Kad pjesma sama poteče
upalimo svijeće
osmijeh na lice ide
rumenilo prirodno se pojavi
pameti više nema
srce nas bez pitanja ugnjavi
ne znam zašto onda
te bespotrebne riječi
možda zato
da nam savijest bude na čistu
riječima stvaramo pjesmu istu
rime pojave se uvijek
kad neodlučnost u nama vlada
I tada bez brige
nesvjesno kamen sa srca pada
srce počne da lupa
to je pravi život sada