u znak sjećanja
za život koncert vrijedi
i lijepa ugodna večer
uz dva klavira (dvojac lijepo svira)
i Zagrebačku filharmoniju
najpoznatiji dio iz koncerta večerašnjeg
je zasigurno Labud



i, naravno, Amerikanac u Parizu

ljubav uvijek jest.
ne znaš kako, ali jest tu je
ne možeš joj pobjeći.
slučajni dodir neviđeni osjećaji
da li je to ljubav
ne znamo.
nikad nema slučajnosti.
slučajnost je samo da postoji slučajnost
ustvari davno negdje napisana
netko to gore vidi sve
mi smo samo igra leptira u našem svemiru
može to biti i naranča crvena
crvenija ne može biti
Ja sam prije svega za nebo
plavo plavije u mom srcu samuje
kako su čudni ti putevi kojim prolazimo.
tramvajska pruga put u nadu izgubljenu.
tračnice koje se ne dodiruju.
bit će načina da se spoje tamo.
nedohvatno negdje nam je u mislima
pratimo trag.
ruke nam mostovi postanu
evo pitanja o početku.
o ljubavi i vremenu.
vrijeme izvan vremena.
samo naše trajanje i LJUBAV
tu je negdje.
znamo li mi nju.
ne vjerujem

ona je u nama i trajemo.

Ma kad razmislim baš
Što mi je to trebalo
Ta milovanja
A tako je bila mekana
Svilena joj koža
Meso rumeno
Baš to mi je potrebno
Plačem pomalo
Kupam je uranjam s njom
Ma predivna je zaista
Jedva čekam da započnemo
Nešto još da dodam
Samo da je dotaknem
Još jednom VOLIM JE
Ma predivna je i tako mlada
Stigla je jučer sa Krka
Još malo samo malo
Nježno s njom treba
Jer to je janjetina lešo

1600 postova i 50 u otpadu
možda ga i zamijete

jutro
daljine neizmjerne
sjećanje
riječi u mislima
obrisi znani
pišemo se
razgovor uz kavu
voliš li još onu modru
čistu kao suza
vjeruješ li bajkama sirene morske
poznajemo se nismo od jučer
ljubavni metar
otkucaji srca
nisi znala igru iz početka
početak drhtaj ruke
kava u ruci namreškana
daljine morske zovu
sjeta ili glazba proljeća
vrijeme pješćani sat zapravo
curi neko sjećanje nije lagano
pjesma i željeznica
Bajaga daljine
votka ili rakija
početak me ponovo pokreće
nisam sat da mjerim vrijeme
moji koraci ljubav broje
kava u tvojoj ruci
poruka
ponuđen počašćen
nije vrijeme naše

u plavo vjerovati treba
ne daj da te slomi što iza grebena vreba
budi jaka, ustraj
nije ti baš kao nekima sve dano
ti na kraju znaš i sama
tamo gdje je tama
svjetlost koprenu svoju skriva
budi tako čvrsta i živa

što je to bol
ima je posvud u nama
nije važno
ovdje smo
ni obala
ni stina
nije nam kriva

vidjet će se kad vrijeme prođe
olujno more ili plava plima
svega toga u tebi ima
leptiri zaborav nose
život i onako nosi što nosi
u plavo vjerovati treba

)

Kapetana na brodu nikada bilo nije
Kapetanica plovidbu određivala
Živjeti zapravo branila
Zabranama dušu hranila
Zazivala kišu pjesmama dodolskim
Riječi riječi riječi ( kaže nisu joj trebale)
Ma koje su to bile u more se prolile
Još samo zlo i gore da se dogovore
Negdje daleko već nalazi novo more
Mornar noć s njom je prespav*o
Bijelih ruža na pregršt se nadav*o
I sad putovanja stižu albumi
Slike slike slike pjesme ljubavne
Prevtrljivog li srca nigdje takvog nećeš
Kapetana na brodu nikada bilo nije

ružna ljubav
postoji li?
postoji ako ONA kaže.
a zaboravi da je ružna ljubav ona
za koju na početku pripremiš ladicu
znaš da će tamo završiti jer zato je i počela
ružna je ljubav s predumišljanjem
ružna je ljubav danima je razvlačiti po postovima
ružna je ljubav kad komentatori
znaju o čemu se radi i sudjeluju u tome
ružna je ljubav kad se raspravlja o zajedljivoj ljubavi
ružna je ljubav kad se laže o rođendanu
ružna je ljubav kad se gol hoda po Facebooku i blogu
a ljubav ni kriva ni dužna (možda pomalo tužna)
ružna je ljubav kad te se stide od početka
ružna je ljubav kad u restoranu nešto značiš
dovedeš svog dragog i stidiš ga se
dušobrižnika ima na ovome svijetu
podrške naravno
pa onda udri ljubav na veselje
ružna je ljubav
kad si kukavica doći razgovarati oči u oči
ružna je ljubav kad ne zašutiš o ljubavi
SVE U SVEMU NEMA RUŽNE LJUBAVI
Ima samo LJUBAV koja traje
Za one koji ne znaju što je
OPROSTI i VOLIM TE
ne postoji ljubav
niti će je ikad biti



Ima i ružnih ostvarenih ljubavi, koje obuku odijelo kakvo nismo očekivali i pretvore se u svoju suprotnost...ne želim ti da se uvjeriš. (by Valcer)
za ružnu je ljubav potrebno da se nađu dva monstruma
ja ne vidim ni jednog - ja u ljubav vjerujem

nije me voljela
voljela je samo BLOG I FACEBOOK

trenutno sam u trci za novcem
da gospođi koja tvrdi da je dama
a naziva me NETKO tko joj je bio drag
dokažem da ljubav nije LOVA


što nam je ovo trebalo
ljubav koje nema
jedno za drugim trčimo
ne daj da pobjegne
drž je milena
riječi su nam i te kako trebale
ne bi nas pomutnje vrebale

što pogled riješiti treba pitam se često
onda ti ponudiš komadić neba vješto
okom nasmiješ me tada kuda ćeš više
možda i prestanu ove sumorne kiše

Bacila je bijele ruže
Drugi dan je ljubav bacila
Tuga je prozore prekrila
Previše je riječi u pismo stavila
Mornar dotle luku gradio
Pismo u moru nestalo
Bacila je bijele ruže
U ljubav vjerovala nije
Starosti se prepala
Kamo da se sakrije
Ne volim te dokaži molim te
Nemoguća misija
Lanci ljubavi nikad težinu nisu nosili
U oku tvom si nešto sakrila
Ruku si mi pružila
Mjesečina i naš san
Ljubav riječi ne treba

Poeziju duše ne možeš kupiti!
Rekao je i otišao da se ne vrati.
Nije vjerovala da je to moguće.
Što on to priča? Mislila je da je zaljubljen,
da joj cvijeće nije polao tek tako,
a zaboravila da ga je debelo iskoristila.
Voljela ga je, na svoj čudno zajedliv način.
oduvijek su upadali u sukobe.
no sad nije mogla protumačiti što se dogodilo.
Nestao je kroz vrata, iz njenog života.
nije odgovorio na ponuđeni sukob.
Jednostavno se povukao. I ne javlja se sad.
Kako da ga vrati? Rekao je priznajem samo
dvije riječi: TREBAM TE. Ne mora on pojašnjavati
kako je treba, znala je, voli je i treba.
Ona je ta koja je sada na redu. Kako da
prijeđe tu crtu, a zna da je mora prijeći?
Po prvi puta se našla u klopci.
Ako pokaže da ga treba neće više imati
upliva u događanja. Neće više moći započinjati
sukobe zbog toga što je prije pogledavao onu
koju ne može smisliti. I kud baš nju da pogleda?
Njen ponos joj to ne dozvoljava.

Ipak, nedostaju joj ponoćne pjesme utipkane
u mobitel za jutarnje buđenje. Ponekad i na
njih nije odgovarala. Samo da ga naljuti i rastuži.
On je to stoički podnosio. Pravio se nevješt.
Ljutilo ju je to. Morala mu odmah zajedljivo
napomenuti da joj nije komentirao, da neće
više to trpjeti, da mu neće pomoći kod editiranja,
a onda se on morao izvlačiti i opravdavati,
a ona se smijala kako ga prešla.
Sad nema toga i trebala bi biti mirna.
Nije baš mirna. Sad se već i ljuti.
I zna da će morati popustiti, ali kako?
Da ne ispadne baš...
I došla je na ideju.
Kako se toga nije dosjetila STIŽEM
napisala je i poslala poruku.
nije odgovorio. Nije bitno.
Napisala je još jednu.
PRIPREMI VEČERU ZA SUTRA
Odgovor je stigao u trenu.
DOBRO, MILENA!
Možda i nije bilo uzalud.
Njena duša čekala je njegovu.