PRVI PUT KAD SAM SLETIO NA SILBU
Silba je otok u zadarskom arhipelagu smještena je izmedju Oliba i Premude.
Silba ima oblik osmice i u struku se nalazi selo rasprostrto od jedne do druge obale otoka.
Moja bivša ženica je tamo ljetovala od djetinjstva.
Pa tako i ja dođoh tamo.
Doplovili smo sa Marinom derutnim brodom sa dugom povješću (mogao bih napisati karticu teksta o tom brodu ali ne ću, ne da mi se) Brod je nekada išao na relaciji Venecija-Zadar ali danas ga Talijani ne puštaju u svoje more jer je u kurcu, tako da ide samo do Kopra. (brod je u međuvremenu isključen iz prometa)
Kakva god Marina bila s njom mi je najljepše doploviti do Silbe.
Silba je pješačka zona, nema automobila na otoku, čak je za vrijeme sezone zabranjeno voziti se biciklima.
Kad sam sišao s broda i stao na mul osjetio sam ko da se cijeli otok pomaknuo.
Riješili smo se jebene prtljage i brda klope koju samo vukli sa sobom, otišli smo do frenda Djedija cca 50god.
On je neka vrsta silbanjskog boema koji je od kuće u kojoj je živio napravio nešto sto bi se moglo usporediti sa skvotom.
Dolazili bi tamo njegovi frendovi i spavali u gomilama razasuti po kući.
Ušao sam sa ženom u dvor, dosli smo do vratiju otvorili ih i kroz kuhinjublagavaonu ušli u dnevnu sobu.
Za velikim stolom je sjedilo par ljudi i Djedi koji je glasno izgovorio sljedeće:
"Šta je!!, Došla si sa konjem" tako Djedi zove partnere svojih prijateljica.
Upoznali smo se i sjedosmo za stol.
Soba je bila životopisna i u biti uredjena sa svojevrsnim šarmom koji se prepoznava unatoč neredu koji je bio u njoj.
Na čelu stola je sjedio neki tip koji je umočio njušku u tanjur i jeo.
Djedi bi mu se svako malo sa svojim promuklim glasom obraćao:
"Šta je ronioc? Jesil štogod izronio?"
Tip je jeo brudet koji se tri dana kiselio na stolu, podigao je glavu i tad sam vidio da mu je jedno oko zastrto mrenom a drugo poklopljeno kapkom kroz koji se nazirala nekakva leća.
Bio je gotovo slijep, imao je vid kojih 5-10%.
I slijepac kaže sljedeće:
"Jel' ima još onog piva?".
Djedi mu reče:
"To što piješ nije pivo nego rakija!"
Ovaj otpi gutljaj iz čase koju je napipo na stolu i nastavi ronit.
Nakon nekog vremena slijepac ponovno pita:
"Jel ima još onog piva".
Dobio je isti odgovor.
Sljedeći put je pitao:
"Ima li jos tog vina?"
i svi za stolom, osim moje žene i mene, su uglas viknuli:
"Budalo piješ rakiju!"
Nakon toga je slijepac iskapio čašu, ustao i pao na ledja na jedno pedesetak boca posloženih uza zid.
Priskočili smo mu pomoć, razbio je desetak boca a njemu nije bilo ništa.
Nakon toga je krenuo u smjeru kuhinje, udario glavom o štok vratiju, pao u kuhinjiblagavaoni na pod, digao se i otišao na wc koji je bio uz kuhinjublagavaonu.
Moja žena je prestravljena pitala djedija:
"Tko je to?"
"Pa to je Duško!"
"Ja ga nikad prije nisam vidjela!"
"Pa normalno, kad je bio u zatvoru!"
Duško je završio u zatvoru zato što je ubo tetku nožem i zaklo joj psa!
Nakon što je izašao iz zatvora ponovno je ubo nožem istu tetku!
Tad su ga vratili u zatvor i nakon toga ga držali u ludnici neko vrijeme.
Dosao je kod Djedija sa punom vrecom Artana, Akinetona raznoraznih sedativa i ostalih lijepih lijekova.
Najćešće se urokavao sa nekom damom iz Rijeke koja se hvalila kako je sa Radetom Šerbedjiom imala višegodisnju romansu u vrijeme kad je on dolazio na Silbu.
Nagutali bi se Artana i ulili rakijom i sudarali se sa mocirama i padali naokolo, baš su bili slatki!
Žena je bila u šestom mjesecu trudnoće i imala smještaj organiziran kod frendice gdje za mene nije bilo mjesta.
Tako da sam se ja lijepo pridružio veseloj družini kod Djedija!
Lokali smo i duvali u ogromnim količinama i pripremali "PARADIGMATIČKI FESTIVAL NA SILBI?" ili "FESTIVAL PARADIGMATIČKIH ZBIVANJA" on je u Slobodnoj dalmaciji i inim lokalnim novinama bio uvrsten u kulturna zbivanja otoka Silbe.
U kuću su se slili čudaci svih mogućih vrsta, svi redom "umjetnici" koji se nisu uopće trijeznili niti se prestajali šlagirat.
Tri dana prije početka "festivala" su počeli uzurbane pripreme, košenje trave u dvorištu kuće gdje je trebalo biti gledalište, čisćenje brda smeća koje se nakupilo u dvorištu, postavljanja "rasvjete".
Sudarali su se pijani po dvorištu i čudo je bilo što se nitko nije ozbiljnije ozlijedio.
Na kraju niti su uspjeli nabaviti drink, za otvorenje niti kristal (plastične čase) i onda su organizatori, dragi moji prijatelji Zadrani, sjeli i plakali jer je bilo očigledno da ne mogu kurca napravit i da nije moguće da se "festival" održi.
Tada sam imao iskustava boravka u zatvorima i ludnicama ali to što sam tamo vidio, nisam vidio niti u jednoj ludnici u kojoj sam boravio, a bilo ih je, i kod nas i vani.
E, kako je lijepo bilo to leto provedeno sa tim "veselim društvancem", nisam sekunde bio trijezan!
U neko doba bih se probudio pijan jos od "juče" jer bi redovito nakon diska i pekare svratili do klupe sa koje se lijepo vidjelo trajektno pristanište i promatrali nesretnike koji bi odlazili s otoka i sretnike koji bi dolazili, usput pijuckajući rakiju, pelinkovac, vino iz rinfuze zapakirano u plastične boce.
Dan je izgledao otprilike ovako:
Kava u MiK-u, nakon toga malo pivice jer, bože moj, mora čovijek i nesto pojest za doručak!
Povratak u haus, nekakva kruta hrana plus pijuckanje i duvanje!
Povratak u MiK na pivicu, nakon toga kako bi dan odmicao bih prelazio na izvrstni maraskin pelinkovac
Nakon zatvaranja MiK-a, odlazili bi smo u "NU" birtija koja se otvarala poslije ponoci i radila do oko 4h ujutro
Ako bi mi se priplesalo, preskočio bih zidić koji je djelio "NU" i disko nevjerovatnog imena "No1"
Odlazak do pekare s paštetom u dzepu
Promatranje sretnika i nesretnika s prtljagom na pristaništu
I tako skoro svaki dan tri tjedna. Nekad bi smo uveče ostali u kući, pili i duvali!
U kući je bilo par slovenki.
Jedna od njih, lepa cura, je bila fascinirana mojim pijanim recitiranjima Ujevića i Cesarića.
Volim slovenke, s njima čovjek nema problema tipa, oš' ne'š, u biti kad te slovenka odluči pojebat, učinit će to htio ti to ili ne!
Nakon jedne moje recitatorske bravuroze, počela me je fiksirat, uspostavili smo "aj kontakt" i u dinamici oko stola smo se lukavo približili i sjeli jedno uz drugo.
Dodirivali smo se nožicama ispod stola i ježili se.
Otišao sam do sobe na katu i kad sam izlazio iz nje ona me dočekala na hodniku ispred sobe.
"Kako ćemo?"
"Tebi je jasna, situacija?"
"Ne mora nitko saznat'!"
"Ok"
I to je bilo to, dil is dan!
Poševili smo se pijani nakon povratka sa pristaništ, pored frenda koji je spavao u bračnom krevetu najveće spavaće sobe u kući.
Probudio se u jednom trenutku i rekao: "odite u kurac!" i izašao van.
Ja sam tesao a ona mi je šaputala na uho: "samo ti bodi!"
I ja sam bo!
Nakon toga je krenula pušit i govorila kako imam lep kurac,
ja sam zaspivao,
budio se
i na kraju se onesvjestio.
Mala pričica da bi se ovi jezikoznalci naslađivali.
Post je objavljen 13.02.2007. u 22:03 sati.