modra
Kad pravo razmislim
bajke su oduvijek u nama
i one što izlaze iz staroga ormara
pa sad onda samo sjesti treba
odlomiti komad plavoga neba
pronaći neku rijeku naravno modru
zapjevati ono o sedam ili osam
nisam brojao mora i ti si znala
na tom putovanju smo sami
onako zajedno sjedinjeni u tami
srebro naših dana svila onih dama
možda se i princ još poneki nađe
pazi samo da ne potonu nam lađe
ima li negdje ta baš modra rijeka
odlomiš komad plavoga neba
i u bajci uvijek netko nekog čeka
komentiraj (22) * ispiši * #
