komentiraj (17) * ispiši * #
modrinu ti dočekam
modrinu ti dočekam
osmijeh otvorim
u sivo podne proljeće naći ne mogu
modrog leda na bacanje u kostima
nigdje sunca da me zagrije
i sve lijepo voda odnese
blud se izgubi u ludilu čežnje
ljepote se držati treba
poneki anđeo sna došeta uvijek
popravi priču
kao da i nisam
a jesam u maglenom danu
pored mene dodire si tražila
kao da i nisam
a jesam te volio
čokoladu nudio
daleko negdje osmijehe si skrivala
jutro sunčano obećavalo je
jednostavno nije te bilo
apoteka prošlost je nudila
čaj od koprive
sivo u žutim tonovima na ulazu
čokolada čarovnica čarolija
sivo blato obluci dalekih obala
zatvorila si vrata
na prozoru osmijeh je trajao
u noći
poslijepodne sjećanje je draškalo
komentiraj (18) * ispiši * #
Umirem polako
Umirem polako u ovom zimskom danu
Bezpredmetno je razloge prosipati
Ljubav postoji u bajkama i snovima
Godine bi još i mogle ali ljubav
Tko je to vidio
Samo lud bi pomislio
Iskapčam misao s fejsa – koje li gluposti
Iskapčam misao s bloga – koje li gluposti
Treba mi razgovora licem u lice
Bez blještavih stvarčica lajkova srdaca
to rade već i kumice s placa
izgubljeno vrijeme u danu ne računa se
čemu pjesme ljubavne
bajke su prešle u horore
tko bi sad ljubio snjeguljicu
igra prestolja ratovi zvijezda
zvjezdane staze
i zato umirem zbog izgubljenih snova
i ljubavi
ček
samo još jedan lajk
srce za pjesmu ljubavnu
komentiraj (15) * ispiši * #
Duhovi u Ludbregu
Krenuo sam iz Zagreba put Podravine vlakom, da obnovim podravske motive.
Bili su u sumaglici koju su dodatno uništavali pogledi na željezničke stanice I njihovu infrastrukturu.
Za HŽ rat očito nije završio, na doslovno svakoj stanici stoje WCei pokraj grade u raspadajućem stanju. Ružan pogled iz vlaka.
U Koprivnici presjedam I moram čekati sat vremena. Stanica je isto derutna bez otvorenog lokala koji je u raspadanju. Na sreću tu je odmah hotelčić Bijela kuća sa urednim sanitarijama.
Zamislite u ponudi imaju čak i ruski čaj, kojeg u Zagrebu ni svijećom ne možeš pronaći.
Nakon zagrijavanja krenuh dalje u avanturu.
Stiže vlak za Varaždin I pitam vlakovođu na kojoj stanici silazim. Četvrtoj, kaže. U vagonu je toplo iako je iz prošlosti daleke, prijeratne.
Magla svuda I opet ne vidim Podravinu.
Silazim na stanici kao jedan od troje putnika. E, sad treba put gradića petnaestak minuta. Pitam kuda I ispratitelj vlaka pokazuje mi smjer. Izađem na ulicu I dolazim do raskšća I više neznam kuda. Nigdje nikoga – grad duhova u subotu poslije podne. Dolazio sam u Ludbreg često po sučanom vremenu i sdruge strane. Nema crkvenoga tornja da se orjentiram. Ma gdje je taj centar svijeta? Konačno dolazi neki automobili i ja ga nasred ulice zaustavljam i pitam ljutitog vozača kuda da krenem. Pokazao je prstom i nastavio dalje.
Iza ugla konačno ugledah orjentir i zamislite, Mueller dućan, radi. E sad je sve lakše. Eto me odmah kod centra svijeta.
Sumaglica, a kasno poslije podne na prelasku u suton ne daje izgleda za dobre fotografije.
Vidim I neke novosti slave I svoju I našu olimpijku.
I ovdje duhovi samo što ne naiđu.
Nakon razgledavanja prošećem se do dvorca gdje ću dobiti Zbornik u kojem je moja pjesma.
Susrećem se s gospodinom Crnićem I suprugom koji me po dogovoru voze u Zagreb. To je već druga priča.
U njoj nema magle, vidljivost dobra, Ugodna vožnja. Vraćam se Zagrebe tebi!
komentiraj (12) * ispiši * #
komentiraj (7) * ispiši * #
Bilo jednom u nama
Da
bilo jednom u nama
Bila je nada zajedničkog života
Do kraja bez rastanka
Pokrenuti mislima u duši duboko
Držeć se za ruku dijelili smo svijet ovaj
Samo za nas
Nije nas ništa moglo omesti
I onda zlosluće jednoga dana
Najava puknuća životne veze
Pod vjetrom savijale se breze
Nebo nas nije pitalo ništa
Pojave se nenajavljeni rastanci
Kojom si to prugom otišla
Kojim smjerom
Nebeska cesta me prevari
I sad samo pamtim
Djelić duše srce mi miluje
Ostalo je samo ono
Čuvaj me
Zubato sunce u misli te donese
Znao sam
vidimo se
I tamo gdje nas nema
komentiraj (10) * ispiši * #
Moru ljubavi
Misli nad morem
Kako je mirno i tiho
Pomisliš
Da l misli uopće plove
Ogoljena grana
Vjetrovi prošlosti ostavili trag
Povijest njenu rado bih čuo
Što li sve prođe ovim morem
Čija putovanja pamti
Putujemo ovako ili onako
Nemire i oluje prikrivenim mirom
Osmijehom prevarimo
Mir u nama je
Znam
Hvala!
komentiraj (13) * ispiši * #
komentiraj (25) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
Vesna! još i ovo
fotografija Marija Miloševic.večeras snimljeno
U večeri sjete evo sunčeve palete
Razdragano more mreže sjećanja plete
Možda ti tamo duša već na jugu
U mislima Slave razgovor vodiš
Sjećam se ti s nama kod Rovinja brodiš
Smijeh tvoj I nasmijana Oka
U sjećanju mi osta tog prelijepog dana
I večeras dok palim svijeću
Tužne misli me salijeću
Pričat ćemo sutra plakat neću
U ruci mi knjiga bezbrižnog ljeta
I ono samo e da sam znao
komentiraj (8) * ispiši * #
Nepovratno
snovi bijahu na svome počelu
najava ljepote
čežnje daleke
ispunjenja stvarnost
pa nisu nam ni trebali
uz svjetlost Sunca
bili smo mi i proljeće
život zelene livade
cvjetne aleje ležaj nam prostirale
ruke rukama darovale
srebro nudile
a gle
vrijeme nam na kraju samo snove ostavilo
jesi li ili nisi
svejedno je
snovi su tu sjećanje
nadahnjuju
nema više možda
sve je tako nepovratno
snovi
glas i šapat
poljubac vječnosti
VESNA
Kolodvore srca napustila si
Jasna Poljana te dočekala
Čeka ona i nas jednoga dana
Ti si nešto požurila
Nedavno smo se poljubili
Kako si?
Nije bilo naznake
Ostaju mi samo sjećanja
Boje zeleno žuto crveno
I osmijeh vedre plavuše
Vremenu uprkos čekaj nas
Kavu ćemo popiti kad tad
I čakule će biti i smijeha
U srcu ostaješ
komentiraj (8) * ispiši * #
komentiraj (10) * ispiši * #
Tražim
Baš i kad bi se sanjati tako moglo
teško bih se bespuću predao
dok nade još ima
još poneki korak do kraja
onako da sretno prođe
ima li toga gdje sve je varka
snovi napuste me brzo
nisam ja za ovo doba
nizašto trzam skačem noću
ne volim samoću
ružne snove samo snivam
ne mogu od briga da morem plivam
u ovom životu punom ljepote
dogode se često ružne stvari
kao da nitko za njih ne mari
koliko još koraka ne pitam
u beznađu ovom samo ljubav tražim
komentiraj (12) * ispiši * #
I PRIČI KONAC DOĐE
Kad Riječ od Boga krenula
Sve gotovo bijaše u tim danima
I čovjek i Eva i sve oko njih
I život je krenuo
Tko bi rekao
Danas u nama tih tragova ima
Sada na svjetlu prošarano nebo
Kraju svom se bliži
Tamo negdje blizu počela
U tome vrtu zmija bi rat počela
A mi ljudi nemoćno šutimo
Ma nismo mutanti
Ne treba nam bajka
Samo smo u ovom raju varka
Pričinja se život sjajni
U prividu skončat ćemo tiho
Pruži mi ruku bliže mi dođi
Zagrli me jače najjače
komentiraj (6) * ispiši * #
kad nas više ne bude
kad nas više ne bude
kad od nas trava morska postane
lebdjet će na mjestu trag zaljubljenih srdaca
netko će i ovdje
čujem već kako koraca
netko će i ovdje
ponovljenu povijest raspredati
okamine naših ljubavi tragovi će biti
kad nas više ne bude
u travi mekoj neki novi ljudi zagrljeni bit će
i sve opet na početku prema kraju hiti
komentiraj (8) * ispiši * #
onako
Lako je onako usput
Napisati riječ dvije
Nikog nema ovdje
Da se glasno smije
U tišini dalekih mora
Čudnih otoka nekih
Romon kiša dozivaš
Usred šljunčanih dvora
Harmonija šljunka i neba
Uz šumove bure i juga
Na krestama valova bijelih
Trenutak lijepi zaželim
Jutro dočekaj uz more
Stižem vlakom do zore
komentiraj (13) * ispiši * #
sve je u dodiru
kad u sitne sate pišeš kažeš
ja bih radije krenuo igrom života
onom taktilnom
sve je u dodiru znaj
žaliti za izgubljenim neizgledno
prema jutru postaje
samovati upitno je
godine zanemariš
mladosti se vratiš bez Striborove ponude
u ovim godinama samoću željama ispuni
dodirima snove zamijeni
jutra će biti svježa na pogled
a toplina kraj tebe taktilne
ispunit će jutrenje
zaboravljamo
tlapnje sreću ne donose
što je tu je
grijmo se u ljubavi
komentiraj (12) * ispiši * #
2020
Anđeli nam čuvali jutra
Uvijek čekamo ono sutra
Još jedan dan je ovdje oj živote
Držmo se vijekivječne ljepote
Godine navijek dobitak nam nose
Desetka nova iznenađenja nam sprema
Za nas to nije nikakva dilema
Odabiri uvijek iste ljubavi nam nose
Skrivale se one u očima i kosi
Ovaj život samo nek nas nosi
Naša se ljubav u srcima skriva
Brojat ćemo da zajedno u sreći
Nitko od nas neće biti veći
Anđeli naši do vječnosti nas nose
komentiraj (10) * ispiši * #
