Vitez najplemenitiji od sviju mi je podario priču "Vrzosova".
O, romantičaru veći od sviju,
O, briljantno barokni njegov je stil.
Pošto vitica njegovog pisma je nenadmašna ja mu zauzvrat vraćam priču na način kako je ja pišem, ko Konan
Barbarin (kako me svojedobno nazvao Nemanja a ja si sam dodah ovo Konan).
Dakle:
GUZO
Ime mu je bilo Ivica, a zvali su ga Guzo.
Za bivše juge je bio prvak u dizanju utega, nakon toga je završio na drugom odjelu Jankomirske bolnice "SVETI IVAN".
Proveo je skoro 20 godina na tom odjelu i naposljetku tamo i umro, predpostavljam da je prevalio tek četrdesetu.
Guzo je bio krupan tip dječijeg lica, koji se nije prao i vječito je pušio, prsti su mu bili potpuno crni od cigareta.
Govorio je kroz nos, najčešće su mu riječi bile:
"daaaj mi jeeednu cigaretuuu".
Sjedio bi ispred ordinacije šefa odjela i bacao čikove pred vrata.
Šef odjela je stalno pizdio zbog toga.
Guzo je mene zvao "prljavi hari", ja bih njega zvao "prljavi guzo" onda bi on na to meni odgovarao:
"neemoj me taako zvaatiii".
Dr. Sever mi je govorila, ako se neću pridržavati terapije, da ću postat imun na lijekove poput Guze.
Pritom je imala osmjeh brižne majke na licu.
Iako je Guzo bio "imun" na lijekove ipak su u njega lopatama trpali iste.
Guzina majka se pobrinula da ne izađe živ iz "SVETOG IVANA" navodno je plaćala njegovo liječenje.
Šef drugog odjela dr. Cvjetnić je isto tako umro.
Ne znam koji je od njih umro prije ali vjerovatno nisu više mogli živjeti jedan bez drugoga.
Konan Barbarin
Post je objavljen 13.02.2007. u 09:55 sati.