Siboney

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

30.08.2006., srijeda

O vremenu i vampirima

Evo konačno nekog sa par reči o ovim vremenskim prilikama.

Kažu mi da je pre desetak dana bio najtopliji dan ovog leta, valjda preko 35 stepeni. Jedva se sećam tog vikenda kog sam proveo uglavnom u hladovini stana jer mi je bilo mučno izlaziti van. A danas je u Beogradu bilo 14 stepeni (po nekima i 11), kiša pljušti skoro ceo dan.

Pa šta, kažem ja, a isto tako i gore linkovani bloger.

Ko o čemu, mi o vremenu, nikad nije idealno. Jebeš vreme, to je ionako sve u glavi, ali ovo drugo sranje oko mene nije tako prolazno i nebitno. Naravno, mislim na politiku, društvo, na taj ljudski svet okolo. Na opštu propast morala (šta to beše), na talibanštinu, na zaostalost, na tragično nesposobnu i besramnu vlast, na isto tako nesposobnu i besramnu ne-vlast. Dovoljno je čitati novinske vesti proteklih dana.

Ne vredi ispirati usta, sve što je imalo da se kaže, rečeno je puno puta. Na forumu B92, tema o emisiji "Peščanik", jedan od forumaša je rekao nešto u stilu "ok složili smo se da je loše, ne vredi to ponavljati u nedogled, treba uraditi nešto". To mi se svidelo.

Uraditi nešto - ali šta!?

U doba Miloševića, zatekoh se jednom prilikom na autobuskoj stanici gore na Mostarskoj petlji baš kada se On vraćao sa jednog od svojih retkih putovanja. Nekoliko trenutaka sam razmišljao o tome da se odgore, sa petlje, bacim pred kolonu u kojoj je njegov automobil - kao, možda bih makar malo skrenuo tok istorije. Očigledno, sačuvao sam svoj životić krti.

Sada je još gore (videti dole disclaimer). Glupost i zlo su se raširili svuda, svuda, svuda.

Gde smo mi i kuda idemo - odgovor je jasan, nema potrebe da se lupa glava.

Zavlačim glavu u pesak i uživam u kiši.


----------
post scriptum & disclaimer

Da ne bude zabune, nije me regrutovala Al Aqsa ili nešto slično, već htedoh reći kako je ranije, kada je bilo teže, rešenje izgledalo lakše jer je zmija (prividno) imala samo jednu glavu.

- 23:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Anti-kišna


Image Hosted by ImageShack.us







It's all a waste of time again
She used to mow the lawn
She always wasted everyone
She always turned me on

Now she's turned a kind
That isn't so much in demand
And all us vegetables
Can waste our time on someone else


She had a cool invisible
Dog that she called Paul
We'd always sit around her house
Watchin' her feed the dog


Now she's got a man
Who don't like dogs, who just likes cars
She's just got a job
'cause times got hard, so Paul is gone


Now she's turned a kind
That isn't so much in demand
All us vegetables
Can waste our time on someone else


It's all a waste of time again


The Flaming Lips
Slow Nerve Action





- 13:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.08.2006., nedjelja

Masna nedelja


(naslov za strana tržišta: Menjanje Ulja Gone Wrong. Almost.)

Posle crne subote sledi masna nedelja.

Za sve ove godine vožnje auta, pametovanja i teoretisanja, ja ni jednom na istom nisam lično menjao ulje. Za to se išlo kod majstora. Nikada nije kasno za novi početak, rekoh sebi, a i što bih davao majstoru pare za jedan tako elementaran posao koji svaki vozač koji drži do sebe mora umeti sam bla bla bla.

Konsultovao sam sa razne downloadovane manuale, ali nisam uspeo da iz prve (niti iz druge) pronađem gde se tačno nalazi pimpilimpica gde se ispušta ulje. Nema prrroblema, rekoh samouvereno, znam ja, gledao sam kako se to radi. Otidoh putem garaže, buć pod kola, aha, eve pimpilimpice, gle nemam ključa za odvrnuti je, te moradoh hopa cupa do zavičaja da od muškog roditelja pozajmim imbus ključ br. 12.

Kasnije, istog dana, uputih se ponovo pod kola, poturih lavorče i odvrnuh taj šraf za ispuštanje ulja. Inače, donji deo mog auta je vešto zaštićen jednim komadom lima, na njemu je ostala rupa taman da se na najnižoj tački vozila priđe pomenutom šrafu radi zamene ulja.

U lavor je istekao jedva litar ulja ružne boje. Malo sam se zabrinuo, što zbog boje, što zbog količine. Jes da je ulje bilo oko minimuma, ali baš samo toliko da je ostalo, e tome se nisam nado. Šta ću, odvrnem filter za ulje, malo ulja iscuri, po svim pravilima montiram novi, i krenem da sipam novo ulje gore u motor. Sipam, sipam, sipam, i tek posle trećeg litra rešim da proverim nivo, kad ono – nivo ulja je daleeeeko iznad maksimuma. Šta sad, jebo te!?

Kontam – motor nije bio dovoljno vruć kad sam ispuštao ulje, pa nije sve htelo da iscuri. Ostavim motor da radi u mestu par minuta, pa ajd dole ponovo, poturim lavor odvnem pimpilimpicu, kad ono ništa. Ni kapi. Šta sad, jebo te!?

Usledio je brainstorming.

I razgledanje auta od dole.

I onda zaključih da sam ja genijalno ispuštao ulje iz prednjeg diferencijala, a dolivao ulje u motor i menjao filter sa sve starim uljem još unutra. Ajoj.

Skinuh onaj zaštitni lim, traži, traži gde je pimpilimpica od kartera za ulje. I prisetim se kada sam davno gledao majstora kako to radi, i nađoh šraf gde se ispušta ulje, na krajnje glupom mestu. Odvrtoh ga, i grunu potop ulja u lavor.

Ajd, jedan problem rešen, kako-tako, ali šta sad sa suhim prednjim diferencijalom? U njega se ulje uliva nekako dole sa strane. Šta da radim, da sobalim auto na bok pa tako sipam? Srećom imao sam odgovarajućeg ulja u garaži, a u to navrati moj muški roditelj u vidu druga na drumu, te smislimo aparaturu od nekog creva i levka pomoću koje smo u četiri ruke dali autu uljnu infuziju direkt u venu (tj. dotični difenecijal). I sve se dobro završilo.

Naravoučenije?

Naravno, nema naravoučenija. Najpametnije što mogu da izjavim, uz pomenuto "nikad nije kasno za novi početak" je dodatak "svaki početak je težak".



- 21:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.08.2006., subota

snif - snif


Subotnje prepodne, širom otvoreni prozori.
Radnička klasa (domaćice) raducka po stanu.

Snif - snif!
Lepo miriše!
To komšije peku tost!
Snif-snif!
Kanda im tost malko zagoreo!
Sva sreća što to ne dolazi iz moje kuhinje!

...

Šta je ono na ringli!?
Aaaa! Moj pirinač!!

Image Hosted by ImageShack.us
Rezultat prethodnog performansa. Odmrzavanje hleba gone wrong
- 11:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.08.2006., četvrtak

Opet su tu


JESEN

Tuga me skrhala,
jer vidim kako lišće pada.

Kiša pada,
a ti ides ulicom kao
boginja.

Vetar te produva
i zatrese ti sise.


omiljena pesma iz zbirke Zla pionirka


Suze radosnice orisiše mi oči.
Slučaj me dovede do mojih prastarih postova.
Kliknuh na neke linkove, i vidim: opet je tu Zla pionirka!
A i Gile!

Odoh sada da preparkiram kola da ih ne ukradu lopovi.


- 22:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.08.2006., srijeda

Iskopavanja u toku


Na ulazu u kupatilo, pri dnu gipsanog zida, pojavila se fleketina. Žuta, ružna, vlažna. Nešto vlaži zid iznutra. Tavanica - neokaljana. Sliva li se nešto niz obližnje ventilacione kanale? Neobjašnjivi su putevi vodeni.

Odem na odmor na dve nedelje, zatvorim vodu. Nema nikakvih promena.

Zatim se pojavi komšija od dole. Nešto izbija na tavanici njegovog kupatila.

Prodrem kroz revizioni otvor u prostor ispod svoje kade. Vlažno, ali pod i zid su bogato izolovani. Kondenz li je, sliva li se kroz fuge od pločica, ili neka obližnja cevka pušta?

Sumnjajući na poslednje, prodirem iz pravca wc-a u zid koji deli dotičnu prostoriju i kupatilo. Iza mažino linije dopirem do cevi, razgolićujem ih. Nailazim na jedno mesto gde voda curka i natapa gipsani zid. Da li je to izvor muka? Kako sanirati kvar a ne sjebati srcu drage pločice u kupatilu? Postoji li još koja neotkrivena pukotina u cevima?

Iskopavanja traju i dalje. Nek mi se nebesa smiluju.


Image Hosted by ImageShack.us
The Kapljing is Out There



Image Hosted by ImageShack.us
Bez alata nema zanata. Od štemovanja do trepanacije.

- 12:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.08.2006., srijeda

90% High Fidelity

Heh, evo konačno jutros u autobusu završih knjigu o kojoj sam nedavno pisao.

Stidim se samog sebe, razvlačim je nedeljama. Iako mi se kao sviđa. A obično čitam brzinski i u jednom dahu - za nekoliko sati ako ima vremena. Šta posle toga ostane u glavi - pitanje je - al dok ćitam, ja ćitam.

Ali ne ovog puta. Taman pošto sam pohvalio knjigu došlo je do hepienda, na neki mnogo nerealan način. Ne volim kada pisac zbrza, kada se pojavi deux ex machina, kada ono što se dešava likovima odjednom prestane da ima veze sa životom.

Hepiend je OK, ajde i to se dešava, ali da zaspiš glup a probudiš se pametan - e toga nema nigde. Sem eto u knjigama. U stvarnom životu za promene treba ohoho više vremena i truda.

Svejedno, dogurah do kraja, i ne menjam mišljenje. U globalu mi se sviđa - nepretenciozna i vedra, a ipak se dotiče suštine. Može se deliti kao dodatak uz knjige iz edicije "popularna psihologija". I koristiti za analizu tipičnih interakcija.

A svakako može biti od koristiti i za muzičku naobrazbu.

- 10:49 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.08.2006., utorak

Serpentine


Sećate li se ovog spota (Jamiroquai - Cosmic girl)? Tri sportska auta po serpentinama. Po danu, po noći, u suton.

E pa ja bih tako. Da krivudam po serpentinama. Plešem. Kao na skijama, kao na rolerima, samo što je perioda malo veća.

Izvlačiti maksimum iz motora - uzbrdo, maksimum iz gravitacije - nizbrdo. Pre krivine na vreme prebaciti u niži stepen prenosa. Motor se oglašava. Ako je krivina mnogo oštra, proći drugom brzinom. Pustiš volan da se sam odvrti na drugu stranu. Pa onda gas.

Proteklog vikenda se išlo do Tare, iznad Perućca. Krivine između Valjeva i Bajine Bašte, gore pa dole, u odlasku - po mraku, sami na putu; u povratku - po pljusku i prohladnom vremenu - krpe oblaka ispod nas naleću na padine brda. Malo kasnije vozimo kroz jednu od tih krpa. Pa uzani vijugavi put od jezera gore prema Predovom krstu. U donjem delu kroz kanjon, tunele, pored litica; gore kroz šumu. Zečevi iskaču iz mraka i trče ispred kola.

Nanni Moretti u filmu Caro diario vijuga na vespi praznim letnjim ulicama Rima (nabavi soundtrack).

- 15:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.08.2006., subota

Prve rečenice



Ovo je najtužnija noć jer odlazim i neću se vratiti

Intimnost, Hanif Kurejši


Ovo je bila prva Kurejšijeva knjiga što mi je dopala šaka, i oborila me je s nogu od prve rečenice. Nije ni čudo. Dok sam nedavno čitao Telo, skontao sam već zaboravio Intimnost, pa sam je ponovo dograbio, iščitavao sa uživanjem ujutro u autobusu.

Sada sam zalivač cveća u stanu kod sestre i zeta. Maznuo sam im par knjiga iz biblioteke – Kako biti dobar, i High fidelity, obe pisao Nik Hornbi. Za prvu nisam ranije čuo, a druga pripada velikoj gomili knjiga Koje nisam pročitao ali čuo sam za njih i znam da su dobre tako da ću ih jednog dana pročitati. Ako u međuvemenu ne zaboravim koje su.

Prošle subote sam išao na jedno putovanje, sam, pa sam poneo High fidelity, da imam nešto za zaokupljivanje pažnje ako se desi da moram da čamim čekajući. Veče pred put načeh onu drugu, manje poznatu knjigu. Prva rečenica je:

U Lidsu sam, na parkingu, saopštavam mužu da više ne želim da budemo zajedno.

Kako biti dobar, Nik Hornbi


Ajde!!!

Pročitao sam par strana dok me san nije savladao. Nije skroz loše, ali priču priča glavna junakinja, pa mi to malo klimavo deluje. Možda Hornbiju ne leži da piše iz ženske vizure, ili je meni teže zbog nemogućnosti identifikacije, tek kniga pade i ostade da čeka neki drugi dan.

Putovanje je obilovalo akcijom, nije bilo prilike da se prilegne pod hladovinu drveta i uzme knjiga u šake. Tako da je High fidelity sačekala povratak. Počinje ovom rečenicom:

Lista najznačajnijih pet devojaka s kojima sam se razišao (hronološki) izgleda ovako:

High fidelity, Nik Horbi


Aman! Idukurac! Pa umete li vi ljudi da pišete o nečem drugom!

Kad ono – međutim! Ubrzo se ispostavilo da je knjiga fe-no-me-nalna! Iz ove moje vizure, naravno. Suvo zlato. Ma svaka mu je na mestu! Druže Niče – svaka čast! Ma kao da sam ja pisao! Da mi je ranije bilo te knjge pri ruci, ne bi uopšte bilo potrebe da idem kod šrinka!

Šalim se, naravno. Lako je šaliti se sada, posle toliko vremena, iz ove vizure.
(uzgred budi rečeno, upravo sam potrošio kvotu reči "vizura" za prvu dekadu avgusta)

Stigao sam negde do druge trećine. Caution! Spoilers ahead!

Sviđa mi se što je glavni junak u neko doba pronašao i posetio pet gorepomenutih devojaka od kojih je svojevremeno nesrećno korpiran i tako razrešio neke fantazme što su ga proganjali. Voleo bih i ja tako... a možda i ne bih. Ne znam.

Ne, ne, neka ih nek plove rekom zaborava...

Ne znam kako će se knjiga završiti; javlja mi se da će biti neki hepiend, no to me nimalo ne uzbuđuje. Ono što sam do sada pročitao je savršeno dobro.



- 03:45 - Komentari (12) - Isprintaj - #

04.08.2006., petak

unutarnji dijalog


Čitam ovo što pišem po blogu.

Ma nije to ništa. Ja ionako stalno pričam sa sobom. Bez prestanka. Sit se napričam. Dešava se da po ceo dan ni sa kim drugim ne prozborim reč. Ne smem ni da pomislim kako bi izgledalo kad bi drugi mogli da čuju moje lupetanje.

Ne sablažnjavam se preterano kad na ulici sretnem nekog ko naglas priča sam sa sobom. Sve je u redu, samo je ton slučajno ostao uključen.

- 20:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.08.2006., četvrtak

Sve i ništa

Ono sve što znaš o meni,
To je stvarno tako malo,
U dvije riječi sve bi stalo,
Kada pričala bi ti.

Ono sve što znaš o meni,
To i drugi ljudi znaju,
Što mi ruku samo daju,
Il na pozdrav mahnu tek.

Ne znam dal dan će doći,
Kad ćemo sami ostati,
Kad ćemo dugo pričati,
Jedno drugom sav život svoj.

Jer ono sve što znaš o meni,
To je samo stara priča,
Ja sam jedan od mladića,
Koje viđaš svaki dan.

Arsen Dedić - Sve što znaš o meni


Sređujem kuhinju, kupujem ugradnu ploču za kuvanje. Rešio sam da po prvi put u životu kupim nešto na kredit.

Papirologiju sređujem u prodavnici. Tamo za pultom slučajno radi simpatična devojka. Setila se da sam dolazio i raspitivao se pre par dana. Lepo se smeje. Ispituje me i popunjava formulare. Lepo izgleda kada pravi zabrinute face i kada se mršti.

Sada zna sve o meni. Gde radim, gde živim. Ima moj e-mail i broj telefona. Zna moje bračno stanje i broj članova domaćinstva. Primanja, obustave, kredite. Da li sam žirant ili solidarni dužnik. Stručnu spremu. Zna kako izgledam, zna da se šalim i smejem. Ne zna moje hobije, ne zna šta volim, ali zna da ću uskoro biti vlasnik ugradne ploče za četiri plinska gorionika.


- 22:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.08.2006., utorak

disturbing

Rešio sam da izvučem sedmicu na lotou, pa sam pre nedelju dana popunio listić, i uveče zaseo pred televizorom da odgledam izvlačenje. Normalno, moji brojevi nisu izvučeni. Ništa novo.

Nego - na početku izvlačenja, predstavljanje gostiju u studiju. Treba nečim popuniti vreme. Za one što ne prate - gosti su na primer vatrogasci, i u tom stilu. U publici sedi njih 39 sa brojevima, toliko ima brojeva na kuglicama, i oni čiji se brojevi izvuku, izađu na binu, predaju svoj broj hostesi, prime nagradu od sponzora (na primer 100 evra u banci toj i toj).

Sve je ovo apsolutno nebitno, da nije detalja ko su bili gosti prošlog utorka. Poznat mi je lik, poznato ime, kad ono - Simo Spasić, glasnogovornik Udruženja porodica nestalih i kidnapovanih na Kosovu.

Neprijatno voditeljki, ljudi u gledalištu isto svi kiseli, čak i Simo Spasić utulio. Šta li je bilo u mozgovima onih koji su doneli odluku da na taj način odrade svoju show emisiju?

Uzgred - dotično udruženje naravno nema svoj web sajt. Prilažem jedan komentar Gorana Svilanovića sa njegovog bloga.




U petak popodne idem preko Gazele na Novi Beograd. Opet neka gužva na mostu, kolona sporo ide, verovatno neki sudar ili nekom prokuvao motor. Nismo došli ni do pola mosta, vidim tamo ispred kod ograde policajac, sa toki vokijem u ruci, kola prolaze i iza njega se gužva raščišćava. Nigde sudara ni bilo kakvih parkiranih kola. Nekoliko metara od policajca stoji čovek, mlađi, normalno obučen. Dok sam prolazio vidim da je on sa druge strane ograde.

Hoće da skoči, a policajac razgovara sa njim.

Malko sam se zabezeknuo, ali samo malo. Valjda zato što tako obično izgleda, ništa dramatično, bez gestikulacije, običan čovek krenuo sa posla pa mu došlo da prošeta drugom stranom. Možda bi me neka neka drugačija slika potresla, a ovako - ništa. Pa jebote mnogo više sam se šokirao kad sam pre par meseci na ulazu u Beograd video vučjaka kako uplašen trči sredinom autoputa!



- 11:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>