pomislim
pomislim
sada spava i mjesečina joj pripovijeda
srebro sobom prosipa
na grudima se zadržava
sonata najljepša
otkucaji sata starinskog
ponoć najdulje odzvanja
prozor željeznica svjetla grada
farovi u prolazu
sanjaš li me
sonatu samo tebi ostavljam
klavir
tako to počinje
okrećeš se u snovima
polako i tiho dodirujem te
znam da me očekuješ
a koprene vjetrom nošene
tvojim tijelom igru igraju
gledam te vidim te
ruka put pronalazi
kako si topla
podatna u snovima
da li da te probudim
nisam još siguran
spavaj ti
u snovima te očekujem
komentiraj (11) * ispiši * #
