Nekad sam mislila da svi ljudi trebaju biti slični meni....
Birala sam oko sebe takve ljude i odbacivala drugačije...
Mislila sam da su moja moralna načela ispravna i da su jedina prava...

Mislila sam da svako dijete kada se rodi da je savršeno i dobro ako se roditelj njime bavi...
Išla sam do tuda da sam mislila da moje dijete nikad samnom neće spavati u krevetu, da nikada nikoga neće udariti, da se nikada neće bacati na pod i da nikad neće u dućanu cviliti da mu nešto kupim...

Mislila sam da stariji znaju sve najbolje, vjerojavala sam njihovim savijetima...
Mislila sam da stručnjaci, doktori, odgajatelji i ini znaju odgovore na sva moja pitanja....

Mislila sam da kada Jan propriča da ćemo riješiti sve naše probleme, kao kad spužvom prebrišeš ploču i startaš isponova pisati neku novu riječ.....Nisam znala da će Jan propričati upravo kada mi riješimo sve naše probleme....

Nekad sam bila puna sebe.
Netolerantna, mislila sam da znam sve.
Sad znam da ne znam sve, ali znam kako učiti nove stvari.
Ne bojim se prihvatiti ljude čiji si karakteri i životni stavovi drugačiji od mog....Daleko od toga da bi ih odabrala kraj sebe, ali ako su već nekim slučajem tu, naučila sam ih cijeniti, prihvatiti njihove dobre strane, a ne stalno upirati u njihove mane.

Kroz moju borbu s Janom moja sestra je, uz moju podršku, bila i moj najveći kritičar. "Ona bi to bolje", ona bi mu postavila granice, ona bi sve drugačije nego ja....Mrzila sam njenu nadmoćnost, njen pogled kojim mi je ponekad poručivala "Nisi dovoljno dobra"....Neki dan bili smo na radionici na koju idem s Janom i dok je Jan gradio dvorac, njegov novi prijatelj Mario mu ga je stalno rušio....Njegova mama se silno trudila Mariu objasniti da ne smije rušiti dvorac, ali, nedovoljno dobro...U jednom trenutku pomislila sam: "ja bi mu to bolje objasnila". I sjetila sam se sestre.... Nasmijala sam se i očima joj poručila: Sad se trudiš najbolje što možeš, a i vi ćete naučiti, kao i mi puno toga što nas čeka i što je pred nama...Nisam davala čudotvorne savijete jer joj to ne treba, niti bi joj pomoglo....Samo sam bila smirena i rekla Janu: "Kada nešto izgradiš, a raspadne se, kreni graditi ponovno"... Poslušao me i zajedno smo izgradili novi šareni dvorac...

Nekad sam mislila da mogu mijenjati svijet....
Bila sam ljuta što mi ne ide i što nije sve onako kako sam si zamislila....
Jan me naučio da mogu mijenjati svijet. Svoj. I njegov...Naš....




p.s. ne razumijem apsolutno niti jednu jedinu riječ ove pjesme, ali me drma do kosti....