Nepovratno
snovi bijahu na svome počelu
najava ljepote
čežnje daleke
ispunjenja stvarnost
pa nisu nam ni trebali
uz svjetlost Sunca
bili smo mi i proljeće
život zelene livade
cvjetne aleje ležaj nam prostirale
ruke rukama darovale
srebro nudile
a gle
vrijeme nam na kraju samo snove ostavilo
jesi li ili nisi
svejedno je
snovi su tu sjećanje
nadahnjuju
nema više možda
sve je tako nepovratno
snovi
glas i šapat
poljubac vječnosti
VESNA
Kolodvore srca napustila si
Jasna Poljana te dočekala
Čeka ona i nas jednoga dana
Ti si nešto požurila
Nedavno smo se poljubili
Kako si?
Nije bilo naznake
Ostaju mi samo sjećanja
Boje zeleno žuto crveno
I osmijeh vedre plavuše
Vremenu uprkos čekaj nas
Kavu ćemo popiti kad tad
I čakule će biti i smijeha
U srcu ostaješ
komentiraj (8) * ispiši * #