Nek mi se javi netko ko je veći kreten od mene. Imam 25 godina, a znam za male ljude od šest, sedam godina u kojih je svijest o odgovornosti razvijenija. Jučer sam igral igrice na kompu od dva popodne do pol četiri ujutro. Točnije, fifu 2005 i NFSU2. Igre za mozak na pašu - pucaj po golovima ili sredi auto da bude što odvratniji. Negde oko ponoći sam si rekel: Frederic mogel bi ići spavati jer se budiš u pol sedam... Evo, još samo jedna utrka pa idem. ok, al se požuri... završil bum najkasnije do jedan.'
Prošlo je dva. 'Daj ajde, čovječe, pa spaval buš samo četiri sata, pa kaj ti je...? No, idem, idem, još samo malo.' Onda je došlo tri. 'Kaj, sad mi je tak i tak svejedno, spaval tri i pol, tri ili dva sata.' Zaspal sam u četiri, probudil se u sedam i petnaest (u međuvremenu sam odlučil da baš i ne moram na prvi sat predavanja).
Osjećal sam ko da je Zeus munju poslal da bi me probudila. Nakon prvog šoka, odlučih: 'ok, idem na faks, vratim se doma u deset i idem spavati. moram nekak izdržati jer popodne još imam posla.'
Kad sam se vraćal doma, vozeći 'el coche', na ulasku u grad, na prvom raskršću, skretajući u desno, gledajući u lijevo, nisam videl da je ispred mene zakočil ogromni bijeli kombi. Posljedica 'kretenicus henryus' je, sva sreća, samo udubljena prednja tablica na mom autu. Ovaj put, bogovi su bili milosrdni. Hoće li biti i idući?
A kaj sam napravil kad sam došel doma? Bez trunke grižnje savjesti, upalil sam kompjuter, pokrenul NFSU2, odvozil desetak utrka i odigral još tolko utakmica na fifi. Da mi vreme brže projde do ručka. Zatim sam odspaval pol sata i doživel viziju – o mobitelu. Digresija: Trebal sam si kupiti novog još prošli tjedan al nikak se nisam mogel odlučiti kojeg.
I sad, u snu, poput vječne čežnje za najvećom tajnom svih vremena, doživel sam prosvijetljenje!
Prvo, vidjeh divovsko crveno sunce kak zalazi i nestaje iza osamljenog žala okruženog beskrajnim oceanom. I zatim, na uzvisini, stvori se On: Sony-Ericsson T630.
Deset metara visok i tri metra širok, poput monolita tvori sjenu ispred sebe.
Tog trenutka sam se probudil i odluka je pala. Otišel sam u vip i kupil soni eriksona.
I sad bi tu trebal napisati još koju rečenicu, koja bi došla, kao što se ono kaže, kao zaključak ili poanta; ali upravo mi se počelo mutiti pred očima. Mislim da budem sad prvo nekaj pojel i onda išel spavati. A možda prije toga još odigram jednu tekmu.
Post je objavljen 15.03.2005. u 21:12 sati.