U smiraju života
pribrajaš protekle ljepote
one druge pomićeš dalje od misli
misliš neće
baš zato pojave se gore ponad svega
pa se vratiš zaboravu
izvučeš misao pravu
živneš od ljepote
još pravo sunce
more
ne treba ti ništa više
sjećanjima život gradiš
od ljepote zastane ti dah
ne damo se
tu smo
nije još vrijeme
s one strane bit će
kad bude

komentar autorice fotografije:
.divotu si spleo riječima....:-)..
...fotka?!...pa naravno.....ja sam samo škljocnula na tren iz vječnosti...a sve je naše, ljudsko..