lav ili pes?
Tražim bezuspješno već pol sata po hrv. stranicama na netu i sad sam odustal. Nema nigdje ni riječi. Radi se o tome da sam mislil napisati post kak je prije sto godina jedan hrv. biolog, koji se bavil sistematikom životinja, klasificirajući morske životinje napravil jednu nenamjernu grešku. Prilikom prevođenja naziva životinja pobrkal je morskog lava i morskog psa. Morski pas se trebala zvati ona životinja slična tuljanu koja živi u južnim polarnim krajevima, a morski lav je trebala biti ona riba koja obično jede surfere po australskim obalama. Kaj i ima logike - jer morski lav više sliči (po ponašanju i izgledu) pesekima, a morski pas je kaktiga car podmorja.
No, al ništ detaljnijeg o tome kad ne znam ni kak se taj lik zval i kaj se točno dogodilo da ih je pobrkal...
|
04.03.2005., petak
Na lijepom bijelom snijegu
Tak je to u životu. Prošli vikend nisam bil vani jer sam bil bolestan i danas celi dan čekam i guštam kad bude došla večer. Da konačno posle dva tjedna odem na pivu ili dvije*. Još sam malo i izgubljeni jer sam se probudil prije par minuta. Užas, ono gotovo nikad ne spavam popodne i danas mi se to dogodilo gledajući neki perverzno dosadan dokumentarac na Discoveryu (serija u nastavcima u kojoj lik objašnjava koji su najbolji mamci za ribičiju i onda ga gledamo kak peca).
No, da nastavim - u 19.50, izgubljen u svemiru, digel sam se i skočil do telefona da se dogovorim za van. Ispalo je da svi moji frendovi (kom. 5) ostaju danas doma. Tak da, evo, još se moram strpiti do sutra. Kaj mi se nikak ne sviđa jer u ponedjeljak imam posla da se j..... sve u šesnaeast i treba mi pol nedjelje da se spremim za to. A dan nakon izlaska sam sposoban jedino za hranu i tv. Ok, ne bude prvi ni zadnji put. Al opet, baš mi je ovaj 4.03.2005., još jedan od nezaboravnih dana u životu.
Prvo kaj je, kao što svi znamo, do jutra opet napadal snjeg, a ja sam išel autom na faks. I to bi bilo normalno, da nemam ljetne gume za koje sam svečano izjavil prije par mjeseci da su zakon i da nikad u životu ne budem kupoval zimske, jer su one samo još jedna od mnogobrojnih načina kako opljačkati naivnog potrošača u vrlom novom svijetu. Naravno, prije mjesec dana, kad je prvi snjeg napadal, ja sam ostal bez 300kn budući da su me zaustavili oni glupi ljudi u plavom. I zato sam danas opet, nakon pol sata ritualnog čišćenja, izvel tradicionalni performance zvani 'sa crnim autom na lijepom bijelom snijegu'. Prvo se okrenem, na parkiralištu okovanom ledu, nekoliko puta za 360 stupnjeva,a zatim pokazujem umijeće vožnje na otvorenoj cesti uklizavajući u svaki oštriji zavoj, pritom pazeći da zablokiraju sva četiri kotača. Kako ne bi nekontrolirano stražnjim krajem pokupil nekog od sudionika u prometu. A ponekad i improviziram. Kad mi auto počne svojevoljno plesati po bijelom kolniku. Onda samo čvrsto primim volan i pitam se: – Kaj bi sad Richard Burns napravil na rallyu u Švedskoj?
Ok, znači, danas opet nikud van, ostajem doma i užival budem gledajući po stoti put film 'Riba zvana Vanda'. Na Novoj tv u 21.30.h Ak nekog zanima.
----------------------------
* 'otići na pivu ili dvije' blaži je izraz za namjeru da se barbarski napije i ostane do jutra vani.
|
03.03.2005., četvrtak
Zbogom marinci!
Danas mi je glavna zanimacija okretanje glave udesno od ekrana prema prozoru, u intervalima od tri minute, da vidim bude li padal snijeg kaj su ga najavili za popodne. I sve mi se čini da ipak ne bude. Jedino kaj je dosta zahladilo posle tri. E, da, završil sam Medal of honor- pacific assault tak da budem sad za ozbač počel igrati Call of duty – united offensive. Kaj znači da danas nisam nikud izlazil i ništ ne radim nego samo sedim pred kompjutorom. Tak sam leni da već tri dana slušam jedno te isti album u pozadini i ne da mi se staviti nekaj drugo. A ono, radi se o samo tri klika mišem. Ok, ustvari baš mi odgovara ovo kaj slušam...
Kupil si budem novu usnu harmoniku drugi tjedan! Imam već jednu, al sad bi htel malo bolju, ustvari malo drugačiju. Košta oko 150kn kaj u biti i nije tak puno, samo ja uvijek stvaram probleme sam sebi. Ne znam koju da si kupim i o tome razmišljam već oko godinu dana. Ozbiljno. Radi se o tome kaj ih ima više vrsta. Da sad opet ne davim previše o glazbenoj teoriji – najčešće se koriste C,G,D,A ili E 'štim' usne harmonike. Naravno najjednostavnije bi bilo da kupim svih pet pa sam bez brige. Al to je onda 750kn i tolko nedam. Tak i tak hoću još samo jednu. A inače, snimam samog sebe kak pjevam i sviram akustičnu gitaru, usnu harmoniku i tu i tam ovu običnu harmoniku (imam jednu kaj je stara više od 50 godina). Snimam samo tuđe, jer su moje tri pjesme koje imam glupe i dosadne. Kad pošteno snimim jedno 14, 15 pjesama onda ih budem stavil na cd i podjelil svim mojim prijateljima. A uskoro bum jednu valjda stavil i na blog. Tak da bude i tu.
I na kraju, pjesma od F.G. Lorce u originalu i zatim u prijevodu. Kao jedan od bezbroj primjera kolko poezija gubi kad se prevodi...
I da, u španj. suglasnik c, ako se nalazi ispred samoglasnika e ili i onda se izgovara kao naš – s, ustvari točnije, najbliži je izgovoru engl. th u riječi thing. Ispred samoglasnika a, o , u izgovara se kao – k. A na španj. – j se izgovara kao naše – h. Ima toga još, al to je uglavnom sve kaj treba znati da bi se pravilno pročitala ova pjesma.
Los cien enamorados
Duermen para siempre
Bajo la tierra seca.
Andalucía tiene
Largos caminos rojos.
Córdoba, olivos verdes
Donde poner cien cruces,
Que los recuerden.
Los cien enamorados
Duermen para siempre.
Stotina zaljubljenih
Sniva zauvijek
Pod zemljom suhom.
Andaluzija ima
Duge crvene puteve.
Cordoba, zelene masline,
Gdje stotina križeva stoji
Što sjeća na njih.
Sto zaljubljenih
Zauvijek sniva.
- F.G. Lorca
|
02.03.2005., srijeda
Prostog duha ljudi
Baš sam imal sreće danas. Trebal sam na ispit al nisam nabavil skripte pa sam otišel na faks odjaviti ga i nažicati nekog ko je prošel, da mi ih posudi. Tam sam srel frendove koji imaju sve kaj mi treba za to da položim i još je na kraju ispalo da je ispit odgođen za tjedan dana. Kaj je super. Taman kolko mi treba da ga položim. No onda je začas raspoloženje brzo splasnulo. Vozim se doma i poludel sam na sve vozače. Krivi su jer skreću, krivi su jer koče, krivi su kaj se voze ispred mene, krivi su jer su tu. Obožavam svoje frustracije rješavati u prometu. Ne trubim puno, nego uglavnom vičem na sav glas i svaki put smislim neku novu prostotu ili uvredu. Moram priznati da pomaže jer
mi se raspoloženje opet popravilo. Došel sam doma, malo pogledal kaj ima na net-u, i ubrzo otišel opet van nekaj obaviti, al ovaj put pješke. I opet sam poludel. Naravno, na vozače. Zakaj mi stoji i maše da projdem cestu kad ja baš u tom trenutku ne želim preći cestu? Htel sam pričekati da on prvo projde. I onda me gleda i maše, sad već živčano, a ja ga gledam ko da ga budem ubil, skuhal i pojel.
Obavil sam kaj sam imal za obaviti i opet se vratil doma. Malo sam čital tuđe blogove – one kaj komentiraju '24 sata' i čekal da se stara ili stari pojavi sa tim novim novinama. Kad je stara došla, prolistal sam ih i zaključil da su odlične za ubiti vreme ak si u kafiću i čekaš nekoga. Da tih pet do deset minuta ne bi bez veze gledal okolo po zidovima ko zadnji kreten ili baš očigledno slušal kak se neki par za susjednim stolom svađa...
I ono, ima puno slika. Ko nikad nije ni pomislil pročitati Homera, Tolstoja, Joycea ili G.Grassa njemu je i pet rečenica po članku uvrh glave. Jedino kaj nisam primjetil da ima je strip. To im još samo fali. Strip sa tri velike slikice. Može i bez teksta - da ne pokvare statistiku. A tri kune umjesto šest mi apsolutno ništ ne znači kad sve kaj me zanima od dnevnih vijesti čitam u on-line izdanjima. I još da je kvaliteta bitnija od kvantitete, u ovom slučaju nije baš neki argument s kojim bi Babić i kompanija mogli mahati.
Kad sam već kod novina, pročital sam negde da je 'Glorija' najprodavaniji tjednik u Hrvatskoj. Ajd, kužim, i meni je pun kufer politike u Hrvata i ostalih 'ozbiljnih' tema - ali ipak, di baš Glorija!? Možda je još i dobro kaj nije 'Arena'.
Iskreno, baš me briga za sve te gluposti. Baš me briga za celi svet i za to kaj su ljudi glupi. Sad idem jesti, gledati pokretne slike iz čarobne kutije i čekati da mi se počne spavati pa da odsanjam nekaj zanimljivog, smiješnog i šarenog. Tak da se probudim dobre volje unatoč opet lošoj prognozi od -20°C ujutro.
|
01.03.2005., utorak
Vražja semantika!
Iza mene je dan, manje više ko i svaki drugi. Ništ posebno: malo sam radil, malo sam se smrzel hodajući po raznim mjestima u gradu i tak. No, ujutro mi je palo na pamet nekaj kaj me muči celo vreme. Videl sam neku curu sa frizurom 'na minival'. Bar ja mislim da je imala minival. Nisam siguran kak to izgleda ali to tak i tak nije važno. Muči me semantika: ako postoji MINIval, pretpostavljam da bi trebal postojati i MAKSIval. S druge strane, znam da nikad u životu nisam čul da je netko upotrebil tu riječ misleći na kosu. Doduše, ne krećem se u frizerskim krugovima. Možda frizerke znaju za maksival. Ali opet, gotovo 100% sam siguran da ne postoji maksival. A ako ne postoji, zakaj se onda minival zove minival kad nema njegove opreke po veličini/amplitudi vala (kose). I, dal je minival stvarno tak mali val? Zakaj se onda jednostavno ne zove val. Pa da ljudi vele – bila je na frizuri i složila si je val.
Onda sam se posle sjetil kak sam bil bedast kad sam bil mali. Kad sam tek naučil čitati, čital sam sve kaj mi je došlo pod ruku. I jedanput sam tak videl neki oglas za nagradnu igru u nekim novinama;
ono, klasika:
1. nagrada – Televizor!
2. nagrada – 4 walkmana
3. nagrada – 10 sunčanih naočala
Ostale nagrade:
5.000 slatkih paketa 'Zvečevo'
10.000 majica
Mislil sam kak su ljudi glupi. Još mi je jasno kaj bi sa 5.000 slatkih paketa... al kaj bu netko radil sa 10.000 majica!? I još su sve iste boje!
|
|
|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
|
lt_frederic_henry@yahoo.com
In The Garden
The streets are always wet with rain
After a summer shower when I saw you standin'
In the garden in the garden wet with rain
You wiped the teardrops from your eye in sorrow
As we watched the petals fall down to the ground
And as I sat beside you I felt the
Great sadness that day in the garden
And then one day you came back home
You were a creature all in rapture
You had the key to your soul
And you did open that day you came back to the garden
The olden summer breeze was blowin' on your face
The light of God was shinin' on your countenance divine
And you were a violet colour as you
Sat beside your father and your mother in the garden
The summer breeze was blowin' on your face
Within your violet you treasure your summery words
And as the shiver from my neck down to my spine
Ignited me in daylight and nature in the garden
And you went into a trance
Your childlike vision became so fine
And we heard the bells inside the church
We loved so much
And felt the presence of the youth of
Eternal summers in the garden
And as it touched your cheeks so lightly
Born again you were and blushed and we touched each other lightly
And we felt the presence of the Christ
And I turned to you and I said
No Guru, no method, no teacher
Just you and I and nature
And the father in the garden
No Guru, no method, no teacher
Just you and I and nature
And the Father and the
Son and the Holy Ghost
In the garden wet with rain...
- Van Morrison
Field of Diamonds
Field of diamonds in the sky, worlds are whirling right on by.
Are you wondering who am I? Fields of diamonds in the sky.
Am I just a star in some crown?
Or someone’s life sun going down, down, down?
Field of diamonds in the sky, silent beauty shining high.
Are you tears the angels cry? Field of diamonds in the sky
Field of diamonds in the sky, like the night you pass me by.
I could touch you if I tried, fields of diamonds in the sky.
Am I just a star in some crown?
Or someone’s life sun going down, down, down?
Field of diamonds in the sky, silent beauty shining high.
Are you tears the angels cry? Field of diamonds in the sky.
- Johnny Cash
Christmas Card From A Hooker In Minneapolis
hey charlie i'm pregnant
and living on the 9th street
right above a dirty bookstore
off euclid avenue
and i stopped takin dope
and i quit drinkin whiskey
and my old man plays the trombone
and works out at the track
and he says that he loves me
even though its not his baby
and he says that he'll raise him up
like he would his own son
and he gave me a ring
that was worn by his mother
and he takes me out dancin
every saturday night.
and hey charlie i think about you
everytime i pass a fillin station
om account of all the grease
you used to wear in your hair
and i still have that record
of little anthony & the imperials
but someone stole my record player
now how do you like that?
hey charlie i almost went crazy
after mario got busted
so i went back to omaha to
live with my folks
but everyone i used to know
was either dead or in prison
so i came back to minneapolis
this time i think i'm gonna stay.
hey charlie i think i'm happy
for the first time since my accident
and i wish i had all the money
that we used to spend on dope
i'd buy me a used car lot
and i wouldn't sell any of em
i'd just drive a different car
every day, dependin on how
i feel
hey charlie for chrissakes
do you want to know the
truth of it?
i don't have a husband
he don't play the trombone
and i need to borrow money
to pay this lawyer
and charlie, hey
i'll be eligible for parole
come valentines day
- Tom Waits
|
|