STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Organizirano uništenje gospodarskih subjekata na području Zadarske županije u kojima je bilo zaposleno preko 20.000 djelatnika Iskoristivši ratno stanje u Republici Hrvatskoj, tijekom dvadeset godina hrvatske samostalnosti priveligirajući položaj u gradu Zadru osvojila je kriminalna skupina koja je uništila zadarsko gospodarstvo ne otvorivši niti jedan proizvodni pogon. Pod nerazjašnjenim okolnostima gospodarski subjekti su uništeni na području Zadarske županije. Bivši radnici su podigli niz prijava za gospodarski kriminal i traže da se ispitaju svi članovi uprave koji su skrivili propast tvrtki. Uprave poduzeća često su se mijenjale, a sve s ciljem da se prikrije pljačka poduzeća. Uveli su praksu da kada na kriminalan način rasprodaju imovinu tvrtki optužuju po sudovima jedan drugoga, odnosno uprava optužuje nadzorni odbor i obrnuto, a sve kako bi prikrili kriminalnu rasprodaju. Isti su se međusobno optuživali i gasili poduzeća. Svima nam je poznato jedno - kada se ruši ekonomija, ruši se i država. Imovina u elaboratu o pretvorbi poduzeća je znatno umanjivana što znači da su nekretnine uništenih tvrtki došle u ruke određenih pojedinaca bez ikakvog pravnog temelja i da su prodavane u bescjenje. Iako je bilo materijala za pokretanje istraga, pretvorbe su ostale netaknute. Međutim, ustavne odredbe definirale su da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarjevaju, a što se odnosi i na uništenje gospodarskih subjekata na području Zadarske županije. Ovim priopćenjem hrvatskoj javnosti, radi rasuđivanja i reda veličine uništenih gospodarskih subjekata, dostavljamo spis uništenih tvrtki koje su zapošljavale preko 20.000 djelatnika. O vrijednosti uništenih tvrtki i vrijednosti njihove imovine, čijom likvidacijom i uništenjem te rasprodajom imovine nije otvoreno niti jedno novo radno mjesto, nema smisla nagađati. Popis uništenih tvrtki: 1. Vlado Bagat d.d. 2. Vinilplastika sa svim organizacionim tvrtkama u lancu 3. Boris Kidrič, tekstilna industrija, Zadar 4. Tvornica duhana, Zadar 5. Zadranka d.d. Zadar 6. Plodine d.d. Zadar 7. Poljoprivredni kombinat Zadar d.d. 8. Mljekara Zadar 9. Agroprodukt i Agropromet Benkovac i Veletržnica d.d. Benkovac 10. Luka d.d. Zadar 11. Tankerkomerc d.d. Zadar 12. Maraska d.d. Zadar (Hypo banka) 13. Aluflexpack d.d. Murvica (krediti sumnjiva izvora i namjene) 14. Aerodrom Zadar (sumnjivi krediti i namjene) 15.Vodovod Zadar (za spoj sa Šibenikom beskorisno utrošeno 150.000.000 kn) 16. Šume Zadar (sumnjive koncesije koje se ne naplaćuju) 17. zemljište u poslovnim zonama (zaštita vlasništva RH) 18. zemljište u Obrovcu (grad Obrovac prijavljen posebno) 19. sanacija Glinice i razgradnja (cijena veća od bivše izgradnje) 20. Dalmatinska banka ex Komercijalna banka Zadar Udjeli? 21. Poljoprivredno dobro Vrana (privatizacija) 22. Poljoprivredno dobro Bokanjac (privatizacija) 23. Gortan d.d. Zadar, građevinsko poduzeće 24. Jadran Zadar d.d., građevinsko poduzeće 25. Radnik Benkovac d.d., građevinsko poduzeće 26. Borik d.d. Zadar, turističko poduzeće (Hypo banka) 27. Jadera d.d. zadar (Hypo banka) 28. Turisthotel Zadar (čudna privatizacija, Hypo banka) 29. SAS d.d. Zadar (čudna privatizacija, Hypo banka) 30. Otočanka d.d. Zadar 31. Transport Zadar 32. PZ Vukšić 33. Donacija Orlović (vrijednost preko 100 mil. DM) Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 4. Državnom odvjetništvu RH 3. USKOK-u U Zadru, 31. ožujka 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
TAJKUNI – HRVATSKI SUVREMENI JANJIČARI Tajkuni – janjičari, pošast u Hrvatskoj, materijalno su stimulirani od ovosvjetskih mešetara i raznih eksploatatora hrvatskih materijalnih bogatstava. Hrvatski tajkuni, u skladu s ovim vremenom, kao produžene ruke plaćeni su da unište hrvatski ekonomiju i sve što smeta njihovom planu. Udruženo poljuljali su hrvatsku državu, za što su krivi i „brižni“ Hrvati dok su indiferentno promatrali i dalje promatraju urušavanje vlastite zajednice. Hrvatski tajkuni kao janjičari nisu svjesni težine svojih nedjela koja su u Hrvatskoj počinili. Ali odgovorni su „svjesniji“ koji vide, a nisu uništili otrovnu mrežu inih eksploatatora pomoću koje su stvarali i lovili hrvatske janjičare da rade protiv vlastitog naroda i hrvatskog općeg dobra, imajući u vidu da je čovjeku mana i vrlina što se može naviknuti kako na dobro tako i na zlo. Institucije hrvatskog naroda odgovorne su i dužne, a u njima i svaki pojedinac je odgovoran. . . hrvatskom narodu. Predstavnici u hrvatskim institucijama odgovorni su dok relativiziraju svoje propuste, jer opće dobro ne trpi improvizacije pojedinaca, zato čovjek mora odgovarati da bi bio opomena na beskonačnom putu života. Jer po navici otrovani pojedinac kao odraz nereda tendenciozno truje dalje. U ime reda tajkune – janjičare treba lustrirati i konfiscirati im imovinu koju su ugrabili, naročito one koji su rušili tvornice u Domovinskom ratu. Tajkuni su podržani i dalje ih podržavaju hrvatske duhovne i svjetovne „elite“, koje su zbog sprege s njima još najodgovornije hrvatskom narodu. Zadnjih dvadeset godina svi pojedinci, koji su u ime hrvatskog zajedništva htjeli razbiti spregu hrvatskih duhovnih i svjetovnih elita s tajkunima, izvrgnuti su linču policije i sudstva. Dakle, kada je riječ o neredu u Hrvatskoj nije problem Haag ili koja druga prijestolnica svijeta već hrvatska prijestolnica Zagreb. Kao i do sada i dalje tajkuni – janjičari nesmetano uništavaju hrvatsko opće dobro i samostalnu državu Hrvatsku, i to pored i uz pomoć hrvatskih institucija. Neuredan pojedinac, kao i narod, po željama postaje žrtva dok laže i krade, umjesto da se žrtvuje pa zasluži i tako odoli iskušenjima. Dakle, zlo se zasluži po željama i nedjelima po kojima se čovjek izdvoji i odmetne iz vlastite zajednice. Kada se život kao odraz uvjeta podcijeni tada čovjek po neredu oslijepi. Dakle, Ideja potiče na djelovanje i skupa demonstrira konkretno, istinu na Zemlji. Problem je u Hrvatskoj što su Ideja i djela uglavnom u nekoj inverziji razdvojeni, a dobra djela tek su odraz ideje i žrtvovanja. Baš zato hrvatski tajkuni ne mogu kontrolirati novac koji nisu zaradili, ali mogu kao zlo pomoću novca kontrolirati policiju i sudove, dakako kao produžene ruke potencijalnih eksploatatora Hrvatske, a kao robovi materije odmetnuti od Ideje. Tako su hrvatski tajkuni – janjičari ništili i nište volontersku tradiciju i običaje Hrvata, a što je razlog da su Hrvati sve manje solidarni, ne žrtvuju se dovoljno za svoga bližnjega i zajednicu svoju, pa su usamljeni i žrtve. Hrvati su odgovorni i zato što su kroz stoljeća, birajući, nisu lustracijom i katarzom demonstrirali uvjete životu i revitalizirali se kao narod. To se događa narodu koji nije dovoljno kroz povijest uočavao zamke, koje stvaraju žrtve na Zemlji. Čovjek treba podržavati jedinstvo – zajednice, koje ga čuva i brani, u kojoj Otac s djecom na ognjištu svome smisao živi. Otac je snaga jedinstva u zajednici, ukoliko nije tako eksploatatori i janjičari blefiraju i razaraju zajednicu, jer znaju da je ona uvjet životu i oporba zlu. Dakle, lutalice i janjičari uvijek se protive tradiciji i običajima naroda kao temelju života. Konkretno, izrazitije Hrvate, koje nisu uništili po svijetu do 1990. godine, učinili su to u Hrvatskoj, dok se stvarala nezavisna Hrvatska, na perfidan način kao i danas dok uništavaju jednog po jednog kao oporbu. Dakle, iskustvo i spoznaja nas uče da život zahtjeva zajedništvo, što arbitrira i čuva uvjete životu – dostojanstvo. Uvjeti života u zajednici unaprjeđuju se dijalogom, u zajednici se dijalogom osvjetljavaju zamke privida, koje sa svojim ponašanjem stvaraju tajkuni. Tajkuni su po neredu egoisti, funkcioniraju samo na osjetilnoj razini, zbog pukog imati urušavaju bitno, proturječe dobru – životu. A čovjek djelovanjem i djelima pokazuje nagradu na vlastitom dlanu, pa život nije odraz samo ljudskog znanja već. . . žrtvovanjem kao garancijom život se čuva. Dobro – je život u akciji, dok čovjek dijalogom propitkuje o ideji i djelovanju skupa, a golu egzistenciju pretpostavlja. U Zagrebu, ožujak 2012. godine Pokret aktivnih veterana branitelja Republike Hrvatske |
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 28. OŽUJKA 2012. GODINE INTERNETSKI PORTAL DNEVNO. HR OBJAVIO JE ČLANK POD NASLOVOM: 'Pravoslavni iguman Bogojević prijetio mi je ubojstvom, htio me gurnuti autom u provaliju' POLICIJA ISTRAŽUJE NAPAD NA NOVINARA ŽELJKA HULJEVA Predstojnik manastira Krka Aleksandar Bogojević presreo je Huljeva nedaleko Kistanja, nakon što je ovaj novinar došao u posjed fotografija na kojima je iguman Bogojević snimljen u društvu svojih učenika sa šajkačom na glavi ukrašenom specifičnom svijetlećom kokardom kakvu su isključivo nosili pripadnici četničke divizije popa Đujića. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZA OPRAVDANU OBNOVU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE Svaka sotona je odraz nereda, ružno-smrtna i uvijek konačna. Sramoti i šteti, dok može, čistom, naivnom i poštenom dijelu čovječanstva. Neuredna sotona harala je na prostorima hrvatskih zemalja po diktatu SPC pomoću srpske policije i to silom. Pomućeni neredom, ne znaju da je zbog života i sklada Zemlja odgovorna Nebu, Izvoru života, Stvoritelju neba i Zemlje. Potom, zakonom života svatko će vidjeti na svome dlanu svoja nedjela i sam sebi adekvatno presuditi. Dakle, maskama kako pojedinac tako i jedan narod realno pokazuje sebe, nikada ne mogu pobijediti život već su zauvijek opomena. HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske. Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu. Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Zagreb-Zadar, 29. ožujka 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ZAMAGLJENA JOŠ JEDNA INVESTICIJA http://www.zadarskilist.hr/clanci/09032012/brisevu-1550-metara-nogostupa-murvici-trg http://www.zadarskilist.hr/clanci/19092011/u-poljica-brig-ulozeno-je-duplo--vise-nego-je-prihodovano U Zadarskom listu 09. 03. 2012. godine objavljen je članak pod naslovom «Briševu 1550 metara nogostupa, Murvici trg» u kojem se navodi da projekt zajednički financiraju Županijska uprava za ceste Zadarske županije (u nastavku ŽUC) i Općina Poličnik. Izgradnja nogostupa iznosi ukupno 786.000,00 kuna, a općina Poličnik sudjeluje s iznosom od 494.000,00 kuna i ŽUC s 292.000,00 kuna. U hvalospjevu izgradnje nogostupa načelnik općine Poličnik je nabrojio i brojne druge aktivnosti i projekte koje je općina predvidjela u svom ovogodišnjem proračunu i već ih početkom ove godine započela realizirati, a to su izgradnja nogostupa u naselju Briševo, izgradnja centralnog trga u Murvici Donjoj, izgradnja grobnica u Dračevcu Ninskom i infrastrukture u gospodarskoj zoni Murvica Donja i drugo. Izgradnju nogostupa u Briševu izvodi poduzeće Ceste Zadarske županije, a u ugradnju električnih kablova u isti nogostup za uličnu javnu rasvjetu koji se financira iz općinskog proračuna je navodno uključen čak i općinski komunalni pogon. Načelnik općine Poličnik je javnosti samo prikazao cijenu izgradnje nogostupa u naselju Briševo, a za druge aktivnosti koje radi i gradi općina Poličnik, kao i za glavne projekte na koje se navodno čeka samo potvrda, nije napisana niti jedna jedina brojka njihove vrijednosti. Išao je logikom što treba sve javnost znati, a to je naprimjer cijena izgradnje centralnog trga u Murvici Donjoj i tko ga radi te kolika je vrijednost izgradnje nogostupa u naselju Briševo. Vjerojatno niti ovo ne bi spomenuo da ovaj nogostup zajedničkim snagama, ali pod čudnim okolnostima ne financiraju ŽUC i općina Poličnik. Prema procjeni ovlaštenih vještaka građevinske struke realna cijena radova izgradnje nogostupa u naselju Briševo u dužini 1550 metara iznosi ukupno oko 332.142,00 kuna. Postavlja se pitanje gdje je zamagljeno 453.858,00 kuna ? Zato se kod izgradnje nogostupa u naselju Briševo nameću pitanja zašto: - izgradnja nogostupa u naselju Briševo nije išla na javno nadmetanje, odnosno zašto se nije poštovao Zakon o javnoj nabavi? - općina Poličnik nije izabrala najjeftinijeg izvoditelja ovih radova putem javnog nadmetanja? - se izgradnja ovog nogostupa izvodi bez građevinske dozvole? - je općina Poličnik odabrala najskupljeg izvoditelja ovih radova, a to je tvrtka Ceste Zadarske županije čiji su radovi u odnosu na procjenjene radove skuplji više od 200% ? - je izgradnja nogostupa u Poljici Brig u duljini 1400 metara i širini 1,5 metra grad Nin stajala ukupno 300.000 kuna, a radove je izvelo komunalno poduzeće Komunalije i odvodnja d.o.o. Nin? – navedeno radi usporedbe cijene s cijenom izgradnje nogostupa u Briševu (članak u Zadarskom listu od dana 19.9.2011. godine pod naslovom «U Poljici Brig uloženo više nego prihodovano»). - samo općinu Poličnik izgradnja ovog nogostupa u naselju Briševo stoji 494.000,00 kuna? - je kod izgradnje ovog nogostupa uopće sudjelovala ŽUC sa svojih 292.000,00 kuna? - je općina Poličnik u odnosu na procjenjenu vrijednost vještaka građevinske struke na izgradnji ovog nogostupa potrošila ni manje ni više nego 161.858,00 kuna? Općina Poličnik i ŽUC su još jedan u nizu primjera kako se troši novac poreznih obveznika. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH 4. USKOK-u U Poličniku, 28. ožujka 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Zašto su im uzor spomenici koje su u svoje ime podizali okupatori Hrvata? Zašto općinska vlast Pakoštana i grada Biograda ne potiče obnovu dvora hrvatskog bana Ivana Paližne kako bi se hrvatski barjak vijorio u Vrani, gdje je Ivan Paližna bio Prior Vranski, u Biogradu i diljem Hrvatske. Isti uz potporu Ministarstva kulture i predpristupnih fondova EU-a – IPA 2009 financiraju oko 2.500.000, 00 eura obnovu Maškovića hana u Vrani (općina Pakoštane, Zadarska županija) kao dokaz nekadašnjeg islamskog identiteta umjesto da obnavljaju dvore stolnog hrvatskog bana Ivana Paližne. Umjesto da budu uzori Ivan Paližna i Berislavić, to su spomenici, kao npr. u Biogradu - nekadašnjoj prijestolnici, koje su u svoje ime podizali okupatori Hrvata. Sada je u općini Pakoštane i gradu Biogradu ukupno nezaposleno 492 osobe, a od toga 45 s višom i visokom stručnom spremom. Koga predstavljaju današnji nosioci vlasti u Biogradu i Pakoštanima, dok su njihovi žitelji čistači na jahtama stranaca, bez perspektive, jer nema tvornica – proizvodnje, a što je odraz duha vladajuće garniture Biograda i Pakoštana? U Zadru, 26. ožujka 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST NEPRAVILNOSTI POSLOVANJA ZADARSKE ŽUPANIJE DANA 20. OŽUJKA 2012. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE ČLANAK POD NASLOVOM: Dožupan Zrilić: Pogodovanjem ‘Kali tuni’ župan nanosi štetu državi od 25 milijuna eura Najavu da će uskoro izaći u javnost s konkretnim dokazima o nezakonitostima u radu zadarskog župana Stipe Zrilića i županijskih službi, realizirao je dožupan Stanko Zrilić. Prije ovotjedne sjednice Županijske skupštine uputio je pismo vijećnicima, političkim strankama, nadležnim ministarstvima i DORH-u u kojem upozorava, po njegovoj ocjeni, na pogodovanje jednoj tvrtki i nanošenje štete od ukupno 25 milijuna eura! DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA O NEPRAVILNOSTI POSLOVANJA ZADARSKE ŽUPANIJE Županijska uprava za ceste Zadarske županije Nisu evidentirana sredstva u iznosu 12.398.968,00 kuna? Državni ured za reviziju utvrdio je da je Zadarska županija dala suglasnost za zaduženje Županijskoj upravi za ceste Zadarske županije za zaduženje u 2005. godini u iznosu 30.000.000,00 kuna u svrhu građenja i rekonstrukcije županijskih i lokalnih cesta. Prema izvješću o zaduženju / jamstvu/ suglasnosti iz siječnja 2010., koje je Županija sastavila na temelju izvješća korisnika kredita, stanje duga po kreditu dobivenom za građenje i rekonstrukciju županijskih i lokalnih cesta iznosi 12.398.968,00 kuna. U poslovnim knjigama nije evidentirana dana suglasnost za zaduženje u svrhu građenja i rekonstrukcije županijskih i lokalnih cesta u iznosu 12.398.968,00 kuna. Prema odredbi članka 4. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu, proračunsko računovodstvo se temelji na općeprihvaćenim računovodstvenim načelima točnosti, istinitosti, pouzdanosti i pojedinačnom iskazivanju poslovnih događaja, a prema odredbi članka 87. spomenutog Pravilnika, dana jamstva i kreditna pisma nisu uključena u bilančne kategorije, ali se evidentiraju na skupini računa izvanbilančnih zapisa. Zašto u ovom slučaju nije reagiralo i Upravo vijeće Županijske uprave za ceste Zadarske županije čiji je predsjednik Željko Lončar. Prema odluci o osnivanju Županijske uprave za ceste Zadarske županije, od 19. prosinca 2005. godine, Upravno vijeće donosi financijski plan i godišnji obračun, donosi program rada i razvoja Uprave za ceste i nadzire njihovo izvršenje, donosi godišnji plan građenja i održavanja županijskih i lokalnih cesta, uz prethodnu suglasnost nadležnog Ministarstva, a nakon pribavljenog mišljenja Županijskog poglavarstva. Donosi Statut Uprave za ceste, uz suglasnost Skupštine Zadarske županije, daje suglasnost ravnatelju za raspolaganje imovinom, predlaže Županijskoj skupštini imenovanje i razrješenje ravnatelja, nadzire rad ravnatelja i stručnih službi, predlaže osnivaču promjenu djelatnost i daje ravnatelju i Osnivaču prijedloge i mišljenja o pojedinim pitanjima, obavlja i druge poslove određene Zakonom, Statutom i drugim aktima Uprave za ceste. Nabava roba i usluga nije provedena u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi Državni ured za reviziju utvrdio je nepravilnosti i propuste u poslovanju Zadarske županije za 2010. godinu. Odgovorna osoba za izvršenje proračuna je župan Stipe Zrilić. Utvrđene su sljedeće nepravilnosti: 1. Županija je u travnju 2010. s pravnom osobom koja se bavi proizvodnjom povrća zaključila ugovor o sufinanciranju proizvodnje 1 031 160 komada presadnica u vrijednosti 2.383.378,00 kn za potrebe poljoprivrednika s područja Županije. Postupak nabave nije proveden. Navedeno nije u skladu s odredbom članka 6. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine 110/07 i 125/08) prema kojoj su naručitelji prilikom provođenja postupaka javne nabave iz navedenog Zakona obvezni u odnosu na sve gospodarske subjekte poštovati načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastanka i načelo slobode pružanja usluga te načela koja iz toga proizlaze, kao što je načelo tržišnog natjecanja, načelo učinkovitosti, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti. 2. Nabava utrošene električne energije u iznosu 139.911,00 kn provedena je izravnim ugovaranjem. Postupak nabave nije proveden u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi. Prema odredbama članaka 128. i 129. Zakona o javnoj nabavi, naručitelj je za nabavu male vrijednosti obvezan primjenjivati odredbe navedenog Zakona ako procijenjena vrijednost nabave bez poreza na dodanu vrijednost, iznosi 300.000,00 kn i manje za robe i usluge, te 500.000,00 kn i manje za radove. Prilikom zaključenja ugovora o javnoj nabavi male vrijednosti, naručitelji koriste otvoreni postupak javne nabave, ograničeni postupak javne nabave, pregovarački postupak javne nabave, okvirni sporazum i elektroničku dražbu. ŽUPANIJSKE KORUPTIVNE ISPLATE U Hrvatskoj je sada na djelu korupcija koja se često javlja na lokalnim i područnim nivoima i u koju su uključeni uglavnom županijske koncesije i programi. Kroz te projekte i programe često se preko ugovora i koncesija omogućavaju velike financijske koristi određenim privatnim poduzećima, a dio koristi imaju i sami korumpirani službenici. U takvoj atmosferi nedjelotvornosti, a naročito na nivou lokalne i područne (regionalne) samouprave došlo je do diskreditiranja RH kao države gdje je korupcija izrazito prisutna. Koruptivne isplate za pribavljanje ugovora i koncesija predstavljaju znatan izdatak i imaju veliki utjecaj na županijski i državni proračun te perspektivu rasta RH. Odluke pripremaju i predlažu županijski čelnici, a iste pokrivaju županijskim odlukama. Tako naprimjer ovih dana čelnici Zadarske županije pripremaju koncesiju na pomorskom dobru za uzgajalište tuna pokraj Lavdare na šest milijuna četvornih metara. Za županijsku skupštinu pripremaju odluku da se naplaćuje samo 300.000.- četvornih metara, što je vidljivo iz «aviona» da je na djelu korupcija. Na sličan način je već bilo više primjera u Zadarskoj županiji gdje se kriminalne koncesije pokrivaju županijskim odlukama kao što je bio slučaj na gradskoj plaži Kolovare o proširivanje koncesije za kafić Porthos. Profit koji je trebao ući u županijski i državni proračun završava kod korumpiranih službenika i privatnih ugovorača. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Zadru, 20. ožujka 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Dokazane rezerve nafte u svijetu su u porastu i njezina cijena u razdoblju od godinu dana imala je trend smanjivanja Stalna poskupljenja goriva u Republici Hrvatskoj su nastavak pljačke hrvatskih građana, jer nemaju baš nikakve veze s cijenom nafte na svjetskim tržištima. Nafta je 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas kada je dostiglo rekordno visoku cijenu. Cijena nafte u svijetu 2008. godine bila je oko 130, a sada je oko 125,69 dolara po barelu. U Hrvatskoj se stalno vrši propaganda da će poskupjeti gorivo zbog toga što će nafta u svijetu jednom također poskupjeti. Nema razloga za poskupljenje derivata i plašenja javnosti da će nafta uskoro premašiti 200 USD/bbl (barel nafte). Dokazane rezerve nafte u svijetu su u porastu, a Europa više od 50% potreba za naftom namiruje iz Ruske Federacije. Glavni opskrbljivači SAD-a naftom su Kanada i Venezuela, a udio Irana u proizvodnji nafte iz zemalja Perzijskog zaljeva je tek oko 1/6. Arapske zemlje opskrbljuju naftom najviše Japan, te Kinu i Indiju itd. Cijena naftnih derivata u Hrvatskoj posve je neovisna o cijeni osnovne sirovine - nafte. U formuli za izračun cijena derivata u Hrvatskoj (po potrebi onih koji ih određuju) uopće nema cijene nafte. Uz današnje cijene nafte trošak nafte u jednoj litri naftnih derivata je 3-3,5 kuna/litri. Zanimljivo bi bilo znati kome odlazi ostatak (7-8 kuna/litri) do cijene derivata u Hrvatskoj. Naftni derivati u Hrvatskoj nisu poskupjeli zbog poskupljenja nafte u svijetu o čemu nas informiraju neki stručnjaci za poskupljenja u medijima. Cijena nafte je u razdoblju od godinu dana imala trend smanjivanja. Naftni derivati su poskupjeli isključivo zbog potrebe punjenja proračuna RH, jer drugi izvori za punjenje nisu dovoljno izdašni. Od poskupljenja imaju koristi i Mađari koji upravljaju INA-om. Isti se i dalje žale da više od pola cijene odlazi Hrvatskoj, a što bi oni htjeli da odlazi Mađarskoj. Učestalo svakodnevno poskupljenje naftnih derivata u Hrvatskoj je udar na standard hrvatskog stanovništva i najsiromašnije slojeve Hrvatske. Zagreb-Zadar, 19. ožujka 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA GRAČAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 13. OŽUJKA 2012. GODINE ZADARSKI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM: Iz Gračaca u Kanadu trbuhom za kruhom Ovdje se više ne može živjeti. Posla nema, a djecu treba hraniti. Tamo u Kanadi ćemo dobiti posao i plaću o kakvoj ovdje možemo sanjati. Mi u Gračacu životarimo kao Cigani. Skupljamo metalni otpad, kaže jedan mladi čovjek iz Gračaca koji se sa svojim prijateljima veteranima Domovinskog rata sprema za Kanadu http://www.zadarskilist.hr/clanci/13032012/iz-gracaca-u-kanadu-trbuhom-za-kruhom DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ISELJAVANJE HRVATA IZ OPĆINE GRAČAC Vladavina SDSS-a i HDZ-a u općini Gračac te njihova trgovina u Općinskom vijeću, dovela je do iseljavanja Hrvata s područja općine Gračac. Čelnici općine Gračac u Zadarskoj županiji svojim načinom vladanja potrošili su vrijeme žiteljima, urušili moralne vrijednosti što je posljedica velike nezaposlenosti u općini, a što općinski vlastodršci žele prikriti raznim smicalicama. Sada je u općini nezaposleno 770 osoba, a od toga 21 s višom i visokom stručnom spremom te s time općina ima najveću stopu nezaposlenosti u Zadarskoj županiji. Iz priloženog je vidljivo da se svi obrazovani mještani u općini Gračac drsko odbacuju, tako da općinom uglavnom upravljaju neki „tutori“ pomoću nepismenih „političara“. Nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, niti su pokrenuli poljoprivrednu proizvodnju u općini Gračac koja je prostorno najveća u RH. Zbog takve općinske politike, jedna je od posljedica i smanjenje broja Hrvata u općini Gračac iz razloga što mladi odlaze zbog nemogućnosti pronalaska posla. Žitelji općine Gračac upozoravaju nas kako su nered i neznanje usmjerili općinu u dugogodišnju razvojnu stagnaciju iz razloga što općinske vlastodršce ne zanima otvaranje radnih mjesta već egoistička grabež. Općina Gračac je prekrasno podneblje, a SHZ ima rješenja, okrenuti se proizvodnji, čega vladajuće stranke danas nisu svjesne stoga ništa i ne poduzimaju. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava 4. USKOK-u U Gračacu, 13. ožujka 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA GRAČAC |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Zemljište poljoprivrednog dobra Lug prodano za 2 kn/m2 Pojedinci Hrvati bez srama samo zbog osobnih koristi, pomoću „kumova“ u Zadarskoj županiji, kupili su zemljišta s ciljem da ih preprodaju za desetke puta skuplje. Tako je u općini Poličnik Ivan Strika kupio 1998. godine ogromno imanje Lug (36 hektara oranica) koje je bilo u posjedu farme Bokanjac na kojem se proizvodilo povrće. Farma Bokanjac je bila pravni sljednik bivšeg Poljoprivrednog kombinata Zadar koji je bio uzor za poljoprivrednu proizvodnju u Zadarskoj županiji, a imao je 1990. godine 1.989 (tisuću devetsto osamdeset devet) zaposlenih radnika. Prošlo je više od 15 godina od završetka rata, ali i dalje je neobrađeno poljoprivredno dobro Lug koje je u pretvorbi privatizirano pod nerazjašnjenim okolnostima. Kriminalne skupine iskorištavale su tadašnje stanje ulazi li poljoprivredno dobro Lug u pretvorbu ili ne. U toj atmosferi vodilo ih je samo jedno: tko ugrabi više – bolje kotira. Imovina poljoprivrednog dobra Lug je znatno umanjena što znači da su nekretnine došle u ruke određenih pojedinaca bez ikakvog pravnog temelja i da su prodavane u bescjenje. Prodaja navedenog zemljišta išla je preko Ministarstva poljoprivrede, a kupoprodajni ugovor sa Strikom potpisao je bivši župan Zadarske županije Šime Prtenjača, 1998. godine. Zbog navedenog «mešetarenja» sa zemljištem farma Bokanjac (otišla u stečaj) je tada podnijela tužbu u kojem je tražila ništavost natječaja i ugovora o kupoprodaji. Zemljište su prodali za 2 kn/m2 iako je cijena u to vrijeme bila najmanje 6 DEM po m2. Nažalost, uglavnom je politika „političari pojedinci“ stimulirala i odgovorna je za stanje u Zadarskoj županiji kakvo je danas. Tendenciozno, ali i bez ideja, na ovim prostorima ne žele ništa promijeniti kako bi se organizirano otvarala radna mjesta u poljoprivredi. Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području općine Poličnik ekonomska je trauma što je posljedica uništenja poljoprivrednog dobra Lug, Baštica i dr. koja su trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u općini Poličnik. Posljedica takve vladavine je velika nezaposlenost u općini Poličnik što općinski vlastodršci žele prikriti raznim smicalicama. Sada je u općini nezaposleno 367 osoba, a od toga 20 s višom i visokom stručnom spremom te s time općina ima najveću stopu nezaposlenosti u Zadarskoj županiji. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu poljoprivrede 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u U Poličniku, 10. ožujka 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Mjesni ogranak SHZ-a Smilčić izabrao novog predsjednika Dana 7. ožujka 2012. godine u Smilčiću ogranak SHZ-a Smilčić izabrao je novog predsjednika mjesnog ogranka SHZ-a Smilčić. Za predsjednika ogranka izabran je Ivica Nekić. Na skupštini, uz članove ogranka, prisustvovali su mr.sc. Miljenko Marić, zamjenik predsjednika SHZ-a Hrvatske i predsjednik SHZ-a Zadarske županije, Miro Klarić, predsjednik podružnice SHZ-a Benkovac, Gašpar Bilić, predstavnik zadarske podružnice SHZ-a i Zoran Špaleta, član Upravnog odbora SHZ-a Zadarske županije. Novoizabrani predsjednik ogranka izrazio je uvjerenje kako će se ogranak što bolje pripremiti za lokalne izbore 2013. godine, a sve kako bi imao značajne rezultate. U Smilčiću, 7. ožujka 2012. godine Predsjednik podružnice SHZ-a Benkovac Miro Klarić |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST NEZASTARJEVANJE PRETVORBE BAGAT TRGOVINE ZADAR Prvo uništeno hrvatsko poduzeće je bila tvornica Vlado Bagat iz Zadra iz razloga da ista ne bi tijekom rata prešla na vojnu proizvodnju za potrebe HV-a, a koje su onemogućile određene osobe na zadarskom području. Tvornica je privatizirana 1990. pod nerazjašnjenim okolnostima te je bila jedna od najvećih tvornica šivaćih strojeva u Europi i jedna od okosnica zadarskog gospodarstva. Bivši radnici su podigli niz prijava za gospodarski kriminal i traže da se ispitaju svi članovi uprave koji su skrivili propast tvrtke. Uprave poduzeća često su se mijenjale, a sve s ciljem da se prikrije pljačka poduzeća. Sada se na prostoru od 75.000 četvornih metara, koliko je zauzimala likvidirana tvornica Bagat, izgradio trgovački lanac Lidl, a preostali dio tvornice, gdje će se graditi stanovi, čeka rušenje. Početkom 21. stoljeća poduzeće odlazi u stečaj i likvidaciju. Osobe koje su pridonijele njegovu uništenju sklonile su se u najprofitabilnije poduzeće BAGAT TRGOVINA Zadar iz razloga što je imalo po čitavoj Hrvatskoj atraktivne poslovne prostore, kao i u drugim gradovima bivše SFRJ. Poduzeće je nastalo izdvajanjem OOUR-a Trgovina Zadar iz sastava RO Vlado Bagat Zadar, prema odluci o izdvajanju iz siječnja 1990. godine. Poduzeće Vlado Bagat je do 1990. godine u svom sastavu imalo više organizacijskih jedinica (Bagat trgovina, Bagat tvornica šivaćih strojeva – otišla u stečaj, Bagat tvornica plinskih armatura u Ninu – otišla u stečaj, Bagat alatnica – otišla u stečaj, Bagat drvni pogon – otišao u stečaj, a čija je imovina prodana Tankerkomercu koji ga je prodao Slovencima i dr.) u kojima je bilo zaposleno 4.143 radnika. Kriminalne skupine uništavale su Bagatove pogone kao što je slučaj s tvornicom plinskih armatura u Ninu koju više nitko ne spominje. Županijsko državno odvjetništvo podnijelo je istražni zahtjev protiv Jakova Bakića i Ive Sorića oko rasprodaje imovine koji su tijekom ožujka i početkom travnja 1999. godine bili u pregovorima s Rokom Bralom oko partnerstva za kupnju Tvornice plinskih armatura u stečaju u Ninu. Isti su se međusobno optuživali i gasili tvorničku proizvodnju. Svima nam je poznato jedno - kada se ruši ekonomija, ruši se i država. Bagat alatnica uglavnom je radila alatne strojeve te je otišla u stečaj. Direktor Bagat alatnice bio je Ante Mavra, nekadašnji direktor tvornice Bagat, a u vlasničkoj strukturi prema saznanjima radnika koja nisu nikad službeno potvrđena, bio je Miljenko Kovačević, bivši predsjednik zadarskog privatizacijskog područnog ureda, također bivši bagatovac i zadarski odvjetnik Matko Pavić, a o kojima su već izvješćivala hrvatska sredstva informiranja. Iako je bilo materijala za pokretanje istrage, izvješća Državnog ureda za reviziju Bagat trgovine i drugih Bagatovih organizacijskih jedinica imala su ulogu više kroničarskih zapisa, a najveća pretvorbena afera ne samo Bagat trgovine već i pretvorba Bagatovih organizacijskih jedinica ostale su netaknute. Nedavno su bivši radnici Bagata dostavili nove podatke Državnom uredu u Zadru o poslovanju Bagat trgovine gdje su utvrđene nezakonite radnje. Međutim, isti ured je nezainteresiran za daljnju reviziju navedenog poduzeća. Odluku o pretvorbi donio je radnički savjet 25. lipnja 1992. godine, a izmjene i dopune odluke upravni odbor 20. siječnja i 19. ožujka 1993. godine. Predsjednik radničkog savjeta bio je Miljenko Korona, a članovi Ljubo Bjeletić, Mira Dubroja, Miloš Đoković, Miroslava Kolenc, Miro Ninčević, Branka Peričić, Ivo Radulić, Zlatko Turnšek, Marinela Vukić i Milovan Zečević. Predsjednik upravnog odbora bio je Ante Basioli, a članovi Miljenko Korona, Mario Matulina, Ivo Radulić i Milivoj Škalabrin. Poduzeće Bagat trgovina je 1990. godine imalo u vlasništvu 75 prodavaonica (Zadar, Zagreb, Osijek, Vinkovci, Knin, Sisak, Požega, Karlovac, Slavonski Brod i Dubrovnik), osam stovarišta i desetak servisnih radionica. Također, poduzeće je imalo i prodavaonice u Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, kao i na području Srbije, Vojvodine i Crne Gore gdje su imali 35 poslovnih jedinica. Preko Bagatovih tvrtki počeli su rasprodaju imovine u Srbiji. Tako su od navedenih rasprodali dva poslovna prostora u Srbiji, 2006. godine, jedan u Vranju, a drugi u Užicama, oba za 50 tisuća eura, a koji vrijede više stotina tisuća eura. Bagatovi čelnici uveli su praksu da kada na kriminalan način rasprodaju Bagatovu imovinu optužuju po sudovima jedan drugoga, odnosno uprava optužuje nadzorni odbor i obrnuto, a sve kako bi prikrili kriminalnu rasprodaju. Vrijednost poduzeća Bagat trgovine 1991. godine iznosila je 5.587.691.- DEM uz primjenu srednjeg tečaja 1-DEM = 55 HRD. Kako bi što jeftinije došli do atraktivnih poslovnih prostora preko Bagat trgovine, naručili su izradu elaborata o procijeni vrijednosti poduzeća 1992. godine te je Bagat trgovina procijenjena na 2.780.400.- DEM. (1-DEM=1.977.- HRD), što je i bio temeljni kapital kada je poduzeće s tim ušlo u pretvorbu. Elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća izradilo je društvo Inžinjerski biro d.d. (MBS 3272010) Zagreb. Imovina Bagat trgovine u elaboratu o pretvorbi je znatno umanjena što znači da su nekretnine Bagat trgovine došle u ruke određenih pojedinaca bez ikakvog pravnog temelja i da su prodavane u bescjenje. U skladu s odlukama nadzornog odbora Bagat trgovine tijekom 1997. 1999. i 2001. godine, prodani su poslovni prostor u Zadru, zemljište i poslovni prostor u Vinkovcima, poslovni prostori u Ljubljani i Mariboru, zemljište i poslovni prostor u Sarajevu te poslovni prostori u Zenici i Tuzli. Ukupno su za prodane nekretnine 1997. 1999. i 2001. godine utržili 1.140.600.- DEM što je skoro jednako polovini procijenjene vrijednosti imovine Bagat trgovine. Raspoloživi podaci o prodanoj imovini su zaključno do ožujka 2004. godine. Drugi Bagatovi prostori su dani u zakup. Samo je prodano, kao što je navedeno, nekoliko prostora (od 75) i utrženo je 1.140.600.- DEM, a kada budu prodavali ostale nekretnine cifra će se penjati na nekoliko milijuna eura. Sada je svima u Hrvatskoj jasno da se Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća (NN19/91) sa svim izmjenama i dopunama, od 1991. do 2003. godine manipuliralo vrijednim nekretninama koje su prodavane u bescjenje. Međutim, ustavne odredbe definirale su da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarjevaju, a što se odnosi i na poduzeće Bagat trgovina Zadar. Čelnici poduzeća Bagat trgovina Zadar pod parolom zaštite imovine osnovali su društva u vlasništvu, a sve s ciljem da na kriminalan način rasprodaju imovinu Bagat trgovine, što su i učinili. Osnovali su društva da premoste teškoće u poslovanju i štete nastale zbog ratnih zbivanja. Naprimjer, u Zadru nije oštećen niti jedan objekt Bagat trgovine. Prema tome, stvarali su atmosferu kako da što prije prigrabe Bagatove nekretnine, a ne da razvijaju poslovanje poduzeća. Dostavljamo hrvatskoj javnosti sljedeća povezana društva i osobe poduzeća Bagat trgovine: 1. Društvo Bagat-Ljubljana, podjetje za notranje i zunanjo trgovino d.o.o., Ljubljana. U sudski registar Osnovnog suda u Ljubljani upisano je 11. prosinca 1991. godine pod brojem 6674/91. Temelnji kapital društva je iznosio 12.000.000 SLT i uplaćen je u novcu. Udjel Bagat trgovine iznosio je 8.000.000 SLT ili 66,7% temeljnog kapitala, dok su preostali udjeli pripadali slovenskim državljankama (zaposlenicima poduzeća). Poslovna aktivnost društva prestala je 1996. godine, a tijekom 1997. godine društvo je i formalno ugašeno. Tijekom njihova poslovanja društvo Bagat-Ljubljana je imalo dva poslovna prostora u Ljubljani te po jedan u Mariboru i Celju. Poslovni prostor u Ljubljani površine 42 m2 prodali su 1999. godine u iznosu 117.600.- DM. Procijenjena vrijednost nekretnine prema elaboratu o pretvorbi iznosila je 26.313.- DEM. Razlika između prodaje i procijene iznosi 91.287.- DEM. Drugi poslovni prostor u Ljubljani površine 112,54 m2 je bio u postupku denacionalizacije. Poslovni prostor u Mariboru površine 66,85m2 prodali su 1999. godine u iznosu 84.231.- DEM. Procijenjena vrijednost nekretnine prema elaboratu o pretvorbi iznosila je 48.199.- DEM. Razlika između prodaje i procijene iznosi 36.032.- DEM. Poslovni prostor površine 28,35 m2 u Celju bio je u zakupu društva Žniders d.o.o. Maribor za zakupninu u iznosu 280.- EUR mjesečno. Upravu poduzeća Bagat-Ljubljana predstavljao je Ivan Vodopija, od 11. prosinca 1991. do 11. prosinca 1997. godine. 2. Bagat – Makedonija, trgovija i uslugi d.o.o., Skopje. U ožujku 1992. godine osnovano je društvo Bagat – Makedonija, trgovija i uslugi d.o.o., Skopje, a u travnju 1992. godine društvo je promijenilo ime u Bagat trgovija i uslugi d.o.o., Skopje, a u ožujku 1996. godine u Bagat-Komerc uvoz-izvoz d.o.o., Skopje. U prosincu 1998. godine izvršen je upis u sudski registar Osnovnog suda u Skopju pod brojem 4129/98. Društvo ima dva poslovna prostora u Skopju te po jedan u Titovom Velesu i Strumici. Dio zaposlenika uzurpirao je poslovne prostore te su osnovana društva Sato d.o.o., Strumica, Bagat-Mak d.o.o. Štip i Kej-Bagat d.o.o. Skopje. Kod Osnovnog suda u Strumici 1996. godine društvo je pokrenulo postupak za povrat uzurpiranih prostora. Upravu poduzeća Makedonija, trgovija i uslugi d.o.o., Skopje predstavljao je Miljenko Korona, od 23. travnja 1992. do 21. ožujka 1996. godine, a od 21.ožujka 1996. godine Rodna Tomeva. 3. Društvo Bagat-Sarajevo, poduzeće u mješovitoj svojini za vanjsku i unutarnju trgovinu d.o.o., Ilidža. Registracija društva nije provedena u sudskom registru, a navodno zbog ratnih zbivanja. Međutim, kad je trebalo rasprodati nekretnine više ih nije zanimala registracija. Prema elaboratu procijenjena vrijednost nekretnina smještenih na lokacijama u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, Tuzli i Zenici) iznosila je 216.958.- DEM., a sve su prodane tijekom 2001. godine. Nekretnine u Sarajevu sastajale su se u vrijeme pretvorbe od zemljišta površine 910 m2 i objekta u kojem je bilo smješteno skladište i uprava i prodane su za 250.000.- DEM, a poslovni prostor u Tuzli površine 70,88 m2 prodan je za 77.968.- DEM i poslovni prostor u Zenici površine 84 m2 prodan je za 84.000-DEM. Sve ukupno prodano za 411.968.- DEM. Razlika između prodaje i procijene iznosi 195.010- DEM. 4. Društvo Bagat Zagreb d.o.o., Zagreb upisano je u sudski registar Trgovačkogsuda u Zagrebu 30. studenoga 1998, godine po brojem Tt-98/4764-2. Osnivači su društvo Bagat trade d.o.o., Zadar i društvo Alberta d.o.o., Zagreb (MBS 3948358) u jednakim omjerima. Navedeno društvo osnovano je s ciljem da se zajedničkim ulaganjem sačuva iznajmljeni poslovni prostor i poveća predmet. Društvo nije sačuvalo poslovni prostor kao što se i očekivalo već je podnijelo zahtjev za njegovim gašenjem. Upravu poduzeća poduzeća Alberta d.o.o., Zagreb predstavljala je Jasmina Kolarević, direktor od 6. studenoga 1998. godine. 5. Društvo Bagat trade d.o.o., Zadar (MBS 08504497) u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu upisano 4. studenoga 1994. pod brojem Fi- 10487/94. Društvo Bagat trade d.o.o., Zadar osnovano je s ciljem da se sve poslovne aktivnosti obavljaju preko navedenog društva, a ne preko poduzeća Bagat trgovine, a sve s ciljem kako bi rasprodali vrijednu imovinu što su i učinili. U rujnu 1997. godine prodali su poslovni prostor na lokaciji Bili Brig u Zadru u iznosu 218.801.- DEM. Osim što su prodavali nekretnine, društvo je sljedeće poslovne prostore u Zadru davalo u zakup: - u ulici Pape Aleksandra 1, površine 54,26 m2 – 2.400.- DEM mjesečno - u ulici Dalmatinskog sabora 5, površine 30,15 m2 – 720.- EUR mjesečno - u ulici Josipa Bana Jelačića 21, ima više poslovni prostora, površine 19,05 m2 – 200.- EUR, 98 m2- 1.000.- EUR, 20 m2 – 220.- EUR, 37,80 m2 – 500.- EUR, 77 m2 – 900.- EUR, 20,89 m2 – 240.- EUR. Sve zakupnine plaćaju se mjesečno. - dio prostora u upravnoj zgradi, površine 20 m2 – 77.- EUR, 45 m2 – 179.- EUR i četiri prostorije – 500.- DEM. Sve zakupnine se plaćaju mjesečno. Ukupno su mjesečno utrživali od zakupa poslovnih prostora u Zadru oko 6.000.- Eura. Upravu poduzeća Bagat trade d.o.o., Zadar predstavljali su Dušanka Morić, od 4. studenoga do 28. prosinca 1998. godine i Ivan Vodopija, od 28. prosinca 1998. godine. 6. Društvo Bagat Precizna mehanika d.d., Zadar Osnivači: Dalmatinska banka d.d.. Zadar, Bagat poduzeće za proizvodnju alata, strojeva i proizvodnju automatike s.p.o., Zadar i Bagat trgovinsko poduzeće s.p.o. Zadar. Kao društvo posuđivali su sredstva od njemačke industrijalke Jutte Kochendorfer koja je u jednom aranžmanu iz 1995. godine “Bagatu” posudila pola milijuna maraka te se ista vrlo dobro osigurala instrumentima naplate gdje će joj sada biti isplaćeno s kamatama i troškovima oko 3 milijuna kuna. Nakon što su opteretili poduzeće Bagat Precizna mehanika d.d., Zadar napuštaju društvo na temelju ugovora o zamijeni dionica društva za dionice društva Bagat Precizna mehanika d.d., Zadar. U siječnju 1998. godine u navedenom društvu nemaju više udjela te je nad poduzećem Bagat Precizna mehanika d.d. završen stečaj prije četiri godine. Upravu poduzeća Bagat Precizna mehanika d.d. predstavljao je Blaženko Lovrinov, od 16. studenoga 1990. godine. Osobe koje su imale veliki utjecaj u Bagat trgovini su: Josip Kraljić, član upravnog odbora Bagat trgovine, od 27. studenoga 1993. do 2. veljače 1994. i predsjednik nadzornog odbora, od 2. veljače 1994. do 16. listopada 2003. godina, a koji sada obnaša funkciju pročelnika Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Zadarske županije i člana Upravnog vijeća Opće bolnice Zadar (radio kao liječnik u zdravstvenoj ambulanti poduzeća Vlado Bagat za vrijeme bivše SFRJ), veliku potporu imao je u Zlatku Begonji, bivši član nadzornog odbora Tankerske plovidbe d.d. Zadar (1995-1999), bivši član uprave poduzeća Zadarski šport d.o.o. Zadar (1998-2002), a sada obnaša funkciju upravitelja Zavoda za povijesne znanosti u Zadru te predsjednika Upravnog vijeća Doma za starije i nemoćne osobe Zadarske županije i pročelnika zadarskog zmajskog stola (otac mu je radio u tvornici Vlado Bagat za vrijeme bivše SFRJ); Boris Ćupić, član upravnog odbora Bagat trgovine, od 27. studenoga 1993. do 2. veljače 1994. i član nadzornog odbora, od 2. veljače 1994. do 16. listopada 2003. godina (obnašao funkciju direktora tvornice Vlado Bagat za vrijeme bivše SFRJ.); Ivan Vodopija, član upravnog odbora Bagat trgovine od 27. studenoga 1993. do 2. veljače 1994., i direktor Bagat trgovine, od 10. ožujka 1994. godine (također djelatnik tvornice Vlado Bagat za vrijeme bivše SFRJ) i dr. U pretvorbi Bagat trgovine veliku potporu davao im je Šime Prtenjača, bivši župan i zastupnik u Hrvatskom saboru te bivši predsjednik nadzornog odbora Tankerske plovidbe d.d. Zadar, od 1995. do 1999. godine (radio u računovodstvu tvornice Vlado Bagat za vrijeme bivše SFRJ). Zbog nemogućnosti podmirivanja obveza prema zaposlenicima i dobavljačima za isporučenu robu, žiro račun Bagat trgovine je bio neprekidno blokiran, od 12. listopada 1994. do studenoga 2002. godine. Prema odredbama članka 251. Zakona o trgovačkim društvima, ako je društvo nesposobno za plaćanje ili prezaduženo, uprava mora bez odgađanja, a najkasnije tri tjedna po nastanku razloga kojega poseban zakon određuje kao razlog za pokretanje stečajnog postupka zatražiti da se otvori stečajni postupak ili postupak prisilne nagodbe. Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka uprava nije podnijela, već je poduzeće Bagat trgovina osnovalo novo društvo Bagat trade d.o.o. Zadar na koje su prenesene sve poslovne aktivnosti i zaposlenici. Financijska revizija, Mišura d.o.o., Zagreb, Švarcova 20, 1999. godine, izvršila je uvid u poslovanje poduzeća «Bagat Zadar», te je utvrdila kriminalne radnje gore navedenih s ciljem uništavanja hrvatskih poduzeća, što su u krajnjem cilju i učinili. PREDMET: UVID U POSLOVANJE PODUZEĆA BAGAT ZADAR Uvidom u dokumentaciju RF MIORH-a od dana 29.03.1999.godine o zaposlenim radnicima u poduzeću BAGAT TRGOVINA s.p.o. Zadar, utvrđeno je da je navedeno poduzeće na dan 01.01.1990.godine imalo 179 zaposlenih radnika koji su do 01.01.1990.godine bili prijavljeni na broj 3100092432, a od 01.01.1990. do 29.03.1999.godine na broj 3100032081. Poduzeće BAGAT TRGOVINA s.p.o. obavlja svoju djelatnost pod tim nazivom do 04.11.1994.godine, kada vrši registraciju nove firme pod nazivom BAGAT TRADE d.o.o. za trgovinu, promet i usluge. Novo registrirana firma BAGAT TRADE d.o.o. nastavila je poslovanje sa svim radnicima iz prethodne firme BAGAT TRGOVINA s.p.o. i to bez njihove odjave s te firme i njihove prijave na novoregistriranu firmu BAGAT TRADE d.o.o. Uslijed nepravodobne odjave radnika s jedne firme za koju su radili i nepravodobne prijave radnika na novu firmu (BAGAT TRADE d.o.o.) prouzrokovane su obveze za RF MIORH i HZZO u vremenskom razdoblju od 01.01.1993. do 31.12. 1995.godine u iznosu od 736.232,22 kuna. Sve navedene obveze sastoje se od: 1. Doprinosa za RF MIORH kn 544.034,23 Kamata za RF MIORH kn 131.810,26 _______________ Svega za RF MIORH kn 675.844,49 2. Dječjeg doplatka kn 48.375,98 Kamata za D.D. kn 12.011,75 _______________ Svega za D.D. kn 60.387,73 Za ostale obveze nemamo uvida do sada, ali znamo da su prateće uz ove koje smo već iskazali. Obzirom da navedene obveze koje su iskazane i one koje nisu iskazane, a sastavni su dio ovih obveza, treba ih odmah u cijelosti prenijeti na obveznika koji ih je proizveo te staviti mu do znanja da je obvezan na izmirenje proizvedenih obveza a ne ostavljati ih onome tko ih nije proizveo i tko nije zakonski obveznik izmirenja nastalih obveza. Iz postojeće dokumentacije vidljivo je da kod poduzeća BAGAT TRGOVINA s.p.o. ima još 1 radnik u radnom odnosu te kod BAGAT TRADE d.o.o. za trgovinu, promet i usluge 34 radnika u stalnom radnom odnosu, na dan 29.03.1999.godine. Uvidom u svu postojeću dokumentaciju, vidljivo je da su na poduzeću BAGAT TRGOVINA s.p.o. ostale velike obveze s naslova naprijed navedenih iznosa i obveza koje nisu iskazane a pripadaju poduzeću BAGAT TRADE d.o.o. koje trebaju biti u obvezi navedenih. Ako sve pripadajuće obveze ne preuzme obveznik kome i pripadaju, bit ćemo prisiljeni intervenirati za isto kod nadležnih službi. Sa štovanjem FINANCIJSKA REVIZIJA MIŠURA d.o.o. ZAGREB, Švarcova 20 Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 3. Državnom uredu za reviziju 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u U Zadru, 4. ožujka 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |