znam jednu luku radosti punu
u nju ne ulaze brodovi da tugu donesu
tuga ne kotvi ovdje kotve svoje
radost i veselje nudi se samo
tuga privid uvijek nosi i prkosi
vjetri vali pusti žali i smrika neka
mornar sam i luku sreće sam naš’o
ukotvih se s tobom da pođem
put bijelog svijeta
Sumatru sanjam i osmijeh tvoj na licu
kako su čudni zalasci sunca tamo daleko
kuda da krenem pitam se sada
iz mora jesam u kom sirene bajke nude
ponekad su one i za stvarne ljude
pođimo onda živimo bajku
pruži mi ruku tu tuge nema
kad stvoriš dom i sreća se smiješi