Nakon više od 6 mjeseci administracije, danas sam dobila nalaz Centra za socijalnu skrb: Usporen razvoj govora F 80...Ovo F asocira na Formulu 1 ili na neki svjetski autoput...
U 6 mjeseci prošli smo logopede, psihijatre, psihologe, pedijatre, neurologe.
Vjerujte mi, bilo je sve, samo ugodno....
Promatrali su nas kao okrivljenike na klupi, a Jana kao majmunčiča za svoje projekte.
Bilo je dana da sam došla umorna doma, zabila glavu u jastuk i plačući zaspala, bez da me itko čuje jer bi u protivnome to bio vrisak....
Gledajte, meni problem ne predstavlja Janov govorni (ne)razvoj...Meni problem predstavljaju institucije i (ne)stručne osobe koje bi trebale imati senzibiliteta za djecu i nas roditelje koji nismo krivi za problem u kojem smo se našli. Meni problem predstavljaju oni kod kojih dolaziš po pomoć, a koji za tebe nemaju nikakvih odgovora, koji prebacuju lopticu s, opet namjerno kažem (ne)stručnjaka na (ne)stručnjaka....Tako psiholog ništa ne može reći pa nas pošalje psihijatru, a psihijatrica nas pošalje neurologu, a neurologica se smiluje pa kaže: Gledajte: nitko vam neće reći zašto se govor nije razvio, za njega je važna terapija....Problem mi predstavlja i administracija u kojoj sam razgovarala s najmanje 5 osoba, zar nije normalno da te od početka do kraja postupka vodi jedna osoba? Ah da, kako bi onda ostalih 4 bilo zaposleno u državnom aparatu???
Ono što je važno jest da je ovim dugotrajnim postupkom eliminirano 4 osnovna problema kod usporenog razvoja govora a to su: slušni problemi, autizam, niski kvocjent inteligencije i neurološki problemi....Vjerojatno nikad neću znati zašto se to desilo, osim što ću zauvijek pretpostavljati da su šok kod (ne) prilagodbe na vrtić 15-godišnjeg Jana, nerazumijevanje (ne)stručnog osoblja i učestale bolesti potaknule genetsku komponentu i nasljedstvo Janovog nonića koji je također kasno progovorio....Priznati ću i moju krivnju....Nisam ga razumjela, zaista nisam, vjerovala sam onima stručnijim od mene da mu trebam postaviti granice, da je razmažen, da ono što ga sad naučim ili ne naučim da nikada neću ispraviti...Gluposti, ljudi, gluposti....Moj Jan je dokaz i putokaz da život ide i traje i da je svaki novi dan nova škola za roditelja i dijete. I da ne postoje čudotvorni datumi u kojem moramo nešto dijete naučiti i u kojem dijete nešto MORA napraviti, ostaviti...Moj Jan je dokaz da samo volja i ljubav riješavaju sve prepreke i da majka treba prvo vjerovati sebi, a onda djetetu...Te kada to usvoji, treba naći stručnjake koji moraju zaslužiti povjerenje....Hvala Seniji i Rebeki, velikim stručnjacima i još većim ženama!!!
Mama dođi, rekao mi je Jan jutros....MAMA DOĐI. Mekano i slatko....Ne MA DO....MAMA DOĐI!!!
Prijateljica mi je rekla da sam bila u šumi (ja bi rekla đungli) i da nisam vidjela put izlaza, čak ni onaj šumski, a da se sada najednom pokazala cesta. Kaže, krivudava i brdovita, ali ipak cesta....Ali ljudi moji, ja se osjećam kao da je autoput...