sjećanja: pogled s ove strane

27.02.2020.



samo što nije počelo



za pianinom Nataša
Lidija sa knjigom u ruci - što je sad na redu?



divno mjesto za odmor



a što bi NF drugo - pazi na Jina
Andrea i Takva slušaju



Lidija: zanimljive su ove dame s desna



bolji zalet, Decy, Križar i Gorkić



kamena čita svoju zadaću



Siniša
Pa baš je i Lastavica mogla doći...


HVALA SVIMA!
BILA JE TO PREDIVNA VEČER


fotografije su veće kad kliknete na njih!

život nije izvoz ruža

26.02.2020.


život nije izvoz ruža željenih boja
ružičasto kažeš
naočale nosiš
ja sve vidim crno
kako možeš misliti tako nešto
neugledna siva za nas nikad ni nije živa
sivila da ima
u životu ne bi bilo oseka i plima

noću vidim samo modrinu
srebro na grudima tvojim
riječima nikad ljubavi ne brojim
ne nameću se boje tako lako
pa makar ih i Shakespare nazivao svojim
miješanjem boja dobiva se ljubav
pretakanja
i nije šuplje u prazno
šupljoj glavi ostavi da kuka nad svojim životom
mi smo u drugome filmu
svaka ruža trnje ima
makni ruku
uhvati za cvijet i ljubav
sigurno se tako ništa ne gubi

mislima mojim nudiš li svjetlost
htjela si svjetlo
ne izokreći riječi
godišnja doba zato i jesu da čvrstoću misli provjerimo zimi
ljubav da provjetrimo u proljeću nekom
premda je jesen
kad zatvoriš vrata otvaraš prozor
I ljubav ponovo uđe
nijanse nam nikad nisu nosile sreću
ne brini
tu su leptiri
spominješ ih često
bez njih sreće kao da nema
padalice još lete
za slavlje palimo svijeće


bajke se samo šute

24.02.2020.



razmazit ću te
ako ti napišem pjesmu
razmazit ću te
ako ti zasviram i uspavam te
razmazit ću te
ako budem blizu tebe
možda ti i šapnem riječi ljubavne
ti ih kao ne voliš
nije ti u krvi
zašto onda ne možeš zaspati
moram ti riječi dati
tvoje su kažeš
znaš li da pretjeruješ
znam da očekuješ
ako te ne prepoznam u tvojim riječima
ne vrijedi
reći ćeš
govoriš o tome
aludiraš na tišinu koju očekuješ
nije priča
bajka je
one se samo šute
osmijehom se plaćaju

sretna luka

21.02.2020.

znam jednu luku radosti punu
u nju ne ulaze brodovi da tugu donesu
tuga ne kotvi ovdje kotve svoje
radost i veselje nudi se samo
tuga privid uvijek nosi i prkosi
vjetri vali pusti žali i smrika neka
mornar sam i luku sreće sam naš’o
ukotvih se s tobom da pođem
put bijelog svijeta
Sumatru sanjam i osmijeh tvoj na licu
kako su čudni zalasci sunca tamo daleko
kuda da krenem pitam se sada
iz mora jesam u kom sirene bajke nude
ponekad su one i za stvarne ljude
pođimo onda živimo bajku
pruži mi ruku tu tuge nema
kad stvoriš dom i sreća se smiješi

zamisli, prodaje se!

19.02.2020.

to je taj? ta?
evo ima i toga



samo 21,68 ?

Boris Simeoni i grupa autora - I ja imam post
I ja imam post5 stars4 stars3 stars2 stars1 star
Žanr Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Hrvatska književnost - Poligrafije. Aforizmi. Maksime
Izdavač Vlastita naklada
Prevoditelj -
Vrsta uveza Tvrdi
ISBN13 9789535863809
ISBN10 9535863800
Godina 2015
Broj stranica 448
Format 23,5 cm
Prodajna cijena (Odlično stanje) 21,68 Kn KUPI
Prva blogerska knjiga u Hrvatskoj.

ČITAM TE

18.02.2020.


čitam te
okrećem te tisuću puta
ulazim između korica
glumim viteza
ti to prihvaćaš vlažnih usana
sve je ionako vlažno pri usponu
knjiga prepuna uspomena i snova
glavno lice
sretni kraj
na prijestolju si kraljica
odavno tražena
još samo da perle pokupim
staklo dobiva na cijeni u tvome osmijehu
čitam te
okrećem te tisuću puta
sati zaboravljeni ostaju
izmeđ korica
sve je bezvremeno
još da pokupim oblutke
potražim po ne znam koji puta tvoju uvalu
ponovo ću ući

U SMIRAJU ŽIVOTA

13.02.2020.

U smiraju života
pribrajaš protekle ljepote
one druge pomićeš dalje od misli
misliš neće
baš zato pojave se gore ponad svega
pa se vratiš zaboravu
izvučeš misao pravu
živneš od ljepote
još pravo sunce
more
ne treba ti ništa više
sjećanjima život gradiš
od ljepote zastane ti dah
ne damo se
tu smo
nije još vrijeme
s one strane bit će
kad bude

komentar autorice fotografije:
.divotu si spleo riječima....:-)..
...fotka?!...pa naravno.....ja sam samo škljocnula na tren iz vječnosti...a sve je naše, ljudsko..

ONO O SLAPU

12.02.2020.

Kada se sniva
Ono moje i tvoje biva
I od kapi bit će rijeka
Tko zna što nas u njoj čeka
Nevažno za ljubav to je
Dok se ne sretnu oko i oko
Mislima na dvoje
I onda nema više možda
Jer možda već je bilo
Netko je nekom ponudio krilo
U naručju takvom ne postoji dilema
Jer zna se što oko oku sprema
Prepustiš se životnoj rijeci
A ti rijeko samo teci teci
Stigneš tako do mora
U beskraju plavog
Saznaš čari života pravog
Kako živjeti od oseke i plime
Kako složit životu prave rime

Maksimir

10.02.2020.



vani je vrijeme snježno

09.02.2020.


VANI JE VRIJEME SNIJEŽNO


zima se prišuljala tiho
kroz magleno jutro
upaljen kamin u tvojoj sobi
da ne nazebeš
zaželjeh grliti te nježno
grijanje riješili bi hitno
ma tko kaže da to nije bitno
a vani vrijeme sniježno
pahuljasta tišina bjelinom okovana
zovni me noć će brzo proći
tragovi duboko u nama
sjećanja na prave zime
gdje ni korak ne mogoh
bez sunca i topline
i onih priča od davnine
prošlo je to vrijeme bajki
nema više ni praporaca
ni sanjki
dobro da još vatra u kaminu gori
vani već bruje ralice sa soli
tko zna da l će jutrom trag bjeline biti
zagrli me nježno
grijmo se
vani je vrijeme snježno




o pjesmi

08.02.2020.

Kad pjesma sama poteče
upalimo svijeće
osmijeh na lice ide
rumenilo prirodno se pojavi
pameti više nema
srce nas bez pitanja ugnjavi
ne znam zašto onda
te bespotrebne riječi
možda zato
da nam savijest bude na čistu
riječima stvaramo pjesmu istu
rime pojave se uvijek
kad neodlučnost u nama vlada
I tada bez brige
nesvjesno kamen sa srca pada
srce počne da lupa
to je pravi život sada

pogodi kako

07.02.2020.





a ti pogodi kako se ljubav zgodi
ruke jedra more u mislima mojim
ne dozvoli noćas da o tome dvojim
želja se uvijek nakon svega rodi

vjetri mislima mojim bure donesu
tamo daleko iste rijeke teku
put pravi nađeš ispuni želju neku
oblaci bijeli sve nama prenesu

ostane li išta stvarno osim ruku
tome snu tamo daleko na sprudu
kad onda te misli rastrgane vuku

odabir pravi donosi često muku
ništa zaustavit neće želju ludu
nije da nije baš igre srce tuku

Otočkoj

05.02.2020.

suprotnost u smiraju godina
moje samoće teško se doima
tramuntana još uvijek u meni divlja
ne poimam ova četiri zida
sami smo riječ i ja
brige pritisle misli
e da mi je pučine u pogledu sada
ma kakva bila
tramuntana ostavlja na kraju pročišćeno nebo
svjetlo podne
vapor negdje na vidiku
onako u prolazu
zatvorenom tako krive mi misli lutaju
čekam da promijeni se vrijeme
u vali da lađe plutaju

nedohvatno negdje

04.02.2020.



ljubav uvijek jest.
ne znaš kako ali tu je
ne možeš joj pobjeći.
slučajni dodir
neviđeni osjećaji
da li je to ljubav
ne znamo.
nikad nema slučajnosti.
slučajnost je samo
da postoji slučajnost
ustvari davno negdje napisana
netko to gore vidi sve
mi smo samo igra leptira u našem svemiru
može to biti i naranča crvena
crvenija ne može biti
ja sam prije svega za nebo
plavo plavije u mom srcu samuje
kako su čudni ti putevi kojim prolazimo.
tramvajska pruga put u nadu izgubljenu.
tračnice koje se ne dodiruju.
bit će načina da se spoje tamo.
nedohvatno negdje nam je u mislima
pratimo trag.
ruke nam mostovi postanu
evo pitanja o početku.
o ljubavi i vremenu.
vrijeme izvan vremena.
samo naše trajanje i LJUBAV
tu je negdje.
znamo li mi nju.
ne vjerujem

ona je u nama i trajemo.

Mislima

01.02.2020.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>