Poeziju duše ne možeš kupiti!
Rekao je i otišao da se ne vrati.
Nije vjerovala da je to moguće.
Što on to priča? Mislila je da je zaljubljen,
da joj cvijeće nije polao tek tako,
a zaboravila da ga je debelo iskoristila.
Voljela ga je, na svoj čudno zajedliv način.
oduvijek su upadali u sukobe.
no sad nije mogla protumačiti što se dogodilo.
Nestao je kroz vrata, iz njenog života.
nije odgovorio na ponuđeni sukob.
Jednostavno se povukao. I ne javlja se sad.
Kako da ga vrati? Rekao je priznajem samo
dvije riječi: TREBAM TE. Ne mora on pojašnjavati
kako je treba, znala je, voli je i treba.
Ona je ta koja je sada na redu. Kako da
prijeđe tu crtu, a zna da je mora prijeći?
Po prvi puta se našla u klopci.
Ako pokaže da ga treba neće više imati
upliva u događanja. Neće više moći započinjati
sukobe zbog toga što je prije pogledavao onu
koju ne može smisliti. I kud baš nju da pogleda?
Njen ponos joj to ne dozvoljava.

Ipak, nedostaju joj ponoćne pjesme utipkane
u mobitel za jutarnje buđenje. Ponekad i na
njih nije odgovarala. Samo da ga naljuti i rastuži.
On je to stoički podnosio. Pravio se nevješt.
Ljutilo ju je to. Morala mu odmah zajedljivo
napomenuti da joj nije komentirao, da neće
više to trpjeti, da mu neće pomoći kod editiranja,
a onda se on morao izvlačiti i opravdavati,
a ona se smijala kako ga prešla.
Sad nema toga i trebala bi biti mirna.
Nije baš mirna. Sad se već i ljuti.
I zna da će morati popustiti, ali kako?
Da ne ispadne baš...
I došla je na ideju.
Kako se toga nije dosjetila STIŽEM
napisala je i poslala poruku.
nije odgovorio. Nije bitno.
Napisala je još jednu.
PRIPREMI VEČERU ZA SUTRA
Odgovor je stigao u trenu.
DOBRO, MILENA!
Možda i nije bilo uzalud.
Njena duša čekala je njegovu.