utorak, 27.02.2007.
END NAU SAMTING KOMPLITLI DIFRENT!
|
PAŠTA S TUNOM Za pripremu umaka potrebni su vam sljedeći sastojci: KONZERVA TUNE ili možete koristiti i svježu tunu koju baš i nije lako naći na tržnici jer je vjerovatno odplivala do Japana. KONZERVA RAJČICE talijanska jer je Talijani imaju u izobilju tako da se gađaju sa njom ili možete koristiti prelijepi nizozemski paradajz raspoloživ u dućanima u vašem susjedstvu jer ga Nizozemac ne bi pojeo ni za živu glavu. GLAVICA ČEŠNJAKA koju će te naći lijepo zapakiranu sa deklaracijom na kojoj piše mejd in čajna. LOVOROV LIST ako ste u Dalmaciji možete ga ubrati ako niste dobar je i ovaj sasušeni koji se prodaje u vrećkama. RUŽMARIN ako ga nemate u svojoj blizini provjerite odjeću koju ste nosili zadnji put na nekoj svadbi pa možda nađete kakvu zaostalu sasušenu grančicu uredno zamotanu sa zastavicom crven, bijeli, plavi, to je ona zastava ispod koje se daje zakletva da je građanin hrvatske spreman dat' život za boljitak nacije, sustanara i gostiju. DJEVIČANSKO MASLINOVO ULJE to ulje bi trebalo biti odgorčeno odvajanjem koštica prije hladnog prešanja i ono je najbolje za analno razdjevičavanje ali čisto sumnjam da ste sposobni doći do tog ulja pa se možete sasvim uredno koristiti talijanskim maslinovim uljem na kojem se nalazi slika djevice marije ili nešto slično i na njoj piše "lajk a vrdžin" ili nešto slično tomu al' na talijanskom. (ako ne znate talijanski slobodno se obratite cvebi jer ona rastura i talijanski i latinski) PERŠIN koji za sad ne uvozimo jer raste ko korov. PRIPREMA: Nasjeckate glavicu kineskog češnjaka i 2/3 tog nasjeckanog češnjaka popržite na talijanskom maslinovom ulju. Nakon što češnjak pozlati dodajte konzerviranu tunu koja je ko zna od kud došla i koju ste ocjedili od ulja ako nije u maslinovom ulju (al' pošto ja znam da moji čitaoci nemaju para za tunu u maslinovom ulju onda preporučam da odvojite ulje od tune) Dodate nakon toga listić dva lovora, posipate ružmarina malo promješate i onda fljusnete unutra talijanske pelate ili još bolje sjeckanu rajčicu. Posolite i pustite da se krčka, prije zgušnjavanja dodate onu preostalu trećinu češnjaka i peršin (svježi a može i sušeni). Što se tiče tjestenine, Barrila je ok, najviše iz tog razloga što je navodno jede Pavaroti a kad ga čo'ek vidi onako lepog okruglog i još k tome peva čak i bolje od šlagerpevača što je teško ali ipak moguće. Pogledajte na sat i zviznite tjesteninu u kipuću zasoljenu vodu i štopajte vrijeme koje je otisnuto na kutiji, to vrijeme je al dente, tako da ipak za svaki slučaj probate tjesteninu nakon isteka vremena kuhanja jer bi se moglo dogodit' da vam zakrcka pod zubima. Svi vi koji znate kuhat probajte ovaj recept pa mi recite dali vam se čini ok, vi koji ne znate kuhat probajte skuhat po ovom receptu pa će te vidjet da kuhanje nije neka baba roga. Vi, drage dame, koje ne znate kuhat a hoćete uhvatit' kretena koji zna kuhat jedan savjet: Zavirite mu u kuhinju i provjerite sljedeće: 1. Čistoću kuhinje i oštrinu noževa. 2. Ako mu kuhinja blista od čistoće ili ga često posjećuje majka ili ne voli oralni sex. 3. Ako su mu noževi tupi i kuhinja mu blista zacijelo je peder! 4. Ako su mu noževi oštri a samo radne plohe čiste onda ste došli kod mene, tad b'ežite glavom bez obzira jer se nalazite u životnoj opasnosti! Vaš Šlagerpevač |
subota, 17.02.2007.
Đurine kućne čarolije
|
Uvijek se rado sjetim top liste nadrealista a pogotovo Đure i njegovih kućnih čarolija. Veli Đuro: "Kad vam ispadne zub, stavite ga u konzervu i dobijete zvečku za dete!" "Tingl, tingl..." "Onda izgubite još koji zub pa i njega stavite u konzervu" "Tingele tangele, tingele tangele..." "Zvečka još bolje zvuči!" "Što bi značilo manje zubi u vas više zabave za vaše dete!" "Tingl, tingele tangele, tingl, tangele... |
srijeda, 14.02.2007.
Bilo naroda.
|
Danas sam ušao u raskošnu kočiju svoju i potjerao svojih 70 konja ka tvrđavi neprijatelja mi mrskog. Ostavio sam papir na kojem piše da zbog bolesti sam privremeno onesposobljen da služim pod čižmom mrskog neprijatelja "CRVENOG REDA". Nakon toga sam ponovno sjeo u kočiju i krenuo ka prijatelju kad me prepanuo rajzbojnik ljuti. Vozio sam svoju kočiju u lijevom prometnom traku i namjeravao skretati lijevo počela se paliti baklja žute boje najavljujući crvenu baklju meni naimiliju. Kad odjednom razbojnik sa znakom križa "ko sam đavo" hop i ulete mi u prometni trak tako da sam morao zauzdati konje nebili se sudario s njim. Trublje svoje oglasih i zaprijetih golom šakom razbojniku kad on meni na to uzvrati. Ja nato pokažem sjekiru svoju i razbojnik se smirio. Kad se nanovo upalila baklja zelena razbojnik stoji na prijelazu za pustu sirotinju ponovno oglasih trublje svoje i razbojnik krene. Tek što smo prošli raskrižje to opasnosti puno razbojnik ponovo stade. Izađe iz kočije i zaustavi cijeli jebeni promet. Kreten počne prilaziti mom automobilu i ja izađem van. "Sad ćeš ti vidjet kome si prijetio!" reče spodoba u odjelu sa kravatom (starim hrvatskim znakovljem) Nama ususret je u koloni stajala policijska patrola. "Ovaj čovjek mi je prijetio sikiricom" koja uvreda za moju prijateljicu sikiru. "Gospodin govori neistinu" Policajac veli: "Stanite sa strane da to razjasnimo" Optužbe silne i nevjerovatne bivale su tako glasne da sam jedva uspjevao savladati svoj temperament. Policajac pita što je bilo i ja objasnim. Nakon toga me pita dali može provjeriti automobil ja mu kažem da ne može i da imam sasvim slučajno sjekiru u autu ali da isto tako imam i kramp. Nakon toga su zvali temeljnu policiju obzirom da je ovo bila prometna. Za vrijeme čekanja temeljne policije sam čavrljao sa policijom dok je Razbojnik sa znakom križa bjesomučno zvao i razgovarao mobitelom. "Od kud si" pito me jedan od policajaca. "Rođen u Zagrebu rodom iz Like" "Od kud?" "Sjeverni Velebit" "Vi?" "Plitvice!" "Vama je jasno zašto Ličan uvjek ima sikiru pri ruci?" "Da bi se lakše probijao kroz život." Prije no što je došla temeljna policija preparkirao sam automobil i pri tom manevriranju prebacio sikiru iz vozačke kabine u gepek. Stigla je temeljna policija i razmjenila informacije sa Plitvičanom. Prišao mi je mlađi policajac obrijane glave. "Što se dogodilo?" Ispričao sam mu priču. Otišao je do Razbojnika sa znakom križa koji ga je dočekao u svećeničkoj pozi. Stariji policajac je ostao sa mnom. Bezubi tip sa ispucalim kapilarama od alkohola. "Već dugo ste u policiji?" "Kaj?" "Već dugo radite u policiji?" "16 let!" "A! Vi ste Zagorska smjena?" (dr. Franjo Tuđman je pri konstituranju države većinu srba u policiji zamjenio zagorcima) "Tak je!" "I jeste li zadovoljni?" "Da sam znal kakvo je sranje u pitanju nebi išel!" "Pa Francek je bil vaš čovjek!" "On je bil svoj čovjek!" Mlađi policajac se vratio i pitao me kako je čovjek znal da imam sjekiru u autu. "Nemam pojma bit će da mu se učinilo jer sam mu gestikulirao rukama na kojima sam imao crne rukavice bez prstiju." "Ma čovek može imat u svom auto kaj hoće i oružje dok ga ne upotrjebi, jel tak?" veli zagorac "Ok, fala dečki, nemojte kaj zamerit!" "Ma niš'!" Pokaže prema Razbojniku i kvrcne se par puta kažiprstom iznad sljepoočice. |
utorak, 13.02.2007.
Za Vilenjaka
|
PRVI PUT KAD SAM SLETIO NA SILBU Silba je otok u zadarskom arhipelagu smještena je izmedju Oliba i Premude. Silba ima oblik osmice i u struku se nalazi selo rasprostrto od jedne do druge obale otoka. Moja bivša ženica je tamo ljetovala od djetinjstva. Pa tako i ja dođoh tamo. Doplovili smo sa Marinom derutnim brodom sa dugom povješću (mogao bih napisati karticu teksta o tom brodu ali ne ću, ne da mi se) Brod je nekada išao na relaciji Venecija-Zadar ali danas ga Talijani ne puštaju u svoje more jer je u kurcu, tako da ide samo do Kopra. (brod je u međuvremenu isključen iz prometa) Kakva god Marina bila s njom mi je najljepše doploviti do Silbe. Silba je pješačka zona, nema automobila na otoku, čak je za vrijeme sezone zabranjeno voziti se biciklima. Kad sam sišao s broda i stao na mul osjetio sam ko da se cijeli otok pomaknuo. Riješili smo se jebene prtljage i brda klope koju samo vukli sa sobom, otišli smo do frenda Djedija cca 50god. On je neka vrsta silbanjskog boema koji je od kuće u kojoj je živio napravio nešto sto bi se moglo usporediti sa skvotom. Dolazili bi tamo njegovi frendovi i spavali u gomilama razasuti po kući. Ušao sam sa ženom u dvor, dosli smo do vratiju otvorili ih i kroz kuhinjublagavaonu ušli u dnevnu sobu. Za velikim stolom je sjedilo par ljudi i Djedi koji je glasno izgovorio sljedeće: "Šta je!!, Došla si sa konjem" tako Djedi zove partnere svojih prijateljica. Upoznali smo se i sjedosmo za stol. Soba je bila životopisna i u biti uredjena sa svojevrsnim šarmom koji se prepoznava unatoč neredu koji je bio u njoj. Na čelu stola je sjedio neki tip koji je umočio njušku u tanjur i jeo. Djedi bi mu se svako malo sa svojim promuklim glasom obraćao: "Šta je ronioc? Jesil štogod izronio?" Tip je jeo brudet koji se tri dana kiselio na stolu, podigao je glavu i tad sam vidio da mu je jedno oko zastrto mrenom a drugo poklopljeno kapkom kroz koji se nazirala nekakva leća. Bio je gotovo slijep, imao je vid kojih 5-10%. I slijepac kaže sljedeće: "Jel' ima još onog piva?". Djedi mu reče: "To što piješ nije pivo nego rakija!" Ovaj otpi gutljaj iz čase koju je napipo na stolu i nastavi ronit. Nakon nekog vremena slijepac ponovno pita: "Jel ima još onog piva". Dobio je isti odgovor. Sljedeći put je pitao: "Ima li jos tog vina?" i svi za stolom, osim moje žene i mene, su uglas viknuli: "Budalo piješ rakiju!" Nakon toga je slijepac iskapio čašu, ustao i pao na ledja na jedno pedesetak boca posloženih uza zid. Priskočili smo mu pomoć, razbio je desetak boca a njemu nije bilo ništa. Nakon toga je krenuo u smjeru kuhinje, udario glavom o štok vratiju, pao u kuhinjiblagavaoni na pod, digao se i otišao na wc koji je bio uz kuhinjublagavaonu. Moja žena je prestravljena pitala djedija: "Tko je to?" "Pa to je Duško!" "Ja ga nikad prije nisam vidjela!" "Pa normalno, kad je bio u zatvoru!" Duško je završio u zatvoru zato što je ubo tetku nožem i zaklo joj psa! Nakon što je izašao iz zatvora ponovno je ubo nožem istu tetku! Tad su ga vratili u zatvor i nakon toga ga držali u ludnici neko vrijeme. Dosao je kod Djedija sa punom vrecom Artana, Akinetona raznoraznih sedativa i ostalih lijepih lijekova. Najćešće se urokavao sa nekom damom iz Rijeke koja se hvalila kako je sa Radetom Šerbedjiom imala višegodisnju romansu u vrijeme kad je on dolazio na Silbu. Nagutali bi se Artana i ulili rakijom i sudarali se sa mocirama i padali naokolo, baš su bili slatki! Žena je bila u šestom mjesecu trudnoće i imala smještaj organiziran kod frendice gdje za mene nije bilo mjesta. Tako da sam se ja lijepo pridružio veseloj družini kod Djedija! Lokali smo i duvali u ogromnim količinama i pripremali "PARADIGMATIČKI FESTIVAL NA SILBI?" ili "FESTIVAL PARADIGMATIČKIH ZBIVANJA" on je u Slobodnoj dalmaciji i inim lokalnim novinama bio uvrsten u kulturna zbivanja otoka Silbe. U kuću su se slili čudaci svih mogućih vrsta, svi redom "umjetnici" koji se nisu uopće trijeznili niti se prestajali šlagirat. Tri dana prije početka "festivala" su počeli uzurbane pripreme, košenje trave u dvorištu kuće gdje je trebalo biti gledalište, čisćenje brda smeća koje se nakupilo u dvorištu, postavljanja "rasvjete". Sudarali su se pijani po dvorištu i čudo je bilo što se nitko nije ozbiljnije ozlijedio. Na kraju niti su uspjeli nabaviti drink, za otvorenje niti kristal (plastične čase) i onda su organizatori, dragi moji prijatelji Zadrani, sjeli i plakali jer je bilo očigledno da ne mogu kurca napravit i da nije moguće da se "festival" održi. Tada sam imao iskustava boravka u zatvorima i ludnicama ali to što sam tamo vidio, nisam vidio niti u jednoj ludnici u kojoj sam boravio, a bilo ih je, i kod nas i vani. E, kako je lijepo bilo to leto provedeno sa tim "veselim društvancem", nisam sekunde bio trijezan! U neko doba bih se probudio pijan jos od "juče" jer bi redovito nakon diska i pekare svratili do klupe sa koje se lijepo vidjelo trajektno pristanište i promatrali nesretnike koji bi odlazili s otoka i sretnike koji bi dolazili, usput pijuckajući rakiju, pelinkovac, vino iz rinfuze zapakirano u plastične boce. Dan je izgledao otprilike ovako: Kava u MiK-u, nakon toga malo pivice jer, bože moj, mora čovijek i nesto pojest za doručak! Povratak u haus, nekakva kruta hrana plus pijuckanje i duvanje! Povratak u MiK na pivicu, nakon toga kako bi dan odmicao bih prelazio na izvrstni maraskin pelinkovac Nakon zatvaranja MiK-a, odlazili bi smo u "NU" birtija koja se otvarala poslije ponoci i radila do oko 4h ujutro Ako bi mi se priplesalo, preskočio bih zidić koji je djelio "NU" i disko nevjerovatnog imena "No1" Odlazak do pekare s paštetom u dzepu Promatranje sretnika i nesretnika s prtljagom na pristaništu I tako skoro svaki dan tri tjedna. Nekad bi smo uveče ostali u kući, pili i duvali! U kući je bilo par slovenki. Jedna od njih, lepa cura, je bila fascinirana mojim pijanim recitiranjima Ujevića i Cesarića. Volim slovenke, s njima čovjek nema problema tipa, oš' ne'š, u biti kad te slovenka odluči pojebat, učinit će to htio ti to ili ne! Nakon jedne moje recitatorske bravuroze, počela me je fiksirat, uspostavili smo "aj kontakt" i u dinamici oko stola smo se lukavo približili i sjeli jedno uz drugo. Dodirivali smo se nožicama ispod stola i ježili se. Otišao sam do sobe na katu i kad sam izlazio iz nje ona me dočekala na hodniku ispred sobe. "Kako ćemo?" "Tebi je jasna, situacija?" "Ne mora nitko saznat'!" "Ok" I to je bilo to, dil is dan! Poševili smo se pijani nakon povratka sa pristaništ, pored frenda koji je spavao u bračnom krevetu najveće spavaće sobe u kući. Probudio se u jednom trenutku i rekao: "odite u kurac!" i izašao van. Ja sam tesao a ona mi je šaputala na uho: "samo ti bodi!" I ja sam bo! Nakon toga je krenula pušit i govorila kako imam lep kurac, ja sam zaspivao, budio se i na kraju se onesvjestio. Mala pričica da bi se ovi jezikoznalci naslađivali. |
Za Markiza
|
Vitez najplemenitiji od sviju mi je podario priču "Vrzosova". O, romantičaru veći od sviju, O, briljantno barokni njegov je stil. Pošto vitica njegovog pisma je nenadmašna ja mu zauzvrat vraćam priču na način kako je ja pišem, ko Konan Barbarin (kako me svojedobno nazvao Nemanja a ja si sam dodah ovo Konan). Dakle: GUZO Ime mu je bilo Ivica, a zvali su ga Guzo. Za bivše juge je bio prvak u dizanju utega, nakon toga je završio na drugom odjelu Jankomirske bolnice "SVETI IVAN". Proveo je skoro 20 godina na tom odjelu i naposljetku tamo i umro, predpostavljam da je prevalio tek četrdesetu. Guzo je bio krupan tip dječijeg lica, koji se nije prao i vječito je pušio, prsti su mu bili potpuno crni od cigareta. Govorio je kroz nos, najčešće su mu riječi bile: "daaaj mi jeeednu cigaretuuu". Sjedio bi ispred ordinacije šefa odjela i bacao čikove pred vrata. Šef odjela je stalno pizdio zbog toga. Guzo je mene zvao "prljavi hari", ja bih njega zvao "prljavi guzo" onda bi on na to meni odgovarao: "neemoj me taako zvaatiii". Dr. Sever mi je govorila, ako se neću pridržavati terapije, da ću postat imun na lijekove poput Guze. Pritom je imala osmjeh brižne majke na licu. Iako je Guzo bio "imun" na lijekove ipak su u njega lopatama trpali iste. Guzina majka se pobrinula da ne izađe živ iz "SVETOG IVANA" navodno je plaćala njegovo liječenje. Šef drugog odjela dr. Cvjetnić je isto tako umro. Ne znam koji je od njih umro prije ali vjerovatno nisu više mogli živjeti jedan bez drugoga. Konan Barbarin |
nedjelja, 11.02.2007.
O Bogu
|
Bog je "velik" i Bog je zasigurno "najveći"! Tu leži problem jer pošto smo mi toliko mali u odnosu prema Bogu nismo sposobni ga sagledat u cijelini i još k tome smo zasljepljeni, odnosno kažnjeni da ga ne možemo niti vidjeti, niti čuti, niti dotaknuti, niti pomirisati, niti okusiti... Svaki koji kaže da je u dosluhu sa Bogom zacijelo je poludio, onaj ko tvrdi da je njegov sin taj sigurno nije normalan i svakako ga treba u najmanju ruku razapeti ako ne i nabiti na kolac! Bog se nalazi u svim stvarima i sve što se oko nas nalazi je prožeto božanskim osim nas samih. U nama je Bog ostavio samo trag a taj trag se zove savjest. Tu nastaje problem, naime, čovjeku je data "SLOBODNA VOLJA" i on radi što hoće, ako je kojim slučajem lišen savjesti tj. ako je psihopata onda djeluje u potpunosti oslobođen božjeg utjecaja i tad radi kojekakva sranja. A vi, dragi moji, ako niste psihopate, dužni ste se ponašati u skladu sa savješću ako želite da vam se život ne pretvori u pakao a neki kažu da vas zasigurno još i veće sranje čeka nakon što skončate svoje bijedne egzistencije. Pop koji nikad nije biro. |
Jaganjac božji
|
Jaganjac božji milo je biće. Runo mu je mehko, a tijelo krepko,... Nakon što mu prerežete vrat, ogulite kožu, izvadite utrobu, nabijete ga na ražanj, patrljcima nožica povežete i zatvorite šupljinu nastalu vađenjem utrobe, pecite ga polako jer naglo speći Jaganjca božjeg je grijeh. Kad je Jaganjac božji pečen valja ga jesti određenim redosljedom: 1. Satarom ili sikirom mu valja raspolutiti glavu i doći do mozga. (mozak je delikatesa koja se može mazati na kruh jer pretjerivanje može ubiti apetit i izazvati blagu mučninu) 2. Jezik je još jedna od poslastica koju ne treba zaobići. 3. Meso je suština, njega treba jest polako dobro žvaćući, najbolje meso je ono koje se nalazi na područjima koja su najudaljenija od kosti. 4. Obavezno dobro procjeniti s kojim komadom Jaganjca se uhvatiti u koštac jer ga valja jest do kosti i kost dobro oglodati. 5. Ako pijete Krv isusovu tad je preporučljivo da se držite rebara jer je Krv isusova dovoljno zasitna sama po sebi ali ako pijete samo vodu slobodno se prihvatite buta. Kod biranja Jaganjaca za klanje uvijek birajte one najživahnije jer njihovo meso je najbolje, nemojte birati one koji puno bleje jer su potrebiti, odnosno imaju potrebe koje su posljedica poremećaja u oralnoj ili analnoj fazi, njihovo meso je jestivo ali nije za "stol" iako su često upravo ti jaganjci tusti i debeli. ... stvoreno za iće! |
subota, 10.02.2007.
Bogu mili, ni Vragu nisu mrski!
|
Sa Sotonom imam poseban odnos, poslovan reklo bi se. Lucifer je simpatični veseljak u svojoj biti i voli mijenjati odjela i maske (lica, neki bi rekli). Poneki bi za njega pomislili da je licemjer ali nije, On je previše star da bi mu to bilo potrebno, Đavao uvijek ostaje isti u svojoj biti i onaj koji ga poznaje s njim može sklopiti pakt o nenapadanju nešto kao Hitler - Staljin. Pošto Vrag nije čovjek nego Anđeo, dogovor s njim je sigurna stvar jer ga on nikada, ama baš nikada neće prekršiti. Bog mi je tome svjedok! Princ tame, njemu najmiliji naziv jer je potpuno pogrešan, uopće ne voli djelovati u tami njegovi poslovi nisu mračni već transparentni i vidljivi najčešće na ekranima, pogotovo TV jer su oni najgledaniji. Sotona je Kralj, on nije Kralj nad kraljevima on je vladar ljudi i djeluje kroz sustav od Boga dat a taj se zove "SLOBODNA VOLJA!". Đavao najviše voli svoje najvjernije podanike a to su budale koje imaju MOĆ i NOVAC! Globalno gledajući većina njih su Židovi koji ne znaju da su pod njegovom paskom dok ima nekolicina, što pripadnika "odabranog naroda", što ne pripadnika "odabranog naroda", koji su kako bi se to reklo prodali Đavolu dušu i oni dobro znaju što rade! Oni poput mene prepoznaju Sotonu koliko god se on dobro zamaskiro jer ga znaju u dušu! Nisam prodao dušu Luciferu veseljaku jer tada nastane problem, naime, kad duša postane njegova svojina i kad On počne sa njome žonglirat, a vješti je cirkusant, tada vam život postane ful naporan, iako se to na vašoj vanjštini neće vidjeti, vjerovatno će te biti u skupom autu i jebati vrhunske kurve dok će te za javnost biti poštovana i ugledna osoba. Sotoni samo kadkad posudim dušu na određeno vrijeme i kasnije mi On lijepo dušu vrati po sklopljenom dogovoru. Bog to gleda sa strane i ne čini ništa jer je sam sebi svezao ruke po pitanju ljudi, tako da iako gospodari sa cijelim makro i mikro kozmosom kod ljudi nula bodova jer im je dao "SLOBODNU VOLJU" a tu je drug Đavao gazda! Dopustite mi da se držim dogovora i ne odajem koliko dobivam za iznajmljivanje duše Đavlu jer s njim nema zajebancije, On se drži dogovora pa isto tako očekuje da se ja držim dogovora. S Luciferom se zafrkavat je super ali s njim se jebavat' baš i nije neki pos'o jer kad taj krene jebat' tad ste zbilja najebali! |
Za Nemanju
|
ŠESTICA Bio sam maničan i psihotičan. Pio sam crno vino u enormnim količinama jer sam vjerovao da mi daje nadnaravnu snagu. Konstrukcija u glavi je bila sljedeća: "Gali na čelu sa Asteriksom i simpatičnim Obeliksom su koristili crno vino kao čarobni napitak ali su ga pili iz bukara dok su njihovi protivnici stari rimljani pili vino iz olovnih časa koje ih je zaglupljivalo i tako su stalno dobivali po pički!" Sve ono što slijedi počelo je nakon što sam dočekao bivšu ženicu sa buteljom Dingača vec lud, jer sam je natjerao da prekine trudnoću koja je začeta na Silbi mjesec dana prije, gdje sam poludio po prvi put, nakon osam godina remisije od ludila kojeg sam doživio u Nizozemskoj. Htio sam prekinuti brak s njom jer sam onako maničan i "dotaknut bogom" zaključio da ona mene nije dostojna. Sačekao sam je na izlasku iz bolnice i odveo na terasu obližnje birtije gdje sam uvjerio konobaricu da nam da dvije čase za crno vino, tutnuo neku lovu da istolerira što će mo piti vino izvana i sa ženom popio Dingač. Žena je bila shrvana jer nije znala koji mi je kurac, nije bila svjesna da sam bolestan. Kad je došla rekla je da su bili blizanci. Plakala je i pila vino sa mnom i nakon toga smo se razišli. Cijeli dan sam ludovao po gradu i na kraju završio na "SIDRU" splavi pored Save. Pio sam sa nekim tipom koji je imao izbočenu slomljenu lopaticu na leđima i koji je tvrdio da je francuski legionar a da mu je lopatica izbijena metkom negdje u Africi. "legionar si? Ajdmo onda preplivat Savu" "ajd" reče tip Izašli smo van i on krene ka uglu splavi i priđe ogromnom ruksaku i počne se skidati, tad sam mu povjerovao. Skinuli smo se goli i otišli plivat'. Sava nas je odijela malo nizvodno i onda smo s druge obale pješacili uzvodno bockajući stopala travom i preplivali nazad te se vratili do splavi. Obukli smo se i sjeli smo na terasu, lokali i razgovarali, sa nama u društvu je bio momak, nekakav muzičar, koji je tvrdio da je Lucifer, bio je dosta sugestivan. Na fajruntu nam je prišao konobar Anđeo, (prekrasan momak, bio je sav sazdan od mišića bez da se bavio bilo kakvim sportom, njega sam upoznao na splavi na kojoj sam bio redoviti gost prije ludila) i reko: "dečki gotovo je, idem doma!" "Daj nam još litru vina, popit ćemo tu vani i ostaviti na terasi čaše, neće nitko ništa maznut!" odgovorih mu "Nema više vina!" "Daj nemoj me jebat da birtija koja toči vinu u rinfuzi nema više vina!" Otišao je bez riječi i donio još jednu plastičnu bocu od litre i po. Natjer'o sam ga da popije s nama času vina i on je naposljetku popio, iako uopće nije pio alkohol. Nas trojca smo ostali i uz svitanje ispili preostalo vino, nakon toga samo Legionar i ja otišli na tramvajsko okretište Savske ceste i nastavili lokati kod šiptara. Lucifer je zaspao naslonjen na mog mercedesa sparkiranog na nasipu. To u životu nisam vidio, spavao je u stajaćem položaju naslonjen na automobil! Kod šiptara sam digao frku jer ne volim šiptare pa sam davao neke zlobne komentare, te su me izbacili van, nisam se opirao samo sam pri izlazku izgovarao "gadne" istinite riječi o tome kako su gadovi koji dovlače sa sobom heroin i mafijaše po Balkanu i okolici. Otišao sam do do svog Mercedesa 123 linija 230e automatik 84 godina proizvodnje metalik srebrno plavkaste boje. Ušao u faradejev kavez svog prvog i najdražeg automobila i ubio oko. Nakon dva-tri sata sna probudio sam se i kad sam izašao, primjetio sam da su ulazna vrata "Sidra" otvorena, sišao sam niz nasip i ušao u lokal. Tamo sam zatekao momka Trogiranina koji je tada vodio lokal i još jednog kako čiste. Bili su u kurcu. Pitao sam što im je. Trogiranin je rekao: "Anđeo je pao kroz prozor, dok je spuštao zaglavljenu roletu, sa sedmog kata" Kriknuo sam i pao na pod. Momak je, nakon što je otišao od nas, doručkovao sa majkom, otišao je spavati nakon noćnog konobarenja, smetalo mu je svjetlo i pokušao je spustiti roletu koja se zaglavila, stao je na nekakav stolac, predpostavljam, izgubio je ravnotežu i pao kroz prozor. Nakon što sam to čuo totalno sam puko, vratio sam se do auta, pustio Legen i plesao na etno sat vremena i plašio ljude na autobusnoj stanici, nakon toga sam otišao do grada u Bogovićevu i sjeo na jednu od terasa, naručio bocu vina i sa sobom donio kruh i sol, lokao i držao misu za pokojnog Anđela. Ljudi na terasi su bili prestravljani, zvali su policiju i uskoro je došlo šest policajaca. Vrijeđao sam ih i oni se nisu usudjivali prići mi. Nakon toga su došla kola hitne pomoći. Prišla su mi dva malo jača tehničara i zajedno sa policajcima su me otpratili do kola hitne pomoci. Nisam se opirao samo sam ih sve redom vrijeđao. Odvezli su me do Vinogradske bolnice na odjel za alkoholizam i druge ovisnosti, tamo sam naravno nastavio vređati osoblje i dežurnog psihijatra: "Šta je!? Mislite da ste anđeli jer ste obukli te bijele kute, vi ste isto psi poput ovih idiota u plavim uniformama!" Pri prijemu su zaključili da nisam samo pijan nego i lud pa su me odpedalirali za Jankomir. Na prijemu u Jankomirsku bolnicu me dočekala kurpulentna doktorica, nagnuo sam se preko stola okružen sa dvojcom policajaca i tehničarem, unio sam joj se u lice, zaroktao i rekao: "Dobri su krmići, dobri!". Pogledala me je preko naočala i rekla dežurnom tehnicaru: "U ŠESTICU S NJIM!" ŠESTICA je odjel za kronične bolesnike, tamo su neki pacijenti i duže od 20 godina. To su RASUTE DUŠE kako ih zove dr. psihijatrije s kojom sam, sada mogu reci, u prijateljskim odnosima budući da smo na ti kad smo zajedno, bez svjedoka. Ti pacijenti seru i pišaju naokolo, hračkaju i nerjetko povraćaju. Kad su me doveli na odjel prvo su me skinuli i obukli u piđamu, nakon toga je prišao tehničar pod imenom MLADEN sa gumiranom stezuljom u rukama. Pogledao sam modni detalj koji mi je namjenjen i pitao ga: "Ti si ovdje dežurni sadista?". Odgovorio je sa zluradim smjeskom:"Jesam!" Navukao mi je košulju, vezao na leđima remenčiće, omotao produžene rukave oko mog tijela i bolno ih zategnuo. Nakon toga mi je zabo inekciju u kuk da "manje" boli i onda me bosog samo u čarapama odpratio kroz blagavaonu koja je u L bila omeđena sa pleksiglas zidom pa kroz hodnik do sobe gdje se nalazilo 20-30 kreveta, šljapkao sam za njim po hračcima i ostalim izlučevinama tih nesretnika tamo i kad smo stigli do odredišta pokazao mi je madrac na podu sa razdreljenom posteljinom i rekao: "Ovdje ćes spavat'!" Nakon toga se okrenuo i otišao. Stezulja je i dalje bolno zatezala i koliko god sam se trudio olakšati si bivalo mi je sve gore i gore, nedugo zatim sam osjetio malaksalost od date mi inekcije i strovalio sam se na ponuđeni ležaj. Probudilo me je usred noci manipuliranje nečijih ruku sa donjim dijelom piđame. Neki od nesretnih pacijenata se zaželio malo seksa sa mnom, ležao sam na boku i naglo se zarotirao i udario spodobu svom snagom nogom, sjena pacijenta je nestala u mraku. Ustao sam potpuno izbezumljen i prestravljen, piđama mi je skliznula do gležnjeva i krenuo sam sputam njome sitno koračajući prema blagavaoni brišući usput njome "prekrasni čisti domestosom oprani pod" (mo'š mislit). Legao sam na klupu u blagavaoni i jedino što mi je bilo na pameti: "VODEEEE!!!". Totalno sam bio dehidriro, što od alkohola kojeg sam utrpao u sebe, što od inekcije koja je bila koktel ko zna čega. Nakon beskonačnog čekanja pojavila se čistaćica koja je išla po nesto u čajnu kuhinju uz blagavaonu, zavapio sam: "VODEEE!", rekla mi je da mi ne smije davati ništa a onda se smilovala i u plastičnoj jogurt časi prinesla mi ustima vodu. U životu ništa nisam tako brzo popio ni prije ni poslije toga, tražio sam još ali mi nije više htjela ili smjela dati, nemam pojma, otišla je. Dočekao sam svitanje na klupi u blagavaoni u polusnu bojeći se da me netko ne naguzi. Kad su se prvi pacijenti počeli ustajati sjeo sam i pozvao jednog koji mi se činio ok, da mi podigne jebenu piđamu da mogu barem normalno hodati, nakon toga se pojavio sadista Mladen i razvezao mi stezulju, olakšanje je bilo neopisivo, nakon toga mi je tutnuo plastičnu čašu u ruke i rekao da moram dati urin. Izvadio sam ga odmah tamo na licu mjesta ali nisam mogao mokriti što zbog šoka što zbog dehidracije. Otišao sam do wc-a. WC je bio pravokutna prostorija bez vratiju, s lijeve strane su bili nanizani čucavci bez ikakvih pregrada a preko puta je bio zid sa horizontalnom cijevi iz koje je kapala voda u kanal na podu, na kraju te prostorije od kojih 8-10m2 se nalazila pipa i lavabo. Jedan od pacijenata je čucao i srao. Pod je bio užasno zasran, zapišan i zarigan. Zakoračio sam unutra, jer jednostavno nisam imao izbora, otvorio sam pipu i halapljivo lokao vodu. Sat vremena nakon toga sam se uspio dovoljno opustiti i popišati se u u jebenu plastičnu čašu. Ono što mi se usjeklo u sijećanje tamo, jest tekst napisan crvenim flomasterom na vratima čajne kuhinje: "OSTAVITE SVAKU NADU, VI KOJI SE NAĐETE OVDJE!" ispod je pisalo K. Nakon uspješnog piša sam počeo lupati po pleksiglas vratima i došao je moj dragi Mladen. Otvorio je vrata, uzeo čašu s urinom i otpratio me do ambulante odjela broj ŠEST, DUŠEVNE BOLNICE "SVETI IVAN" JANKOMIR (2000. godine, prije preuređenja tog divnog odjela) tamo su mi napokon dali plastične šlape. |
Novo vrijeme, staro sranje...
|
Eh, da se vrati staro sranje bilo bi mašala! Bio sam prinuđen poslodavcima razotkriti od čega bolujem i sad očekujem da preko vikenda odluče hoće li mi dati otkaz. Bilo kako bilo, boli me kurac i tako mi se neda šljakat za jebene šminkere. Tako da sad lepo idem na moj poso net i tražim novi poso! Sa ovim kretenima se neću sudit jer mi se to neda. Ope' ću malo da gladujem, uskoro će proleće i u šumi se može naći svega lepog da se jede pa bum nekak zgural! Mislim da je ipak došlo vreme da se vatreno naoružam ili da barem nabavim neki kvalitetniji samostrel. Jebi ga, šov mast go on! Ajd bok, Šlagerpevač |
petak, 09.02.2007.
Ljepota tuge
|
Večeras sam gledao tragediju "Das Kapital" u Teatru&TD. Prvu trećinu sam razmišljao dali da povedem sina da pogleda predstavu sa mnom. Drugu trećinu sam plakao a treću sam se od muke smijao. Predstava je postavljena i odigrana na takav način da sami glumci nisu svjesni što su izveli na daskama. Nataša Lušetić je postavila koncepciju i režirala "banalnu" kritiku potrošačkog društva koja je toliko slojevita i toliko perverzno zadire u bit današnjeg sramotnog ljudskog postojanja da je to stravično. Deset godina nisam posjećivao teatar iako sam se silom prilka, rekao bih, amaterski bavio glumom. Spoznaja da postoji još netko ko vidi "ljepotu" svijeta u kojem živimo mojim očima, koje su dijagnosticirane i zastrte varilačkim naočalama lijekova koje uzimam da ne bih u potpunosti oslijepio od bljeska istine koje sam toliko svjestan i koja me tjera na krik, je u meni izazvala katarzu. Slomljen sam, spaljen i zgađen životom kojim živim jer sam shvatio da postoje ciljevi koje su iznad ljudskog postojanja i za koje se treba boriti svim sredstvima. Da, dragi moji, mnome je zavladao revolucionarni idealizam za koji sam spreman ginuti. Ovu "civilizaciju" treba do temelja spaliti i pokušat' ću biti iskra koja će pokrenuti taj požar tako mi Bog pomogao. Amen. |
srijeda, 07.02.2007.
Bako pomozi!
|
Neki od vas se pitaju tko je i kakav je misteriozni pisac pod imenom Mario Brkljačić kojeg možete naći linkanog pod nazivom "Ovo je jedna pederčina al' stara!" Neću čovjeka opisivat' nego ću vam kopirati mail naše korespodencije. On mi predlaže da pošaljem jednu priču na nekakav natječaj nebili ušao u "KRUG" ljudi koji su pisci i time se diče. Priča koju je odabrao nalazi se objavljena na ovom blogu čovjek je iskopiro i predložio sljedeće intervencije. Dakle: "ŠTEDNJAK Bio je star nekih 30 godina ali potpuno funkcionalan, dvije ploče i dva plina plus pećnica, dizajn real socijalistički, isto tako funkcionalan, ono što nije bilo bijelo je bilo svijetlo plave boje i obilježavalo što koji prekidač uključuje i isključuje. Odlučio sam kupiti ugradbenu ploču koja se montira u radnu plohu tako da sam se morao riještit štednjaka. Dao sam oglas u plavom oglasniku: "Prodajem štednjak za 100kn". Par dana poslije zazvonio je telefon, čovjek hoće štednjak, ja mu opišem štednjak, on znalački ustvrdi da zna o kojem tipu štednjaka se radi i mi se lijepo dogovorimo da čovjek dođe po štednjak. U dogovoreno vrijeme netko zvoni na vratima, otvaram vrata a ispred vratiju stoji slijepac sa 5godišnjim dječakom. Prvo što sam pomislio jest, doš'o čovjek prosit! "Izvolite" "Došao sam po štednjak" "Izvolite, uđite" Pošao sam naprijed potpuno zbunjen i zatečen situacijom, ušao sam u boravak gdje je sjedila cura s kojom sam tada živio i koja je po mom izrazu lica zaključila da nešto nije u redu, ustala je da vidi o čemu se radi i isto tako ostala zblenuta prizorom slijepca koji je u pratnji malog djeteta došao u namjeri da odnese štednjak. Oboje smo se počeli nekontrolirano motati po sobi i sklanjati stvari koje bi se slijepcu mogle ispriječit na putu. "Mogu li pregledati štednjak?" "Izvolite" dotakao sam mu nadlakticu i uputio ga prema štednjaku. Čovjek je isprepipao štednjak i zaključio da nedostaju neki dijelovi plinskog djela što nije bila istina jer ti dijelovi nikada nisu tamo ni bili. Na kraju je bio zadovoljan i odlučio ga uzet. "Mogu li telefonirat? Trebao bih nazvati šogora da dođe s automobilom i pomogne mi da odvezemo štednjak." "Izvolite" Slijepac je spretno birao brojeve na brojčaniku i nije dobio nikoga na telefon. "Ne javlja se, pokušat ću kasnije" Odjedanput je odnekud izvukao ogroman najlon. "U međuvremenu bih zamotao štednjak u najlon" Iznijeli smo štednjak u stubište gdje sam mu ponudio pomoć pri zamatanju koju je on odbio. Poprilično spretno je baratao sa tom najlončinom i na kraju zamotao štednjak, jest da to nije ličilo na ništa, ali je štednjak ipak bio zamotan. Ponovno je zvao i ponovno nije dobio nikoga na telefon. Pozvao sam ga da sjedne sa nama i pričeka neko vrijeme, poslužio sam njega i sina sa sokom, stavio na gramofon Kleptona (album za koji je dobio osam gremija). Klinac je sjedio pored starog i onda je usnimio mačku koju je počeo ganjati po sobi na uvježbani način tako da stari ništa ne skuži. Hvatao sam klinca po sobi i tiho mu prstom prijetio i davao do znanja da ostavi mačku na miru. Klinac je ponovno sjeo kraj oca i dalje fiksirajući mačku. Započeli smo trivijalan razgovor. Klinac je u jednom trenutku ponovno krenuo na mačku ali ovaj put sa očevim sljepačkim štapom u rukama. Razgovarao sam sa čovjekom istodobno se boreći sa njegovim dijetetom na način da on to ne primjeti. Na kraju sam fijuknuo mačku u kupaonu a klincu zaprijetio da ni slučajno ne prilazi vratima. Razgovor je u međuvremenu došao do toga čime se čovjek u životu bavi, odnosno od kakvog posla živi obzirom na hendikep. "Ja sam poduzetnik" "Kojom se djelatnošću bavite?" "Imao sam tiskaru koja je propala radi rata!" "Uništena je?" "Ne, morao sam plaćati radnike unatoč tome što su umjesto da rade, sjedili u skloništu za vrijeme uzbuna." "Iz Zagreba ste?" "Tiskara je bila tu u Zagrebu ali sam došao iz Hercegovine". "Slijepi ste od rođenja?" "Da" Nazvao je još jedanput šogora koji se nije javio. Dogovorili smo se da štednjak ostane u hodniku stubišta od kud ga može odvesti kad organizira prijevoz. Izvadio je novčanik i rekao:"Cijena je 50 kuna?" "Ne, dogovorili smo telefonom da je cijena objavljena u oglasniku fiksna". Izvadio je dva puta presavijenu novčanicu od 100 kuna iz novčanika. Nakon dan-dva štednjaka više nije bilo. Intervencija g. Pisca! SLIJEPAC U prvi tren sam pomislio zalupiti vratima i vratiti se u krevet jer ne mogu više trpjeti prosjake, pogotovo kad su u pratnji malodobne djece. Otkako se država sunovratila u taj tranzicijski ponor, zamalo nema dana a da mi ne pozvone na vrata i mole da im dam novaca. Mislim, još nitko nije molio hranu, još se nitko nije ponudio da će zauzvrat nešto učiniti, očistiti šupu ili oprati auto ili nešto treće. Ne, takvo što im ne pada na pamet, ljudi bi samo ispružili ruku i čekali da im krema pomiluje dlan. Do vraga, još su i spremni opsovati ako im zalupite vratima. Zapravo, radilo se o tome da sam zaboravio na oglas u kojem sam naveo da prodajem štednjak. Cijena je bila sto kuna, a opet, dva se tjedna nitko nije javio i zaista sam se iznenadio kad je čovjek rekao da nije prosjak već kupac. Zbunila me činjenica da lik zna gdje stanujem. - Oprostite, kako ste saznali gdje živim? - Vaša gospođa mi je dala adresu. - Moja gospođa? - Nije vam rekla da ću doći? - Ne. - Čudno, jučer sam zvao i najavio se. - Kad ste zvali, mislim, u koje doba? - Ujutro, oko devet – dječak je potvrdio njegove riječi, klimnuvši glavom. Ta gospođa je zapravo moja majka – širom sam otvorio vrata – No, očito mi je zaboravila prenijeti poruku. Izvolite, gospodine, uđite – odmaknuo sam se u stranu, a slijepac je svojim bijelim štapom dotakao okvir, zakoračivši u predsoblje. ŠLAGER, IDI SAD DALJE, PROBAJ TU PRIČU ISFURATI KROZ TOTALNI APSURD. IZBACI CURU, VAŽNO JE DA ŽIVIŠ SOLO ALI NEKA SE KUŽI DA TI STARA ROVARI PO STANU DOK SI TI NA POSLU. KIČMA PRIČE NEKA BUDE KRETANJE SLIJEPCA PO STANU I NJEGOVO SNALAŽENJE PO MIRISIMA. VAŽAN JE I DIJALOG, KROZ NJEGA SVE ISFURAJ. AJ, PIŠI PA POŠALJI." Odgovor na njegovu intervenciju ću objaviti u vidu jedne reciklirane priče koja je bila objavljena na blogu prije čišćenja. Smokva.com Zamisli ja dođem kod tebe u kratkoj minici tako sam napaljena i sjednem u boravak na trosjed i ti dođes do mene ja ti otkopčam hlače i onda ga izvadim van i počmem ti ga pušit onako kako obožavaš sve brze pa sporije i brže i lizem ti jaja i diram ih sa noktima tako ti je vec veliki.... vidim da si jako napaljen sknio si me već gola sam sva i ti isto i dalje je tvoja kurac u mojim ustima i onda ga izvadim van iz usta namjerno da budes ljut , lud i napaljen... i kazem ti hi ihihihi jel bilo dobro? ha? a ti znaš da ću ti dalje pusit ali ja kažem da neću... legnem na trosjed na leđa i ležim ti mi kažes da raširim noge ali ja baš namjerno neću... govoriš ako neću da ćes donesti vibrator i kuglice samo ti se smijem u facu ti popizdiš i onda uzimeš me ispod koljena i raširiš mi noge jako da mi je pička sva otvorita sada a tvoj kurac dignut i onda prolaziš sa kurcem po pici ali ne ulaziš u nutra nego samo po klitiću prvo stavljaš mi ga u nutra prvo po malo ja se izmičem da ne ulazi a ti ga guraš držim sa rukama jastuk čvrsto -.... nabijaš ga sve jače i brže želim skupit noge ali ti ih i dalje drziš raširite ispod koljena.................................... vrištim i mrdam sa guzom i glavom i stenjem samo te to više pali.......... primio si mi sise dok se nabijaš sada mogu s nogama mrdat.... kazem ti da me pustiš ti mi se samo smiješ i nabiješ ga sve jače i govoris mi ovo je sam početak.... vadiš ga van i počmeš udarat snjime po pici mislim da je gotovo sada i ja se ustajem a ti donosis vibrić i kuglice i za vezanje. NASTAVI! "Ne, ja ću započeti! Zamisli ovo, ti dođeš kod mene u kratkoj minici i ja te odmah s vratiju nokautiram..." "nokautiram...? šta ti je to?" "To ti je ono, ti se pojaviš u bijesnoj minici napaljena meni na vrata a ja te pogodim šakom u glavu. Ti se unesvjestiš i nakon toga te pristojno obučem i pošaljem doma. Kužiš?" "NEMA VEZE NISAM TO SKUŽIAL ALI ONO" "Pobjedila si, svaka čast, završit' ću tvoju porno priču!" Vežem ti lisicama ruke na leđima, uzimam konopac i vežem lisice kojima su vezane ruke oko struka, provlačim ti konopce iza koljena koja primičem do prsiju i potpuno te sputavam, ličiš na žabu, stavljam ti tenisku lopticu u usta i povez na oči. Nakon toga ti zabijam vibrator u pičku, ostavim ga da vibrira u njoj na maksimumu i strpam ti sve kuglice u šupak. Otiđem na kavu. Vratim se nakon 2-3 sata zadivljen činjenicom da durasel plus baterije toliko traju. Odlazim do frižidera, uzimam teglu feferona, polako vadim kuglicu po kuglicu iz tvog dupeta, vibrator i dalje radi. Ti potpuno utrnuta stenješ sa zaslinjenom teniskom lopticom u ustima dok ti ja trpam feferon po feferon u šupak, u jednom trenutku se počinješ grčiti i po izrazu tvog lica zaključujem da počinješ svršavati, nastavljam strastveno trpati feferone u tvoje dupe..., kad ono! Smiriš se, lice ti poprima blažen izraz. "Konačno si pošteno svršila" pomislim Primičem se tvom licu i shvatim da ne dišeš. "Fak!" Vadim jebenu lopticu iz ustiju, dajem ti umjetno disanje, masiram srce, vadim feferone iz šupka ali sve uzalud, ti ostaješ mrtva, hladna. Onda dolazi sranje. Kako se riješiti tijela? Odvlačim tvoje tijelo do kupaone i ubacujem ga u kadu. "Dali si nekom rekla gdje ideš? Prokleta kurvo!" mrmljam sebi u bradu Satarom ti odrubljujem glavu, krv i meso frca po cijeloj kupaoni, znojan sam od komadanja tijela, stavljam cijelu tvoju glavu u ekspres lonac na kuhanje, cilj mi je iskuhati glavu do te mjere dok se kosti ne počnu mrviti. Osim glave raskuhavam i ostale kosti, meso meljem i malo pomalo bacam u wc školju, puštam vodu i gledam kako tvoji posljednji ostaci odlaze u nepovrat. Na kraju zaključujem: "Jest da sam se nazajebavao i našljako oko ove kurve ali joj barem ne moram platit'!" Jebo dan kad sam si odlučio, po prvi put u životu, priuštiti prostitutku! pozdrav tvoj d. Smokva.com je priča koju sam napisao u korespodenciji sa jednom mladom damom na siteu koji funkcionira poput iskrice ali je orijentiran na seks. Nakon što sam joj završio priču više nikad se nije javila. Intervencija Maria Brkljačića na mojoj priči me podsjetila na moju intervenciju na njezinoj, čak mi se čini da je razina našeg nerazumjevanja na istoj ravni. ZATO I STOGA! BAKO POMOZI! TREBAM TE DA MI IZLEKTORIRAŠ PRIČE! LP. Šlagerpevač |
