Budim se u 5.40....Noć je....odlazim u dnevni boravak i gledam u noć...Vidim svjetla Bostona....Još ne mogu vjerovati da sam tu, mislim na moje dečke 6.000 km daleko od mene.....U Hrvatskoj je 10.40...Javljam se svima....-Sretno sam stigla, sve bilo super....-Da, da, kod nas je 5.40....-Ne mogu spavati...-Oni svi spavaju, jedva čekam da se probude...-Pusa, bok.... Sad znam šta znači JET LEG....Iako sam u 27 sati spavala manje od 6 sati, ja sam odmorna, adrenalin me drži budnom.....Gledam kako se razdanjuje....Čekam....TJ silazi i pokazuje mi kako mu moram napraviti doručak....Uzbuđen je što sam kod njih, a opet je malo nepovjerljiv...Napokon se budi i M.....Pomalo se spremamo i odlazimo u grad- "downtown"...Imamo 3 stanice vlakom/metroom...Hladno je....Prehladno za kraj užujka....Oblačim kapu, šal i rukavice, sve ono što u Rijeci nosim 1 u 3 godine......Izlazimo iz "T-a" (Kao što se u Londonu zove Tube, u Bostonu se zove "T" kao Train. Prvo što vidim na izlasku je Custom House Tower, neboder sagrađen 1910. godine. S 151 m visine danas je 17-ta najviša zgrada u Bostonu što vam govori da Boston i nema puno ogromnih nebodera...
Trg po kojem šećemo zove se Fenual Hall,a ja ga iste sekunde nazivam KORZO (pritom misleći na Riječki:)....s jedne strane Korza nalazi se Quincy market, a s druge South Market. M kaže da je to bila tržnica ribe još u 18. stoljeću koja je danas preuređena u promenadu s puno malih restorančića brze hrane, svih okusa (i mirisa) i podneblja, dok je centralni trg obje zgrade pretvoren u mjesto za okupljanje, gdje možeš sjesti i pojesti sve što si naručio...Hodajući samim markerom, upijam mirise i moram priznati, isprobavam različitu hranu, na svakom štandu su besplatni uzorci, za 10 min šetnje postajem prilično sita..
Prolazimo kraj kuće u kojoj je Thomas Jefferson pročitao Deklaraciju Neovisnosti, slikam se ispred tog bitnog balkona...
A onda odlazimo do Beacon Streeta gdje se nalazi kuća guvernera Massachusettsa i predivan park, kažu da je jedan od prvih gradskih parkova u Sjedinjenim Državama...Pozdravljam se s vjevericama koje mi nesramežljivo prilaze i lovim guske (ili su to patke???:)
Prelazimo park i dolazimo na Newbury Street, shopping meku Bostona, koja me inače strašno fascinirala na svim slikama koje mi je M godinama slala jer je ulica puna zgrada u crvenoj cigli i izgleda mi jako europski, točnije podsjeća me na londonski Nothing HIll, samo što je on bijele boje, ali arhitektura zgrada je ista....Tu negdje je snimana i Ally McBeal pa se naslikavam za uspomenu na tu super seriju....
Sjednemo na ručak..Šta da kažem, prežderemo se, ne mogu odoljeti kineskim restoranima i bok, ne znam reći ne pohanom sladoledu.....Idemo dalje, M je odlučila odvesti me na "Top of the HUB" (HUB=drugo ime za Boston), vrh nebodera, u sklopu trgovačkog centra na 22. katu na kojem se nalazi restoran i observatorij s predivnim panoramskim pogledom na Boston i ocean....Naručujem pivo....Američkog porijekla....Grozno je....Ali pogled je predivan i ono kako se osijećam....Cijeli dan ne stajemo pričati....Inače se gotovo svakodnevno čujemo putem talka ili vibera, ali 12 godina nismo provele cijeli dan zajedno....Pričamo o svemu, životu, braku, djeci, prijateljstvu, poslu, Bostonu....
Nakon pive i silaska sa vrha grada, počinje me loviti kriza...U Bostonu je 17 h, a u Rijeci 22 h i mozak želi leći i spavati....M mi kaže da moram danas izdržati jer ako danas legnem, onda će mi se svaki dan i dalje u 17-18 h spavati i svaki dan ću željeti odmarati....Ima dobru ideju!-Ajmo na šetnicu na Charles River.....Dugo godina nisam ni znala da kroz Boston teče rijeka i da odvaja grad Boston od grada Cambridgea (gdje se inače nalaze MIT i Harvard)...Uz rijeku je predivno, prohladno, vjetar puše, ljudi joggiraju, voze bicikle, imam dojam da ljudi maximalno iskorištavaju vrijeme poslije posla na sport i zdravlje...
Kriza me prošla....Ja sad želim provod u nekom baru s live mjuzom.....Tražimo po internetu, obilazimo irske pubove u downtownu, a na kraju srećemo njenu kolegicu koja nam kaže da u Howl@theMoon ima odlična live zabava u kojima sviraju na Request....Nalazimo bar, vibra je odlična...Na stolu nas čekaju listići na koje možemo upisati ime pjesme i izvođača, a onda odnjeti bendu koji svira....Nekoliko je svirača, 2 klavira, bubanj i gitara, ekipa se izmjenuje, kako dobije kakav papirić, tako svira onaj kome ta pjesma leži ili koji ju zna odsvirati....Postajemo pohlepne i stalno nosimo papiriće, a što se više zabavljamo, više se i pijemo, više se i šalimo pa stanemo nabrajati i popisivati hrvatske pjesme.....
Plešemo, uživamo, pričamo li ga pričamo....O...da i jedemo, naručila sam tost, a stiže mi divovska porcija 2 sendviča punjena svime i svačime sa pomfriom u sredini tanjura....O da, već vidim da ću dobiti lako 5 kg u par dana :) Za natrag lovimo taxi...Kako M živi u istočno djelu Bostona, tako prolazim cestama ispod grada, kažu da Boston ima jedno od najboljih prometnih riješenja kojom su podmorskim tunelima maknuli promet iz centra ispod grada.....Dolazmo doma....Sutra je novi dan....Legnem u krevet sa željom da spavam sutra duže od 5.40.....
________________________________
UPDATE za @srednjovjecni & @gogoo sa željom da vam se cilj ostvari
|