14.10.2004., četvrtak
keywords i proljev
|
Iako imam o čemu pisati, kao i uvijek, pa bilo to i naporno za čitanje, moram se osvrnuti na keywords, kojima razni manijaci, časne sestre ili homoseksualci dolaze do ovog bloga, i na osnovu toga napisati što mi se dogodilo prije godinu dana. Lijek narodni protiv proljeva Braća bez gaća Nešto za mršavljenje nogu Klub liječenih alkoholičara Ruskinje Injekcija u dupe Hodam ja tako ulicom i odjednom, iz vedra neba, gače mi propara britka munja - prd od 24 000 volti. Osvrnem se iza sebe, nema žrtava. Razbježali se ljudi iako je nedjelja prijepodne i ulica prepuna šetača. Nastavim hodati polako i oprezno, kadli bljesne još jedna munja, ali ovaj put bogovska, strašna, zaglušna, tako snažna da sam naprosto obnevidio. Nakon nekoliko trenutaka besvjesnog stanja dođem k sebi i vidim vraga da bere šalu i jagode. Slijedeći će put osim munje, siguran sam, izletjeti i vatrena kugla, proljev je narod zove. Treba hitno spriječiti katastrofu i progutati nešto za začepljenje. Odem do apoteke «Gologuza braća veterinarska» i zamolim jednog od braće neka mi nešto preporuči, samo brzo, jer već osjećam topove kako se nabijaju. Veli jedan od nage braće da mi može preporučiti samo «Hoblić», lijek za mršavljenje nogu. Koji si ti tulipan! – izderem se na njega, a on mi uplašeno kaže neka odem do kluba liječenih alkoholičara jer oni tamo non-stop žderu neka sranja protiv sranja. Izađem van iz apoteke i na svu sreću, očito da su mi se anđeli smilili, ispalim munju od 42 000 volti, bez vatrene kugle. Jest da su prozori na Zagrebačkoj banci prsnuli kao sapunica, ali to je ništa spram onog što je moglo biti da je izletjela kugla – banke više ne bi bilo – ostala bi samo uspomena na hrvatsku Hirošimu. Priberem se i duboko koncentriram i krajnjim naporom dopužem do ustanove kluba liječenih alkoholičara. Uhvatim brončanu kvaku i naglo je pritisnem, ali vrata se ne otvaraju. Klub ne radi. Gad demet. Niz lice mi teku lubenice znoja. Skrenem u mračan haustor i ugledam dvije Ruskinje, nedavno pristigle kurveštije iz Murmanska. Kažem im na natucanom ukrajinskom da se maknu, jer se moram hitno posrati. One ne žele ni čuti za to, jer kao tamo im je radno mjesto i ako se maknu, njihov makro razbit će im pičku (iako im je pička već odavno razbijena op.a). Počnem se derati na njih i svlačiti hlače pokazujući im posljedice udara munja. Odjednom u dupetu osjetim strašno žarenje, jebenu bol, neopisivu. Makro mi je prišao s leđa i u dupe mi zabio injekciju s nekom uspavljujućom supstancom. Nakon toga se ničeg više ne sjećam, osim da sam se probudio u hrpi smeća, dobrano uneređen, s bolom u sfinkteru – očito da sam silovan i odbačen. Eto, to mi se dogodilo prije godinu dana, a ako ne vjerujete tko vam je kriv – ne bi vjerovali ni da vam pred očima vlak razbije prikolicu koju ste zakačili za traktor i pijani zapeli na pružnom prijelazu. |
- 16:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
