Otočkoj
suprotnost u smiraju godina
moje samoće teško se doima
tramuntana još uvijek u meni divlja
ne poimam ova četiri zida
sami smo riječ i ja
brige pritisle misli
e da mi je pučine u pogledu sada
ma kakva bila
tramuntana ostavlja na kraju pročišćeno nebo
svjetlo podne
vapor negdje na vidiku
onako u prolazu
zatvorenom tako krive mi misli lutaju
čekam da promijeni se vrijeme
u vali da lađe plutaju
komentiraj (16) * ispiši * #