život nije izvoz ruža željenih boja
ružičasto kažeš
naočale nosiš
ja sve vidim crno
kako možeš misliti tako nešto
neugledna siva za nas nikad ni nije živa
sivila da ima
u životu ne bi bilo oseka i plima

noću vidim samo modrinu
srebro na grudima tvojim
riječima nikad ljubavi ne brojim
ne nameću se boje tako lako
pa makar ih i Shakespare nazivao svojim
miješanjem boja dobiva se ljubav
pretakanja
i nije šuplje u prazno
šupljoj glavi ostavi da kuka nad svojim životom
mi smo u drugome filmu
svaka ruža trnje ima
makni ruku
uhvati za cvijet i ljubav
sigurno se tako ništa ne gubi

mislima mojim nudiš li svjetlost
htjela si svjetlo
ne izokreći riječi
godišnja doba zato i jesu da čvrstoću misli provjerimo zimi
ljubav da provjetrimo u proljeću nekom
premda je jesen
kad zatvoriš vrata otvaraš prozor
I ljubav ponovo uđe
nijanse nam nikad nisu nosile sreću
ne brini
tu su leptiri
spominješ ih često
bez njih sreće kao da nema
padalice još lete
za slavlje palimo svijeće