Rešio sam da izvučem sedmicu na lotou, pa sam pre nedelju dana popunio listić, i uveče zaseo pred televizorom da odgledam izvlačenje. Normalno, moji brojevi nisu izvučeni. Ništa novo.
Nego - na početku izvlačenja, predstavljanje gostiju u studiju. Treba nečim popuniti vreme. Za one što ne prate - gosti su na primer vatrogasci, i u tom stilu. U publici sedi njih 39 sa brojevima, toliko ima brojeva na kuglicama, i oni čiji se brojevi izvuku, izađu na binu, predaju svoj broj hostesi, prime nagradu od sponzora (na primer 100 evra u banci toj i toj).
Sve je ovo apsolutno nebitno, da nije detalja ko su bili gosti prošlog utorka. Poznat mi je lik, poznato ime, kad ono - Simo Spasić, glasnogovornik Udruženja porodica nestalih i kidnapovanih na Kosovu.
Neprijatno voditeljki, ljudi u gledalištu isto svi kiseli, čak i Simo Spasić utulio. Šta li je bilo u mozgovima onih koji su doneli odluku da na taj način odrade svoju show emisiju?
Uzgred - dotično udruženje naravno nema svoj web sajt. Prilažem jedan komentar Gorana Svilanovića sa njegovog bloga.