31.10.2004., nedjelja

Falus – simbol prapovijesti


Prvi falusni simbol, poznat i kao lik kurca, pronađen je na području Jure , nalazištu mezozojskih fosila, 1893. godine. Riječ je o okoštalom penisu diplodokusa kojeg su prastanovnici jurske regije - pretpostavlja se da su to bili rani neandertalci – izabrali kao predmet štovanja i prinosili mu darove, neandertalske djevice s rožnatim himenom, koji se u ono doba koristio kao opna za tam-tam bubnjeve.
Kroz stoljeća su razne ljudske kulture uzimale falus kao simbol i kao predmet štovanja. Odnosili su se prema njemu kao prema nadnaravnoj sili, uobličenoj u spužvastom organu, koja se, u trenutku mirovanja penisa, nalazila u potencijalnom obliku. Prednost penisa kao predmeta idolopoklonstva je baš ta njegova sposobnost transformacije iz stanja obamrlosti i opuštenosti, što je vrlo praktično s obzirom na stalno kretanje čovjeka, u stanje ukrućenosti, u kojem poprima sva obilježja portabl ili instant totema kojem se u svakoj situaciji humanoid mogao klanjati. Obožavanje penisa kao religijske ikone tada je krenulo u dva smjera: ženske su jedinke ostale pri štovanju totema u svojem portabl obliku te su razvile ritual opsluživanja statue usisavanjem zadebljanog područja penisa - zbog matrijarhalnog oblika međuodnosa tadašnjih zajednica, poneki su mužjaci usvojili ženske rituale – u današnje vrijeme to su oni muškarci koje narod popularno zove pederima. Drugi smjer je bio podizanje totema, od kamena ili neke druge materije, kao projekcije penisa u stanju erekcije. Tu se razvija i prva umjetnost minijaturnog kiparstva, što su kasniji antički kipari upotrijebili i u anatomiji ljudskih kipova.
U prapovijesti uloga umjetnog uobličenja penisa nije bila samo religijska. Na mnogim arheološkim vučedolskim lokalitetima pronađeni su predmeti u obliku falusa kojima su stanovnici Vučedola provocirali svoje istočne susjede, prastanovnike srpskih područja.
Preci starih Kelta izrađivali su koplja u obliku penisa kojima su, pridajući im nadnaravne karakteristike, ubijali neprijatelje homoseksualnog opredjeljenja, koji su , prema nekim znanstvenicima, sačinjavali 30 posto mediteranskih plemena.
Stari su Egipćani gradili piramide u obliku penisa prvog bića, Atum-a, koji je kasnije nazvan bog Sunca – Ra. Smatrali su da je Atum imao penis piramidalnog oblika zbog čvrstine i postojanosti tog tijela. Faraoni su vjerovali da će piramidalni izgled grobnica omogućiti vječnu erekciju koja je u starom Egiptu predstavljala simbol moći i slave.
Prastanovnici američkog kontinenta izrađivali su svoje toteme također u obliku penisa, što je najočitiji i najpoznatiji primjer falusa kao religijskog simbola. Stara legenda kaže da je u prapočetku Manitu na zemlju poslao orla koji je nakon tisuću godina pronašao sveto drvo i tamo podigao gnijezdo. Riječ je o metaforičnom prikazivanju orla kao ženskog i stabla kao muškog spolnog organa.

Dr. Sismir Bradakowski stalni je profesor na katedri za spolne bolesti prometnog fakulteta u Ulaan Batoru

- 08:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

30.10.2004., subota

kanibalizam u medvjeda

Na žalost simpatizera svinja i onih koji se tako osjećaju, ostali smo bez još jednog kandidata. Nerast Bicko skončao je svoj roktavi put na bizaran način. U noći s petka na subotu zaklan je i pojedena mu je glava, a ostatak je izložen nasrtaju muha kojih, neobično za ovo doba, ima mnoštvo i opasne su po svježe zaklano meso. Smrt jedne svinje ne bi bila neka vijest, da hladnokrvni ubojica nije jedan ofucani, plišani medvjed. Čudovište koje se odaziva na ime Medo samozatajni je i hladnokrvni ubojica koji svoju žeđ za krvlju sakriva duboko ispod plašta samohipnotičkog stanja. Iako njegova nepokretnost govori suprotno, on je u stanju, kao što smo noćas vidjeli, zaklati svojeg prijatelja i pojesti ga bez imalo grižnje savjesti. Gledano s nutricijskog stajališta, ovo je ekstremni slučaj kanibalizma (iako medvjed i svinja nisu ista porodica), kojeg se ne bi postidio ni Hannibal Lecter. Ovaj beskrupulozni čin rezultat je psihosomatskih posljedica koje uzrokuje izoliranost kandidata Pig Brader šoua.
Nakon obilatog objeda Medo je sjeo na isto mjesto na kojem je sjedio od početka i zabuljio se u točku broj 3.

- 07:35 - Komentari (11) - Isprintaj - #

29.10.2004., petak

Prva egzekucija u Pig Braderu

Bilo je suza i bilo je vike. Specijalna inox sjekira zasjekla je meko perje oko vrata kandidata Racka. Patak nije imao sreće. Ostat će poznat kao prvi kandidat koji je ispao iz Pig Brader rijaliti šoua. Sjeća glave održala se jučer u 18:00 sati po katmanduanskom vremenu. Kandidati su izvlačili šibice iz Bickovog dupeta i prvi krvnik koji će uhvatiti sjajnu sjekiru bio je, kakve li slučajnosti, Satan. Pravila nalažu da sjekač, ukoliko je u kazni, mora biti oslobođen. Satan je dužnost obavio s velikom preciznošću, a nakon egzekucije je pojeo sjekiru i pokušao pojesti patka. Okupljeni kandidati spasili su Rackov leš i lopatama ispizdili zeca.
Siske je ovaj događaj popratio komentarom – «punjena patka!»

- 07:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.10.2004., srijeda

pig brader glasanje

ljudi, žene, fanovi, dajte svoj glas Pig Brader favoritu i postanite jedan od vlasnika virtualne životinjske zahvale. Stavite točku pored svojeg favorita i budite njegov spasitelj. Ako niste upućeni u pravila Pig Brader rijalitija, moram vam napomenuti da samo pobjednik neće postati sadržaj gulaša, sarme i krvavice. Dakle glasujte za svog favorita i budite mali zeleni vitez.
Glasačka kutija nalazi se s desne strane (to je ona strana koja ima prednost kad se nalazite na križanju)

nova himna Pig Bradera

svinja, svinja
brate
ja sam svinja
brale
daj mi
štake
i naočale
i pičku ću
ti razbit
ko od šale

svinja
brale
ja sam
svinja
braco

brat svinjski.
jeeeee
svi-svi-svi
svi
njski
braaaaaleeee
aleee
leeee
eeeee
dum-dum
plink- štang
doing
bang.

- 11:51 - Komentari (12) - Isprintaj - #

pig brader - dan prvi


Kuća i okućnica u kojoj su smješteni kandidati Pig Brader rijaliti šoua.

Samo će jedan od kandidata Pig Bradera osvojiti prvu nagradu ovog rijaliti šoua – cijepljenje protiv vrbanca. Iako ova bolest napada samo svinje, u današnje doba zatopljenja i onečišćenja, te virusa koji su posljedica globalnih promjena, nije isključeno da će u budućnosti vrbanac napadati i pse, kokoši, zečeve i ostale pripadnike životinjskog svijeta, tako da je ova nagrada primjerena kandidatima.
Prvog dana kandidati su upoznali kuću i okoliš u kojem će živjeti više dana. Da razbiju tremu Jimi i Bicko su se pobili do krvi, a Siske je navijao uz pratnju patka Racka i kokoši Matilde. Zec Satan je pregrizao rešetku svojeg kaveza i zapalio Medi krzno. Šteta nije bila velika, a Medo je, nakon što se ugasio, hipnotičkim pogledom Satanu razbio pičku na tri dijela. Zajedničkim snagama stanara Pig Brader kuće Satan je zatvoren u čeličnu kutiju veličine kanistra od 3 litre.
Sivko je iz nepoznatog smjera došlepao gumenjak pun kukuruza na radost većine stanara.
Kandidati su dobili i svoj prvi dnevni zadatak: zapaliti bicikl Sisketu dok ovaj spava. Zadatak je uspješno obavljen, a Siske je u neslanoj šali obećao sustanarima da će ih nakon završetka Pig Bradera sve strpati u jedan veliki lonac i skuhati mađarski gulaš. Još je dodao da će Jimija prodati Talijanima jer oni cijene pseće meso, nakon čega su se svi kiselo nasmijali tako da je razina pH faktora porasla za 3.


- 09:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #

26.10.2004., utorak

PIG BRADER

ĐURĐEVAC - od danas počinje emitiranje najnovijeg reality show-a PIG BRADER. Kandidati najpoznatijeg animalnog rialitija nalaze se u dvorištu Sisketovih roditelja, a za potrebe šoua izgrađena je posebna staja, ograđen prostor oko kokošinjca i sklepana nova kuća za oštrodlakog, zubatog Jimija.
Danas ćemo predstaviti kandidate


Bicko je prasac marke švedski landras, rođen 15.07.2003 u staji "Iza šupe". Po zanimanju je nerast, a u slobodno vrijeme bavi se fet buildingom i razvaljivanjem vrata staje. Kad pobjegne na dvorište ruje tlo i rokće na kokoši.


Jimi je pseći luđak, nabildani štakoraš, opasna vrsta. Njegovi zvjerski zubi u stanju su pregristi stup električnog dalekovoda ili balvan promjera jedan metar. Završio je srednju školu u Đurđevcu, smjer štakorski tehničar. U rijetkim trenucima slobodnog vremena laje na vrane.

Ova je kokoš jedan od rijetkih primjera peradarske produktivnosti. Dnevno nese 2 jaja, jede sve što jedu mlade kokoši, voli trčati za glistama i ponekad lovi miševe. Poznata je i kao lovac na jadne pijetlove te ih u većini slučajeva napastuje. Ponekad se pobije sa susjedovim ptičarom.

Ovo plišano stvorenje oronula krzna, pravi je domaći primjerak neagilne životinje. Po cijeli dan sjedi naslonjen na zid i bulji u jednu točku. Mnogi psihološki stručnjaci tvrde da Medo već niz godina meditira i da je s njime nemoguće uspostaviti bilo kakav usmeni kontakt. U slobodno vrijeme bulji u točku broj 2.

Kokošinjski zlobnici ga zovu i Racku. Njegov životni moto je: gegaj se polako jer život brzo prolazi. Po zanimanju je alarmator, a u slobodno vrijeme bavi se čišćenjem travnatih površina po kokošinjcu. Ponekad glumi da je pas.

Kao što i samo ime govori, ovaj zec je pravo zlo. U zatvoru je već dugi niz godina, a kad povremeno izađe na slobodu, odmah napravi pizdariju. Njegov je kriminalni dosje podebeo, a trenutno je na dvogodišnjem odsluženju kazne u zatvoru "Ispred šupe" zbog uništavanja strujnog voda prema staji. Po zanimanju je CNC glodalica


Ovaj mačak je siva napast za ukućane. Po dvorištu raznosi cipele, televizore, traktor, a ponekad iz nepoznatog smjera dovuče i zaklanu kravu. U slobodno vrijeme plete šal za zimu 2008. jer pretpostavlja da će tada početi novo ledeno doba. Po zanimanju je mišomor.


Što da kažem o ovom piratu - sve što karakterizira njegovu personu nalazi se na stranicama časopisa Tarzan. Dugogodišnji je student informatike, pisac gluposti, jebe ga č i ć, te gdje, staviti zarez, i ne vidi na jedno oko. Slobodno vrijeme provodi na wc školjci

- 07:45 - Komentari (15) - Isprintaj - #

23.10.2004., subota

osmrtnica

kiša mi se popišala u mobitel. Ovaj je nakon sušenja dva, tri puta kašljucnuo i odapeo.
Pokoj mu duši impulsnoj.

da mu p%&$#*?"

- 21:14 - Komentari (17) - Isprintaj - #

22.10.2004., petak

kako se izvući iz neugodne situacije ili čari golubarenja

Kad smo već kod prdenja, vrijeme je da se dotaknem i te neugodne teme. Koliko vas je u nekoj situaciji ispustilo ovu zagonetnu nakupinu plinova i pokušalo sakriti taj akt, iako ga je sakriti bilo nemoguće? Sigurno ste od srama propali u zemlju ili neku drugu podlogu. Iako je golub neugodna pojava postoje situacije kada se vaša krivnja može prebaciti na drugoga. Recimo da stojite u tramvaju i gužva je, ispustite Tihomira i nekoliko trenutaka stojite mirno kao da se ništa nije dogodilo. Nakon što se ubojiti plin počeo širiti na okolinu, počinjete praviti grimase i iščuđavati se kako postoje balkanci iako je naša domovina, zemljopisno i kulturno, dio zapada (oni inače ne prde – to je jedna od prednosti kapitalizma). Vaše se zgražanje stopi sa zgražanjima okoline i zločinac je nepoznat.
Druga situacija je kada stojite s prijateljem, također u gužvi, i opalite Zvonka. U tom slučaju trebate reagirati vrlo brzo i na glas okriviti prijatelja. Jedini je problem daljnje prijateljstvo, ali trebate staviti na vagu: prijatelj ili javna sramota.
Ukoliko ste sami i oko vas nekoliko metara uokolo nema nikoga, a ispustili ste goluba glasnogovornika, također trebate reagirati vrlo brzo - zvjerajte oko sebe i pogledom tražite uzrok škripanju koje se maloprije zbilo. Nakon što niste pronašli očiti uzrok, uputite začuđujući pogled bilo kojoj osobi iz okoline. Netko će sigurno popušiti foru.
Postoji još nekoliko trikova, a jedan od njih je: kada osjetite da ćete prdnuti, a znate iz prijašnjih plotuna da će to biti glasno, istovremeno s prdenjem vrlo glasno kašljite kao da vam je nešto zapelo u grlu ili ste alergični na pelud okolne faune. Otkriti će vas samo pronicljive osobe s izoštrenim sluhom.
Slijedeći je trik vezan uz ublažavanje reakcija okoline. Ukoliko ste stavili pod kontrolu mehanizam prdenja i možete kontrolirati interval ispuštanja glasnih plinova, odsvirajte dupetom neku jednostavnu melodiju – neki će se zgražati, ali ćete većini priuštiti dobru zabavu i postati javna atrakcija. Ako je reakcija vrlo pozitivna možete staviti i šešir na pod i zaraditi neku paru.
Postoji još načina da vaše prdenje ostane actio incognito, a najbolje je da ih otkrijete sami. Vjerujte mi, to će biti vrlo zabavno, i za vas i za okolinu.

- 16:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.10.2004., četvrtak

Prohujalo s vihorom

Bila je to ljubav na prvi pogled. Apsolutna romantika - cvijeće, bombonjere, vaze i poklončići razni. Voljeli se tako godinu dana i odlučili živjeti zajedno. Apsolutnost romantike se nastavila , čak se povećala za stupanj, dva više – kuhanje, pranje, peglanje i poslovi ini. Voljeli smo se kao golub i grlica, kao kit i kitica, kao top i đule. A onda je jednog dana počelo. Ležali smo zaljubljeni-zagrljeni na krevetu i ja sam joj tepao riječima slatkim. I baš kad sam izustiti htio da je volim kao glazura mokri beton, kao pudlica psećeg frizera, ona je ispustila jedva čujnog goluba. Prešao sam preko toga i nastavio s tepanjem – bože, pa ljudi smo, prdimo, htjeli to priznati ili ne. Drugi dan ležali smo na trosjedu i gledali ljubavnu seriju. Opet sam joj tepao razne slatke riječce, i baš kad htjedoh joj reći da je obožavam kao sjekira frišku bukvu, ona je ispustila orla – širokokrilog, kljunatog, goropadnog orla. Progutao sam smrdljivu knedlu i počeo mucati. Ona nije ništa rekla, samo se nasmijala i nastavila presti u zagrljaju mome. Treći dan smo sijedjeli na rubu kade i promatrali novu Rudi Čajavec vešmašinu kako lagano brunda na centrifugi. I baš kad je programator bio na 8 ona je ispustila zmaja, ne onog karnevalskog, kineskog, već pravog vatrenog zmaja sa šiljatim kandžama i rožnatim krilima. Vešmašina je stala, ja sam stao, vrijeme je stalo. Sa zida kupaone otpao je red pločica. Nije rekla ni pardon, ni oprosti. Moja je ljubav pala za stupanj niže.
Slijedeći dani bili su prava noćna mora. Više to nisu bili uobličeni životinjski prdeži, već katarzični plotuni Torovih čekića. Prdjela je na sve strane. Svirala je dupetom državne himne, oponašala Bečku filharmoniju, sinkronizirala akcijske filmove. U kući nije bilo prostora gdje njena munja nije sijevnula. Ja sam bježao od nje i skrivao se u mračnim zakucima cijučući poput miša - bojala se glodavaca. Naša je kuća bila potpuno razorena. Stakla na prozorima su popucala, žbuka sa stropova je otpala, čak je i krov stajao u krivo poput šešira lokalnog boema.
Baražna paljba trajala je mjesecima, a onda je jednog sumornog i tmurnog dana stala. Nastao je tajac. Potpuna strahovita tišina. Nije se čuo ni pjev ptica – one su već odavno bile mrtve.
Prikradoh se spavaćoj sobi i potajno je promatrah. Ležala je na zagarenim ostacima kreveta i zurila u rastureni strop. Iz nje se dimilo kao iz tvorničkog dimnjaka. Očito da se cijev pregrijala. Sjedio sam na podu pokraj vrata i čekao što će se dogoditi. Ona je još uvijek mirno ležala. U jednom trenutku počela se nadimati. Trbuh je rastao poput balona na dotoku helija. Oči je izbečila, a na vratu su poskakale žile hrastova korijenja. Obrazi su joj treperili, a tijelo drhtalo. Skočio sam kao gromom ošinut, kao parom oparen – potrčah prema izlazu. Odjednom je sve eksplodiralo. Zrak se pretvorio u buktinju, sve je bilo plamen. I ja sam bio plamen…
Naša je ljubav prohujala s vihorom

Dragoj i voljenoj bivšoj djevojci, prdilici Nini El.

- 16:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

20.10.2004., srijeda

koliki put penis prijeđe...

U svijetu statistike postoje mnogi podaci o ljudskim životnim dometima poput onih da čovjek tijekom života propješači ne znam koliko puta oko cijele zemaljske kugle, da su mu crijeva dugačka pet kilometara, da pljune šest bačava od 10 vedri (stara podravska mjera za tekućinu) i dr, ali nisam naišao na podatak koliki put u životnom vijeku čovjeka prijeđe njegov penis.
Znanstveni tim časopisa Tarzan (č.T.) dao si je truda i izračunao koliki put za vrijeme čovjekova života prijeđe penis prosječne veličine (16 cm). Put se izračunava tako da mjerimo ulazak i izlazak penisa u vaginu i iz nje.

Potrebni podaci:
Životni vijek: 70 godina
Veličina penisa: 16 cm
Prosječan broj odnošaja: 4 puta tjedno x 27 godina (uzeli smo broj godina u rasponu od 18. do 45. ) = 5616 odnošaja
Prosječno trajanje efektivnog seksa= 12 minuta
Broj ulazaka i izlazaka penisa = 53 po minuti = 636
Put koji penis pređe u vagini (ulaz + izlaz) = 24 cm ( ako je penis dugačak 16 cm, u prosijeku ulazi i izlazi 12 cm)
Prijeđeni put za vrijeme jednog odnošaja = 24 * 636 = 15264 cm
Ukupni prijeđeni put za vrijeme životno vijeka = 15264 cm * 5616 odnošaja = 85722624 cm, što je, izraženo u kilometrima, 857,22624 km

Dakle, došli smo do rezultata da penis za čovjekova života prijeđe 857,22 kilometra ili, ako usporedimo s nekim proporcijama, prijeđe cijelu jadransku obalu, 850 puta prijeđe Sloveniju uz duž i poprijeko ili ako se priključi na avion LEARJET 45 i ako ovaj leti punim gasom, priječi će taj put za točno 1 sat.

Što da kažem na ovo?
Penisu, sretan ti put!

- 15:42 - Komentari (15) - Isprintaj - #

17.10.2004., nedjelja

brisanje dupeta

Kada sjedite na školjci i napinjete trbušne mišiće iz petnih žila da bi izbacili pretilog tvrtka, sigurno ne razmišljate kako ćete nakon sranja obrisati dupe. Taj se čin već toliko ustalio u procesu sranja da je sličan disanju – ne zamjećujete ga i izvodi se automatski iako ga možete zaustaviti ili svojevoljno raditi s njim što god hoćete. Empirijskim istraživanjem došao sam do zaključka da postoji nekoliko načina da se obriše vaš mesnati zadak.

Prema položaju ruke prilikom brisanja razlikujemo:
- brisanje odostraga – brišete dupe odostraga, naravno, papirom. Ukoliko imate velike polutke, malo ćete teže doprijeti do guznog otvora.
- Brisanje odnaprijed – ovo sam brisanje često viđao u ženskih seratorica – osobno mi se više sviđa ovakvo brisanje jer se može temeljitije očistiti šupčište od nusprodukta sranja. Opet, ovo je brisanje opasno za ženke jer se smeđe može razvući do spolne pukotine.

Prema vrsti sredstva za brisanje razlikujemo:
- papir – može biti novinski, uredski (razni formulari) , kataloški (nije dobar zbog glatke površine, ne zahvaća mnogo i velika je opasnost od raznošenja smeđe tvari uokolo.) i standardni wc papir (jednostruki, dvostruki, trostruki, mirišljavi, u roli ili u listićima) i još gomila različitih papirnatih brisača koji vam se nađu pri ruci
- voda – poznata tvar kojom, tako kažu, stari muslimani odvajkada peru šupak (ovo možda i nije istina, ali tko bi znao). Ovo je najučinkovitije sredstvo kojim možete odstraniti nusprodukte sranja
- list kukuruza ili neki drugi plosnati biljni brisač – nalazite se u prirodi, a nemate ništa bolje za brisati dupe – list će vam biti uvelike od pomoći
- arhaični brisači – kocen ili srčika kukuruza – grubo odstranjuje ostatke i nadražuje ektoderm anusne površine
- ostali brisači poput prsta, grane, lopatice, frule, klavira, katodne cijevi i sl.

opasnosti s kojima se susreće brisač dupeta
- bušenje papira prstom
- nadraživanje šupka papirom na kojem su se slučajno našli ostaci feferone ili neke ljute supstance
- hemoroidi
- abnormalna dlakavost šupčišta
- nepažnja – niste uočili da su ostala samo dva lista papira
- ostali faktori, poput pokvarenog vodokotlića, velike količine govana koje mogu zaštopati odvod, nedostatak četke za ribanje školjke itd.

zanimljivosti
pokojni predsjednik F.T. imao je nekoliko ljudi za brisanje svojeg predsjedničkog anusa. Neki od njih su A. Prdoljak, Z. Šitez, M.Ćiro B. itd, a brisači su postali revnim dupelizanjem.

- 21:55 - Komentari (18) - Isprintaj - #

16.10.2004., subota

kamijon

ovo je jedna fantastična priča, pa ako se kome dade čitati neka čita, ako ne, nek ga boli kita.

KAMIjON

Jednog nas je dana otac sve postrojio, vani na dvorištu, kao neiskusnu, balavu vojsku i stao nam čitati naredbe i obavijesti:
- Ivice, ti kao najpametniji, najmudriji i najhrabriji, čistiš poljski WC
- Spasoje, ti kao najgluplji, najneinteligentniji i najveća kukavica, ti ćeš poći u šumu i donijeti kožu kanadskog grizlija
- A ti Sisketanoviću, kao najzamusaniji, najzmazaniji i najnepočešljaniji, ti ćeš danas, za promjenu, ukrasti kamion s prikolicom, nosivosti 20 tona.
-Jel' jasno!!
- Na zapovijed druže oče! - odgovorili smo svi u glas sa strahopoštovanjem i velikom dozom urana 238 u krvi.
Krenem tako ja u potragu za kamionom, kad li ispred trgovine ugledam Micka.
- Di si Micko, kurvo stara? Kako je? Što ima?
- Pa eto, pijem pivo, čekam subotnje novine (danas je srijeda) i pljuvačkom gađam lastin rep (zloglasni leptir)
- Nego reci ti meni jesi li ti možda vidio gdje se okupljaju kamioni s prikolicom?
- Da! - odgovori on znalački i ushićeno, a ja uzmem ciglu jedinicu i ubijem ga na licu mjesta.

Hodam ulicom već tričetvrt sata i nekako me obuzela žeđ. Ugledam birtiju "Kod pijanog popa" i uđem u nju, onako šerifski, s okserski nastrojenim nogama i kaubojskim šeširom na čijem su obodu zveckali dukati.
- Jednu Janu (onu vodu koju reklamira Janica) i ćevape, jače pečene, da toplina ubije trihinelu.
Pijuckam lagano, voda mi hladi grlo, i promatram ljude u lokalu. Sektaši, udbaši, sistemski administratori, agronomi, mehaničari, konji i drugi saprofiti ispijali su svoja pića, nakon obilnih porcija ćevapa, i glasno i zvjerski podrigivali. Pripišalo mi se. Priupitam konobara ta gdje je taj WC, a on me uputi u dvorište.
Otvorim vrata dvorišta i pronađem neki ukiseljeni zid i stanem pišati, kad li iza ugla ugledam veliki, blještavi, crni kamion s pripadajućom mu prikolicom. Oh, hvala ti Manitu (mi smo kršteni u indijanskoj-anglikanskoj pećini). Pogledam lijevo i desno i primim se za kvaku kamiona. Vrata se, uz škripu i lomljavu, teško otvore...
...iz kabine iskoči krvoločni pas i uhvati me za gušu, te zvjerski zakolje. Samo sam krkljao, a krv je šištala kao islandski gejzir. Po hlačama je palo nekoliko kapi urina.

Moj je otac uvijek govorio: "Ne kradi kamione, ako uz sebe nemaš bijesnu lisicu da zaraziš psa krvoloka!"

Ali, ne pogiboh. Iz džepa sam izvadio veliki, emajlirani, oštri nož i zabio krvoloku u srce. Pas se skljokao pokraj mene, a iz njegova tijela izletio je mali bijeli anđeo-pas i pojurio za mačkom koju je netom ugledao. Bio sam ranjen. U glavi mi je bubnjalo, u prsima svirala gitara, dok je u želucu harmonika pičila bećarac. Ustao sam kao da se ništa nije dogodilo. Na hlačama je ostala mrlja kao uspomena na ovaj mili i dragi događaj. Obrišem nož i zataknem ga za vojnički remen, između dvije zvijezde petokrake. Tako se uvijek naoštri i zbog toga je uvijek oštar kao žilet. Vani lagano pada mrak i gusta magla, iako sam daleko od Zagreba. Ne vidim ni prst pred sobom. Gdje je kamion, gdje je njegova prikolica, gdje je Zimbabve? Ruke sam ispružio kao da očekujem packe i krenuo u tu gustu, mračno-bijelu neizvjesnost. Odjednom stanem kao gromom ošinut. U prstima me presjekla oštra, britka bol. Iz palca i kažiprsta kapala je krv. Umjesto na kamion, naišao sam na noževe kombajna. Njegova zelena pojava čudovišno je u mene upirala svoju kosilicu. Kombajn je bio marke Zmaj, nazvan po Jovi Jovanoviću. Izgubio sam već dosta krvi, a kamionu ni traga. Bojim se da 5 litara neće biti dovoljno da pronađem kamion. Nastavih dalje puzajući...

Odjednom, onako puzajući i ostavljajući iza sebe krvav trag, ispred mene se pojavi pijetao. Ta malena, razgorušena ptičurina koja ne može letjeti, gledala me svojim prijetećim očima i mrčala poput krmače zaražene kravljim ludilom. Sada je sve gotovo. Završila je moja potraga za kamionom. Ova će mi neman iskopati oči i više neću moći pronaći kamion s prikolicom 20 tona nosivosti. Oče oprosti! Bolji kraj nisam ni zaslužio. Pokopajte me u grabu u garaži nad kojom već osam godina truli Wartburg karavan. Kad odjednom upita me pijetao:
- Stari, koji ti je kurac, krvariš ko svinja koja trči po dvorištu, dok mesar, misleći da ju je zaklao, u kući ispija šestu rakiju.
- Ma nije to ništa, mala ogrebotina koja ne bi ubila ni plavetnog kita.
- A što puziš tuda? Skoro da te nisam ubio svojim oštrim kljunom, tražeći zrno kukuruza.
- Nemam pojma - ustadoh, pružih ruku pijetlu i maramicom obrisah slinavi nos. Biti će da sam se prehladio od tog puzanja.
- A zašto ti pijetle ne spavaš? Već je kasno, žene su ti sigurno već u snenom transu - moje je pitanje odjeknulo u prazan prostor. Pijetla više nije bilo.

Umjesto pijetlovog govora začuh glas iznad sebe:
- Valjda su ga, ipak, preveli zbog one jedne jedine rečenice: Pala je... jer inače meni je potpuno neshvatljivo to prevođenje pisaca koji me ostavljaju potpuno ravnodušnom. Oni će se, naime, susrest samo u književnosti, u životu među njima postoji neka netrpeljivost, vjerojatno joj razlog leži u taštini. Vlakovi u kojima putuju idu istom cilju, do kojega ni jedan od njih neće stići, iako će jedan dobiti i Nobelovu nagradu. Možda bolna križa zaslužuju par stranica, uostalom to nije imitacija života, kako putovati kad te križa bole, a cilj ti nije jasan. Zar nije sasvim logično odustajanje!? - dva su stara čovjeka stajala na ljestvama nedaleko od mene i vodila vrlo zanimljivu književnu raspravu u kojoj ja nisam mogao sudjelovati, jer sam neuk, a osim toga nemam vremena.
- Ehej dobri ljudi, o čemu vi to raspravljate, što vas spopade da se mučite oko nekog djela, ili pisca, ne daj bože, ovaj, manituše?
- U prenesenom značenju bol u križima je ona praiskonska bol, koju je sam spasitelj podnio da bi se žrtvovao za nas.
- Ne slažem se da bi takva banalna bol bila preslikanje Njegove boli - nisu se obazirali na moje pitanje. Odoh ja dalje da me vrijeme ne pregazi. Ako me nije pijetao, e vala, neće ni vrijeme.

I nije me pregazilo. Spustila se mrkla noć, magla se povukla negdje u šumu, kao partizani pred konvojem švaba kada se onako na brzinu otkotrljaju do prvog šumskog žbuna pa tamo pripremaju šarac, redenike i bombe, da ih pošteno i fer sačekaju u zasjedi. Osjećao sam da me ta prokleta magla negdje tamo, između starih topola, vreba i da traži povoljni trenutak da me zaskoči. Šuljao sam se uz drvenu ogradu, čije daske su bile trule i potrgane, okrenut leđim prema njoj, da bi bio spreman odbiti napad magle. Pojavila se bojazan da iako je magla gusta poput sirove nafte, neću je moći onesposobiti ovim mojim emajliranim, oštrim nožem marke Rostfraj, a boje hrđavog broda. Osim toga, noć je maglin saveznik. Potpisali su onomad, još 41. dvojni pakt o nenapadanju, te se još i sada drže tog konsenzusa. Ali pakt o nenapadanju znači da se neće međusobno napadati, a ne da će noć pomoći magli da zatire moje sjeme. Od ovog trenutka, s ovim saznanjem, sam daleko hrabriji... - tok! - odzvanjalo je po dvorištu poput drvenog crkvenog zvona.
- Aaaaaaaaa! - uzviknuh i okrenuh se, a kad ono, Micko. Tresnuo me po glavi praznom bocom koja se nije razbila. Isuse, bože, koja bol me snašla.
- Micko! Koji ti je kurac, to sam ja, Sisketanović! - i odgurnem ga tako da je ovaj pao na stroj za okretanje sijena.
- Ups! Je..bluuuuurp..biga, mislio sam da..bluuuuuurp..je..- i strovali se pod stroj, te zaspe uz hitno, gromoglasno hrkanje. Iz njegovih usta izvijali su se florescentni tragovi alkoholnog smrada, kao što se izvija dim cigarete.

Pogledam prema toj mješini punoj maligana, svoj blatnoj i krvavoj, i sjetim se jedne sitne nelogičnosti u ovom događaju. Pa ja sam Micka ubio ciglom jedinicom prije nekoliko sati, a on me sada napao bocom, kao da ništa nije bilo. Bio sam uvjeren da je mrtav, jer je iz posjekotine liptjela krv, a mozak je istiskivao sam sebe. Shvatio je da mu je ovo prva i zadnja prilika da pobjegne iz ovog alkoholnog staništa. Whatever, uzeo sam vile, koje su bile naslonjene na ogradu i na kojima je još uvijek cičao probodeni štakor, i zabio ih Micku u trbuh. Iz te četiri rupe, mimo štakora, špricalo je vino i rakija, a ja sam skočio u stranu da izbjegnem ovu kiselinu, jaču i od najkoncentriranije fosfatne kiseline. Nakon pet minuta ta se miješina ispraznila i Micko je izgledao kao prazna, platnena vreća, na kojoj je spokojno spavao crknjeni štakor. A moj je otac uvijek govorio: "Kada ubijaš, odreži i glavu!", i zato sam izvadio svoj Rostfraj i odrezao Micku glavu i stavio je u torbu. Biti će to prekrasni kipić na haubi ukradenog kamiona s prikolicom nosivosti 20 tona.

Gdje ću, kako ću, kuda ću. Nije lako ukrasti kamion, i to još s prikolicom, 20 tona nosivosti. Spustim se po vlažnoj travi u kanal i krenem prema jugozapadu. Tako će biti najbolje. Tragovi ne ostaju u vodi, a na dnu ih prekrije mulj. Štakori plivaju oko gležnjeva i lagano mi grickaju dlačice. Jadnici. Današnji život štakora je težak. Nitko ih ne voli, nitko se ne želi igrati s njima, čak ih ne žele ni jesti. A oni se, jadni, razmnožavaju u enormnom broju, i tako razmnoženi bivaju prepolovljeni zbog toga jer se nekom ne sviđa štakor. Znam da nije psić Bobi ili kit ubojica Willy, ali ipak mi nekako dođe žao tih sivih, dlakavih životinjica sa slatkim kolutićima od kojih je njihov rep sačinjen. Hodam tiho i oprezno. Osluškujem ne bi li čuo zvuk motora nekog kamiona. Ništa. Samo se štakori u zboru javljaju - Grec! Grec!.
- E sada je dosta!- šapnem si u bradu i Rostfrajem pobijem njih deset, odrežem im repove i ispletem uže kojim ću se popeti na most kojem se približavam. Cesta koja leži na tom mostu, vodi prema Krkaljevici, a uz nju se nalazi jedno oveliko parkiralište na kojem bi mogao biti parkiran kamion.
Napravio sam omču i zabacio je oko stupića, kojeg je neko zabetonirao na sredini mosta. Uz put sam ubio još tri štakora za sreću, nek' se nađe. Sreće nikad dosta. Ostavih uže zavezano, u slučaju vračanja istim putem. A i volio bih još jednom vidjeti štakore. Oni su stvarno divne životinje. Mezimci. Kućni ljubimci. Pitoma bića sa prekrasnim zubićima. Neki imaju i malenu jež frizuru između ušiju. Uzmem kamen pokraj ceste i bacim ga u kanal. Iz kanala se začuo prasak i cijuk štakora. Barem sam još dva ubio. Nek' se još jednom nađe. Ponavljam, sreće nikada dosta.

Zakoračim cestom na kojoj su se sudarale mrlje ulja i blata, i... stanem u govno. Prokleto, masno, smrdljivo govno. Usrano, zasrano, smeđe-žuto govno. Odjednom poletjeh glavom i tijelom prema natrag, a nogama prema naprijed. Zavrtim rukama kao helikopter s duplom elisom i nekako se održim u okomitom položaju prema cesti. Torba mi se omotala oko vrata i stala me gušiti. Čvrsto zgrabim rukama remen u namjeri da ga skinem, ali torba se razgoropadila i napada vitalne dijelove vrata. Steže sve jače i jače. Na čelu mi iskočila žila, zadebljala se kao prigaženo crijevo za vodu i prijeti da će prsnuti. Posegnem za Rostfrajem i u zadnji tren, poslednjim atomima snage i prisebnosti, odrežem remen i, kao što to obično biva, izrežem svoju kožu kao američki psiho svoje žrtve. Tresnem torbom o pod, izvadim bijelu maramicu, pljunem u nju i zalijepim je na vrat. Negdje u mračnom kutku glave svijetlila su bolna svijetla. Hitno ih ugasih, jer je teško napuniti baterije u glavi ako nemaš specijalni adapter i punjač. Torba je beživotno ležala na asfaltu. Oprezno je otvorim i pogledam unutra, kad ono, nema Mickove glave. Problijedio sam od iznenađenja, a u obližnjoj štali propeli su se, i zanjištali, konji. Bio sam siguran da sam ju stavio unutra. Otvorim mali prednji pretinac i unutra još manji, ali glave nije bilo. Jebeš glavu i Micka bez nje. A možda je sada opet na njegovom istrunulom, smrdljivom tijelu?

Možda se opet Micko uzdignuo iz mrtvih i kuje neki podli plan da me spriječi u naumu, u svetoj i danoj mi zapovijedi oca moga da ukradem kamion s prikolicom, nosivosti 20 tona. Od sada ću biti oprezniji.
Obrišem ostatke govana prokletom torbom, koja me htjela ugušiti i bacim je daleko, daleko, da se nikad više ne sretnem s njom.
Hodam već 15 minuta. Ne svijetle ni zvijezde, ni mjesec, ni jedan planet, ni jedna kometa. Crna se šuma nadvila nad cestu i svojim vitkim rukama-granama grabi sve što se nalazi na cesti. Naiđe zec i nestane. Naiđe srna i nestane. Naiđe jelen i stane nasred ceste. Gleda me namršteno.
- Što ti ovdje tražiš nesretniče, u ovoj gustoj i prestrašnoj šumi? - upita me jelen i lagano zakrene rogovima 360 stupnjeva, kao vojnički radar koji traži niskoleteće avione.
- Tražim kamion s prikolicom, 20 tona nosivosti
- Sam u ovoj strašnoj noći naći ćeš samo smrt - ozbiljno će jelen
- Već je nađoh, iskusih i pružih
- Hajde za mnom, pomoći ću ti. Znam za jedan kamion. Samo me slijedi.
I krenem ja za jelenom koji je još uvijek vrtio rogovima-radarima, tragajući, vjerojatno, za mogućim znakovima opasnosti.
Jelen je koračao sigurnim korakom. Ova šuma je njegov dom i bez obzira na noć i opasnosti koje ona donosi, on je spokojno tapkao svojim papcima. Gledao sam na četiri strane istovremeno,od straha, iako mi to nije značilo ništa jer nisam vidio ni k., što bi rekli naši stari. Jelen je stao.
- Ja dalje ne idem. Dalje više nije tako opasno. Ti nastavi ovom stazom i kada naiđeš na bunar ograđen crnim kamenom, skreni lijevo i počni trčati kao sumanut sve dok te ne zaustavi grana kanadske smreke. Tada se digni i pogledaj u nebo. Vidjeti ćeš auroru boralis, a njezin desni, uski krak pokazivat će na čistinu gdje se nalazi kamion. Neka ti je sa srećom. Peace brother, man or woman, or.. ma, jebi se, ajde crta! - i krene prema meni svojim oštrim rogovima, a ja zbunjeno zakoračim unatrag i zakačivši za korijen nekog bjelogoričnog drveta padnem na leđa. U istom trenutku mašim se za Rostfraj i uguram ga jelenu do hipotalamusa. Jelen je izbečio oči i dva i pol puta okrenuo rogovima te se skljokao na pod. Pravo ludilo vlada ovim krajem. Želja za ubijanjem i sakaćenjem.
Opet sam izbjegao definitivnu smrt u zadnji tren. Moj je otac uvijek govorio: "Kako se smrt pojavi iznenada, tako se i sama iznenadi!".
Mučilo me da li da krenem ovim putem koji je jelen opisao ili da se vratim na cestu. Ipak idem ovim puteljkom, pa što bude bude. Hodam po vlažnom lišću, čujem miševe kako skaču u rupe, čujem sovu kako klepeće krilima u daljini, ipak je sve živo i budno, iako je noć, iako je ovo strašna šuma, puna neizvjesnosti i straha. Desnu ruku držim na Rostfraju, kao na obaraču pištolja. Ako zatreba zapucat ću hladnom, britkom oštricom, rasporiti nekome ili nečemu trbuh, zaklati, razdirati tupim vrhom. Ako treba, a s obzirom na prijašnje iskustvo, trebat će. Moje su misli sada opojene krvlju i ubojstvima. Nosnice se pretvaraju u nozdrve i udišem vlažan zrak, tražeći miris žrtve. U mozgu mi bruji. Ruke mi otiću. Oči su se izbuljile i prošarale krvavim kapilarama. Iz pluća se odjednom ote urlik - "Grooargh!!" -nekoliko je noćnih ptica jezivo zakreštalo i pobjeglo kljunom bez obzira. Postao sam vukodlak. Sav sam dlakav k'o ona ženska neizfrizirana stvar. I nekako sam krupniji. Ruke mi do poda. Sada komotno mogu saditi krumpir, a da se ne saginjem. Saginjanje - koja je to muka i tlaka. Nakon tri zasađena reda u kičmi se javlja tupa bol i ja odustajem, popraćen glasnim zgražanjem i očitim negodovanjem roditelja. Na kraju uvijek ispadnem mekušac i slabić, penzioner od dvadeset i nešto godina, ljenčina, nikogović, džabelebaroš, jednom riječju, probisvijet. Međutim, ovako dlakav, ogroman i strašan biti ću poštivan i važan pred svima. Svi će me voljeti, obožavati, gostiti, plaćati pića i ćevape, zvati na oproštajne zabave, rođendane, svatove i proslave. Svatko će se boriti da je sa mnom u društvu. Biti će gomila onih koji će mi prepustiti svoje djevojke, a one će, opet, raditi sve što želim, samo da budem s njima, da ih milujem svojim dugačkim, dlakavim rukama, da ih oblizujem svojim hrapavim, šiljastim jezikom i da im svojim bijelim očnjacima grickam ušne resice. I jebeš kamion s prikolicom od 20 tona nosivosti. Neka si je stari sam traži. Boli me dlakavi kurac, ja sam sada Vukodlak. Gdje si Micko da te rastrgnem, majku ti tvoju pijanu! Auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu!!!

- 20:44 - Komentari (7) - Isprintaj - #

15.10.2004., petak

poetski kutić

pjesma pobjednica na festivalu insektske i vodozemske poezije "Bara '03"

saga o mušici vinskoj

jednom je mala mušica vinska
uletjela ravno u polja minska.
nije ni čudo jer pijana je bila,
ne jedna litra niz grlo joj se slila.
i kad odjednom ugleda upozorenje,
tad kasno je bilo i sad još stenje

- 14:51 - Komentari (11) - Isprintaj - #

14.10.2004., četvrtak

keywords i proljev

Iako imam o čemu pisati, kao i uvijek, pa bilo to i naporno za čitanje, moram se osvrnuti na keywords, kojima razni manijaci, časne sestre ili homoseksualci dolaze do ovog bloga, i na osnovu toga napisati što mi se dogodilo prije godinu dana.

Lijek narodni protiv proljeva
Braća bez gaća
Nešto za mršavljenje nogu
Klub liječenih alkoholičara
Ruskinje
Injekcija u dupe


Hodam ja tako ulicom i odjednom, iz vedra neba, gače mi propara britka munja - prd od 24 000 volti. Osvrnem se iza sebe, nema žrtava. Razbježali se ljudi iako je nedjelja prijepodne i ulica prepuna šetača. Nastavim hodati polako i oprezno, kadli bljesne još jedna munja, ali ovaj put bogovska, strašna, zaglušna, tako snažna da sam naprosto obnevidio. Nakon nekoliko trenutaka besvjesnog stanja dođem k sebi i vidim vraga da bere šalu i jagode. Slijedeći će put osim munje, siguran sam, izletjeti i vatrena kugla, proljev je narod zove. Treba hitno spriječiti katastrofu i progutati nešto za začepljenje. Odem do apoteke «Gologuza braća veterinarska» i zamolim jednog od braće neka mi nešto preporuči, samo brzo, jer već osjećam topove kako se nabijaju. Veli jedan od nage braće da mi može preporučiti samo «Hoblić», lijek za mršavljenje nogu. Koji si ti tulipan! – izderem se na njega, a on mi uplašeno kaže neka odem do kluba liječenih alkoholičara jer oni tamo non-stop žderu neka sranja protiv sranja. Izađem van iz apoteke i na svu sreću, očito da su mi se anđeli smilili, ispalim munju od 42 000 volti, bez vatrene kugle. Jest da su prozori na Zagrebačkoj banci prsnuli kao sapunica, ali to je ništa spram onog što je moglo biti da je izletjela kugla – banke više ne bi bilo – ostala bi samo uspomena na hrvatsku Hirošimu. Priberem se i duboko koncentriram i krajnjim naporom dopužem do ustanove kluba liječenih alkoholičara. Uhvatim brončanu kvaku i naglo je pritisnem, ali vrata se ne otvaraju. Klub ne radi. Gad demet. Niz lice mi teku lubenice znoja. Skrenem u mračan haustor i ugledam dvije Ruskinje, nedavno pristigle kurveštije iz Murmanska. Kažem im na natucanom ukrajinskom da se maknu, jer se moram hitno posrati. One ne žele ni čuti za to, jer kao tamo im je radno mjesto i ako se maknu, njihov makro razbit će im pičku (iako im je pička već odavno razbijena op.a). Počnem se derati na njih i svlačiti hlače pokazujući im posljedice udara munja. Odjednom u dupetu osjetim strašno žarenje, jebenu bol, neopisivu. Makro mi je prišao s leđa i u dupe mi zabio injekciju s nekom uspavljujućom supstancom. Nakon toga se ničeg više ne sjećam, osim da sam se probudio u hrpi smeća, dobrano uneređen, s bolom u sfinkteru – očito da sam silovan i odbačen. Eto, to mi se dogodilo prije godinu dana, a ako ne vjerujete tko vam je kriv – ne bi vjerovali ni da vam pred očima vlak razbije prikolicu koju ste zakačili za traktor i pijani zapeli na pružnom prijelazu.

- 16:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.10.2004., srijeda

Vijesti s placa

Uvalila mi baba kilo i po krumpira za cijenu tri kile. Nije ni čudo, simpatična bakica s maramom oko glave, vrlo prijazna babskog glasa i umiljata lica. Tražim osam krumpira veličine dječje šake, a ona veli da si izaberem, i još mi kaže da jel vidim kak je lijep, nešprican, pravi eklološki krumpir – nisam joj htio objašnjavati kako su danas nešpricane samo pojedine egzotične još neotkrivene vrste biljaka koje rastu negdje na Gvineji i u središtu Amazonije. Gledam krumpir, kvrgavi, rupičavi, izrezani, svakakav. Mislim si, jebiga, kad sam već tu, uzet ću ga, a i ne mogu razočarati jadnu i naizgled siromašnu bakicu. Neka sirotica zaradi koju kunu, mada je u trgovini krumpir prilično jeftiniji. Izaberem krumpirski osmerac koji se i uz najbolju volju ne može poslati na izložbu «the best of kartofl 2004.» i dam ga babi, a ona ga odnese petnaest metara dalje do svoje prijateljice da joj izvaže. Osam krumpira teži 1,3 kile, a kolegica ima utege od kilu i od pola. Vrati se bakica i doda još dva «prekrasna» krumpira i kaže da joj dugujem 7 kuna. Na kartonu iznad kašete s krumpirom piše: kilogram 4 kune. Gledam začuđeno u nju par trenutaka, a njen izraz lica ostaje nepromijenjen. Da sam negdje u trgovini napravio bi scenu da bi morali zvati policiju i ekipu za uspavljivanje životinja, ali nasuprot meni stoji stara bakica, pljunuta starica iz crvenkapice. Izvadim 10 kuna i dadem joj. Ona posegne za kusurom, a ja joj kažem da ne treba. Jesam li ja u ovom slučaju ispao naivac ili duša od čovjeka?

- 18:33 - Komentari (12) - Isprintaj - #

12.10.2004., utorak

ja sam vicmejker :D:D

uvijek sam se divio ljudima koji smišljaju viceve. Noćas sam usnuo jedan san i smislio vic. Sada se i sebi divim :D

dođe crvenkapica baki u Černobil i pita:
- bako, bako zašto imaš tako velike uši
a baka će na to
- da te bolje vidim

ha------ha------ha

- 16:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #

10.10.2004., nedjelja

FIVE 4 KIDS

obavezno posjetiti bridge blog

riječ je o humanitarnoj akciji, pa stoga navalite ljudi

- 02:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #

šumarev san - objedinjena priča

Slavni zidar

Po cesti,
Širom,
Bez pameti
Lud
Sisomir strašni
Vadi svoj
Ud
Pijan ko svinja
Alkoholna koma
Teško se trudi
Da dođe doma.
Gradnjom se bavi
Često ga vide
Sa žlicom i ciglom
Na juriš ide.
I Mato,
I Ignac
Pa čak i Bara
Poznaju sisketa
Slavnog zidara.
Slavek ga štuje
Naci mu se sklanja
Gazda mu je dužan
Svaki dan ga ganja
Pred njim
Je cesta
Po njoj on šara
U tamnoj noći
Diže se para.

Gazdino pismo

Slijedećeg dana
Vidjeli nismo
Sismir je kažu
Dobio pismo.
Zgužvani papir
Pričala Jana
Stiglo u torbi
Štefa Marijana.
Poruka jasna
Crno na bijelo
«za druga
sisu
adresa: Novo selo»
U pismu piše:
«Sismire,
brate,
viđam te često
i mislim na te.
Evo ti pišem
Iz birtije naše
Popio sam piva
Četiri flaše.
Dođi po pare
U moju kuću
Požuri samo
Svinje već jauču.
S kuvertom punom
I čašom gemišta
Požuri trkom
Čeka te i Pišta.
Pozdrave šalje
I moja Roza
Željno te čeka
Tvoj gazda Joza»
Sisa se veseli:
Po pare, veli,
Tu šale nema
Balticu oštri
U ceker je sprema.
Ako je gazdi
Do glupe šale
Sutra da preživi
Šanse su male.
Kada je Sisa
Do gazde stigo
U ustaški pozdrav
Ruku je digo:

Kod gazdine kuće

"Dobar dan gazda
Dužniče stari
Stigo sam odmah
Riječ je o pari.
Kao što znamo
Situacija je čista
Dužan si meni
Eura trista.
Vrati mi odmah
Tu silnu lovu
Inače će glava
Završit ti na krovu.
I još ti ovo
Na kraju velim
Kamate duple
Na ruke
Želim."
Otpoče razgovor
Neugodan uhu
Ovdje se radi
O zidarskom kruhu
I gazda i Pišta
Lukavci teški
U glas zapjevaše
«riječ je o greški!
Nisam ti dužan
Eura trista
Svjedok je glavni
Pišta traktorista.
Ni kamate duple
Nemam za te
Dogovor je bio
Glavnica na rate.
Evo ti plaćam
Obrok prvi
Eura deset
Tako ti krvi»
Sisa se jezi
Frkće i mršti
S čela mu vrela
Znojna kap pršti:
«dogovor je bio
tako ti boga
eura tristo
daj mi ih stoga»
Gazda se smije
Sisi u brk
«nećeš prvu ratu,
onda kući trk.
I sad odlučih
A i Pišta me tenta
Nećeš dobiti
Ni jednog centa

Motorka

Sisa se krsti
Sjekiru grabi
Šakom mu prijeti
Na boj ga vabi:
«nedaš mi eure
mrcino luda
sjekirom ću ovom
odrezat ti muda,
a benavom Pišti
što laže u oči
odrezat ću uši
nek sjaje u noći»
i balticom zavitla
u njihovom smjeru
praveći vrtlog
sličan propeleru.
I u tom trenu
Ubojita časa
Izleti sjekira
I ubije pasa.
Bobija čupavog
Majka li mu jadna
Na mjestu usmrti
Baltica hladna.
«eto ti kazna
škrtico stara
što nisi vratio
meni mojih para.
Bobi je pseto
Što povazdan sjedi
Al tristo eura
Zaista vrijedi.
I zato sad odoh
Na počinak leći
A ti si dobio
Psića u vreći»
Užasnut Joza
Na koljena kleknu
I luđačkim tonom
Na Sismira dreknu:
«tako mi svega,
svih svinja i krava
štilovku palim,
ode ti glava»
i pohita bijesno
u šupu kraj kuće
dok srce mu glasno
osvetnički tuče.
Motorku grabi
Gorivo trusi
Svjećicu mijenja
I lanac brusi…


Nastavak ovaj
Pred vama slijedi
Čitati dalje
Zaista vrijedi.
Motorku gazda
Upalio nije
Dok Sisa je strašni
Pobjego još prije.
Za njim je Pišta
Skočio ko srna
Al ovaj je nestao
Jer noć je crna.

Privredna banka

Ulazi Sisa
U kućicu svoju
Sve su mu koske
Ipak na broju.
No nešto ga svrbi
U predjelu šije
Eura tristo
Dobio nije.
A lova mu treba
Za posljednju ratu
Jer Privredna banka
Sjedi na vratu.
Uzet će mu traktor
I drljače stare
Stavit će na bubanj
Za ništavne pare.
I onda će morat
Od muke preteške
U gorice hodat
Dva sata pješke.
Ni orati neće
Ono malo njive
Izlaza nema
Iz zbilje mu sive.
Teška je sudba
Radnika seljaka
Ne vidi se svijetlo
Od dužničkog mraka.
Država silna
Priječi mu put
Da sretan ubere
Grumenak žut.
To nije zlato
Nit bogata lova
Već radosti malo
Podno starog krova.
I trpit će dalje
Siromasi gladni
Bogatih je malo
Ostali su jadni.

Vrana

Zaspao je čvrsto
Od čemerna dana
Kroz san mu dubok
Doletjela vrana.
«nema ti druge
jebo ga patak
Pintarića Vinka
Postani jatak.
Bježi u šumu
Prije rane zore
Preskoči potok
Te četiri gore.
I lovačku pušku
Skrati na pola
Jer možda te sretne
Policijska patrola.
Kad dođeš do štaglja
Pored stara puta
Pokucaj na vrata
Dva pa tri puta.
Izgledaj opako
I pravi se lud
Jer tamo te čeka
Robin strašni Hood,
Ubojica silni
Bez imalo muke
Puca na živo
I lomi im ruke.
Nek ti je sa srećom
Bivši zidaru
Od sutra ćeš otimati
Svakom njegvu paru.»
Prene se Sisa
Iz duboke more
I ugleda vranu
Kako leti gore.
Uzima flašu
Ohrabren i ljut
Sutra će poći
Na odmetnički put.

Jutro

Sunce je već sjalo
Kroz oblake šture
Dok Sismira kljuckaše
Bezobzirne pure.
Negdje oko osam
Pijan na pod pade
Na četiri zarez jedan
Alkohol mu stade.
Od toksične mase
Šljivovice silne
Facijalne slike
Vrlo su debilne.
Zaboravi Vinka
I odmetnički plan
Amnezijom čvrstom
Započne svoj dan.
Negdje oko podna
Sjetio se Joze
Pište, cucka Bobija
I gazdine Roze.
Al sumnja se teška
nadvila nad misli
A dvojbeni crvići
Čvrsto su ga stisli.
I odjednom shvati
Cijelu zbrku ovu
I zašto je sanjao
Vranu, a ne sovu.
Delirium tremens
Mozak njegov veli
A cijela svita dužna
Miševi su bijeli.
I shvati još jedno
Da on nije Sisa
Već šumar Đuro
Sa otoka Visa.

KRAJ BEZ NASTAVKA

- 02:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.10.2004., subota

Sisina kućica - dio treći

Nastavak ovaj
Pred vama slijedi
Čitati dalje...

- 01:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.10.2004., petak

isprika zbog greške

u komunikaciji između medija i čitatelja.
noćna psihoza je u pitanju, u stvari, bila je to zajebancija.
Bar je jučer to izgledalo misaono i duboko

- 04:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Sisina kućica – dio drugi


Motorka

Sisa se krsti
Sjekiru grabi
Šakom mu prijeti...

- 01:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.10.2004., četvrtak

Sisina kućica - dio prvi

Slavni zidar

Po cesti,
Širom,
Bez pameti
Lud...

- 01:31 - Komentari (11) - Isprintaj - #

06.10.2004., srijeda

Jad i bijeda



Ne znam da li je to neka periodička faza, ali trenutno sam vrlo jakog uvjerenja da mi je dopizdio moj blog. Nemam ideja, nemam inspiracije, sve što napišem glupo je i sve više mi ide na nerve. Toliko sam u krizi da mi se i ostali blogovi čine vrlo dosadni i nimalo smiješni. Idem si odrezati ruku i izvaditi oko.

Tarzan u New Yorku

- 02:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Kratka putopisna reportaža - Budimpešta



Kako mi novinari ne možemo biti ograničeni samo na lokalne događaje i novosti, svakoga tjedna dobijem iz redakcijskog budžeta par kuna, sjedam na vlak i odlazim van granica republike nam naše Hrvatske u potragu za neobičnom pričom. Jučer sam posjetio Budimpeštu. Ovaj velegrad i baskijska metropola ogromno je stanište lemura i kraljevskih stabala mangrova između kojih možete ponekad zapaziti i čovjekolike kajmane s velikim repom nalik kitovom. Položaj Budimpešte od kraja 17. stoljeća mijenjao se samo jednom. S boka. Grad je razdijeljen na dva dijela Buku i Rešt, koji su nekoć bili zasebne državice unutar velikog imperija Pomeranije. Nakon Krebskih ratova ova su dva područja opustošena i spaljena do temelja. Dekretom dvorskog meštra Rešt je pripojen Buku i nastala je Budimpešta. Arhitekturu obilježavaju ogromne nastambe na vodi, kod nas znane kao sojenice, a izgrađene su u prvoj polovici 19. stoljeća. Nakon potresa 1864. godine stanari ovih građevina izbjegli su u Moldaviju gdje i dan-danas čine biračku većinu populacije ove države. Potreseni narod koji je ostao u Budimpešti označio je sojenice kukastim križevima i ogradio ih trnovitim ružinim šibljem te područje proglasio zaštićenim spomenikom nacional-socijalističke tekovine. Dugi niz godina budimpeštanski arheolozi bezuspješno pokušavaju pronaći područje sojenica. Za sada se žitelji Budimpešte ponašaju kao da ih nikad nije ni bilo.
Stanovnici Budimpešte nalik su davnim precima Inuita – niskog su rasta, jedu sirovu ribu i bave se lovom na tuljane. Poznat je naziv za strance, koji potječe od umirovljenih budimpeštanskih pčelara, ljantu, što bi prema Ladanu značilo glupan. Budimpešta ima visoko razvijenu industriju mizantropskih i ksenofobnih sirovina i jedno je od vodećih proizvođača niskotlačnih preša za ubrizgavanje silikonske mase. Poznata je i po bogatoj gastronomskoj ponudi jednonogih gusjenica, a narodni specijalitet je Kraknja, juha slična Šči-u, varivu od kupusa, a sastoji se od destilirane vode i dijelova hrpta malamutskog jazavčara.
U slobodno vrijeme Budimpeštanci vole vilama kopati gliste, a malim prstom lijeve ruke, nos.

- 01:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.10.2004., utorak

HORROR SKOP


Ovan – imate problema s državljanstvom republike Srpske. Ne žele vam izdati putovnicu s grbom četiri C-a. Želite postati Srbin i jesti kačamak i hleb. Rješenje je u preimenovanju – pred matičarom izjavite glasno i jasno: Ja nisam Ovan, ja sam Jovan

Bik – Vrijeme je idealno za bavljenje sportom. Trčkarajte minskim poljem

Blizanci – Nije vam lako. Dok vaš brat napravi pizdariju, vi dobijete po pički ili obrnuto. Mi smo pronašli idealno rješenje ovog problema – brat eliminator. Nazovite 0800 890900 i postanite vlasnik seta noževa od švedskog čelika. Na poklon dobivate i parcelu na Mirogoju

Rak – Potajno priželjkujete da susjedu cirkular odreže ruku. Ne brinite se, danas mu je tast s frezom noge zrezal.

Lav – Romantični ste i osjećajni poput iračkih otmičara, tako da svoje emocije možete danas izraziti auto-bombom ispred opčine dok se dijeli poticaj za poljoprivredu

Djevica – ne lažite sebe i druge – perforacija junfera vam je fosil stariji od prekambrijskog člankonošca. Dopustite sifilisu neka prodre do vašeg srca

Vaga – sigurno ste se zapitali kakvog je okusa otrov za štakore. Sve će biti u redu dok god ne dođete do odgovora

Škorpion – zapeli ste traktorom na pružnom prijelazu. Vrata se ne daju otvoriti, a nailazi vlak i zbog toga ste preosjetljivi i patite od nesanice. Mirno dignite ruke s volana i pustite neka vas vlak uspava

Strijelac – prijatelji će vam pomoći da vaš snajperski metak pronađe cilj. Što više prijatelja imate to će vaša zabava trajati duže

Jarac – Uskoro ćete postići ono u što ste polagali puno nade – baba će vam riknuti od stalnog stresa kojeg proizvodite plašenjem, a oporuka glasi na vas

Vodenjak – što se to događa? Nikako da vas zgazi automobil iako neprestano istrčavate na cestu. Pričekajte rumunjski šleper

Ribe – Da bog da ležali u konzervi s povrćem

Koja glupost od horoskopa
* * *

Uživo s koncerta Roma koji svira ispred trgovine «Mirjana»

Koji koncert, koja tarapana, koliko ljudi, Džisus Kristus. Došli smo zarana, već oko tri prijepodne. Ispred Roma s harmonikom okupilo se preko 5 ljudi. Malo dalje tri goluba, jedan je bio crknjen, mrtav, kuiš. E čovječe, ludnica, ono, jebote. Masa je bila u nesvjesnom stanju. Rom je prstima virtuozno lupao po tipkama harmonike. To sam vidio samo na HRT-u. Glava mu se njihala u transcendentalno-hipnotičkom transu. Jebote, kaj taj svira. Nas osam primilo se za ruke. Dolje smo ih držali. Kolo se povelo. Ja sam bio vođa. Visoko u zrak podigao sam maramicu i zavrtio. Dva koraka desno svi, tri korak lijevo, isto svi. Znoj je curio niz rebra. Cigo je opizdio «Ranila me jedna žena» - na koljena, svi odreda. Ruke gore, plješćemo. Po ritmu basa. Našla se tu i flaša od fante. Plastična. S vinom. Kiselo, ali žeže. Tooo! Joj, hop-hop, iiiiihaaaa. Rom se razuzdao. I on kleči. Rasteže crijevo. Proizvodi vjetar od brzine. Sad se bijemo. Mlatimo jedni druge. Ja sam prijatelja flašom, on mene pepeljarom. Onda smo i Roma iscipelarili. I harmoniku mu razbili. I onda je došla murija. Odveli su Roma. Koje su to scene bile. I sad dok idem po lisnato za kremšnite još uvijek sam pod dojmom. Sutra Rom svira u Ksetu. Idem zasigurno.

Koje sranje od izvještaja s lajv koncerta Roma ispred trgovine «Mirjana»

- 02:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.10.2004., subota

Ljepota tijela - Vježbanje na radnom mjestu


Da bi vaš život slijedio zdrave tokove i da se u jednom trenutku vaše opstojnosti i bitka ne prenerazite količinom masnih naslaga na bokovima, trbuhu i nosu - dupe da i ne spominjem – trebate vježbati. Pošto je današnji kapitalistički nastrojen narod u žurbi i strci da zgrne što veću količinu novca i da si kupi novi plazma televizor, vaš radni dan traje kao prosječni radni dan jedne prosječne žene 19. stoljeća u engleskoj ljevaonici čelika. Za trčkaranje po prirodi ili tartan stazi lokalnog stadiona ili vježbanje u dvorani ili na polju – okopavanje kukuruza – jednostavno nemate vremena. Da bi ipak kretanje ili vježbanje bilo sastavni dio vašeg radnog dana, vježbajte na radnom mjestu. Kako? Vrlo jednostavno.

Vježba prva: sjedite na radnom mjestu za radnim stolom. Pišete neki strašno opširni izvještaj. Pisanje je aktivnost koja lagano opterećuje ručne mišiće. Kako bi pojačali pritisak na te mišiće uzmite dva pakovanja brašna od po kilogram i zavežite ih na gornju stranu podlaktice. Ukoliko vam je ova vježba monotona, napravite male otvore na pakovanju i visokim glasom proizvedite zvuk «ccc-ccc». Na vaše će ruke ubrzo doskakutati mali miševi koji će vas svojom razigranošću zabavljati. Dakle, vi ćete biti sretni što se zabavljate, a ruke će vam biti ko u Popaja (Nakon posla istetovirajte si sidro na nadlaktici ili nabacite neki motiv iz JNA)

Vježba druga: za jačanje i razgibavanje nožnih mišića radite slijedeću vježbu. Uzmite u ruke časopis Playboy, Penthouse ili Tarzan. Pronađite opscene scene i u strahu od ulaska šefa u vašu kancelariju promatrajte ih na koljenima ispod radnog stola. Pošto je vaš šef terorista, diktator i picajzla, on će svakomalo ulaziti u vašu kancelariju. Svaki put kad se otvore vrata vi refleksno podignete koljena i njima prikliještite časopis uz donju stranu plohe radnog stola. Ruke raširite kao da se rastežete zbog lagane neispavanosti (još jedna dobra vježba). Vaši će nožni mišići u tom slučaju vršiti kontrakcije s naglim stezanjem i opuštanjem što će povećati broj mišićnih vlakana.

Vježba treća: obrazi su vam podbuhli, a ispod očiju vise vrećice velike poput lubenica. Da bi od buhtle napravili slani štapić, a od vrećica list javora, trebate vježbati mišiće lica. I u ovoj vježbi šef će doći kao idealan partner. Svakog dana, odmah izjutra spizdite svoj radni zadatak – namjerno zajebite nešto. Nakon nekog vremena (12 sekundi) u vašu će kancelariju uletjeti vaš omiljeni šef. Derat će se na vas najglasnijim tonom koji ljudski organ za govor može proizvesti. Vaš odgovor na dernjavu mora biti u facijalnom izražaju. Kesite se, čudite se, smijte se u nevjerici, preneraženo se snebivajte, stišćite zube i napuhujte obraze. Facijalni mišići će se nevjerojatnom brzinom stezati i otpuštati, a mišićna će se vlakna gomilati. Izgledat ćete poput Švarcenegera u Komandosu.

Vježba četvrta: jebite svoje kolegice i kolege na radnom mjestu. To vam je ipak najjednostavnije i najbolje.

- 09:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

01.10.2004., petak

Pjesma bauštelska



U jutro rano
U smiraj mraka
U kombi tamić
Nas pet luđaka
Ulazimo sneni

Al jebe se meni.
Jer graditi se mora
Iznad šuma iznad gora
Graditi se mora
Ah, graditi se mora

Za uhom mi blajštift
U rukama žlica
Na dasci iscrtana
Nove kuće skica

Drugovi moji
Jarani bez škole
Cijeloga dana
Zidati vole

Jebe se njima
Za korijen treći
Dok je cement
Suh u vreći

Uz lopatu stoje
Dok miješalica brunda
Unutra se mixa
Nove kuće bunda

Uz pijanu pjesmu
Kraj blatnog kotača
Malo-malo stanu
Jer gazda dobro plaća

Nitko ne ludi
Za zidom što se budi
Što raste u krivo
Gazda smanji pivo!

Cijeloga dana
Bauštelska klika
Zamišlja kuću
I odraz njena lika
Al jebe se njima
Jer graditi se mora
Pokraj ceste pokraj puta
Pijan sam ko svinja
Izrigat ću ti se u miješalicu
I razbiti njušku jebo te konjak da te jebo
Ljuti...
u kurac i zidarija i bauštela i 80 kuna dnevno
a nahrmbam se ko konj posrani
ti sunce jebem da ti jebem

- 13:52 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Bauštelci – vegetarijanci


Mi bauštelci provjereni smo i zakleti vegetarijanci. Ujutro, prije no što miješalica zabrunda naša nam gazdarica svakom spremi jedan sendvič od pola kile kruva, između kojeg stavi pola kile parizera od maćuhica i tridesetak dekagrama sira od smokvinog mlijeka. Za marendu dobijemo grah na biljnoj masti, kobasice od blitve ili šparoga, biljni narezak od riže i čašu gustog soka od brokule. Pošto nama bauštelcima treba mnogo energije, jer se, za boga miloga, trošimo, ručak je obilat i bogat raznolikim biljnim delicijama. Kao predjelo jedemo gulaš od divlje ruže, domaćeg ječma i debelih gromada soje. Ponekad jedemo i grah u vodi soljenoj kamencem sa stjenki lonca. Kao glavno jelo nudi nam se cijeli kuhani kukuruz, pljeskavice od leće, namazi od maslačka ili repe, palačinke s kremom od djeteline i, kao desert, velika pečena lubenica.
Nakon kraja napornog radnog dana opet jedemo. Ovaj put si gazdarica daje mašti na volju pa nam spremi 2 režnja kosanog češnjaka, 1 jušnu žlicu biljnog ulja i tri kuhane mrkve srednje veličine. Za po putu do kuće dobijemo i pitu od graška te grickalice od japanskih tikvica.
Neka vas ova gastronomska bomba ne zavarava – nije da samo jedemo, mi i mnogo radimo.
Za ciglih tjedan dana naša je bauštelska ekipa izgradila drveni poljski wc – prvi i osnovni objekt na gradilištu – bez njega bi mekom stolicom onemogućili prilaz gradilištu.

- 08:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>
Komentari On/Off

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
ČASOPIS TARZAN
glavni i odgovorni urednik: Sisajed


izdavač:www.blog.hr

novinski majl:
objes(e)ne@sise.hr




Blog.hr




Creative Commons License
Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada 2.5 Croatia.