'Pod starost bih volio živjeti u Manchesteru jer je tamo lako umrijeti. Između Manchestera i smrti postoji skoro neosjetna razlika' – reče jednom davno Mark Twain.
Ak je tak, onda ima mnogo Manchestera na svijetu. U jednom od njih živim. Samo kaj sam ja relativno mlad i baš mi nekak još nije do smrti.
Kad sam bil apsolutno mlad izlazil sam gotovo svaki dan jer sam bil u strahu da bi mogel propustiti nekaj izuzetno važnog. Na primjer, dotaknuti nepoznate ruke, osjetiti miris novog vjetra u zraku, čuti neočekivane riječi ili vidjeti spuštanje letećeg tanjura na glavnom trgu. U utorak, u 22.50.h.
Nažalost, vanzemaljci dosad još nisu odlučili posjetiti moj grad, vjerojatno zato jer im je i prašnjavi Mjesec uzbudljivije mjesto za izlaske. Ako oni uopće izlaze van. Ili im je, s obzirom na njihovu superiornost, i društveni život na nekoj višoj razini. Sastoji li se on od okupljanja na određenim mjestima gdje pričaju o ligi prvaka galaksije, o suprotnom spolu (ako postoji) i najnovijem modelu X-832378TDi intergalaktičke letjelice koja troši samo 500 galona na 10 000km. Ak da, onda vjerojatno imaju i neku varijantu 'pića za bogove'. Ne mislim na nektar, već na pivo. Možda baš piju isto pivo ko i mi. Moglo bi biti da su, kad su prvi put posjetili zemlju faraona, probali pivo i oduševili se. Pa je pal dogovor – mi vama skrpamo tri piramide, a vi nama napišete recept za čudesni napitak. Uskoro su ga zavoljeli stanovnici svih sedam galaksija...
Zato sad i 'slučaj Rosewell' konačno ima smisla. Pokraj uništenog X-832378TDi-a, zadnje kaj je 'mali zeleni' prozboril drugome bilo je: - A lepo sam ti rekel da posle tri pive nebreš voziti!
Dobro znamo da strojevi nikad ne griješe. Već samo ljudi. I vanzemaljci.
Halo, halo! Zemlja zove poručnika Henrya!
Sve kaj sam namjeraval reći je da danas ne izlazim iz stana jer priređujem super party u svojoj glavi. 3 rečenice gluposti za samo 2kn. Dragi Zemljani, svi ste pozvani!
Post je objavljen 11.03.2005. u 19:20 sati.