Upravo te tako osijećam....
Kao da lupam glavom u zid i što me više boli, to više lupam...
Dražavni aparat nam je u kurcu, o hvala ti Blože što tu mogu prostačiti do besvjesti i što me nitko neće cenzurirati (ili hoće)....

Rekla sam da smo stigli na autoput....
Prevarila sam se....

Bili smo danas u rehabilitacijskom centru gdje je za Jana predviđena terapija...
Oni su za njega predvidjeli 1 sat mjesečno....

Oni koji me prate, smijete li se ovom vicu?
Imaju previše djece, a jan ima samo 4 godine pa nije hitan (između redaka)...

Rekla sam im doslovno: "Mislite li da smo sve ovo prošli da bi dobili 1 mjesečno savjetovanje koje smo si sami mogli platiti kod privatnika? Mislite li da su Jana testirali i nas svi skupa kao majmuna da bi ja pljeskala na vaš 1 sat? Mislite li da Jan ne zaslužuje adekvatnu terapiju jer smo stigli na vrijeme? Mislite li da bi bilo bolje da smo stvari pometali pod tepih pa se javili sa 6 godina kada kreće u školu, tada bismo bili stvarno hitni...Na vaše riješenje ću se žaliti i kontaktirati Državnu pravobraniteljicu"...

Što sam i učinila 1 sat poslije....
Rasplet slijedi...
Osijećam se kao utopljenik koji izlazi na površinu mora i taman kada udahne zrak i misli da je spašen, poklopi ga novi val...

Jebem ti sustav!!!
Neka ga brani ko hoće, ali ja ga MRZIM!!!!




"Nama je lepo, sreća jedna neizreciva...."

Rekla sam da bolje zvuči ako se kaže Long Island, kao da je tko zna gdje....
Jer zaista ga tako osjećate....
Van žurbe, automobila i uobičajene strke....
Van svakodnevice u kojoj se u 7 h dižete za posao, poslije 17 h vraćate doma....
Van stalne zvrndave telefona i onog "ping" koji vas obavještava da vam je na mobitel stigao poslovni e-mail...
Van onog pokreta rukom koji vam je već postao tik jer stalno gledate na sat, gdje kasnite, za koliko minuta trebate stići...

U totalnom povratku prirodi...
Ne divite se zidinama, tvrđavama, dvorcima...
Divite se borovoj šumi koja vam stvara predivan hlad dok je vani +35...
Divite se šumu mora, cvrči cvrčaka (na čvoru crne smrče) i valovima koji se taman zaustave kada dođu do vas....
Divite se suncu koje uranja u horizont....

Nisam baš neki fotograf, ali voljela bi s vama podijeliti nekoliko mojih fotografija prekrasnog Dugog otoka....

Plaža Sakarun....Kažu da je naše more najljepše, ja uvjek odmahnem rukom jer vidjela sam i druga mora....Ali ovo....kao da su Maldivi....



Predivan Sali u kojem vrijeme kao da je stalo....negdje davno i daleko....U kojem je glavna zabava navečer sjesti ispred Knjižnice i slušati muziku koju voditelj pušta na projektoru sa "jubitoa".....






Predivna Telašćica....u kojoj smo odvažno propješačili oko 6 km da bi došli do kraja slanog jezera gdje se ono skoro pa stapa sa morem....











Veli Rat, svjetionik ("sekionik" kako kaže J), rt na jugozapadu otoka u koji smo se vraćali opet i opet.....















Veli Žal....






I prva slika mog malog fotografa....




Predivan si Otoče!!!!!

"...O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.." (Provincijalka)

"...a, onda shvatih, na prepad
da te volim, ko nekad
vreme samo raspiruje plam." (Miholjsko leto)

"...A crnu nisi stedela,
ali bez nje bi bela jos izbledela -
bez crne bela ne bi vredela." (Portret života mog)

"...i neka mi to ne uzme nebo za zlo
al' ti si jedino cemu se molim
Brinucu vec ja, nemoj ti brinuti
ma, da sam 'teo, vec sam sto put mog'o ginuti" (Galicija)

"Ne volim kad me
uzmu na nisan:
da l' sam od njinih
il' bas i nisam
Sloven sam, belac,
slobodni strelac
za svaki slucaj,
jos uvek samo svoj" (Nevernik)

"Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje uz moje vene puze stud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud" (Nedostaje mi naša ljubav)

"Negde se pipnu nasi mali svemiri
kada vec pomislim da spavas
zasumi saten, tama se uznemiri
i kao talas naidjes" (Kao talas)

"tvoja je sreca samo tvoja stvar
al' zato tvoja tuga
to je vec prica druga
to na moj racun ide" (Tvoj neko)

"svako nosi u sebi
nekog svog malog Boga
kom' se potajno moli" (Ostaje mi to što se volimo)

" neko to od gore vidi sve
povlaci te konce, igra se
postavi svaku stvar na svoje mesto
svako dobro, zlo jos pre..." (Netko to od gore vidi sve)

_______________________________________________________________

Da, da, strastveni sam obožavatelj, rekla bi štovatelj, Balaševića!
Prvu kaSetu sam čula valjda sa 4-5 godina kada sam već i Božu Puba znala napamet... Za vrijeme rata, kada se (bezrazložno) ipak nisu baš nešto slušale njegove pjesme, slušala sam ga potiho doma...
Jučer sam bila, po tko zna koji put, na njegovom koncertu u Opatiji.....u ludoj kombinaciji, mama, tata, sestra i ja :)
Bilo je divno....Pola koncerta sam provela zatvorenih očiju pjevajući i uživajući pomalo i na rubu suza....

Balaševića ljudi vole ili ne vole, sredine nema, ali oni koji nisu funovi (kao moj dragi) kažu da je predepresivan....Namjerno sam ostavila gore djelove pjesama koji meni puno znače, ali kao što možete vidjeti, njegovi stihovi su predivni (i optimistični), a rijeđe depresivni....

Prošlo ljeto na Kastvu slušala sam njegov "Kalendar", ne znam znate li koncept, ali nije klasičan koncert, puno priče o njegovom djetinjstvu, nešto manje pjesama....Smijala sam se toliko da sam drugi dan imala (nemojte vjerovat) upalu mišića na licu (jagodica)...
Uvijek me Balašević(ev koncert) napuni nekom ogromnom pozitivnom energijom pa sam i sada sva nasmijana....

Odoh na godišnji, sutra putujem na jedan otok, a o njemu kada se vratim....

Do tada, štovatelji ili ne, uživajte u jednoj od meni najdražih Đoletovih.....

"stavi misli u prazan hod
stresi zvezde k'o dudove
i polako nasuci brod na te
plisane sprudove, i sanjaj" (Remorker)

Nakon više od 6 mjeseci administracije, danas sam dobila nalaz Centra za socijalnu skrb: Usporen razvoj govora F 80...Ovo F asocira na Formulu 1 ili na neki svjetski autoput...