Ljubav nije leptir
pribadačom da je pribiješ
sačuvaš za sutra
ljubav nije nije plavo nebo
u kutiju da ga zatvoriš
plava je da plavije ne može
kako da je čuvamo
ima i krila i boju
i traje u srcu


_________________________________________by Tixi

Prekidam ti san
ljubim te
grliš me snena
mekoću daruješ
postoji li nešto ljepše



Na tragu ljubavi ruke
Tišna noći osmijeh jedan
Radost cvijeća



Riječ je kao i sve druge
U njoj ima radosti i tuge
I dok čovjek sve to shvati
Počesto i predugo pati
Znaš li da ljubav to je
Ne opstoji bez nas dvoje

u vremenu
sam ili bez
svejedno je
dok jedno nije
drugi se smije
ne nije sve jedno
nije sve dvoje
dvojba ostaje
u gradu
i jutros
i jučer
sam ili bez
ti ili ja
ti i ja
dvoje
u vremenu

Vremenski je putnik
Vrijeme pitao
Odskitao

Izgubljen tako
Pohvalu tražio
Gazio

Vremenski je putnik
Ljubopitljiv
Previše pitao

Vrijeme pokazuje
Ljubav
Ne prepoznaje

Gdje je onda
Pitam se
Putnik vremenski

U dalekoj zemlji nekoj gdje su zvijezde sjale svake noći živio je princ Šutljivko.
Nikada nije govorio i to nikoga nije brinulo jer svirao je na violini tako da riječi
nisu bile potrebne. Glazbom je iskazivao svoje osjećaje i znao razgovarati.
Naravno, dvorani su morali naučiti određene tonove koji su nešto i značili.
Tako su se s princom sporazumijevali bez problema.A znao je on pustiti mašti
na volju i tada bi se čuli predivni zvuci koji su uvijek imali pažljive slušače.


_________________________________________by Boris3hr

A tamo daleko iza gora i dolina živjela je u Čudesnoj šumi Crnokosa princeza,
buduća vladarica noći i voljela je plesati. Kad je došlo vrijeme za udaju trebalo
je odabrati pravoga. Princeza je rekla ocu da princ ne mora biti baš plesač, jer
za nju boljega plesača na svijetu nema. Ona je sama sebi dovoljna. Glavno je
da zna korake, a ona će ga dalje naučiti. Morat će je nečim zadiviti, a on
neka odluči čime. I tako danima kroz dvor prolazili prinčevi, naočiti, prekrasni,
jedan ljepši od drugoga. Neki su recitirali, neki pjevali, neki pričali bezobrazne
šale, ali princezu ništa nije zadovoljilo. Samo je odmahivala rukom. Otac se
već zabrinuo. Tko će vladati s princezom u Čudesnoj šumi. Već su bili pomalo
svi zabrinuti. Kad jedne večeri stiže princ Šutljivko s veselom pratnjom u
zlatnoj kočiji. Princezi se odmah svidio crnkosi mladić koji je imao neku kutiju
pod rukom. Onako iz daleka nije mogla odrediti što je to. Kad su se približili
dvorcu vidjela je da princ otvara kutiju i vadi violinu.
-Što će mu to? Zar me time misli zadiviti? pitala se.
Princ je zasvirao onako kako je samo on znao. U dvoru su svi zastali i utihnuli.
Nitko ni dašak nije pustio, a princ je svirao i svirao kao da nikada neće
prestati. Princeza je ustala i zaplesala svoj čudesni ples. Bila je presretna.
Konačno se pojavio onaj koji je znao kako doći do njena srca.

Princ je bio oduševljen njenim plesom i prvi puta progovorio. Izgovorio je riječ
HVALA za predivan ples, a princeza mu je odgovorila HVALA za predivnu
svirku. Od onda kad te netko zadivi, ispuni ljepotom izgovara se riječ HVALA.

Što je dalje bilo priča se i danas kad se na nebu pojave zvijezde.

Bilo jedno tužno doba, svijetom zavladala tuga. Ne zna se kako. Znam samo
da je to bilo kad je iz Radosne zemlje nestao kapetan Nicola. A bili su tako
sretni dani.

Pa da započnemo priču od početka. Počelo je onomad kad se pojavio u
Radosnoj zemlji kapetan Nicola niotkuda. Nitko nije znao kako i kada, ali
bio je tu i princeza mlada. Princeza Latica vladala Radosnom zemljom i tugu
pažljivo prikrivala osmijehom. U njenom društvu svi su radosni i veseli.
Uspjela je da sve uvjeri u radost i igru. U veselim danima narod je dobivao
sladoled i pjevalo se i plesalo dan i noć. Princeza je s kapetanom zaboravila
na sve i bila je zaista sretna i presretna. Kapetan ju je vozio u nepoznate
zemlje i pokazivao je kao najljepšu i njemu najdražu osobu na svijetu. No
jednoga dana nestao je kapetan i nitko nije znao što se dogodilo. Gdje je
nestao. Princeza je od tuge zaboravila na veselje. Nadvili se sivi oblaci nad
zemlju. Sladoleda je nestalo, ples i igra prestali. Svatko je žurio kući da upali
svjetlo jer u sivome danu se baš nije mnogo vidjelo.





Čulo se da je kapetan otišao tražiti Plavo more da u Radosnu zemlju donese
plavetnilo i radost življenja. Princeza je tugovala i začudo, plakala. Ona koja
nikad ne plače stvorila je oko dvorca niz slanih jezera. Zamislite suze su slane.
Niste to znali, vidite, ja znam.

Kapetan je naišao na Bijelo more, a legenda kaže tko dovede u to more
princezu zeleno smeđih očiju da se okupa sve će biti plavo i radost će
zavladati svijetom. Kapetan je volio princezu više od ičega na svijetu, samo
ona mu nije vjerovala. Tvrdila je da nema tuge na ovome svijetu i da ljudi koji
su tužni ne mogu i ne smiju živjeti u njenom dvorcu. A kapetan je bio iz Tužne
zemlje i ponekad je plakao kad bi se sjetio da ne može pomoći da radost
stigne u njegovu zemlju.

I sada, kada je otkrio, kako da ovaj svijet postane sretan, odlučio je vratiti se
princezi Latici i s njom otputovati na Bijelo more. Uzeo je veliki buket crvenih
ruža. Zamislite bilo ih je 703. Princeza je obožavala taj broj i tvrdila da joj on
donosi sreću. Kad je vidjela toliko ruža oprostila je kapetanu njegovu tugu.
Nicola je pak odlučio da više neće plakati ako svijetom zavlada plavetnilo i
prava sreća. Obečao je princezi da će se promijeniti. Princeza Latica je
odlučila da više nikoga neće tjerati da bude sretan. Neka svatko živi onako
kako može i umije.

Popela se na brod i krenuše put Tužne zemlje i bijeloga mora. Trebali su
proći 703 milje da stignu tamo. Ma što je to bilo za iskusnoga morskog vuka.
Noćima su bili naslonjeni na ogradu broda i iščekivali bijelo more. Jednoga
dana sivo je postajalo sve svjetlije. I konačno stigoše. Princeza Latica odmah
skoči i umije se. Njene zelenosmeđe oči puste čudnu svjetlost. Njen osmijeh,
poznat jedino kapetanu, postao je tako sretan da je kapetan znao da dolaze
velike promjene. More je postalo plavo. Nebo se zaplavilo i pojavilo se Sunce
i radost je zavladala svijetom.

Priču su mi ispričali kapetan Nicola i princeza Latica.

Naspavaj se noći
Srcu mir ponudi
Na tom svijetu
Samo neki čudni ljudi
Čudna mora tamo negdje iza gora
Vlakovi prema jugu i zapadu
Putovanja snjegovi
Stanice čekanja sretanja
Na prozorima kolodvora srca
Stanice kao stranice
Dnevnik i nema sjećanja
Trajemo
Dijelimo
Naspavaj se noći
Srcu mir ponudi
Peroni srca u pokretu
Čekanja pjesme ljubavi
Nema daljina
Osmijeh ruke
Kolodvori srca koji peron
Nevažno
Daljine u snijegu
Toplina doma pričanja
Ovdje smo živimo

zapravo volim te
ujutro kad te nema
kad si kilometrima daleka
ne volim te

zapravo zašto
kad volim te
ujutro
i kad te ima
i nema
volim te
kad si kilometrima daleka
zaista volim te

dogovorimo se
ljubimo se
i kad jesmo
i kad nismo
postoje misli
tako lijepo poredane
ladice i fioke odlepršale
stazama leptira
ključevi na jelkama božićnim
zbirku popunili
dani otvorenih vrata
pitanje je samo
kako kada ljubiti
uvijek

volim da te volim
stih tvoj imam
oduvijek plešem na žici
ulovi me poljubi me

vrati mi moje poljupce
perpetuum mobile
kreće se
u početku kraj naručujem
za uzvrat
koraci naši
i mjesto susreta
počinjemo
samo tren
volim te
kad voliš me
ajmo zajedno
nema promašaja

Kad počnu godine samoće
Godine zatvorenih škura
Ljeta zatvorenih vrata
Skriveno srce i pogled
Tamo negdje život
Tajna
Kad počnu godine samoće
Crna mačka
Privid ili stvarnost
Događa se
Stepenice u nigdje
Nema nas nema te
Ljeto ovdje negdje drugdje
Bijelo prekrilo plavo

Da zvale su se Ružica,Tim, Tom, Šarko, Kira, i da ne nabrajam.
Mačka uvijek draga prevarantica, uostalom i psi te znaju iskoristiti.
Punica je bila, uvjetno rečeno, ljubitelj mačaka.
Mačka je uvijek bila sredstvo za zapošljavanje okoline.
Od nabavke hrane za nju(za mačku) pa i za punicu
pa je tako i naš jelovnik bio mesno kvalitetan.
Mesar je nabavljao uvijek kvalitetnu teletinu,
a mačak dobivao bubrege i ostale fuj stvari
i tako do veterinara...Svaki mačak bi stigao s nekog ljetovanja
u Milni i ostao godinama u familiji. Prvi dolazak u Zagreb
pa kastracija pa debljanje i pomalo divljak u stanu.
Prvih godina bi oni jurcali i skakali do stropa,a kasnije bi se
lijeno protezali. Posljednji je bio Tim taj me je dobrano
zaposlio. Zadnjih pola godine njegova života smo išli svaki
drugi dan na tiskanje analnih kesica na Fakultet.
Ja sam uz sve poslove imao zadatak voziti ljubimca od
trinaestak kila. Pravi merzer. Prvo osam kilometara kroz grad
pa tri na Faks pa natrag i kući ili u školu kako god okreneš
još osam. Punašno stvorenje je znalo da dolazim, čim bih stao
pred zgradu, odmah je bio negdje dobro skriven. Tako smo se mi
igrali skrivača ja puzao po stanu i lovio ga. Hvatao sam ga stručno
za šiju da me ne ogrebe. I pravac auto u kojem se, naravno,
odmah skrivao. Kod faksa bih ga morao izvlačiti i nositi na tretman.
Po tretmanu nisam imao problema elegantno bi se izvalio
na sjedalici kao da ništa nije ni bilo. Na prvom semaforu bi mi
skočio na desno rame (a joj) i tako bismo se vozili do kuće.
Kad ga je konačno trebalo uspavati tu me nisu dobili to sam
pustio pašancu da sredi ne bih zaista mogao još to.

by Boris3hr
Kyra

Prije sedam godina unuka je dovukla neku prljavu macicu koja je
ostala u Milni izbacili je Francuzi na obalu. Prvo ju je morala vratiti
gdje ju je našla, ali drugi dan me obrlatila, i sad kupanje i čišćenje
stvorenja da bude civilizirano.47 buha sam uspio na toj maloj
istrijebiti. Frontlain je genijalna stvar. I oprana maca je to poslijepodne
zasjala u punome sjaju.

by Boris3hr
Rea

Rea baš nije bila zadovoljna,ali je pazila
da ne bi možda pala s balkona,obavještavala me odmah kad je bilo
opasno a maca se igrala iz,zahvalnosti valjda,njenim repom.
Ta je maca sada šefica u kćerkinoj zbirci (ima ih još četiri).


by Boris3hr
gospar Buba


Jedan vragoljan je stigao s Anamarijom avionom iz Dubrovnika
(šverckomerc) u torbi. Gospar uličar se dobro snašao ali je u susjedstvu
progutao otrov i jadan stradao.
Sada mace ne smiju van,ali ni Tiha ne smije k njima u goste čeka
uvijek u autu.
Bio je još jedan milnarski Mrvica bijel ko snijeg plavih očiju (pokupio
ga ja) plakao je tri dana u grmlju pa sam se smilovao.
Uzeo ga sinov prijatelj, a onda nam je tata veterinar rekao da je to
slijepi mačak (plave oči) a kretao se kao da vidi.
Jadnika je auto pregazio.

na istoku
nije ponekad
uvijek na istoku
sivilo i sumaglica
trag sunca u nadiranju
i boje boje boje
obasjano plavetnilo
negdje tamo kod Dubrovnika
na brdu s Korčule
zore kod svetoga Vlaha
Onofrijeve česme
jutra prerana u Splitu
šetnje u praskozorje
Baće i kava u luci
trajekt za Supetar
jutra u Beogradu
hram svetoga Save
plavo plavije
buđenja u Zagrebu
odsjaj prvog sunca u sobi
gdje smo to
kada smo probdjeli
a jesmo
i ljepota
samo u očima
u mislima
sjećanju



na zapadu
nije ponekad
uvijek na zapadu
boje nenadmašne
more, jezero i odsjaj
kovitlanje oblaka u purpurnoj igri
traženje istine na krvavome nebu
trenutak sjene uzbuđenih ptica
krik prije sutona
igra boja jeseni
igra boja zime
trag sunca na staklima
i onda proljeće ljeto
smiraj dana
tišina
a ljepota
samo u očima
u mislima
sjećanju

Bez igara nikada i nismo
Voli me ne voli igra od pamtivijeka
Koliko je cvjetova samo stradalo
Ti svaki puta se izvučeš
drzneš se pričati o ljubavi
ima li u tomu neke odgovornosti
u dvorištu na ulici
ne otvaraš vrata gubiš ključeve
a što je ljubav
igra perli u tvojim rukama
prstenje broševi uspomene
I ponešto krnjih pjesama
Izgubljeno srce bez srca zapravo
Čitam te čitam tvoje ljubavi
Nalazim se u svakoj kraj prepoznajem
U mome srcu nema preturbacija
Zna se gdje je klijetka gdje je pretklijetka
Ljubav struji krvotokom
Bez greške kardiološki nepogrešivo
Ljubav je tu a gdje si ti
Brojiš li moje otkucaje srca
Čitaš me
Ne vjerujem
Pretplatila si se na prekide
Na scene melodramatske
Čekam te otvorena srca