Ovo je najtužnija noć jer odlazim i neću se vratiti
Intimnost, Hanif Kurejši
Ovo je bila prva Kurejšijeva knjiga što mi je dopala šaka, i oborila me je s nogu od prve rečenice. Nije ni čudo. Dok sam nedavno čitao Telo, skontao sam već zaboravio Intimnost, pa sam je ponovo dograbio, iščitavao sa uživanjem ujutro u autobusu.
Sada sam zalivač cveća u stanu kod sestre i zeta. Maznuo sam im par knjiga iz biblioteke – Kako biti dobar, i High fidelity, obe pisao Nik Hornbi. Za prvu nisam ranije čuo, a druga pripada velikoj gomili knjiga Koje nisam pročitao ali čuo sam za njih i znam da su dobre tako da ću ih jednog dana pročitati. Ako u međuvemenu ne zaboravim koje su.
Prošle subote sam išao na jedno putovanje, sam, pa sam poneo High fidelity, da imam nešto za zaokupljivanje pažnje ako se desi da moram da čamim čekajući. Veče pred put načeh onu drugu, manje poznatu knjigu. Prva rečenica je:
U Lidsu sam, na parkingu, saopštavam mužu da više ne želim da budemo zajedno.
Kako biti dobar, Nik Hornbi
Ajde!!!
Pročitao sam par strana dok me san nije savladao. Nije skroz loše, ali priču priča glavna junakinja, pa mi to malo klimavo deluje. Možda Hornbiju ne leži da piše iz ženske vizure, ili je meni teže zbog nemogućnosti identifikacije, tek kniga pade i ostade da čeka neki drugi dan.
Putovanje je obilovalo akcijom, nije bilo prilike da se prilegne pod hladovinu drveta i uzme knjiga u šake. Tako da je High fidelity sačekala povratak. Počinje ovom rečenicom:
Lista najznačajnijih pet devojaka s kojima sam se razišao (hronološki) izgleda ovako:
High fidelity, Nik Horbi
Aman! Idukurac! Pa umete li vi ljudi da pišete o nečem drugom!
Kad ono – međutim! Ubrzo se ispostavilo da je knjiga fe-no-me-nalna! Iz ove moje vizure, naravno. Suvo zlato. Ma svaka mu je na mestu! Druže Niče – svaka čast! Ma kao da sam ja pisao! Da mi je ranije bilo te knjge pri ruci, ne bi uopšte bilo potrebe da idem kod šrinka!
Šalim se, naravno. Lako je šaliti se sada, posle toliko vremena, iz ove vizure. (uzgred budi rečeno, upravo sam potrošio kvotu reči "vizura" za prvu dekadu avgusta)
Stigao sam negde do druge trećine. Caution! Spoilers ahead!
Sviđa mi se što je glavni junak u neko doba pronašao i posetio pet gorepomenutih devojaka od kojih je svojevremeno nesrećno korpiran i tako razrešio neke fantazme što su ga proganjali. Voleo bih i ja tako... a možda i ne bih. Ne znam.
Ne, ne, neka ih nek plove rekom zaborava...
Ne znam kako će se knjiga završiti; javlja mi se da će biti neki hepiend, no to me nimalo ne uzbuđuje. Ono što sam do sada pročitao je savršeno dobro.