31.08.2011., srijeda
PROGRAM STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
|
PROGRAM STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA Gospodarski program: 1. Luku Rijeka osposobiti da bude glavna luka uvoza i izvoza robe u EU prema svijetu 2. Hrvatskoj osigurati 7 međunarodnih koridora što bi joj ujedno osiguralo prihode (rentu) 3. Proglašenje isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu 4. Rješenje svih neriješenih graničnih područja RH koje sada koristi Srbija, Slovenija i Crna Gora 5. Izgradnja međunarodnog poslovnog centra Karlovac 6. Izgradnja međunarodnih centara mladih na području grada Vrgorca, Makarske i Ljubuškog, susjednog grada BiH 7. Putem razvojnih centara RH Zagreb, Split, Osijek i Rijeka osigurati otkup svih poljoprivrednih i mesnih proizvoda 8. Izgraditi dvosmjernu elektrificiranu željezničku prugu Pula – Zagreb prema mađarskoj granici 9. Izgraditi dvosmjernu elektrificiranu željezničku prugu Raša - Slovenija prema Veneciji 10. Izgraditi novi vodovod Lika - Rijeka kako bi se osigurala voda za izvoz (postignuti dogovore da Hrvatska daje litru vode za litru plina franko Rijeka) 11. Izgradnja 5 brodova s tankerima od rosvaja za prijevoz vode prema Africi i plina iz Afrike prema Hrvatskoj 12. Izgradnja dvosmjernog kanala Dunav - Sava i osiguranje rječnog plovnog prometa do Karlovca Za navedene investicije osigurana su sredstva od 55 milijardi eura. Realizacijom tih sredstava otvorit će se cca 350 tisuća novih radnih mjesta, a Hrvatskoj osigurati godišnji BDP od najmanje 5%, dok će hrvatskom narodu biti osigurana gospodarska stabilnost u narednih 50 godina. Politički program : 1. Ukinuti nadri institucije i sva opterećenja dohotka osim socijalnog i onog za nezaposlene 2. Preustrojiti RH po kulturnim, jezičnim i gospodarskim specifičnostima 3. Vratiti narodu opljačkano 4. Osigurati socijalnu sigurnost građanima RH 5. Uvesti odgovornost po uzoru na Sveto pismo - mišlju, riječju, djelom i propustom od mjesne zajednice do Sabora RH 6. Uz zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast uvesti još i četvrtu - monetarnu vlast 7. Osnovati Hrvatsku Svjetsku Banku 8. Osigurati da Narodna Banka Hrvatske bude istinski Hrvatska Narodna Banka koja će služiti interesima hrvatskog naroda, a ne interesima domaćeg i stranog kapitala 9. Majkama s troje i više djece osigurati prosječna mjesečna primanja i sva prava iz radnog odnosa kao da su zaposlene 10. Osigurati svoj djeci smještaj u vrtićima 11. Osigurati svim đacima i studentima besplatno školovanje 12. Uvesti odgovornost da se onaj tko je pronevjerio ili za sebe osobno iskoristio državne poslove više nikad ne može zaposliti u državnim službama Vanjska politika: 1.Voditi korektnu partnersku politiku sa svim zemljama svijeta bez superiornosti i podčinjenosti, na temelju ravnopravnih odnosa, cijeneći svoje, a uvažavajući tuđe. 2. Hrvate izvan domovine prihvatiti kao sastavni dio hrvatskog naroda kao što to čini Stranka hrvatskog zajedništva 3. Hrvati Bosne i Hercegovine nisu dijaspora nego konstitutivni narod Bosne i Hercegovine koji imaju pravo na svoj teritorij (Herceg Bosnu), pismo i kulturu. Hrvatska, kao matična država, Hrvate BiH mora štititi pred međunarodnim subjektima i pomoći da kao narod ostvare svoja prava i budu ravnopravni s drugim narodima BiH. Kultura: Stranka hrvatskog zajedništva podržava olimpijadu kulture koja će se održati 2012. godine u Osijeku i sve druge kulturne sadržaje putem kojih se inicira i predstavlja hrvatska kultura u Hrvatskoj i u svijetu. LISABONSKI UGOVOR Prema Ustavu Republike Hrvatske suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja. Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima. Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom odlučuje o: - uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj; - očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime; - udruživanju u saveze s drugim državama Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa. Orginal prijevoda Lisabonskog ugovora s engleskog na hrvatski jezik Na samom početku Lisabonskog ugovora, u članku 3 (2), buduća Europska unija definira se kao politička država "..bez unutarnjih granica... u kojoj će biti zajamčeno slobodno kretanje pojedinaca..." Članak 61, stavak 2, također govori o ukidanju unutarnjih granica, ali i o zajedničkoj politici useljavanja: Unija osigurava da se osobe pri prijelazu njezinih unutarnjih granica ne provjeravaju, i oblikuje zajedničku politiku azila, useljenja i nadzora vanjskih granica'. Članak 69, stavak 2a, također kaže da se osobe pri prijelazu unutarnjih granica bez obzira na njihovo državljanstvo ne će podvrgavati bilo kakvoj kontroli. Implikacije za Hrvatsku su katastrofalne jer znači da ako Hrvatska uđe u EU, gotovo pola milijarde neHrvata steći će zajamčeno pravo nesmetano se naseliti na hrvatski teritorij, gdje god žele. Budući da Lisabonski ugovor Uniju jasno definira kao prostor "bez unutarnjih granica" Hrvatska će ulaskom u Europsku uniju izgubiti kontrolu nad svojim sadašnjim vanjskim granicama. Hrvatske vanjske granice postat će unutarnje administrativne granice, a u konačnici i te će granice nestati kada se s vremenom u potpunosti ostvari ta jasna namjera Lisabonskog sporazuma za stvaranje "prostora bez unutarnjih granica". To je dakle ključna razlika između država koje su samostalne i suvereno vladaju svojim teritorijem i svojim vanjskim granicama, i administrativnih pokrajina koje to suvereno pravo nemaju. Gubitkom kontrole nad svojim vanjskim granicama ili, bolje rečeno, brisanjem vanjskih državnih granica, Hrvatska gubi jednu od najvažnijih sastavnica svoga suvereniteta i svoje državnosti. Od suverene i samostalne države Hrvatska postaje obična pokrajina, i to mala pokrajina, unutar jedne goleme države jer upravo Europska unija preuzima najvažnije elemente državnosti od svojih unutarnjih pokrajina. Kada je Hrvatska istupala iz jugoslavenske države, da bi mogla biti priznata kao suverena država, morala je dokazati da ima sve atribute suvereniteta, a to su jasno definirane vanjske granice, jasno definirano državno područje, jasno definirana populacija i efektivna vlast nad svojom populacijom i svojim državnim teritorijem. A neka su mjerila efektivne vlasti vlastite oružane snage, vlastiti novac i sposobnost upravljanja i primjene zakonodavne i izvršne vlasti na svom jasno definiranom teritoriju. One države koje na svojem teritoriju nemaju ekskluzivnu i vrhovnu vlast nego su podložne jurisdikciji drugih država ili tuđe vlasti, s međunarodnog aspekta nisu de facto suverene, pa prema tome nisu ni de iure. Da je Hrvatska 1991. imala one državnopravne atribute koje će imati u Europskoj uniji, vjerojatno ne bi po tadašnjim kriterijima Badinterove komisije uopće ni mogla biti priznata kao neovisna država. Ulazak u političko područje bez unutarnjih granica za sobom povlači ozbiljne dugoročne posljedice jer, kao što je već rečeno, Hrvatska će unutar Europske unije efektivno imati status obične unutarnje pokrajine bez vanjskih državnih granica na čije će područje sasvim slobodno moći ulaziti i izlaziti svi ostali državljani EU i zadržavati se koliko žele. Oni koji se žele trajno nastaniti moći će slobodno birati u kojem dijelu svoje nove europske pokrajine žele živjeti. A što će biti s hrvatskim narodom u toj budućoj europskoj megadržavi? Kakva će biti njegova sudbina? Ako se uzme u obzir činjenica da je ukupan broj Hrvata u Republici Hrvatskoj i BiH oko pet milijuna, a da je pučanstvo Europske unije već sada dosegnulo pola milijarde, a s daljnjim će proširivanjem opet porasti, onda je jasno da će Hrvati u svojoj budućoj državi činiti manje od jedan posto ukupnog pučanstva. Dugoročna sudbina hrvatskog naroda u Europskoj uniji je katastrofalna jer je neizbježno da će se daleko mnogobrojniji Europljani naseljavati na hrvatsko područje, a neizbježno je da će se i hrvatsko pučanstvo, pogotovo mladi, s vremenom raseljavati po cijeloj Europskoj uniji. Miješanje pučanstva "...na području bez unutarnjih granica... u kojem će biti zajamčeno slobodno kretanje pojedinaca" neizbježno je. Dapače, to je jedno od temeljnih načela i ciljeva nove europske države jer da nije, ne bi bilo tako jasno definirano već na samom početku Lisabonskog ugovora. No svi koji možda misle da je članak 3(2) Lisabonskog ugovora malo preoštro i nepravedno protumačen i da možda ne sadržava sve opasnosti koje mu se ovdje pripisuju, trebali bi pogledati članak 17b(2) koji ne samo potvrđuje članak 3(2) nego ga još jasnije definira pa čak i proširuje. Prema članku 17b(2) Lisabonskog ugovora građani Unije imat će (ovo je doslovni prijevod): a) pravo slobodno se kretati i slobodno živjeti na teritoriju zemalja članica b) pravo glasovati i biti kandidati na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u državama članicama gdje žive, pod istim uvjetima kao i državljani te zemlje. Dakle, prema članku 17b(2) europski kolonisti imat će ne samo pravo kolonizirati Hrvatsku, nego će automatski dobiti i ustavom zajamčena politička prava među kojima je i pravo glasovati i biti kandidat na lokalnim izborima pod istim uvjetima kao i domicilno hrvatsko pučanstvo. Stranci koji se dosele u Hrvatsku imat će i gospodarsku moć i politička prava koja će im omogućiti da s vremenom preuzmu lokalnu vlast u onim sredinama u kojima budu koncentrirani. To će u prvom redu biti atraktivni, ali slabo naseljeni jadranski otoci te manje općine u Istri i Dalmaciji, a s vremenom i drugi, pogotovo pogranični dijelovi sadašnje Hrvatske. Žalosna je činjenica, ali je ipak činjenica, da većina Europljana, a pogotovo pripadnika velikih i gospodarski snažnih naroda ima više novaca od nas Hrvata i veću kupovnu moć. Ta veća kupovna moć omogućava im da po Hrvatskoj kupuju ono što je najatraktivnije i najpoželjnije. To već sada vidimo u pojedinim dijelovima Hrvatske, poput Dubrovnika, Hvara i Opatije, gdje su strani kupci toliko digli cijene da su domaći Hrvati, sa svojim skromnim primanjima i skromnom kupovnom moći, gotovo isključeni s tržišta. U Dubrovniku je gotovo cijeli Stradun već sada u rukama stranaca. Unija preuzima politiku useljavanja i azila Članak 61(2) Lisabonskog ugovora potvrđuje da Unija preuzima ovlasti na području useljavanja, azila i kontrole vanjskih granica. Prema tom članku,Unija će osigurati da za pojedince nema kontrole na unutarnjim granicama i izgradit će zajedničku politiku azila, useljeništva i nadzora vanjskih granica. To se ponovo potvrđuje u članku 69(a) ( 1 ) koji kaže "Unija će razviti zajedničku politiku azila..." Dakle, osim gubitka prava nadzora nad svojim vanjskim granicama, što smo već razotkrili, i što uostalom i ovaj članak (61 (2)) još jednom potvrđuje, Hrvatska će izgubiti i pravo da određuje svoju politiku useljavanja i prihvaćanja ili neprihvaćanja azilanata. Kao samostalna i suverena država, Hrvatska je do sada imala pravo odlučivati tko smije, a tko ne smije živjeti na njezinu teritoriju. To se pravo odnosilo i na sprječavanje nekontroliranog ulaska azilanata. Prema dosadašnjim hrvatskim zakonima, koji su bili u skladu s međunarodnim normama, Hrvatska je većinu izbjeglica i azilanata mogla vratiti u tranzitne i druge zemlje iz kojih su azilanti došli u Hrvatsku. Ako uđe u Uniju, Hrvatska više ne će moći suvereno odlučivati ni o azilantima jer će sve izbjeglice i svi azilanti koji su ušli u EU, bez obzira preko koje granice, moći po načelu slobodnog kretanja unutar cjelokupnog teritorija Unije doći i u Hrvatsku i ovdje se trajno naseliti kad im Unija regulira status. To je još jedan gubitak hrvatskog suvereniteta nad svojim teritorijem. Ni o tome nema rasprave u javnosti. Neravnopravnost na Sudu pravde Europski sud pravde sastoji se od 27 sudaca, jedan iz svake zemlje članice, ali sudska vijeća sastoje se od tri ili pet sudaca, a u iznimnim okolnostima sud može zasjedati u proširenom sastavu od 13 sudaca, pa čak i punom sastavu od svih 27 sudaca. Odluke moraju biti jednoglasne samo ako u Sudskom vijeću zasjeda troje sudaca, a u svim ostalim kombinacijama odluke se donose većinom. Prema sadašnjem ustroju Europskog suda pravde, hrvatski bi sudac vrlo rijetko sudjelovao u njegovu radu, a kada bi i sudjelovao, veću bi ulogu imao jedino u tročlanim vijećima, jer bi u svim drugima bio podložan preglasavanju većine. Osim sudaca, Sud pravde ima i jedanaest nezavisnih odvjetnika (Advocates General) koji sucima pružaju vrlo važnu savjetničku pomoć. Šest članica imat će svoje stalne "nezavisne" odvjetnike, a to su Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Engleska i Poljska. Ostalih pet mjesta popunjavat će ostale 22 članice po načelu rotacije. I ovdje se jasno vidi da sve članice nisu ravnopravne te da su favorizirane velike članice koje će, svaka, imati pravo na svog 'nezavisnog' odvjetnika, dok će male članice morati svoje međusobno dijeliti. I ovdje su neke članice ravnopravnije od drugih. S obzirom na to da mandat nezavisnih odvjetnika traje šest godina i da pet mjesta popunjavaju 22 članice, Hrvatska bi imala pravo imenovati svog "nezavisnog" odvjetnika svakih 26 godina. Ako se EU proširi na nove članice, taj će se vremenski razmak vjerojatno još povećavati. Europska policija mjerodavna i u Hrvatskoj Lisabonski ugovor odobrava uspostavu neke vrste Europske federalne policije te uspostavu Europskog ureda javnog tužiteljstva (EUJT) koji bi imali ovlasti na cijelom području Unije, pa tako i u Hrvatskoj. S vremenom te bi se ovlasti proširivale, odlukom Vijeća ministara. Pogotovo su zabrinjavajuće za nas Hrvate ovlasti po kojima bi EUJT mogao u Hrvatskoj provoditi istrage i obavljati ulogu tužitelja pred hrvatskim sudovima, i to po pravilima koja on odredi. Prema članku 69(i) (2), "Europski ured javnog tužiteljstva (European Public Prosecutor's Office) bit će odgovoran za istraživanje, podizanje optužnica i dovođenje do suđenja, gdje je potrebno i u suradnji s Europolom, počinitelje, i njihove suradnike u povredama protiv financijskih interesa Unije". Europski ured javnog tužiteljstva će također "...obavljati ulogu tužitelja u kompetentnim sudovima zemalja članica...". Lisabonski ugovor u ostatku teksta članka 69(i) daje široke ovlasti Vijeću ministara, da odredi po kojim će pravilima i zakonima djelovati Ured javnog tužitelja i po kojim će zakonima biti iznošeni dokazni materijali (rules of evidence). Vijeće ministara ovlašteno je u budućnosti proširivati ulogu i ovlasti Europskog ureda javnog tužiteljstva i na područje "ozbiljnih kaznenih djela" koja se odnose na više od jedne zemlje članice. Temeljne dokumente treba dobro proučiti Kada se dobro prouči što zapravo piše u Lisabonskom ugovoru i u drugim temeljnim dokumentima Europske unije, postaje jasno da Europska unija nije onakva kakvom ju prikazuju političke elite i mediji u Hrvatskoj. Predsjednik Stranke hrvatskog zajedništva Željko Vinski, ing.građ. Zamjenik predsjednika Stranke hrvatskog zajedništva Mr.sc. Miljenko Marić Dopredsjednik Stranke hrvatskog zajedništva Stjepan Tokić |
30.08.2011., utorak
HRVATSKA VLADA KAO DA NIJE SVJESNA DA STRANCI POMOĆU MALOUMNIH HRVATA ZBOG STRATEŠKIH INTERESA OTUĐUJU NAJVREDNIJU NACIONALNU IMOVINU
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST HRVATSKA VLADA KAO DA NIJE SVJESNA DA STRANCI POMOĆU MALOUMNIH HRVATA ZBOG STRATEŠKIH INTERESA OTUĐUJU NAJVREDNIJU NACIONALNU IMOVINU DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA INA - Nacionalna veleizdaja Saborsko povjerenstvo za INU završilo je s ispitivanjem dijela sudionika u toj najvećoj gospodarskoj i političkoj aferi u Hrvatskoj. I što je zaključilo? Uskoro će se vidjeti. Ali, prema onom što smo vidjeli i čuli u medijima, ništa spektakularno se neće dogoditi niti poznatim sudionicima, a niti onima nepoznatima koji su stajali u sjeni. A strašne stvari su se dogodile ovom najvećom kriminalnom radnjom koja će imati nesagledive posljedice, kako za hrvatsku državu, tako i za njezino gospodarstvo. Strašna je spoznaja: - da je 25% vrijednosti Ine darovano mađarskoj državi za 500 milijuna dolara! - da prema procjeni neovisnih stručnjaka Ina vrijedi ne 2,5 nego 25- 30 milijadi eura! - da tih 500 mil.dolara, prema iskazima sudionika afere, nikada nisu doznačeni u Hrvatsku! - da je hrvatski pregovarač koji je poznat hrvatskoj javnosti, prema vlastitom priznanju, 2003. godine odbio višu ponudu neusporedivo kvalitetnijeg i sigurnijeg austrijskog OMV-a! - da nitko ne zna kako je mađarska država dobila dodatne dionice i postala najvećim vlasnikom Ine (Uprava i Nadzorni odbor)! - da Hrvatska preko mađarskog rukovodstva u Ini kupuje najskuplje gorivo pored vlastitih 70% plina i 30% nafte! - da mađarska vlada preko jedne male tvrtke MOL (tri puta manje od Ine) dolazi do vlasništva najvećeg hrvatskog gospodarskog giganta, okosnice hrvatskog gospodarstva i garanta energetske neovisnosti države! - da je ovo klasičan primjer ne samo neprijateljskog nego i kriminalnog preuzimanja najveće hrvatske tvrtke! - da je glavna strategija mađarske vlade u odnosu na Hrvatsku preko MOL-a ovladati Inom i vratiti Hrvatsku na pozicije apsolutne gospodarske ovisnosti slične onoj s početka 20.stoljeća! - da je Mađarska uz plin i naftu postala vlasnikom svih izvora pitke i termalne vode koje je imala u vlasništvu Ina, a koji su najveće nacionalno bogatsvo! - da će bušotine otkrivene hrvatskim novcem i znanjem u Siriji davati Mađarskoj 80 milijuna eura čiste dobiti mjesečno ili okruglo 24 milijarde eura za rok koncesije od 25 godina! - da je hrvatska Vlada Mađarskoj darovala visoko isplativu proizvodnju plina, a nerentabilnu prodaju zadržala za sebe! - da je Ina nakon ulaska mađarske uprave u 2009. godini napravila (namjerno!) gubitak viši od 2 milijarde kuna dok su sve slične tvrtke u regiji poslovale s enormnom dobiti! - da većinska mađarska Uprava uz to nije državi plaćala poreze i trošarine, a da nadležne institucije hrvatske države nisu prstom makle da ovaj bjelodani kriminalni čin potkopavanja države sankcioniraju i spriječe daljnu propast! - da se iza ovih namjernih gubitaka krije strategija mađarske vlade da Inu baci na koljena i tako u potpunosti otkupi preostale dionice! - da je nejaki MOL za plaćanje poreza i trošarina dao Ini tzv. korporacijski kredit od 1,1 milijarda kuna kako bi kroz ovaj podli potez potpuno onesposobio Inu i tako došao do preostalih dionica, a da to nitko pismen u Ini i Vladi ne vidi! - da je 25 mađarskih uposlenika Ine radilo na crno zajedno s mađarskim predsjednikom Uprave i Nadzornog odbora, te da isti nisu uhićeni i prema hrvatskom zakonu protjerani iz zemlje sa zabranom ulaska, kao što se to radi u svim ostalim slučajevima rada stranaca na crno! - da mediji i doslovce sve političke stranke hrvatsku javnost zabavljaju osobnim sudbinama pojedinih sudionika afere umjesto da ukažu na pogubne učinke ovog kriminalnog djela i povratak pravne države radi hrvatske budućnosti. Stoga predlažemo: - da hrvatska Vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa ne pregovara o eventualnoj izmjeni ugovora nego žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih dionica MOL-u i mađarskoj vladi. - da hrvatska Vlada kao prvi korak odmah i bezuvjetno otkupi razliku od cca 7% preostalih dionica koje još nisu u mađarskom vlasništvu te tako opet postane većinski vlasnik! - da se svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama, budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija. Ukoliko hrvatska Vlada ne povuče radikalne poteze te tako sačuva nacionalni dignitet i najznačajniju nacionalnu imovinu, javnost će sigurno uskoro reagirati na odgovarajući način. MAĐARSKE KRIMINALNE ELITE – II. DIO Mađarske kriminalne elite ciljano su uništavale hrvatske nacionalne resurse pomoću sličnih ljudi u našim državnim institucijama i sumnjivim bankama (HFP, Hypo, Linić, Starčević, Matanović...). Tako su na kriminalan način preuzeli hotelsko-turističko poduzeće Primošten d.d. koje su im omogućili pojedini bivši hrvatski državni dužnosnici i službenici, a čiju je obnovu financirala Hypo banka. Hrvatski fond za privatizaciju 2002. godine prodao je 66,82 posto dionica poduzeća Primošten d.d. Diamant marini iz Zadra za milijun i šesto tisuća kuna, a iza čijeg su vlasništva stajali mađarski državljani Laszlo Atilla i Thomas Vitezy. Po toj smiješnoj niskoj cijeni Mađari su dobili većinski paket navedenog poduzeća vrijedan 65 milijuna i šesto tisuća kuna. U roku tri godine od preuzimanja poduzeća Primošten d.d., Mađari su preuzeli obvezu da će podmiriti sve vjerovnike iz vlastitih sredstava u iznosu od 70 milijuna kuna i da će uložiti vlastitih 15 milijuna eura u obnovu hotela. Svake godine trebali su uložiti po pet milijuna eura. Isti ni u snu nisu pomišljali poštivati te stavke ugovora nego su vjerovnike podmirili na teret hotelsko-turističkog poduzeća Primošten. U budimpeštanskoj Reifeisen banci uzeli su kredit od 140 milijuna kuna i to opet ne na vlastiti nego na teret poduzeća Primošten za koji su položili ne vlastitu hipoteku nego najatraktivnije zemljište marine Kremik i najljepše primoštenske kampove, gotovo cijelu hrvatsku obalu od Primoštena do Kremika. Dragi Hrvati, to vam izgleda nevjerojatno, ali to je moguće samo u Republici Hrvatskoj. Umjesto da obnove hotele, Mađari su samo manji dio novca uložili u ionako atraktivne kampove i marinu te veći dio oprali (izvukli u vlastite džepove) preko izmišljenih izvođača koje nitko nikada nije vidio u Primoštenu. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju zbog nezakonitih radnji u hotelsko-turističkom poduzeću Primošten d.d. Nitko od sudionika nije procesuiran, niti su poništeni ugovori koji nisu poštivani niti je zatraženo obeštećenje od mađarskih ulagača. KATASTROFA ENERGETSKE POLITIKE REPUBLIKE HRVATSKE Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog nedavnog poskupljenja goriva u Republici Hrvatskoj koji je nastavak pljačke hrvatskih građana, jer nema baš nikakve veze s cijenom nafte na svjetskim tržištima. Nafta je, naime, krajem 2007. i početkom 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas, kada je dostiglo rekordno visoku cijenu. Cijene nafte u svijetu prije dvije godine bile su više od 130, a sada su tek 92 dolara po barelu. Zbog sulude dugogodišnje energetske politike Hrvatska bi uskoro mogla bankrotirati, osim ako hitno ne nacionalizira hrvatske energetske izvore kao što je INA, nalazišta plina u Jadranu i dr., koja su na kriminalan način prodana u bescjenje i poklonjena strancima. Hrvatski eminentni stručnjaci iz energetike prosuđuju da današnje energetsko stanje vodi Hrvatsku u katastrofu. Njihovu procijenu kolapsa energetskog sustava RH dostavljamo hrvatskoj javnosti. Domaća proizvodnja energenata prije dvije godine je zadovoljavala tek 47,7 posto hrvatskih potreba za energijom, a za dvadeset godina, prema službenim prognozama, zadovoljavat će svega 26-28 posto, jer će se domaća proizvodnja smanjiti, a potrošnja će znatno porasti. Zbog toga će 2030. godine Hrvatska čak tri četvrtine potrebnih energenata morati uvoziti. No sudeći prema trendu sve većeg zaduživanja i sve izrazitijeg platnog deficita, teško da će Hrvatska toliku količinu uvozne nafte, plina, struje i dr., uopće moći platiti. Uz ovakvo stanje u energetici nemamo nikakvih izgleda za zaustavljanje sloma već posrnulog gospodarstva. Uz cijenu nafte od 92 dolara po barelu, kakva je danas u svijetu, i vrijednost dolara od oko pet i pol kuna, trošak nafte u jednoj litri derivata iznosi oko tri kune. Troškovi prerade, distribucije i prodaje derivata na hrvatskim benzinskim crpkama mogli bi iznositi oko jednu kunu po litri, što znači da preostalih pet kuna odlaze nekamo drugdje. Način određivanja cijene naftnih derivata po vrlo nejasnoj formuli koju koriste oni koji formiraju cijene upravo i služi za zamagljivanje razlike od 5 kuna koje nekome odlaze. Stanovnici Hrvatske kupuju hrvatski plin od Mađara (i ostalih u lancu prodaje) čak po jedanaest puta višoj cijeni nego je trošak njegova proizvođenja iz Jadrana (polje Ivana). No zbog kriminalno sklopljenih ugovora i do 33 posto proizvedenog plina u RH izveze se u Italiju u bescjenje (trošak Talijana praktički je cijena proizvođenja), pa se stoga izvezeno mora nadoknaditi uvozom skupog plina iz Ruske federacije po cijeni 6-8 puta višoj nego je ona po kojoj hrvatski plin dobivaju Talijani. Nedavno su umjesto iz Rusije ugovorili skupi uvoz hrvatskog plina iz Jadrana od Talijana višestruko skuplje (5-6 puta ) nego što je za Talijane trošak njegova crpljenja iz hrvatskog dijela Jadrana. Može se reći da Hrvatska nije sklopila ugovor o prodaji plina Talijanima, ista bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina. Ako tome pridodamo i praktički poklonjenu četvrtinu INE Mađarima, 2003. godine i poklonjenu nuklearnu elektranu te električnu energiju Slovencima, cjelokupna šteta se mjeri u milijardama američkih dolara. Stoga predlažemo da hrvatska Vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih hrvatskih energetskih izvora i da svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija. Također smatramo da je rješenje energetskog problema u RH u nacionalizaciji poklonjenog i otuđenog hrvatskog energetskog blaga. MOĆNI MAĐARSKI LOBIJI Hrvatski fond za privatizaciju 2002. godine prodao je 66,82 posto dionica poduzeća Primošten d.d. Diamant marini iz Zadra za milijun i šesto tisuća kuna, a iza čijeg su vlasništva stajali mađarski državljani Laszlo Atilla Kerekes i Thomas Vitezy. Po toj smiješno niskoj cijeni Mađari su dobili većinski paket navedenog poduzeća vrijedan 65 milijuna i šesto tisuća kuna. U roku tri godine od preuzimanja poduzeća Primošten d.d., Mađari su preuzeli obvezu da će podmiriti sve vjerovnike iz vlastitih sredstava u iznosu od 70 milijuna kuna i da će uložiti vlastitih 15 milijuna eura u obnovu hotela. Svake godine trebali su uložiti po pet milijuna eura. Isti ni u snu nisu pomišljali poštivati te stavke ugovora nego su vjerovnike podmirili na teret hotelsko-turističkog poduzeća Primošten. U budimpeštanskoj Reifeisen banci uzeli su kredit od 140 milijuna kuna i to opet ne na vlastiti nego na teret poduzeća Primošten za koji su položili ne vlastitu hipoteku nego najatraktivnije zemljište marine Kremik i najljepše primoštenske kampove, gotovo cijelu hrvatsku obalu od Primoštena do Kremika. Umjesto da obnove hotele, Mađari su samo manji dio novca uložili u ionako atraktivne kampove i marinu te veći dio oprali (izvukli u vlastite džepove) preko izmišljenih izvođača koje nitko nikada nije vidio u Primoštenu. Osim što su Laszlo Atilla Kerekes i Thomas Vitezy oprali novac preko gore navedenih nekretnina i banaka, novac su izvlačili i preko primoštenskog vinograda veličine 441 m2 podigavši na njega hipotekarni kredit u iznosu 9.892.160,00 eura (devet milijuna osamsto devedeset dvije tisuće i sto šezdeset eura). Navedeni vinograd od samo 441 m2 založili su tri puta i na njega dizali kredit, i to dva puta, od Nove ljubljanske banke u iznosu 4.400.000,00 eura i jedan od zagrebačke tvrtke u iznosu «OL Nekretnine» 5.492.160,00 eura čiji su vlasnici slovenski državljani. Nije slučajno da je Marko Voljc, direktor Nove ljubljanske banke, član međunarodne Trilateralne komisije. Thomas Vitezy prve uspješne poslove odradio je posredujući u nabavi ruske nafte za MOL dok su mu braća Laslo i Andraš ispisali uspješne biografije kao dobavljači mađarske vlade i državnih ustanova. A uz to, njihova majka je sestra sadašnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana. U tom svjetlu lakše se može razumjeti prešutna otimačina Ine, pokušaj uništenja ili otkupa dionica Podravke preko OTP banke te uništenja HTP Primošten, privatizacija tribunjske marine i dr., od strane moćnog mađarskog lobija i njegovog ucjenjivanja Hrvatske za ulazak u EU. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju zbog nezakonitih radnji u hotelsko-turističkom poduzeću Primošten i dr. Nitko od sudionika nije procesuiran; niti su poništeni ugovori koji nisu poštivani, niti je zatraženo obeštećenje od mađarskih ulagača. MAĐARSKO POŽURIVANJE HRVATSKE U EU Otkad je Mađarska preuzela šestomjesečno predsjedavanje EU, mađarska oficijelna politika stvara atmosferu u hrvatskim sredstvima informiranja da isti sada najviše pomažu da Hrvatska uđe što prije u EU. Takvu atmosferu stvaraju iz razloga što su zagospodarili hrvatskom obalom preuzevši Istarsku banku, Dalmatinsku banku i Dubrovačku banku koje su spojili u jednu zajedničku, sada OTP banku. Na kriminalan način preuzeli su INU preko raspadajućeg MOL-a koji je tri puta manji od Ine. Sličnim ponašanjem nered su napravili i hrvatskom turizmu u Primoštenu, Tribunju, Pirovcu i Viru. Tako su, naravno na kriminalan, način preuzeli hotelsko turističko poduzeće Primošten i dr. Sadašnjeg hrvatskog ministra turizma smatraju više mađarskim ministrom nego hrvatskim. Isti se u hrvatskoj javnosti poima kao najsposobniji ministar u Vladi RH. Zašto sada Mađari požuruju da RH što prije uđe u EU? Sada je svima u Hrvatskoj jasno da to rade s ciljem kako bi «zabetonirali», tj. učvrstili da Hrvatska ulaskom u EU ulazi kao opustošena država koja ne može više potraživati gore navedene banke, poduzeća i dr. koje su mađarske kriminalne elite uzele na kriminalan način. ZADOVOLJAVANJE MAĐARSKOG MOL-a Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog stalnog poskupljenja goriva u Republici Hrvatskoj koje je nastavak pljačke hrvatskih građana, jer nema baš nikakve veze s cijenom nafte na svjetskim tržištima. Nafta je, naime, krajem 2007. i početkom 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas kada je dostiglo rekordno visoku cijenu. Cijene nafte u svijetu prije dvije godine bile su više od 130, a sada su tek 86,20 dolara po barelu. Vlastodršci RH nastoje iskoristiti situaciju u arapskom svijetu za najnovije poskupljenje energetika u RH za punjenje proračuna i za zadovoljavanje mađarskog MOL-a iz razloga što Mađarska predsjedava EU te navodno pomaže Hrvatskoj da što prije uđe u EU. Poskupljenje pravdaju maglom da je nafta u svijetu poskupljela zbog problema u Libiji. Svima je poznato u Hrvatskoj da Libija proizvodi tek oko 2% nafte u svijetu i da je njezin utjecaj na cijenu nafte u svijetu zanemariv. Samo poskupljenje naftnih derivata u Hrvatskoj je udar na standard hrvatskog stanovništva gdje poskupljuje hrana i dr, što je nasrtaj na najsiromašnije u Hrvatskoj. Umjesto da proračun pune od hrvatskih tajkuna koji su pokrali RH, isti gule i dalje najsiromašnije slojeve Hrvatske. Do kada? NACIONALIZACIJA NEZAKONITOG Hrvatska, ako želi opstati kao suverena država, mora hitno nacionalizirati INU, Plinsko polje u hrvatskom Sjevernom Jadranu, HT, Plivu, Podravku, banke i sve drugo što je nezakonito prodano strancima. Hrvatskoj nije ostalo ništa iz razloga što je neovlašteno poklonjeno ili prodano u bescjenje podobnim osobama i grupama u inozemstvu i Hrvatskoj. Hrvatski sabor mora donijeti zakon po kojem se ukradeno mora vratiti. Ako to ne uradi, Hrvatska će bankrotirati. Bez povrata otuđene imovine, Hrvatska nema nikakve šanse da opstane. Nema više novca za vraćanje duga. Sadašnje stanje hrvatskog vanjskog duga vodi u bankrot, a visoko profitne aktivnosti otetog (energetika, banke, telekomunikacije, turizam...), koje ostvaruju stranci, odnose ga u inozemstvo. Odljev novca treba zaustaviti povratom te imovine. Isti su se već namirili za ono što su na kriminalan način stekli. Ako u navedenom budemo hrabri, i Europa će nam to tolerirati. Što se dulje s tim čeka, šanse su sve manje za izlazak iz krize. KRIMINALNO PREUZIMANJE INE OD STRANE MAĐARSKE VLADE Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog kriminalnog preuzimanja INE od strane mađarske vlade koja je preko raspadajuće i tri puta manje tvrtke MOL kupila Inu. Isto su tako postupili i sa slovačkom državnom naftnom tvrtkom Slovnaft koju su takodjer kupili i sveli na svoju filijalu. Međutim kada je austrijski OMV pokušao preuzeti MOL, mađarska vlada je preko noći donijela zakon koji je zaštitio njihov nacionalni interes i onemogućio preuzimanje njihove tvtke. Naravno da je i kod nas moguć još drastičniji potez, tj. potpuna promjena kriminalnog ugovora, otkrivanje nalogodavaca, potpisnika i sudionika afere, vraćanje ili djelomično obeštećivanje “kupljenih” dionica ili potpuna nacionalizacija zbog kriminalnog preuzimanja Ine. Koliko su Mađari vješti i lukavi u mešetarenju uvidjeli smo u slučaju njihove rafinerije u predgrađu Budimpešte koja ne ostavlja utisak ozbiljnog poslovnog duha njihovih managera. Slika mađarske rafinerije podudara se s 25 njihovih tzv. managera na čelu s predsjednikom Uprave Aldottom koji su u Ini radili na crno, što ukazuje na potpuni prezir i nepoštivanje hrvatske države. Iako otkriveni prošli su bez ikakvih posljedica, niti su uhićeni, niti osuđeni, niti protjerani, niti im je zabranjen ulazak u RH, što je zakonska praksa u svim drugim slučajevima. I dalje se slobodno šepure ismijavajući hrvatski pravni poredak. Sličnog su ponašanja i ostali mađarski ulagači u turizmu (uništenje turizma i okoliša u Primoštenu, Tribunju, Pirovcu, Viru i gnjev lokalnog stanovništva prema istima) gdje ne poštuju zakone RH niti respektiraju lokalnu vlast. U takvim prljavim aktivnostima Mađari i dalje namjerno uništavaju Inu putem sumnjivih transakcija s naftom i plinom te kupovinom dionica umjesto dokapitalizacije i ulaganja u obnovu rafinerija. Također kreditirali su Inu (nakon namjerno stvorenog gubitka od preko 2 milijarde kn) tzv. korporacijskim kreditom od 1 miljardu i 100 milijuna kuna kako bi joj potpuno uništili likvidnost, otpustili radnike, inženjere i managere na teret Ine, državnog proračuna i mirovinskog fonda. Zatim njihove prljave kreditne igre s OTP-ovom bankom i Molom oko pokušaja preuzimanja Podravke, itd. Sve to naočigled bespomoćne javnosti i potpuno neučinkovite vlasti RH. INA- hrvatski pregovarač Ljubo Jurčić Glavna strategija mađarske vlade u odnosu na Hrvatsku je da preko MOL-a ovlada Inom i vrati Hrvatsku na pozicije apsolutne gospodarske ovisnosti slične onoj s početka 20.stoljeća. Hrvatski pregovarač Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva za Vladu RH 2003. godine pripremio je prodaju 25 posto dionica INE Mađarima samo za 505 milijuna dolara. Isti je 30. travnja i 1. svibnja 2005. godine dao izjavu Vjesniku da tih 25 posto dionica vrijedi 800 milijuna dolara. Zar je 295 milijuna zanemariva svota te zašto za tu štetu nitko ne odgovara? Hrvatski eminentni stručnjaci iz energetike prosuđuju da je Jurčić kao pregovarač napravio štetu za prodanu četvrtinu INE dvije milijarde dolara, a ne 295 milijuna kako i sam tvrdi. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju u najvećoj gospodarskoj i političkoj aferi u Hrvatskoj. Stoga predlažemo da hrvatska vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih hrvatskih energetskih izvora i da svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija. INA – ŠTETNI UGOVORI Službene bilance plina u Hrvatskoj pokazuju da INA 1997. godine na čelu s tadašnjim direktorom Davorom Šternom nije sklopila štetni ugovor o prodaji jadranskog plina Talijanima, Hrvatska bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina iz Ruske federacije. Sada Vlada RH ponovno Šterna vraća u INU, kao nagradu za štetni ugovor, i postavlja ga za predsjednika nadzornog odbora s ciljem da će isti obraniti INU od mađarskog Mola. Takvo što se može dogoditi samo u Hrvatskoj. Štern bi sada kada je postao predsjednik nadzornog odbora INE trebao dati odgovor hrvatskoj javnosti zašto je sklopljen štetan ugovor o „zajedničkom" korištenju plina iz Jadrana s Talijanima (1997.godine i kasnije) koji izaziva golemu štetu stanovništvu Hrvatske. Nema javno dostupnih podataka koliko je i je li uopće išta plina iz Jadrana stiglo do potrošača u Hrvatskoj. Stoga je nužno navedeni ugovor što prije staviti izvan snage i poništiti, jer su se Talijani višestruko namirili za novac koji su platili na osnovi tih ugovora (ako su uopće i platili), a na štetu hrvatskog puka. Sada je svima jasno da bi oni koji su doveli do štetnih ugovora trebali barem djelomično nadoknaditi goleme štete koje su izazvali RH tako da im se oduzme imovina kao što se to radi u drugim - civiliziranim zemljama, a ne da budu nagrađeni novim zaposlenjem, bolje reći obilnim primanjima kod onih kojima su poklonili ono što nije njihovo. Zagreb-Zadar, 30. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
29.08.2011., ponedjeljak
Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE
 |
OBNOVA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 29. KOLOVOZA 2011. GODINE ZADARSKI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM: Episkop Fotije vodio liturgiju Više stotina pravoslavnih vjernika jučer je proslavilo blagdan Uspenja Presvete Bogorodice, odnosno Veliku Gospu u Manastiru Krupa. Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krupa održao je episkop dalmatinski G.G. Fotije uz arhimandrita Germana, igumana manastira Krke, igumana Varsonufija te svećenstva Eparhija dalmatinske, srijemske i banatske. http://www.zadarskilist.hr/clanci/29082011/episkop-fotije-vodio-liturgiju DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE Svaka sotona je odraz nereda, ružno-smrtna i uvijek konačna. Sramoti i šteti, dok može, čistom, naivnom i poštenom dijelu čovječanstva. Neuredna sotona harala je na prostorima hrvatskih zemalja po diktatu SPC pomoću srpske policije i to silom. Pomućeni neredom, ne znaju da je zbog života i sklada Zemlja odgovorna Nebu, Izvoru života, Stvoritelju neba i Zemlje. Potom, zakonom života svatko će vidjeti na svome dlanu svoja nedjela i sam sebi adekvatno presuditi. Dakle, maskama kako pojedinac tako i jedan narod realno pokazuje sebe, nikada ne mogu pobijediti život već su zauvijek opomena. HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske. Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu. Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Zagreb-Zadar, 29. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
28.08.2011., nedjelja
NEBRIGA BENKOVAČKE VLASTI ZA MJEŠTANE PROVIĆA I VUKŠIĆA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST NEBRIGA BENKOVAČKE VLASTI ZA MJEŠTANE PROVIĆA I VUKŠIĆA Žitelji Provića i Vukšića u gradu Benkovcu sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog toga što već nekoliko dana nemaju ni kapi vode. Grad Benkovac nije uložio do sada ni jednu lipu u vodoopskrbu navedenih mjesta. Navedena mjesta nemaju još vodovod te se opskrbljuju iz vlastitih gusterni. Veliki problem sada mještanima zadaju i presušeni seoski bunari, a grad Benkovac ne poduzima ništa kao da se to njih ne tiče, ne organizira nikakvo dopremanje cisterni pitke vode kojim bi mještani napunili gusterne. Ako grad Benkovac ne počne u najkraćem roku rješavati gore navedeni problem, SHZ-ova podružnica Benkovac organizirat će potpisivanje peticije s ciljem da mještani budu opskrbljeni vodom. U Benkovcu, 28. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC |
27.08.2011., subota
DOMJENAK ZA DAN OPĆINE POLIČNIK - KAO DA JE SVADBA ZA 200 LJUDI!
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DOMJENAK ZA DAN OPĆINE POLIČNIK - KAO DA JE SVADBA ZA 200 LJUDI! DANA 27. kolovoza 2011. GODINE ZADARSKI LIST VOX OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM: PIROVALI NAČELNIK POLIČNIKA PRIPREMIO TRPEZU S JANJETINOM ZA 200 LJUDI – CIJENU KRIJE DOMJENAK ZA DAN OPĆINE POLIČNIK JUČER JE IZNENADIO UZVANIKE – KAO DA JE SVADBA ZA 200 LJUDI! MNOGOBROJNI GOSTI BILI SU ODUŠEVLJENI BOGATOM TRPEZOM- JANJETINOM ZA 200 UZVANIKA NAČELNIK KRIJE KOLIKO KOŠTA NAVEDENI BANKET S JANJETINOM ZA 200 LJUDI. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – PODRUŽNICE POLIČNIK Prodaja imovine u iznosu 244.990.312, 00 kuna po pogodovanim uvjetima? Tko je ovlastio općinu Poličnik da prodaje zemljište po cijeni od 15 eura po m2, te tko je utvrdio ovu cijenu? S kojom vrijednošću je knjiženo ovo zemljište kod primatelja? Sada također postavljamo pitanje: kako je provedeno knjiženje razlike između tržišne i prodajne cijene? Ovo pitamo iz razloga što su veliki dio svoje imovine prodali pod pogodovanim uvjetima, a primatelji donacije istu nisu u svojim bilancama jednako knjižili. Postavljamo i sljedeće pitanje: kakvom odlukom je općina Poličnik osnovala gospodarske zone i je li uopće osnovala gospodarske zone ili neke druge oblike pravnih osoba za poticanje gospodarstva, kao što je propisano Zakonom o poticanju razvoja malog gospodarstva (članak 6. točka 9., NN 29/02 i 63/07) i jesu li poštivane sve ostale zakonske odredbe iz citiranog zakona? Mi i nadalje smatramo da općina Poličnik nije imala fiskalnog kapaciteta za 2009. godinu da pogoduje pravnim i fizičkim osobama pri kupnji zemljišta u iznosu od preko 244. 990.312,00 kuna. Obrazloženje: Cijenimo da je tržišna cijena zemljišta po sudskim vještacima i Poreznoj upravi Zadar za zone u Poličniku minimalno 100 eura po m2. Prodali su te godine cca 414.000 m2 i utržili 57.229.688,00 kuna. Ovo zemljište knjigovodstveno vrijedi 302.220.000,00 kuna. Pitanje je kako je ovaj pogodovani diskont knjižen u općinskoj bilanci, a kako kod primatelja. Zbog gore navedenog upozoravamo na netransparentno, a može biti i protuzakonito raspolaganje i otuđenje državnog zemljišta putem lokalne samouprave. Država je prenijela pravo raspolaganja navedenog zemljišta na općinu Poličnik, ali sigurno ne kao bezvrijednu imovinu, već imovinu kojoj tek treba formirati pravu vrijednost radi ispravnog i transparentnog prijenosa pravih vrijednosti primateljeve donacije. KRIŽEM, SIMBOLOM ČOVJEKA – ŽIVOTA, PROTIV ZLA NA PROSTORIMA OPĆINE POLIČNIK Neka ove glasovne vibracije – mještanima Općine Poličnik očiste dušu. Osloboditi se, pa biti slobodan, potom ostati slobodan po zasluzi, smisao je čovjeku. Aktualni vlastodršci kao robovi privida očituju se ohološću . . . Suprotno načelu Apsolutnog - beskonačnog, ljubomorom i mržnjom tvore uvjete konačnom – kraju života. Vlastodršci Općine Poličnik uglavnom po kvaliteti prezentiraju obitelji u kojima su odgajani i žele se nametnuti časnim obiteljima koje kroz stoljeća čuvaju ognjišta svoja i dostojanstveno žive. Nisu za vođe pa mještanima stvaraju probleme, oholi ne poštuju red pa su sami zlo i posljedica. Pojedinac loše odgajan, po navici, nesvjestan i dalje je sklon raditi zlo. Dakle, problem zla čovjeka je što ni za sebe nema rješenja, pa zato zlo čini i drugom. Lucifer ne poštuje Stvoritelja, jer je neredom obolio . . ., posljedica ima svoj uzrok ali neurednima nespoznatljiv. Takve sudbine prašinom prekrivene, zastupnici su zla kao posljedice činjenja. Zahrđali, ponašaju se umišljeno - kategorički, i nisu svjesni da su pokvarena roba kako se i pokazuju, proturječe životu pa ga i nemaju. Dakle, križem za život, protiv izvrgnuća dobra. Otkuda, duhovnim i svjetovnim „vođama“ tolika želja da čovjeka drže u šaci, dok se sami ne žele lustrirati, a što je lijek za samokritičnost. Dakle, potrebna je lustracija – čišćenje, duhovnim i svjetovnim „ vođama“ i u Poličniku, kao pomoć da shvate da su prošla vremena prisile kojom su stvarali sljedbenike kao poslušne ovce. Podijelili su vlast u Općini Poličnik s tutorima strancima da bi lakše po starim šablonama vladali. Skupa sa strancima čak su porušili raspelo u Poličniku, a da još nisu svjesni tog gnusnog nedjela kojeg su napravili. Nametnuli su se uz pomoć dijela svećenstva koje ne radi u skladu s vrijednostima i koristima za mještane Općine Poličnik, suglasno su dali strancima i polička – crkvena imanja. Posljedice koje je izazvala vladajuća stranka zadnjih dvadeset godina u Općini Poličnik: 1. neobrađena polja 2. pad nataliteta 3. emigracija se nije vratila koja je toliko sanjala o povratku u domovinu 4. droga hvata maha 5. uz pomoć vladajuće stranke porušen je križ u Poličniku RASPRODAJOM ZEMLJIŠTA DO NAJUSPJEŠNIJE OPĆINE Općina Poličnik u Zadarskoj županiji iskazala je najbolji rezultat poslovanja u poslovnoj 2009. godini među svim općinama. Iskazala je višak prihoda u odnosu na rashode u iznosu 30.114.927,00 kuna. No, je li to baš tako, obrazložimo općinskoj i hrvatskoj javnosti sljedećim činjenicama. Iskazan je ukupni prihod u iznosu od 65.536.434,00 kuna i on se sastoji od: 1. Porezi, prirezi i sl. 5.542.259,00 kuna 2. Općinski propisi 1.740.966,00 kuna 3. Kamate, koncesije renta i sl. 997.895,00 kuna 4. Prenesen višak iz ranijih god. 1.035.966,00 kuna ----------------------------------------------------------------------- Zbrojeno: 9.317.086,00 kuna 5. Donacije opće države 11.842.759,00 kuna 6. Prihod od prodaje zemljišta 45.386.929,00 kuna ! ! ! ! ------------------------------------------------------------------------ Zbrojeno: 57.229.688,00 kuna Sveukupno: 65.536.434,00 kuna ------------------------------------------------------------------------- Rashod poslovanja iskazan je u iznosu: 35.421.506,00 kuna i sastoji se iz: 1. Rashodi poslovanja 11.941.341,00 kuna 2. Rashodi za nabavu nefinancijske imovine 23.480.164,00 kuna --------------------------------------------------- Ukupno: 35.421.506,00 kuna Isključimo li iz ukupnog prihoda prihod od prodaje zemljišta i donacije opće države, dođemo do stvarnog i realnog prihoda općine Poličnik i on iznosi 9.317.086,00 kuna, dakle jedva 14% ukupno iskazanog prihoda za 2009. godinu. Prihod od prodaje zemljišta i donacije opće države iznose 57.229.688,00 kuna ili 86% iskazanog prihoda za 2009.godinu. Rashod poslovanja iznosi 11.941.341,00 kunu. Dakle realan rezultat poslovanja općine Poličnik je negativan za -2.100.101,00 kuna !!! Prihod od prodaje zemljišta zakonito je upotrebljen za nabavu nefinancijske imovine i potreban je općinskom puku. No je li baš nužno do te i takve imovine doći prodajom zemljišta? Kad rasprodajemo zemljište onda zasigurno više nećemo biti svoj na svome. A dok god smo svoj na svome, dotle smo gospodari i možemo u dostojanstvu preživjeti goli i bosi, ali ne gladni. Upravo nam naši neprijatelji sugeriraju rasprodaju svega i svačega kako ne bismo i dalje živjeli svoj na svome. Je li se do nabave nefinancijske imovine iskazane u ovom proračunu moglo i drugim putem? Posve sigurno da jest, s drugim ljudima i drugačijom politikom. Cilj i jest dovesti investitora na svoje zemljište bez da mu ga prodaš. Niti jedna europska vlada ni bilo koja vlast ne prodaje zemljište. Postoje drugi instituti korištenja. No, našu sadašnju vlast nema smisla podučavati. Pokrivanje negativnog rezultata prihodom iz prodaje zemljišta jest i protuzakonit čin. No, neka se institucije ove države i ove vlasti bave time. Tko će se pak naći nadležnim razmatrati druge stavke razmatranog proračuna općine Poličnik, naći će sve što smo i mi vidjeli ako je Boga i vjere u uređenoj državi. Ovaj proračun je pravi primjer neizbalansirana proračuna i jedinstven primjer općine sa 50% iskazana viška, a k tome još i opća država daje enormne donacije koje recimo općina Galovac može samo sanjati. Sve se čini da i država voli velike hrpe kao đavao. Đavolski posao je prodati građevinsko zemljište tržišne cijene preko 250 €/m˛ za cijenu cca 15 €/m˛. E baš nas interesira koja je državna vlast utvrdila ovu cijenu te koja je državna vlast ovlastila općinu Poličnik da je može prodati za ovakvu cijenu; koja je državna vlast uopće odlučila da se zemlja nužno mora prodati? Jesu li sve državne vlasti načisto da postoje i drugi pravni oblici i prava građenja na tuđoj zemlji. Jesmo li načisto da cijena 15 €/m˛ jedva pokriva godišnji anuitet na stvarnoj cijeni od 250 €/m˛ uz kamatu 5% i na 100 godina korištenja. Kako je moguće zemljište opremljeno komplet infrastrukturom prodati za tako sramotno nisku cijenu? Kako je moguće da država koja je uložila značajna sredstva u opremanje zemljišta ista ne potražuje natrag nakon što općina proda to isto zemljište? Nije li bilo logičnije i za ulagače mnogo prihvatljivije opremljeno zemljište dati ulagačima s pravom građenja na neodređeno i uz godišnju naknadu za korištenje od samo 2,5 €/m˛? Općina Poličnik bi imala godišnji priljev od 1.650.000,00 eura ili 12.000.000,00 kuna i to za niz od stotinu godina. Na način na koji je to izvedeno općina Poličnik ima nekoliko godina veći prihod nego joj treba i ne može ga utrošiti, a za godinu, dvije neće imati od čega živjeti. Ponaša se kao neodgovoran nasljednik i baštinik koji rasproda djedovinu. Živi danas, a kako će biti poslije mene baš briga. Svakako krivnju za ovakav rad općine jednakom mjerom nalazimo i na državnoj vlasti. Cijena korištenja od 2,5 €/m˛ na godišnjoj razini bila bi zadovoljavajuća za svakog investitora. Primjer 15.000 m˛ godišnje bi investitora stajao samo 37.500 €, što je manje od najma jednog gradskog kafea. Bog neka čuva Hrvate. HOĆE I DALJE KRUHA BEZ MOTIKE Nakon što su čelnici općine Poličnik preko poslovnih zona protuzakonito jeftino rasprodali zemljište za cijenu cca 15 €/m˛ koje je opremljeno komplet infrastrukturom, a čija se vrijednost cijeni preko 250 €/m˛. Država je već ranije uložila značajna sredstva u poslovne zone odnosno u opremanje zemljišta te ih ista ne potražuje natrag i nakon što općina proda to isto zemljište. Prihodi od prodaje zemljišta u općini Poličnik iznose 45.386.929,00 kuna. U poslovnoj godini 2009. općina je iskazala višak prihoda u odnosu na rashode u iznosu 30.114.927,00 kuna i gle čuda, Republika Hrvatska još joj donira u 2009. godini 11.842.759,00 kuna. Ako smo pravna država, Ministarstvo financija mora joj hitno natrag uzeti navedena sredstva u državni proračun iz razloga što su preko kriminalne rasprodaje zemljišta došli do enormnih financijskih sredstava koja troše nenamjenski bez državne kontrole. Istima nije cilj zapošljavanje već preko poslovnih zona peru novac kroz pripremu terena, dovođenje infrastrukture i dr. U poslovnim zonama nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Osim što nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, uništili su i poljoprivrednu proizvodnju. Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području općine Poličnik ekonomska je trauma što je posljedica uništenja poljoprivrednog dobra Lug, Baštica i dr. koja su trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u općini Poličnik. Pošto su se osladili preko rasprodaje zemljišta, sada hoće i dalje kruha bez motike smatrajući da će ga imati u nedogled. Tako sada istom šablonom traže od države da im prepiše zemljište za projekt izgradnje stambenog kompleksa odnosno stambeno zbrinjavanje. Sada je svima jasno da nakon što se prenese vlast nad zemljom s države na općinu Poličnik te se iskoristi državni poticaj za projekt izgradnje stambenog zbrinjavanja da će čelnici općine prodavati stanove (kao kod poslovnih zona) za svoj račun, a sredstva trošiti nenamjenski. Planiraju izgraditi tri nove zgrade za «nove stanovnike» (već je u općinu pristiglo preko 600 zahtjeva). Vidljivo je da hrvatskom narodu preuzimaju zemlju zbog čega i grade po selima stambene zgrade koje će dati novim stanovnicima (okupatorima). To je najbolje i najdjelotvornije sredstvo da se osvoji neko područje iz razloga što to osvajanje čini sigurnijim i trajnijim. KRIMINALNA RASPRODAJA Čelnici općine Poličnik zloupotrijebili su Zakon o poticanju razvoja u svom interesu, a ne u interesu razvoja malog gospodarstva. Nakon što su od države dobili zemljište s mirazom (za poslovne zone), isto su prodavali, i dalje prodaju po cijeni od 7 do 35 eura po metru kvadratnom. Što je država dala zemljište sa svim troškovima pripreme, to čelnici samouprave zarade od prodaje. Isto smatraju i knjiže kao čist izvorni prihod. Nema govora o tome da bi se i jedna lipa usmjerila u subjekte malog gospodarstva. Prodaju za svoj račun, a sredstva troše nenamjenski. Oslobođene županijske i državne kontrole love u mutnom nedozvoljen plijen. Pomoću kupljenih medija hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno. Istima nije cilj zapošljavanje već preko poslovnih zona peru novac kroz pripremu terena, dovođenje infrastrukture i dr. U poslovnim zonama nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Osim što nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, već su uništili i poljoprivrednu proizvodnju. Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području općine Poličnik – ekonomska je trauma, što je posljedica uništenja poljoprivrednog dobra Lug, Baštica i dr., koja su trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u Općini Poličnik. Posljedica vladavine općinske vlasti Poličnik su sljedeće: 1. opadanje nataliteta Prema zavodu za statistiku broj stanovnika Općine Poličnik 1991. godine: 6266 (šest tisuća dvjesta šezdeset šest)! Broj stanovnika Općine Poličnik 2001. godine – 4664 (četiri tisuće šeststo šezdeset četiri). Dakle, 1602 (tisuću šeststo dva) stanovnika je manje. 2. neobrađena polja Stranka hrvatskog zajedništva već je upozorila političare Općine Poličnik kako je destimulirana poljoprivreda tradicionalno obrađivanje zemlje toliko da su sada uglavnom neobrađena polja. 3. droga kojom potencijalni porobljivači truju mještane Općine Poličnik, najveći je problem koji je rastao za vladavine gore navedene vlasti. 4. destimuliranje Hrvata u emigraciji za povratak u domovinu Stanovnici Općine Poličnik i emigranti veselili su se samostalnosti Hrvatske misleći da će napokon biti prihvaćeni i moći se vratiti u Općinu Poličnik, a što se do danas nije dogodilo. Kako to da njihov hrvatski kapital nije mogao kupiti hrvatske banke dok nekih stranaca jest. Dakle, u Općini Poličnik zlo se očituje proporcijalno neznanju (nesposobnosti) vlasti u Općini Poličnik. VELIKA NEZAPOSLENOST U OPĆINI POLIČNIK Nakon što su čelnici općine Poličnik preko poslovnih zona protuzakonito jeftino rasprodali zemljište za cijenu cca 15 €/m˛ koje je opremljeno komplet infrastrukturom, a čija se vrijednost cijeni preko 250 €/m˛. Država je već ranije uložila značajna sredstva u poslovne zone odnosno u opremanje zemljišta te ih ista ne potražuje natrag i nakon što općina proda to isto zemljište. Prihodi od prodaje zemljišta u općini Poličnik iznose 45.386.929,00 kuna. U poslovnoj godini 2009. općina je iskazala višak prihoda u odnosu na rashode u iznosu 30.114.927,00 kuna i gle čuda, Republika Hrvatska još joj donira u 2009. godini 11.842.759,00 kuna. Istima nije cilj zapošljavanje već preko poslovnih zona peru novac kroz pripremu terena, dovođenje infrastrukture i dr. U poslovnim zonama nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Osim što nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, uništili su i poljoprivrednu proizvodnju. Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području općine Poličnik ekonomska je trauma što je posljedica uništenja poljoprivrednog dobra Lug, Baštica i dr. koja su trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u općini Poličnik. Posljedica takve vladavine je velika nezaposlenost u općini Poličnik što općinski vlastodršci žele prikriti raznim smicalicama. Sada je u općini nezaposleno 342 osobe, a od toga 18 s višom i visokom stručnom spremom te s time općina ima najveću stopu nezaposlenosti u Zadarskoj županiji. Iz priloženog je vidljivo da se svi obrazovani mještani u općini Poličnik drsko odbacuju (kao za vrijeme Jugoslavije), tako da općinom uglavnom upravljaju neki „tutori“ pomoću nepismenih „političara“. Također jedna od posljedica takve vladavine u općini Poličnik je i opadanje nataliteta. Prema zavodu za statistiku broj stanovnika općine Poličnik 1991. godine bio je 6266 (šest tisuća dvjesto šezdeset šest) stanovnika, a 2001. godine 4664 (četiri tisuće šeststo šezdeset četiri). Dakle, 1602 (tisuću šeststo dva) stanovnika je manje, a što je odraz vladavine sadašnje vlasti općine Poličnik, pomoću koje zlo, tj. smrt u općini Poličnik stvara beznađe. U Poličniku, 27. kolovoza 2011.godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
26.08.2011., petak
Slobodna Dalmacija,dopisništvo Zadar, glavni urednik
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK Slobodna Dalmacija Dopisništvo Zadar Glavni urednik Prema Zakonu o medijima (članak 40.) molimo Vas da objavite demant informacija u Vašem mediju Slobodna Dalmacija, dopisništvo Zadar, dana 13.08.2011. godine, a koji je dao Davor Lončar, načelnik općine Poličnik u tekstu pod naslovom Mještani se protive doseljavanju Roma zbog zaraze!? Netočna je informacija koju u članku navodi načelnik općine Poličnik Davor Lončar da je lokalni čelnik SHZ-a uzurpirao državnu imovinu, na njoj izgradio kuću i dobio komunalne priključke i da dijeli lekcije. Stranka hrvatskog zajedništva ima osnovanu podružnicu SHZ-a Poličnik te predsjednik SHZ-a Poličnik nikada nije uzurpirao državni imovinu i na istoj izgradio kuću te dobio komunalne priključke. Prema tome vidljiva je Lončareva očita laž kojim obmanjuje hrvatsku javnost. Isti hoće navedene probleme i svoju nesposobnost prebaciti na nekog drugog. Za vrijeme njegove vladavine posljedice u općini Poličnik su sljedeće: neobrađena polja, pad nataliteta, emigracija se nije vratila koja je toliko sanjala o povratku u domovinu, droga hvata maha, uz pomoć vladajuće stranke porušen je križ u Poličniku i moguća zaraza stanovništva od ilegalnog boravka Roma na šumskom zemljištu na području između mjesta Poličnik i Suhovare koji nemaju adekvatne uvjete za stanovanje. Mještani općine Poličnika su zbog navedenih problema i dalje nervozni kao nikada do sada. Poličnik, 26. kolovoza 2011. godine Predsjednik podružnice SHZ-a Poličnik Goran Marinović |
25.08.2011., četvrtak
HRVATSKI NAROD BEZ OKLIJEVANJA TREBA SE USTATI I SA SVIM RASPOLOŽIVIM SREDSTVIMA BORITI SE PROTIV TROVAČA NAŠE DJECE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 24. kolovoza 2011. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE ČLANAK POD NASLOVOM: ZLATNI ŠUT Heroin s Kosova se vratio na ulice i opet sije smrt u Dalmaciji Nakon jednogodišnje “suše”, kada ga je bilo gotovo nemoguće nabaviti, heroin se vratio na ulice u zabrinjavajuće velikim količinama i odmah u Zadru uzeo dva života. Ovog vikenda na Višnjiku je pronađen mrtav 31-godišnjak, koji se predozirao kombinacijom kokaina i heroina, a nekoliko dana prije 26-godišnja djevojka koja je umrla od “overdosea” heroina i heptanona. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA HRVATSKI NAROD BEZ OKLIJEVANJA TREBA SE USTATI I SA SVIM RASPOLOŽIVIM SREDSTVIMA BORITI SE PROTIV TROVAČA NAŠE DJECE Droga kojom potencijalni porobljivači truju hrvatsku djecu najveći je problem u Republici Hrvatskoj. Zbog navedenog problema roditelji sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva i traže pomoć da zaštite vlastitu djecu. U Hrvatskoj primarne i sekundarne grupe za odgoj djece nisu u funkciji kad trovači – ubojice širom Hrvatske ubijaju mlade ljude. Kao da nije svjesna hrvatska vlada da stranci pomoću maloumnih Hrvata, zbog strateških interesa, drogom desetkuju hrvatski narod. Nevjerojatno, nisu u funkciji niti državne institucije koje su zadužene kao „servis,“ koji plaćaju roditelji. Neprijatelj se nametnuo specijalnim ratom – drogom protiv hrvatskog naroda, oslanjajući se na institucije roditelji bez borbe prepuštaju svoju djecu krvoločnim zvijerima, koje ih nemilosrdno šalju u smrt, uništavajući tako cijelu obitelj – ognjište. Kada su u pitanju djeca i kada ih se treba zaštititi kao život i nosioce općeg, Hrvatsku, hrvatski narod bez oklijevanja treba se ustati i sa svim raspoloživim sredstvima boriti se protiv trovača naše djece, da se nikada više ne usude! ! ! Ubuduće, Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora da se trovači naše djece niti ne pojave, a kamoli da truju. Sada kada smo zatečeni na spavanju trebamo dodatnu odlučnost da odmah uništimo zlo. Budimo svjesni, ma tko bio otrovan u ludnicama se ne može pomoći, samo se tako dalje urušava osobno i opće. Samo žrtvovanjem za opće dobro, možemo spasiti i vlastitu djecu. Protiv Hrvata specijalni je rat na sceni, krajnje je vrijeme za borbu protiv smrti u Hrvatskoj. Roditelji trebaju biti odlučni protiv onih koji su u funkciji smrti. Hrvatska vlada s institucijama trovanje drogom mora vidjeti kao najveći problem u državi. Narkoman, sve dok nije i fizički mrtav, uništava vlastitu obitelj, emocionalno, psihički i ekonomski. Obitelj kojoj je otrovan jedan član, dok se s njim zaokuplja i ne primjećuje urušavanje cijele obitelji iscrpljujući se na smrt otrovanim članom. Danas, kafići i druga prikladna mjesta služe uljezima - ubojicama da prodajom droge pored strateških interesa i enormno zarađuju. Trovači – ubojice, regrutiraju Hrvate za ludnice, koji tumaraju do fizičke smrti, kojima se ne može pomoći. Dok izgradnja i održavanje tih „lječilišta“ silno opterećuje i materijalno državni proračun, što je samo još jedna stavka koja urušava hrvatsku zajednicu. Nikada kroz povijest, nijedno oružje do danas kao droga nije sijala smrt na hrvatskim prostorima, koje se širi geometrijskom progresijom. Nosioci smrti su trgovci drogom, instruirani čak u institutima pojedinih (svojih) država u svijetu. Čudno da su Hrvati kroz povijest i zbog manje žrtava ustajali u borbu protiv neprijatelja, a da još nisu otvoreno u ratu s trovačima – ubojicama, dok su u agoniji smrti s vlastitom djecom, tu pored ubojica u vlastitom dvorištu. Dakle, krenimo u otvoreni obračun protiv stranih uljeza - trovača s drogom i suludih Hrvata (suvremenih janjičara) koji im pomažu ubijati Hrvate. Zagreb-Zadar, 25. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
21.08.2011., nedjelja
PLANOVI IZA KOJIH STOJE TALIJANSKI INSTITUTI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST PLANOVI IZA KOJIH STOJE TALIJANSKI INSTITUTI Zbog poznatih povijesnih talijanskih pretenzija prema zadarskom području utvrđene su kontinuirane aspiracije koje traju do danas. Talijanske pretenzije počinju već u srednjem vijeku, kada se Zadar među dalmatinskim gradovima isticao važnim strateškim položajem zbog toga što je smješten na sredini «Istočno jadranske obale». Po svojim prirodno-zemljopisnim značajkama bio je tada najvažniji grad na istočnoj obali Jadrana. Te prirodne, strateške i ekonomske prednosti u srednjem vijeku utjecale su na politički razvoj grada, te njegov politički položaj činile težim i složenijim nego u drugim dalmatinskim gradovima. Navedene okolnosti utjecale su na njegov odnos spram mletačke vlasti, te je Venecija vodila posebnu politiku prema Zadru nastojeći prvenstveno da priznaje njezinu vlast. U takvoj politici je imala uspjeha, te je Zadar pod mletačkom upravom bio od 1409. – 1797. godine (gotovo četiri stoljeća). Nekadašnji teritorij mletačke Dalmacije zamijenila je austrijska vlast, od 1814. – 1918. godine, kada je Dalmacija postala austrijska pokrajina s glavnim gradom Zadrom. Prema austrijskom popisu stanovništva (1880., 1890., 1900., i 1910. godine) utvrđeno je da je u Zadru bilo koncentrirano više od polovice Talijana od onih što ih je bilo u čitavoj Dalmaciji. Glavno uporište talijanskog jezika, autonomaša i talijanštine bilo je u Zadru u glavnom gradu pokrajine, a u kojem se redovito za talijanski jezik izjašnjavalo više Talijana nego u svim drugim dijelovima Dalmacije zajedno. Zanimljivim držimo i stoga da je za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, samo Zadar za razliku od svih drugih gradova i općina čitavo vrijeme imao u Zadru talijansku gradsku vlast sastavljenu od Talijana i autonomaša. Za očuvanje gradske talijanske vlasti veliku ulogu odigrali su pojedinci odnosno pojedini bogati Talijani i autonomaši, koji nisu ispuštali vlast. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine počinje talijanska okupacija Zadra, odnosno Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Zadar postaje dio teritorija Kraljevine Italije, čija je okupacija trajala do 1943. godine. Talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi «Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu». Udruga i danas djeluje, te ima svoje organe vlasti, općinsko vijeće, općinski odbor i predsjednika općine odnosno gradonačelnika. Njezini najaktivniji članovi su Franco Luxardo, gradonačelnik, Giorgio Varisco, financijski direktor općine, Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general i Renzo de Vidovich, direktor uprave lista «Il Dalmata», bivši predsjednik tršćanskog ogranka «Libero comune di Zara in esilio», bivši predsjednik Federacije esula i njen današnji član izvršnog odbora i dr. Navedene osobe su u stalnom kontaktu s pojedinim članovima «Zajednice Talijana Zadar», koji ih usmjeravaju u svojim iredentističkim planovima. «Slobodna općina Zadar u izbjeglištvu» redovito odražava skupštinu općine na talijanskom skupu «Raduno», kada se okupljaju jednom godišnje talijanski esuli iz cijeloga svijeta. Na skupu sudjeluju i pojedini dužnosnici Parlamenta i Vlade Republike Italije, Gianfranco Fini, bivši ministar vanjskih poslova Republike Italije, Carlo Giovanardi, ministar za odnose s Parlamentom zadužen za problematiku i pitanje esula u Republici Italiji, Roberto Menija, zastupnik stranke Nacionalnog saveza («Alleanza Nacionale») u talijanskom parlamentu i drugi, te iredentističkim stavovima vrše pritisak na RH u svezi povrata imovine, fojbi i dr. Na manifestaciji sudjeluju i pojedini članovi talijanskih udruga iz Zadra. Za napomenuti je da redovito dodjeljuju titule počasnog građanina «Slobodne općine Zadar u egzilu», te je tako titulu dobio Fini, Giovanardi i dr. U skladu s kontinuiranim agresivnim nastupima talijanskih iredentista, te izjavama pojedinih talijanskih političara o teritorijalnim pretenzijama prema RH, navedeni sada djeluju u više pravaca prema zadarskom području u cilju kako bi Zadar u budućnosti pripremili da postane sastavni dio teritorija Republike Italije, a iza čijih projekata i planova stoje talijanski instituti. Prema prokušanim iredentističkim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, u masama građana Zadra stvorili su strah, zavidnost i propagandu, kako Zadar spada u interesnu sferu Republike Italije, te da mora biti jači talijanski utjecaj na zadarskom području i dr., što su im omogućile pojedine osobe koje su obnašale vlast u zadarskoj Županiji i u Gradu Zadru, te im pripremili teren za kupovanje nekretnina i izgradnju objekata u cilju budućeg naseljavanja Talijana iz Republike Italije, a time i da Zadar u budućnosti postane talijanskim teritorijem. Prvo, djeluju preko talijanskih udruga u Zadru («Zajednica Talijana Zadar» i zadarske podružnice Dante Alighieri), te ih usmjeravaju u raznim projektima (pridobivanje novih članova, afirmiranje Zajednice i dr.). Hrvatski okupatori kroz povijest su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko «produženih ruku» iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general dolazi svaka četiri mjeseca u RH te im daje smjernice kako osvojiti Zadar i druga područja RH. Drugo, stvaraju bogate talijanske pojedince u Zadru s ciljem jačanja talijanskog utjecaja u Zadru, te su uporište našli u prokušanoj šabloni iz prošlosti da vladaju Zadrom. Trećo, protiv hrvatskih nacionalnih interesa talijanski iredentisti djeluju i preko bankarskog sustava, a naročito preko «Hypo Alpe Adria Bank», čiju su banku u Zadar doveli osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Četvrto, znakovitim smatramo i podatke da talijanski iredentisti planski usmjeravaju osobe sklone distribuiranju i krijumčarenju opojnih droga na zadarskom području, kako bi ovladali zadarskim područjem. Istima pripada značajna uloga u krijumčarenju opojnih droga, a sve u cilju da hrvatska mladež što više konzumira opojne droge iz razloga da im se u budućnosti ne bi imao tko suprostavljati u njihovim planovima spram zadarskog područja. Navedeni su značajno financijski ojačali po distribuiranju droge, te je Zadar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga. U Zadru, 21. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
POJEDINCI S «PRIVATNIM VOJSKAMA» NAPADAJU HRVATE I BACAJU BOMBE PO ZADRU?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POJEDINCI S «PRIVATNIM VOJSKAMA» NAPADAJU HRVATE I BACAJU BOMBE PO ZADRU? Plaću su zaslužili na pretvorbi, ratnom profiterstvu i raznim reketarenjima Inozemni instituti zbog strateških interesa uključili su na zadarskom području osobe sklone organiziranom kriminalu da preko bankarskog sustava preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo. Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI ČLANAK SLOBODNE DALMACIJE POD NASLOVOM: Eksplozija u Zadru; Dr. Barjašić: Bomba je bila namijenjena meni BACANJE BOMBE DOGODIO SE 2008. GODINE U ZADRU KOJA JE BILA NAMIJENJENA dr.sc. ILIJI BARJAŠIĆU, predsjedniku Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – Život. Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani za rješavanje bacanje bombe u dvorište obitelji Barjašić. Iste institucije su također već godinama nezainteresirani i za rješavanje mafijaškog napada na Joška Morića koji se dogodio 2007. godine iz razloga što je Morić često prozivao kriminalne transakcije Hypo banke na zadarskom području i jer je bio nositelj kandidacijske liste DC-a u IX. izbornoj jedinici. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH U Zadru, 21. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR Eksplozija u Zadru; Dr. Barjašić: Bomba je bila namijenjena meni http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/30857/Default.aspx https://dnevnik.hr/vijesti/crna-kronika/maskirani-i-naoruzani-muskarac-napao-joska-morica.html http://www.narodni-list.hr/articles/1GJ4OOJiIRa U ekploziji koja je u noći sa srijede na četvrtak potresla zadarski Bili brig i probudila gotovo cijeli Zadar, oštećena su dva automobila koja koriste braća Tomislav (35) i Ante (33) Barjašić. Zasad nepoznata eksplozivna naprava bačena je ispred obiteljske kuće Barjašićevih u ulici Hrvatskog sabora oko 2 sata oštetivši Peugeut 607 zagrebačkih i opel corsu zadarskih registracija koji su bili parkirani ispred kuće. U eksploziji nitko nije ozlijeđen, a bomba je razbila stakla na Peugeotu i oštetila lim na «opel corsi». Eksplozija je izbila i vrata jednog skladišta. - Probudila nas je jaka detonacija. Odmah smo shvatili da je riječ o eksploziji, no nisam ništa vidio, kazao je u četvrtak ujutro Ante Barjašić dodajući kako ne vjeruje da je bomba bila namijenjena njima jer, oni, kako je rekao, nisu iz «tog miljea».. Braću Barjašić, od kojih je jedan ekonomist, dok se drugi bavi posredovanjem u trgovini, nikada se nije povezivalo s kriminalom, a kuća u kojoj stanuju na prvom i drugom katu u suvlasništvu je njihova strica dr. sc. Ilije Barjašića koji ju je izgradio zajedno sa njihovim ocem. Njihov je stric izjavio da je bomba bila namijenjena upravo njemu. - Oni koji su mi prije pravili probleme, a to su ljudi koji ne žele hrvatsku državu, prave ih i sada, kazao je dr.sc. Barjašić, utemeljitelj zadarskog Pokreta za preprod hrvatskog duha i poticanje nataliteta «Život». Ove mu je godine tako, kaže, uništena tabla sa natpisom udruge. Prije Domovinskog rata na mjestu današnje zgrade koja ima desetak stanova i nekoliko poslovnih prostora Barjašić je držao u Zadru tada popularni disco club «Adriatic». «I tada sam imao različitih problema», tvrdi dr. Barjašić. Prema informacijama očevidaca iz obližnjeg kafića koji gleda na cestu neposredno prije eksplozije ispred kuće «proletio» je skuter, a kako je Ulica Hrvatskog sabora glavna zadarska zaobilaznica zasad se pretpostavlja da je bomba bačena u vožnji. Tijekom noći obavljen je očevid, no policija još utvrđuje okolnosti događaja kako bi se rasvijetlio ovaj slučaj. 20.11.2008. | 08:43 BOŽANA SVILIČIĆ /EPEHA |
20.08.2011., subota
MAFIJAŠKO ZASTRAŠIVANJE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST MAFIJAŠKO ZASTRAŠIVANJE Inozemni instituti zbog strateških interesa uključili su na zadarskom području osobe sklone organiziranom kriminalu da preko bankarskog sustava preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo. Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI ČLANAK DNEVNIKA. HR POD NASLOVOM : Maskirani i naoružani muškarac napao Joška Morića Napad se dogodio 2007. godine odmah nakon što je Morić često prozivao kriminalne transakcije Hypo banke na zadarskom području i jer je bio nositelj kandidacijske liste DC-a u IX. izbornoj jedinici. Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani za rješavanje mafijaškog napada na Morića. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH U Zadru, 20. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR Maskirani i naoružani muškarac napao Joška Morića https://dnevnik.hr/vijesti/crna-kronika/maskirani-i-naoruzani-muskarac-napao-joska-morica.html http://www.narodni-list.hr/articles/1GJ4OOJiIRa Noćas u Zadru 20-ak minuta poslije ponoći napad maskiranog muškarca uz vatreno oružje. Iako policija nije objavila identitet napadnutoga muškarca, neslužbeno se doznaje da je riječ o Jošku Moriću, potpredsjedniku DC-a i nositelju kandidacijske liste te stranke u IX. izbornoj jedinici. Napad se dogodio ispred zgrade lokalnoga tjednika "Narodni list". Prijeteći oružjem napadač je prvo od Morića tražio da mu preda torbu, a nakon toga tvrdim ga je predmetom udario u glavu i pobjegao s otetom torbom. Morić je lakše ozlijeđen i u bolnici mu je pružena liječnička pomoć. Više o svemu u našim sljedećim informativnim emisijama. Zagreb, 22.11.2007., 12:12 Dnevnik.hr |
INTERVJU S STJEPANOM TOKIĆEM, DOPREDSJEDNIKOM SHZ-a
|
INTERVJU SA STJEPANOM TOKIĆEM, DOPREDSJEDNIKOM SHZ-a Razgovaramo sa Stjepanom Tokićem, dopredsjednikom Stranke hrvatskog zajedništva. Na početku našeg razgovora molimo Vas da se ukratko predstavite. Rođen sam 26.10.1960. u Pleternici, općina Požega. Završio sam osnovnu školu, klasičnu gimnaziju, veterinar.teh i moderatora. Imao sam i privatno poduzeće prije rata koje je poslije rata ugašeno, a strojevi opljačkani. U bivšoj Jugoslaviji je bilo teško imati svoje "JA", a uz to se javno predstavljati kao Hrvat i rimokatolik, ali sam i danas ostao isti. Poštujem svakog čovjeka bez obzira na vjeru i naciju, ali svoje ljubim i volim iznad svega i znam tko sam i što sam i to mi je bitno. P. Vi ste ratni vojni invalid. Odlikovani ste raznim odlikovanjima , spomenicom domovinskog rata ,redom hrvatskog križa i dr. Kako to da ste sada politički aktivni, a teški ste invalid ? O. Da. Iznevjeren sam, razočaran i ožalošćen nepravdom koju danas hrvatski branitelji i narod trpe, posebno oni koji su svojim životima i zdravljem uz mnoga odricanja i stvorili neovisnu i slobodnu državu Hrvatsku. Borili smo se za pravnu, socijalnu, demokratsku, suverenu, nezavisnu državu Hrvatsku za koju sam bio, a i danas sam spreman život dati. Nažalost, danas Hrvatska nije ni pravna ni socijalna, a još manje slobodna i nezavisna država. Danas Hrvatskom vladaju oni koji su tada sjedili u podrumima ili europskim državama. Oni Hrvatsku žele pokloniti i time izdati stoljetne patnje i žrtve Hrvata, prolivenu krv i nekoliko stotina tisuća žrtava stradalih kroz povijest, nekoliko desetaka tisuća poginulih u Domovinskom ratu, invalida, siročadi, djece koji su ostali bez jednog ili oba roditelja. Sada kada su te patnje i životi dani za Hrvatsku postigli ciljeve, tj. oslobodili Hrvatsku od srpskog agresora i domaćih izdajica, kada imamo svoju državu Hrvatsku, neprijatelji naroda i države Hrvatske tu državu poklanjaju. Poklanjajući Hrvatsku, hrvatski narod pretvaraju u roblje, državu i narod vraćaju u feudalno ropstvo. To je direktno blaćenje svih palih žrtava za Hrvatsku. Očevi, djedovi i starije generacije u grobovima se prevrću što njihova pokoljenja pljuju po kostima svojih predaka. To rade vlastodršci koje narod plaća da rade protiv naroda. Branitelji i svi drugi hrvatski domoljubi pod cijenu vlastitog života to neće dozvoliti. Hrvati su uvijek i pod cijenu vlastitog života branili suverenost, slobodu i opstojnost Hrvatske. Posebno sam osjetljiv prema mladima, starijima, nemoćnim, invalidima koji danas nemaju ni za kruh dok se političari razbacuju milijunima eura. P. Vi ste prvi predsjednik HDZ-a u Dalmaciji? O. Ne, prvi predsjednik HDZ-a u Dalmaciji je bio pokojni profesor Pero Beatović, a ja sam bio dopredsjednik, dok je Pavo Matković bio tajnik. Osim toga u Splitu je bio dr.Marković, Živko Nenadić, Mate Perišić, a u Zadru dr.Grbeša. P. Možete li nam opisati stvaranje HDZ-a i hrvatske vojske? O. Gledajte, ja sam u Dalmaciju došao 1987. i tada je bilo jako malo hrvatskih sinova i kćeri koji su željeli hrvatsku državu. Tada sam stanovao kod obitelji Nikše i Nikice Karaman u Cavtatu, družio sam se s Perom Đurković ali i s mnogima koji su bili uz Savku i Tripala, a protiv srpske hegemonije. U Cavtatu su tada najglasniji za velikosrpske ideje bili: Božo Vragolov, Zlopaša, Tomislav Žanetić, Ankica Obradović... P. Vi ste u Tihoj kod Cavtata zalijepili dva šamara Slobodanu Miloševiću? O. Hehe, radio sam u hotelu Cavtat kao konobar i to zbog znanja stranih jezika koje sam naučio u klasičnoj gimnaziji. Tu je bio prvi sastanak Stipe Šuvara i Slobodana Miloševića, koji je inače prema ženama bio jako bezobrazan, bez manira muškarca. Zasmetalo mi je kada su cijeli Cavtat, Konavle, Dubrovnik nazvali srpskom zemljom uz pljesak prisutnih Hrvata. U meni je kuhalo i kuhalo i onda sam prišao stolu i željezni poslužovnik na kojemu je bilo puno hladnog pića bacio Vragolovu u krilo, a Slobodanu zalijepio dvije triske uz napomenu da Dubrovnik pripada Hrvatskoj, a ne Srbiji. P. Čuli smo da su vas poslije častili vašim omiljenim jelima? O. Da, Pero Đurković i Beba Pistor Banović su napravili pravo slavlje. Došli su mnogi Hrvati iz Dubrovnika i okolice, sjećam se da je jedan barba tada rekao: "Ako mu daju otkaz, ja ću financirati i njega i suprugu". Upoznao sam tada divne ljude i Hrvate s kojima sam se i kasnije družio, posebno s Nikšom Petrovićem porijeklom iz Tomislavgrada, pa s Velimirom Dilberom, itd. Nisam dobio otkaz, ali sam istjeran iz hotela Cavtat i dobio mjesto u autokampu Tiha u Poluganju. P. Kako ste upoznali prof. Peru Bearovića? O. Sa sada pokojnim Perom me upoznao Pavo Matković koji je sa mnom radio na Bistrini. Pokazao mi je iskaznicu nogometnog kluba Dinamo, naime od svih Dalmatinaca koje sam znao jedino je on navijao za Dinama, a ne za Hajduk. Pitao me želim li postati član HDZ-a i tako je počelo. Tada nas je u cijeloj dubrovačkoj županiji bilo šest. Prof. Pero je bio predsjednik, mene su imenovali dopredsjednikom, Pavu tajnikom, Antu Glunčića blagajnikom. Onda nam se priključio prof. Ivo Jelić iz Dubrovnika, ali i pojedini intelektualci. Počeli smo osnivati ogranke - prvi ogranak je osnovan u Splitu, a predsjednik je bio dr.Marković, u Stonu je za predsjednika izabran prof. Stjepo kalifo Pavlović, u Dubrovniku je to bio prof. Ivo Jelić, a na Grudi Korda. Isto tako se krenulo i po mjesnim zajednicama i za kratko vrijeme vihor i požar je zahvatio sve Hrvate koji su željeli hrvatsku državu. Ali bilo je i onih koji su se suprostavljali, posebno pokret za Jugoslaviju kao i neke tada osnovane srpske stranke. P. Bili ste dopredsjednik vanstranačkog vijeća dubrovačke županije. Možete li nam to pojasniti? O. Svaka tada politička stranka koja je djelovala na području grada Dubrovnika dala je svoga kandidata koji je dobio status člana. Naime, tu smo odlučivali o sukobima između građana koji su željeli svoju domovinu Hrvatsku kao i oni koji to nisu željeli. Tada je predsjednik bio Siniša Tkalec (HSLS), ja dopredsjednik (HDZ), Velimir Dilber tajnik (HSP). P. Možete li nam opisati kako je HDZ stvarao hrvatsku vojsku? O. Gledajte, pobjeda HDZ-a 1990. i proglašenje suverene i neovisne hrvatske države rezultiralo je i stvaranjem hrvatske vojske. I dok je tada velika većina čelnika pekla volove i slavila pobjedu i proglašenje neovisne države Hrvatske, pojedini čelnici nisu slavili. Čuli smo i znali da se Srbi izvan Hrvatske, BiH ali i u Hrvatskoj naoružavaju i zauzimaju povoljne terene, da dobivaju i kupuju građevinsko zemljište i oružje od oficira JNA i mi smo počeli njih slijediti. P. Možete li nam ispričati što se tada događalo? O. U desetom mjesecu 1990. u Dubrovnik je došao Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a i oni su bili prvi za stvaranje hrvatske vojske i da hrvatski vojnik vojni rok služi u Hrvatskoj, a ne u nekoj od tadašnjih država SFRJ. Na Stradunu su potpisivali peticiju Dražen Budiša, pravnik Ivica Ban, Siniša Tkalec. Ja sam kao HDZ-ovac to potpisao iako je bila naredba da to nije naše i da se od toga treba udaljiti.Uzeo sam od njih listove peticije i s Potrebicom iz Slanoga prikupio 70 000 potpisa. P. Što se događalo poslije peticije koju je inicirao HSLS? O. Neki zadrti čelnici HDZ-a su tada bili protiv toga potpisivanja kao npr. Ante Dedo, predsjednik HDZ-a iz Slanoga. On je došao i pobacao prazne listove sa stola, a ja sam mu tada pokazao dršku pištolja i uhvatio ga za bradu (imao je dugu crnu bradu) i natjerao sam ga da sve lijepo podigne. Situacija se još više zakuhala kada je došao oficir JNA, koji je imao stan u Slanom, i potegao pištolj na mene i Potrebicu. Bio sam brži i on se nije ni snašao, a pištolj s metkom u cijevi već je bio uperen u njega. Zatim je on zatražio da mu vratim pištolj jer to mu je bio službeni, ali je umjesto pištolja dobio nogu u stražnjicu uz navijanje građana koji su došli potpisati peticiju. Sjećam se da je direktor hotela Admiral, inače član SKH, na naš stol poslao hranu i piće, a kada nije bilo nikoga, došao je i potpisao se. Dr. Franjo Tuđman je donio odluku da se stvaraju nenaoružani dragovoljački odredi, a mene imenovao povjerenikom hrvatske vlade. P. Znate li koliko je tada bilo osnovano nenaoružanih dragovoljačkih odreda? O. Znam da je tada osnovana Stonska satnija koja je brojila 127 ljudi, a za zapovjednika je postavljen Božo Šare. Na Pelješcu je osnovana jedna satnija s 40 ljudi, zatim Daiđina satnija s 57 ljudi, u Dubrovniku dvije satnije ZNG koje je obučavao "legionar Baća iz Stona", jedna satnija HOS-a kojom je trebao zapovjedati Mislav Carević, predsjednik HSP-a u Dubrovniku, iako je po meni Franjo Arapović bio puno bolja i duhovno snažnija osoba, ali poslije je satnijom zapovjedao Velimir Dilber. Zatim konaovska satnija sa 60 ljudi i to 30 u Konavlima i 30 na Obod-Zvekovica-Cavtat čiji je zapovjednik bio iz Poluganja. Ako se tome pribroje i pričuvni policajci, onda ispada da je cijelu dubrovačku županiju branilo cca 700 ljudi. Neki od njih nisu imali oružje, a neki nisu htjeli uzeti oružje, jer su tada imali obavezu "trganja grožđa"... P. Možete li nam više reći o Mati Šarliji - Daiđi? O. Mate Šarlija - Daiđa je pseudonim, naime Nijaz Baklak je njegovo pravo ime i prezime. S njim me u Pločama kod Velibora Kikerec upoznao Ante Parađik koji je kasnije bio i moj gost, ali posjetio je i stonsku satniju i upoznao Božu Šaru u njegovom restoranu "Korona" u malom Stonu. Daiđa je pravi Hrvat, ali tvrdoglav kao mazga i nisi mu mogao ništa objasniti, tako da sam ja bio tampon zona između njega i Bože Šare koji je isto tako tvrdoglav. Jednom je grupa koju je poslao Božo Šare srušila Daiđi logor u Papratnom, a Daiđa je okupio 46 ljudi i htio ubiti i Božu i ostale. Posebno je bio kivan na Tea Barkiđija. Za njega je rekao da nije vrijedan metka, da će ga on osobno objesiti. Prvu pobjedu nad nadmoćnim neprijateljem na Čepikućama odnijela je upravo Daiđina satnija s 47 ljudi. Četnici su taj dan 1.10.1991. imali 97 mrtvih, 359 teško ranjenih, dok su lako ranjeni bacali oružje i bježali. Kada smo kupili dokumente, saznali smo da ima i časnika i dočasnika kao i vojnika specijalne policije iz Niša, Obrenovca, Karađorđeva. Bilo je i ruskih vojnika, četnika-gardista, belih orlova. Taj dan smo im srušili tri aviona, a jedan kojim je pilotirao ruski pilot pukovnik Aleksa Aleksej je pao kod Stona. Poslije te pobjede hrvatske vojske JNA i četnici su nas tukli iz sveg dalekometnog oružja, s brodova, a u zraku je uvijek bilo 14 aviona koji su se dizali iz Mostara i Titograda. P. Kako ste znali za dizanje aviona? O. Tako što smo još početkom devetog mjeseca zauzeli telekomunikacijski centar Rotu. U tom zauzimanju je sudjelovala pričuvna policija iz Dubrovnika, Slanoga, Stona, stonska satnija, ali stonska satnija je poslije toga zauzela položaje na Kuni, blizu Rote jer je JNA rekla da će izvršiti desant ako ne predamo Rotu i povučemo se. Osim toga, naša je delegacija tada bila kod generala Janka Bobetka koji se odmarao u rezidenciji na Kuni i tražili smo od njega da se stavi na čelo hrvatske vojske, ali odbio je i potjerao nas iz rezidencije. Njegov sin Ivan, koji je isto tako bio osnivač HDZ-a, rekao mi je da će njegov otac Janko pristati i tada je ugovorio sastanak sa "starim". P. Što znate o obrani Slanoga? O. Ante Glunčić iz Dola je zapovjedao obranom Slanoga. S 13 pripadnika Stonske satnije, prije ulaza tenkova i transportera, ušao je u Slano. I ja sam trebao biti s njima, ali kako smo dva dana prije ove akcije iskakali iz crvenog autobusa koji je vozio Stjepo Beatović iz Ošlja, razderao sam desnu nogu i teško sam se mogao penjati u vojni kamion. Tako sam zakačio nogom stranicu kamiona i trebao ubaciti lijevu nogu, a onda mi je Vinko Konjuh izbacio desnu nogu tako da sam izletio iz kamiona, a vozač je stiskao gas do daske. Otišli su smijući se i dok sam repetirao puškomitraljez, već su nestali iza obližnjeg brda. P. Prijatelji koji su tada bili s vama su nam rekli da ste na Čepikućama skočili na policajca. Što nam možete o tome reći? O. Ne znam tko vam je to rekao, ali da mi je taj lažov ovdje... Mi smo iz kamiona još 17.9.1991. tovarili municiju i granate i onda su nas nadletjeli avioni JNA i počeli pucati po nama. Svatko od nas je tražio zaklon. Ja sam skočio u kupine, a dolje na zemlji je ležao policajac Marko iz Metkovića koji je tada radio u policijskoj stanici u Stonu i koji mi je kasnije pomagao kada sam bio ranjen. P. Za vrijeme Domovinskog rata borili ste se na jugu, ali i diljem Hrvatske i Herceg Bosne. Možete li nam reći što je na Vas ostavilo najdublji trag rata? O. Rat je veliko zlo, ali najviše me pogodilo kada su "Veliki Hrvati", koji danas žele biti još veći, doveli uhvaćene bosanske Hrvate: generala Tihomira Blaškića, braću Kupreškić, a s njima su bile i njihove obitelji. Po povratku iz Bosne 1993. kada sam obnašao funkciju zapovjednika osiguranja na Dujlovu rat mi se zgadio i to pogotovo kada sam vidio uplakane oči djevojčice koja je molečivim pogledom gledala u nas, nas koji smo nosili iste vojne odore kao i njezin otac, da joj spasimo oca. Da sam u to vrijeme imao sklonište gdje bih ih mogao staviti, istog trena bih razoružao sve one kancelarijske štakore koji su ih dopratili, bez obzira na američke helikoptere koji su kružili iznad Dujlova, ali nisam. Ta slika uplakane djevojčice me tada toliko pogodila i potresla da noćima nisam mogao zaspati. P. Ranjavani ste u lijevu i desnu nogu i prepone, invalid ste na desnu i lijevu nogu, na jedno oko ništa ne vidite, a na drugom je dioptrija -10. Od kuda Vam snaga da se aktivno uključite u politiku? O. Vidim da ste dobro informirani, ali to vam je i posao. Naime, da se uključim u politiku, navela me ljubav prema hrvatskom narodu i domovini, ali i gospodarski program čiji će rezultat u konačnici biti da svaki Hrvat i Hrvatica, kao i ostali građani Hrvatske, ostanu u Hrvatskoj i budu svoj na svome, a ne da lutamo po EU bez imena i prezimena i da sva naša rudna bogatstva i ljepote Hrvatske prepustimo na milost i nemilost onim narodima koji će za mali novac pokupovati u Hrvatskoj sve što vrijedi, a gdje će živjeti naša pokoljenja. To je zdravi gospodarski program koji je izrađen na temeljima resursa koje Hrvatska ima, a samo je nekoliko osnovnih elemenata dugoročnog razvoja RH koji se bazira na realnim osnovama za razvoj ekološke poljoprivrede, zdravstveno-sportsko-rekreativnog i drugog turizma, prateće industrije, monetarne neovisnosti i teritorijalne državne cjelovitosti. P. Bili ste osnivač HDZ-a. Kako to da ste danas osnivač SHZ-a? O. 1988. smo stvarali hrvatsku državu, 1990. je izborili, a 1991.-1995. smo je branili i na kraju obranili. SHZ ima gospodarski program koji će krvlju i životima dobiveni suverenitet i slobodu hrvatskog naroda očuvati i za buduće naraštaje Hrvata i to je bio moj cilj i cilj svih domoljubnih Hrvata. Osim toga svi Hrvati bi trebali pogledati američke pomorske i topografske karte. Na topografskim kartama je ucrtan Piranski zaljev, počevši od “Pregledne K und K generalštaba topograf.karte br.31-45 mjerilo 1:250 000 iz 1900.g.”, preko sovjetskih (voenno-topograficheskoe upravlenie generalnog staba VTU GSh) karata L-33-88-V i L-33-88 iz 1973.-1991.g. do američkih (national geospatial-intelligence agency) - 1985-I iz 1993.g., pa čak i karte bivše JNA (VGI) br. 366-1-1 iz 1982.g. te karte topografskog zavoda Slovenije br. 4611 iz 1995.g. P. Zašto se niste aktivirali u HDZ-u čiji ste bili osnivač? O. HDZ više nije ona hrvatska stranka koju smo 1988. stvarali. Domoljubna stranka brani interese svoga naroda, a ne daje ih i ne prodaje za judine škude, ne izručuje svoje državljane drugim državama, posebno ne one koji su obranili suverenost i slobodu hrvatskog naroda, ali i cijelokupni teritorij. Osobno smatram da se članovi HDZ-a koji se nisu ogriješili o hrvatski narod i državu trebaju nama priključiti jer ovdje u SHZ-u je i 59 bivših osnivača HDZ-a. Ako uzmete da se HDZ-ova vlast nije zauzela za Tihomira Purdu, da je u zatvoru srpskog agresora koji je ubijao, palio, klao po našoj domovini, da je i dalje u srpskom zatvoru hrvatski branitelj Veljko Marić, da se svaki dan privode i istražuju hrvatski branitelji, da je nedavno ubijen jedan od mojih prijatelja iz toga vremena - Đuro Brodarac, general i zapovjednik obrane Siska, onda je svima jasno da HDZ treba izbrisati s političke scene. P. Da ste u HDZ-u, mogli ste imati visoke političke funkcije. Zašto to niste iskoristili? O. To su priče, ali nisam to iskoristio zbog lova i progona ljudi koji su stvorili suverenu i slobodnu Hrvatsku. Osim toga, ne mogu sjediti na dvije stolice. Naime, kada je Vladimir Šeks izjavio za moga prijatelja i hrvatskog junaka, generala Antu Gotovinu: locirati, uhititi, zatvoriti, procesuirati, pao mi je mrak na oči i sutradan sam se zahvalio i s 500 članova istupio iz HDZ-a, jer to više nije ona hrvatska stranka koja se borila za svakog Hrvata i Hrvaticu. Sadašnje vodstvo stranke su monstrumi i hrvatožderi i meni među njima nije mjesto. P. Što je to što Vas je privuklo u Stranku hrvatskog zajedništva? O. Prvo, naziv zajedništvo. Prvi put u povijesti Hrvata zajedništvo je zaživjelo kod borbe za suverenu i neovisnu državu Hrvatsku za koju smo se zajednički sa svim Hrvatima svijeta borili. Cilj nam je bio jasan, a to je moralna, socijalna, demokratska, suvremena, suverena neovisna država Hrvatska. Zajedništvo je urodilo plodom - cilj je postignut. Hrvati su dobili svoju državu Hrvatsku, ostvarili su višestoljetni san - uz žrtve i prolivenu krv najboljih hrvatskih sinova i kćeri, ali imamo državu Hrvatsku i njihove žrtve stoga nisu uzaludne. P. Mnoge stranke u Hrvatskoj se pozivaju na zajedništvo. Po čemu se vi razlikujete od drugih? O. Da, mnogi se pozivaju i imaju zajedništvo u svom programu, ali njihovo zajedništvo nije definirano. Zajedništvo može biti da zajednički skinemo nekoga s vlasti i zajednički vladamo, da zajedno idemo na piće, da zajedno idemo pecati ribu i dr. Ako nije utvrđen cilj zajedništva, onda ga svaka grupa koristi prema njihovim interesima. P. Što konkretno znači zajedništvo kod Stranke hrvatskog zajedništva? O. Stranka hrvatskog zajedništva je definirala ciljeve zajedništva, a oni su: 1. Pobjediti na sljedećim parlamentarnim izborima 2. Realizirati gospodarski i politički program SHZ-a 3.Uvesti moral kao osnovno mjerilo vrijednosti čovjeka Kada ostvarimo sva tri navedena cilja, vratit ćemo osmijeh na lica hrvatskog čovjeka. P. Koji su to programi? Možete li ih nabrojiti? O. Mogu, zašto ne?: Gospodarski program: 1. Luku Rijeka osposobiti da bude glavna luka za uvoz i izvoz robe u EU prema svijetu 2. Hrvatskoj osigurati 7 međunarodnih koridora, što bi nam osiguralo prihode (rentu) 3. Proglašenje isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu 4. Riješenje svih neriješenih graničnih područja RH koje sada koriste Srbija, Slovenija i Crna Gora 5. Izgradnja međunarodnog poslovnog centra Karlovac 6. Izgradnja međunarodnih centara mladih na području gradova Vrgorca, Makarske i Ljubuškog, susjednog grada BiH 7. Putem razvojnih centara RH Zagreb, Split, Osijek i Rijeka osigurati otkup svih poljoprivrednih i mesnih proizvoda 8. Izgraditi dvosmjernu elektrificiranu željezničku prugu Pula - Zagreb prema mađarskoj granici 9. Izgraditi dvosmjernu elektrificiranu željezničku prugu Raša - Slovenija koja ide prema Veneciji 10. Izgraditi novi vodovod Lika - Rijeka kako bi se osigurala voda za izvoz (postignuti dogovore da Hrvatska daje litru vode za litru plina franko Rijeka) 11. Izgradnja 5 brodova s tankerima od rosvaja za prijevoz vode prema Africi i plina iz Afrike prema Hrvatskoj 12. Izgradnja dvosmjernog kanala Dunav - Sava i osiguranje riječnog plovnog prometa do Karlovca Za navedene investicije osigurana su sredstva od 55 milijardi eura. Realizacijom tih sredstava otvorit će se cca 350 tisuća novih radnih mjesta, a Hrvatskoj će se osigurati godišnji BDP od najmanje 5% dok će se hrvatskom narodu osigurati gospodarska stabilnost u narednih 50 godina. Politički program : 1. Ukinuti nadri institucije i sva opterećenja dohotka osim socijalnog i onog za nezaposlene 2. Preustrojiti RH po kulturnim, jezičnim i gospodarskim specifičnostima 3. Vratiti narodu opljačkano 4. Osigurati socijalnu sigurnost građanima RH 5. Uvesti odgovornost po uzoru na Sveto pismo - mišlju, riječju, djelom i propustom od mjesne zajednice do Sabora RH 6. Uz zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast uvesti još i četvrtu - monetarnu vlast 7. Osnovati Hrvatsku Svjetsku Banku 8. Osigurati da Narodna Banka Hrvatske bude istinski Hrvatska Narodna Banka koja će služiti interesima hrvatskog naroda, a ne interesima domaćeg i stranog kapitala 9. Majkama s troje i više djece osigurati prosječna mjesečna primanja i sva prava iz radnog odnosa kao da su zaposlene 10. Osigurati svoj djeci smještaj u vrtićima 11. Osigurati svim đacima i studentima besplatno školovanje 12. Uvesti odgovornost da se onaj tko je pronevjerio ili za sebe osobno iskoristio državne poslove više nikad ne može zaposliti u državnim službama Vanjska politika: 1.Voditi korektnu partnersku politiku sa svim zemljama svijeta bez superiornosti i podčinjenosti, na temelju ravnopravnih odnosa, cijeneći svoje, a uvažavajući tuđe. 2. Hrvate izvan domovine prihvatiti kao sastavni dio hrvatskog naroda kao što to čini Stranka hrvatskog zajedništva 3. Hrvati Bosne i Hercegovine nisu dijaspora nego konstitutivni narod Bosne i Hercegovine koji imaju pravo na svoj teritorij (Herceg Bosnu), pismo i kulturu. Hrvatska, kao matična država, Hrvate BiH mora štititi pred međunarodnim subjektima i pomoći da kao narod ostvare svoja prava i budu ravnopravni s drugim narodima BiH. Kultura: Stranka hrvatskog zajedništva podržava olimpijadu kulture koja će se održati 2012. godine u Osijeku i sve druge kulturne sadržaje putem kojih se inicira i predstavlja hrvatska kultura u Hrvatskoj i u svijetu. P. To je veoma ambiciozan program. Kako ga mislite realizirati? O. Nema programa kojeg zajednički domovinska i iseljena Hrvatska ne može realizirati. Kada smo zajednički s Hrvatima u Hrvatskoj i u svijetu uspjeli pobijediti treću vojnu silu, uz velike životne i materijalne žrtve, sada ćemo puno lakše moći u miru zajednički doći do navedenih ciljeva i hrvatskom narodu osigurati stabilnu i sretnu budućnost u narednih 50 godina. P. Jesu li Hrvati koji žive izvan Hrvatske prepoznali program za koji se zalažete? O. Hrvatima izvan domovine nije se lako snaći u Hrvatskoj koja ima 4,3 milijuna stanovnika, a 108 stranaka koje se natječu na izborima. Nije se lako snaći ni nama koji živimo u Hrvatskoj, a kamoli njima. Srećom, oni su bolje informirani od nas u Hrvatskoj. Program SHZ-a prvi su pratili Hrvati u Torontu, a nakon njih i u drugim gradovima Kanade koji i financijski pomažu. Među prvima u Kanadi je gosp. Milan Dragičević. Zatim su nas počeli pratiti i Hrvati u Australiji, posebno Hrvati u Sydneyu koji su prvi i materijalno pomogli, a među njima je prvi bio gospodin Denis Valčić, a nakon njega i drugi.Vjerujemo da dijaspora želi preuzeti incijativu kao što su to učinili devedesete godine. Bez njihove finacijske, moralne i fizičke pomoći danas ne bismo imali Hrvatsku. Danas oni znaju ako zajedničkim snagama ne dođemo do navedenih ciljeva, da ćemo izgubiti Hrvatsku, njen suverenitet i njenu nezavisnost. Time bi se odrekli svih patnji i stradanja kroz stoljeća, svih žrtava palih za Hrvatsku. P. Osim zajedničkog cilja, a to je realizacija programa kojeg ste naveli, što Vas toliko veže za SHZ? O. Program zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, briga za Hrvate diljem svijeta te srdačnost i prijateljstvo u svim strukturama. Nema razlike između člana SHZ-a i predsjednika SHZ-a. Svatko radi u svojim mogućnostima gdje je najbolji i gdje može najviše dati. Osim toga, interes za svakog Hrvata i građanina bez obzira živi li u domovini ili van domovine. P. Predsjednica Vlade Jadranka Kosor kaže da su invalidi privilegirani. Je li to istina? O. Ja sam njoj u više navrata javno odgovorio da ću sve moje privilegije dati njoj i njezinoj obitelji i suradnicima, a da oni meni vrate moje zdravlje koje sam imao prije rata. Kako koja vlast dođe (SDP, HDZ) naša prava se krate i skraćuju, tako da ljudi koji su u kreditima uz skraćivanje prava gladuju ili ne mogu kupiti neophodne lijekove, ne mogu otići u veći centar na liječenje jer nemaju novca ni za život bez obzira na "visoku mirovinu". Ako uz sebe imate suprugu i još pet članova obitelji o kojima se brinete, onda ćete shvatiti kakve su naše "privilegije". Da sam zdrav, uvijek bi zaradio onu razliku koja danas nedostaje meni, ali i svakom kućanstvu, posebno bolesnima. Smanjila nam je 14% mirovine, onda vratila 4% , a onih 10% uopće ne spominje kada će vratiti kao da nam ih nije ni uzela. P. Da vam se vratiti u devedeste, biste li se stavili na «oltar domovine» kao što ste se stavili tih godina? O. Da. Opet bih išao, ali bi ispred mene išli i "tatini i mamini sinovi", ali i oni koji su pobjegli i danas su veći Hrvati nego oni koji su ih branili, ginuli i bili ranjavani. P. Biste li kao branitelj učinili sve kako bi Hrvatsku osposobili za život ili biste je prepustili političarima, kako Vi kažete partitokratima? O. Da sam htio prepustiti moju domovinu Hrvatsku i moj hrvatski narod europskoj stihiji, onda bih sjedio u kući i ne bih se u ništa petljao i ne bih bio osnivač SHZ-a. P. Kada Vaša stranka dođe na vlast, što ćete prvo učiniti? O. Realizirati cijeli gospodarski i politički program. P. Program Stranke hrvatskog zajedništva je preambiciozan. Hoćete li imati dovoljno snage da ga realizirate? O. Naša snaga je u zajedništvu domovinske i iseljene Hrvatske, u pameti nekoliko stotina najeminentnijih svjetskih hrvatskih stručnjaka koji su se stavili na uslugu narodu i državi Hrvatskoj, koji su autori i suautori programa SHZ-a, a ako Bog da, bit će i njihovi relizatori. P. Kako na vaše aktivnosti gledaju vaši suborci koji su skupa s Vama stvarali HDZ? O. Oni koji su još živi razmišljaju i djeluju kao i ja. Veoma dobro znam da su dušom i tijelom uz mene i gospodarski program SHZ-a, ali funkcije koje trenutno obnašaju kao i privilegije koje imaju ne daju im snage da se aktivno suprostave gubitku suvereniteta i hrvatske cjelovitosti koju još naša zajednička i jedina domovina Hrvatska ima. P. Što Vi znate više o ulasku Hrvatske u EU kada svi hrvatski i strani mediji objavljuju da je to odlična stvar za Hrvate i Hrvatsku?! O. Pročitajte lisabonski ugovor. P. Ali molim Vas gospodine Tokić da vi iznesete Vaše mišljenje, što Vi negativno imate reći? O. Od tisućljetne borbe za samostalnost i tek dvadeset godina nakon što je ta samostalnost ostvarena, hrvatski narod danas stoji pred odlukom treba li ostati samostalan ili ući u novu veliku europsku državnu zajednicu. Kad god smo bili u nekakvoj državnoj zajednici s drugim narodima, bili smo izloženi njihovoj dominaciji - političkoj, gospodarskoj, jezičnoj, kulturnoj, a bilo je i pokušaja da nam se oduzmu dijelovi našeg teritorija pa i naš identitet. Većina naroda s kojima smo bili u zajedničkim državama prema nama su nažalost vodili osvajačku politiku, a neki čak i genocidnu. I danas imamo primjer Hrvata u Bosni i Hercegovini koji su tamo neravnopravni i čiji je goli opstanak u pitanju iako su pod izravnim političkim tutorstvom guvernera Valentina Inzka kojeg je postavila Europska Unija. To je važno istaknuti upravo zato jer smo danas pred tom sudbonosnom odlukom koju sam već spomenuo: ostati samostalni ili opet ući u zajedničku državu s drugim narodima. Većini je poznato da je Europska unija pokušala usvojiti novi ustav, ali da su ga građani Francuske i Nizozemske odbacili na referendumima koji su održani u tim zemljama. Nakon što su neki narodi u europskim zemljama rekli da ne žele takav ustav, europski stratezi odlučili su da više neće tražiti mišljenje naroda, da više neće održavati referendume, nego da će isti cilj postići zaobilaznim putem. Odlučili su da će odluke o novom ustroju europske megadržave donositi političke elite, a ne narodi na koje se to izravno odnosi. I tako je sastavljen Lisabonski ugovor, jedan iznimno komplicirani i gotovo nečitljivi dokument od 150 stranica koji se ustvari sastoji od izmjena i dopuna, dakle amandmana, jednog drugog dokumenta. Bez tog izvornog dokumenta Lisabonski ugovor je sam po sebi nečitljiv i gotovo neshvatljiv što je i bila namjera onih koji su ga htjeli što lakše progurati. S obzirom da Lisabonski ugovor više nije nosio ime 'Ustav', nego samo Ugovor, to je značilo da za njegovo prihvaćanje više nisu bili potrebni referendumi, već samo odluke nacionalnih parlamenata, osim u Irskoj po čijem se Ustavu ipak morao održati referendum. Nakon što je irski narod na prvom referendumu odbacio Lisabonski ugovor, europski povjerenik za unutarnje tržište i bivši irski ministar financija, Charles McCreevy, javno je priznao da ni on nije pročitao čitav ugovor te da ne zna koja bi "zdrava" osoba to učinila u svojem slobodnom vremenu. Njegovo priznanje navelo je irske novinare da upitaju i druge političare jesu li i oni uopće pročitali taj ugovor kojeg žele da narod prihvati. McCreevy je također priznao da bi 95 posto zemalja članica reklo NE Lisabonskom ugovoru i novim institucionalnim pravilima da su mogli izaći na referendum. 'Svi politički vođe znaju dobro da bi odgovor 95 posto zemalja bio NE da je to pitanje stavljeno pred njihovo biračko tijelo'- rekao je McCreevy. Pitanje za hrvatske političare i za sve one koji bi htjeli uvesti Hrvatsku u zajedničku naddržavu s još 27 drugih država je: 'Jeste li Vi uopće pročitali Ugovor? Znate li uopće što u njemu piše? Zašto hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova nije objavilo hrvatski prijevod Lisabonskog ugovora?„ Na samom početku Lisabonskog ugovora u Članku 3, stavku 2, Europsku se državu definira kao 'područje slobode, sigurnosti i pravednosti bez unutarnjih granica u kojem se osigurava slobodno kretanje osoba'. Dakle 'područje bez unutarnjih granica'! Članak 61, stavak 2, također govori o ukidanju unutarnjih granica, ali i o zajedničkoj politici useljavanja: 'Unija osigurava da se osobe pri prijelazu njenih unutarnjih granica ne provjeravaju i oblikuje zajedničku politiku azila, useljenja i nadzora vanjskih granica'. Članak 69, stavak 2a, isto tako kaže da se 'osobe pri prijelazu unutarnjih granica bez obzira na njihovo državljanstvo neće podvrgavati bilo kakvoj kontroli'. Danas, Hrvatska kao samostalna i suverena država ima punu kontrolu nad svojim vanjskim granicama kao i suvereno pravo da određuje tko može živjeti na njenom teritoriju, a tko ne može. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska će to pravo izgubiti. Svakome bi također moralo biti jasno da je samostalna i suverena država jedini dugoročni okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pored ovih političkih prava iz Europskog ustava stranci koji u Hrvatskoj budu živjeli više od pet godina, prema tadašnjim hrvatskim zakonima, imat će pravo dobiti i hrvatsko državljanstvo te biti u potpunosti politički izjednačeni s Hrvatima. Ovakvo stanje posebno bi pogodovalo kolonistima iz Italije i Srbije koje obje dozvoljavaju dvojna državljanstva. Proeuropska propaganda naših političkih elita već neko vrijeme pokušava nas uvjeriti kako ulaskom u EU Hrvatska ne bi izgubila svoj suverenitet, nego bi ga samo 'ravnopravno dijelila' s ostalim narodima Unije. Ta je tvrdnja daleko od istine. Hrvatska je teoretski svoj suverenitet dijelila i u bivšoj SFRJ, a svi znamo kako je to izgledalo u praksi, iako je Hrvata u toj državi bilo oko 22 posto. U europskoj megadržavi od pola milijarde stanovnika Hrvata će biti manje od jedan posto. Dakle, u novoj će državi jedan posto Hrvata dijeliti suverenitet s 99 posto ne-Hrvata. Ali ono što je najopasnije i što se pažljivo skriva od hrvatskog naroda je onaj dio Lisabonskog ugovora koji vrlo jasno precizira kako će se ubuduće donositi odluke. Prema 'Deklaraciji o članku 9c' koja je usvojena kao dodatak Lisabonskom ugovoru, Europsko vijeće i Vijeće ministara donosit će u prijelaznom razdoblju od 1. studenog 2014. do 31. ožujka 2017. odluke većinom od dvije trećine glasova, a od 1. travnja 2017. odluke će se donositi većinom od 55 posto glasova. A tko će u našoj budućoj državi odluke donositi većinom od 55 posto, a nas je Hrvata manje od jedan posto. Možete i sami zaključiti koliku će političku snagu imati Hrvati u svojoj budućoj državi. Hrvatski će glasovi predstavljati običnu statističku pogrešku i sasvim je jasno da će se odluke donositi bez nas i da će veliki narodi u biti donositi odluke bez značajnog udjela malih naroda, poput nas Hrvata. Političke elite na vlasti kao i mediji u stranom vlasništvu koji ih podržavaju očito to ne žele. Dapače, informacije o Europskoj uniji su strogo kontrolirane i frizirane. U javnosti se čuju samo glasovi onih koji su za ulazak u Uniju, a neugodne činjenice poput ovih koje večeras spominjem uopće se ne pojavljuju. Nedavno sam čak javno nudio novčanu nagradu za bilo koji novinski članak o tome u dnevnim novinama (takvih članaka u zadnjih 14 mjeseci nije bilo). Oni koji papagajski tvrde da 'EU nema alternative', neka to prvo odu objasniti Švicarskoj i Norveškoj, a nama Hrvatima neka dozvole da odlučimo nakon otvorene rasprave želimo li biti u Uniji i sretni kao Grčka ili pak samostalni kao Švicarska. Kada bi ulazak Hrvatske u EU bio tako dobar kako to tvrdi naša politička elita, onda se ne bi bojali otvorene debate o prednostima i opasnostima nego bi ju sami poticali. Ali sama činjenica da debate nema, jasno ukazuje da su im argumenti slabi i da oni to sami znaju. Zato su izabrali taktiku izbjegavanja bilo kakve debate i držanja građana u neznanju. I dok se bilo kakva javna rasprava o ulasku Hrvatske u uniju guši, političke elite međusobno, opet bez javne rasprave, pokušavaju izmijeniti hrvatski Ustav kako bi što lakše mogli ukinuti samostalnost hrvatske države. Na referendumu o hrvatskoj samostalnosti održanom 19. svibnja 1991. godine sudjelovalo je 83,5 posto svih birača od kojih se čak 94 posto izjasnilo za samostalnost, za državu, za slobodu. Vladimir Šeks i njegova podanička svita tu plebiscitarnu odluku hrvatskog naroda sada žele poništiti glasovima svega 25 ili 26 posto birača. Ovo što sam sada iznio lako je provjerljivo, a hrvatski narod u svakom slučaju ima pravo znati što u njemu piše, jer ovdje se ne radi o nekoj sporednoj temi nego o tome hoće li naša država biti samostalna ili neće, hoćemo li mi kao narod opstati ili nećemo. Ako je ovo doista točno, onda svakome mora biti jasno da ulazak Hrvatske u Europsku uniju donosi ogromne neizvjesnosti i opasnosti za dugoročni opstanak hrvatskog naroda na ovim prostorima. Osobno smatram da svaki Hrvat i Hrvatica, ali i ostali građani Hrvatske trebaju pročitati gdje ih vodi sadašnja politika. Osim toga, evo vam link pa ako želite čitati na engleskom jeziku, u redu! Naime, potpisivanje ovakvog ugovora, a da se nije obavijestio i upoznao hrvatski narod, naziva se veleizdaja naroda i države i osobno sam podnio kaznene prijave protiv svih aktera veleizdaje domovine, ali i sami možete pročitati link: http://bookshop.europa.eu/is-bin/INTERSHOP.enfinity/WFS/EU-Bookshop-Site/en_GB/-/EUR/ViewStandardCatalog-Browse;pgid=y8dIS7GUWMdSR0EAlMEUU P. Jedan aktivni političar, kada sam spomenuo da ću s Vama napraviti intervju, rekao je da ste Vi izdali HDZ. U našem razgovoru Vi kažete da Vi nikog niste izdali, gdje je tu istina? O. Svaki političar treba pročitati Lisabonski ugovor i kada ga pročita, neka onda dođe da razgovaramo. Naime, po Lisabonskom ugovoru, ugovor koji Vesna Pusić potpisuje u ime svih Hrvata, zove se veleizdaja, a ja u veleizdaji ne želim i neću sudjelovati, pa da mi je rođeno dijete u pitanju, a ne politička stranka. Osim toga smatram da svaki Hrvat mora pročitati Lisabonski ugovor prije nego se odluči na sljedećim izborima glasovati, jer po Lisabonskom ugovoru gubimo suverenitet i postajemo "područje EU". ZAŠTO JE ONDA SAMO U OVOME RATU POGINULO 15500 Hrvata i Hrvatica, srušeno je i spaljeno toliko domova, spomenika nulte kategorije, raseljeno je toliko obitelji? Zbog toga smatram da Hrvati moraju ostati svoj na svome, a to im upravo omogućava gospodarski program SHZ-a: biti partner Europi i cijelome svijetu, ali biti gospodar u svojoj vlastitoj domovini Hrvatskoj, to je cilj. P. Znači li to da je Stranka hrvatskog zajedništva protiv Europe? O. Sačuvaj Bože! Mi smo za Europu, mi smo sastavni dio Europe, svi naši programi rađeni su u zajednici s Europom. Naš gospodarski program investirala je Europa i to sa 7 milijuna eura, jer je to europski program kojim je Hrvatska dobila sedam međunarodnih koridora bez da je u njega uložila jedan euro (samo jedan koridor "Proglašenje isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu" godišnje Hrvatskoj donosi 1,5 milijardi eura, a da o drugih šest i ne govorimo). To je novac Bogom dan, kao da je pao s neba, jer nam je to Bog dao kada nam je dao najljepši komad zemlje na svijetu, a slična je situacija s preostalih 6 hrvatsko-međunarodnih koridora. P. Kakav je to program kojeg niste učinili dostupnim hrvatskoj javnosti? O. To nije točno. Program je predstavljen na znanstvenim skupovima i to 9.2.2011. u nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici gdje je pozvana Vlada RH i mnogi nezavisni stručnjaci te 15.6.2011. i 9.9.2010. Mediji su sve to prešutjeli, osim Glasa Koncila koji je u broju 8/ 2010 detaljno opisao program gospodarske obnove RH. U taj program, čiji je koordinator Hrvatski Svjetski Sabor, nezavisni stručnjaci i svi sudionici u tih 15 godina rada uložili su dio kako bi hrvatskom narodu osigurali životne uvjete za narednih 50 godina kakve ne može osigurati niti jedna europska zemlja. P. Za kraj, što bi poručili hrvatskom narodu? O. Poručio bih da se zajednički organiziramo kao što smo se organizirali 1990. godine, da zajednički izvršimo smjenu vlasti i na vlast postavimo one domoljube kojima je opći interes naroda i države Hrvatske ispred osobnog interesa. Moramo realizirati navedeni program. Samo zajednički možemo pobijediti zlo koje nas prati od oslobođenja do danas. Dobrim moramo pobijediti zlo ako želimo pripadnicima hrvatskog naroda osigurati sretnu budućnost. Bez zajedništva nema boljeg sutra. Djelima prihvatimo zajedništvo danas, da sutra ne bude kasno! Hvala na razgovoru. Hvala Vama Razgovor vodio. Š.ivica Split, 17.8.2011. godine |
19.08.2011., petak
ZADAR POD HYPOTEKOM
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ZADAR POD HYPOTEKOM Inozemni instituti zbog strateških interesa uključili su na zadarskom području osobe sklone organiziranom kriminalu da preko bankarskog sustava preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo. Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani za kriminalne transakcije Hypo banke na zadarskom području. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI IZJAVU JOŠKA MORIĆA KOJU JE DAO NARODNOM LISTU DANA 16.10.2009. GODINE. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH U Zadru, 19. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR ZADAR POD HYPOTEKOM http://www.narodni-list.hr/articles/1GJ4OOJiIRa Do dužničkog ropstva Zadrana i zaustavljanja napretka grada dovela je simbioza banke koja voli mešetariti nekretninama i gradske vlasti u kojoj je jak građevinski lobby. Kako kaže Joško Morić (DC), "spojili su profit i viziju i dobili proviziju" Hypo banka je pokupovala i preuzela već "pola hrvatske obale", pogotovo u Zadru, i to na način da kredite daje najčešće vlasnicima hotela ili drugih nekretnina, znajući da neće moći otplatiti kredit. Kada se dogodi da dužnik ne uspije platiti jednu ratu, Hypo preuzima vlasništvo nad nekretninom. Idealni primjer je luksuzni hotel Borik, za čiji je slučaj direktno odgovorna gradska vlast. Po istom principu banka i Grad sklapaju po porezne obveznike štetne ugovore, a najbolji primjer je Višnjik kojeg ćemo otplaćivati generacijama. Međusobna povezanost velike ekspanzije Hypo-Alpe-Adria banke u Hrvatskoj, a napose u Zadru, odavno je poznata javnosti. Mala austrijska banka u Zadru je postala najveća, a krediti koje Grad uzima za gradnju velikih objekata mahom su krediti Hypo banke, koja tako velikom brzinom, u slučaju nemogućnosti otplate kredita postaje vlasnikom nekretnine čiju gradnju je financirala. Velike su šanse da Grad, koji već sada grca u dugovima, ne uspije poplaćati dugove. Ona stara "svoj na svome" tada će glasiti "svoj na austrijskom". Ne čudi ekspanzija Hypo banke na Zadar, jedine banke kojoj su se dokazale kriminalne radnje u Hrvatskoj. Je li Zadar grad kriminalaca, prosudite sami, ali činjenica je da su vodeći ljudi ovoga grada od Kalmete do Zrilića usko surađivali s ljudima sa špekulantima iz Hypo banke, koji su Hrvatskom haračili i trgovali još od 1997. godine. Vjerojatno u Zadru nema kriminala, kao što ga nema ni u javnim državnim tvrtkama, što je nedavno izjavio ministar Kalmeta. Politička propusnica Hypo banka, nekad mala novčarska ustanova, čiji je većinski vlasnik pokrajina Koruška, u Hrvatskoj se pojavila sredinom devedesetih godina, u vrijeme kada je bankarstvo bilo pod čvrstim nadzorom vladajućeg režima i kada se u te poslove nije moglo ući bez političke propusnice, koju je pak mogao izdati pokojni predsjednik Franjo Tuđman ili netko dovoljno blizak poglavaru s Pantovčaka. Koruški bankari svoju ekspanziju na Hrvatsku započeli su u poslovima vezanim uz, naknadno propalu, Gluminu banku (vlasnik Marko Marčinko). No, ubrzo su uspjeli razviti prisne odnose s dvojicom tadašnjih moćnika HDZ-a: ex premijerom Ivom Sanaderom i Ivićem Pašalićem. Sanader neslužbeni namjesnik Hypo banke Prema riječima upućenih, Ivo Sanader odigrao je značajnu ulogu u prodoru Hypo banke na hrvatsko tržište. Kao što znamo, on je godinama živio u Austriji gdje je imao dobra poznanstva u poslovnim krugovima, a budući mu nikad nije bilo teško spajanje javne dužnosti i privatnog biznisa, postao je neslužbenim namjesnikom Hypo banke u Hrvatskoj. Tome u prilog ide i činjenica koju je argumentirano objavio Feral 2003. godine, koja kaže da je Miroslav Kutle, zloglasni tajkun iz Pašalićevog poslovno-zavičajnog tabora, 1995. i 1996. u dva navrata Sanaderu isplatio ukupno 800 tisuća tadašnjih njemačkih maraka. M.Š., tadašnja Kutlina poslovna tajnica, sporne je isplate, u iskazu Državnom odvjetništvu, pojasnila sljedećim riječima: "Prilažem gotovinske isplate u iznosu od 800.000 DEM sa naznakom 'Hypo-gosp. Sanader'. Moram napomenuti da smo mi u to vrijeme dobili kredit od 4 milijuna maraka od Hypo banke Austrije." Osim Sanadera i Pašalića, još su neki političari usko "surađivali" s Hypo bankom. Među njima je svakako istarski župan Ivan Jakovčić, zatim odbjegli Branimir Glavaš, koji je svojevremeno utjecao da se Slavonska banka proda upravo Austrijancima. I Milan Bandić je u uskoj je svezi s Hypo bankom. Na koncu dolazi i naš ministar Božidar Kalmeta, koji je u vrijeme ekspanzije Hypo banke bio gradonačelnik Zadra. Raj za Hypo banku Kako smo došli do ministra Kalmete, tako smo došli i do početaka razvoja Hypo banke u Zadru. Na zadarski prostor Hypo banka je ušla poslujući s "Folijaplastom", a nakon toga uslijedilo je kreditiranje austrijskog poduzetnika Waltera Wolfa, koji je bio poznat po tome da je ulazio u lošestojeće tvrtke s ciljem da ih najprije stabilizira, a zatim dobro proda, kao što je na primjer bilo brodogradilište "Lamjani" i "Maraska". Iako Wolfa više nema u Zadru, iza njega je ostala sada već jako moćna Hypo banka. Zadar je bio i ostao raj za Hypo banku, koja je je zanimljiva jer se njezina poslovna aktivnost bazira prvenstveno na nekretninama. Tako ona odobrava velike kredite, s još većim kamatama, a u slučaju neplaćanja istoga, ona vrlo jednostavno postaje vlasnikom nekretnine. I kao da postoji nepisano pravilo (a možda zapravo postoji i pisano) da gradska vlast Zadra sve veće projekte radi preko Hypo banke. Sam Bog zna koliko smo mi, porezni obveznici dužni toj banci i koliko godišnje izdvajamo od ionako malih primanja. Sve radi toga što je nekome odgovaralo da Hypo banka zavlada Zadrom i pretvori ga u Hypograd. - Svemu tome kumovali su ključni ljudi iz politike, koji su spojili prodaju i viziju i dobili proviziju. - izjavio je jednom prilikom Joško Morić. - Hypko Kolega i Hypko Zrilić bi sigurno rekli da s tim nemaju veze, ali bi si Hypodarom Kalmetom bili spremni ponavljati da smo svoji na svome, iako smo svoji na austrijskom. - govorio je Morić, ogorčen činjenicom da je Zadar pretvoren u Hypograd i da apetiti još nisu zadovoljeni. Višnjik će biti Hypocentar Zbrojimo li dva i dva, Grad koji obožava besmislene i preskupe građevinske projekte te banku koja mešetari s nekretninama, nekako nam jasniji postaju svi oni primjeri preskupih objekata poput športskog centra Višnjik i nepovoljnog kredita s ogromnim kamatama, kojega je naravno dala Hypo banka, a potpisala tadašnja gradonačelnica, kasnije smijenjena ministrica, Ana Lovrin.- Zadar je jedan od najprespektivnijih gradova u Hrvatskoj, bez ikakvih zaduženja i prireza, a trenutno su u izvedbi projekti koji nadmašuju cjelokupni gradski proračun. Sada krećemo u novi veliki projekt koji se ne može iznijeti bez zaduženja, pa smo se odlučili za izdavanje obveznica jer tako možemo gospodariti svojim dugom i odlučivati hoćemo li vraćati dug ili ići u nove projekte i novo emitiranje obveznica. - govorila je Lovrin prilikom prezentacije ugovora između Grada i, koga drugog, nego Hypo banke, o izdavanju 18,5 milijuna eura vrijednih municipalnih obveznica, kojima će se financirati izgradnja bazena i športske dvorane na Višnjiku. Te iste obveznice koje je izdala Hypo banka doći će na naplatu za dvije godine, točnije 1. rujna 2011. , i to u iznosu od 140 milijuna kuna. Napominjemo, sav iznos na naplatu će doći odjednom. Do tada, Grad otplaćuje kamate u iznosu od 1.017.500 eura godišnje, što je ukupno 52 milijuna kuna do isteka vremena otplate obveznica. Naravno, ako Grad tada ne bude imao pripremljen novac, zna se što slijedi - Hypo postaje vlasnik ŠRC "Višnjik". Unatoč tome što je Lovrin govorila kako Zadar nije zadužen, danas vidimo da je lagala. Još je veća sramota dug kojega Zadar danas ima na grbači, i kojega nema odakle platiti, a koji prema riječima gradonačelnika Vrančića iznosi 70- 80 milijuna kuna. Za taj dug direktno su odgovorni Božidar Kalmeta, Ana Lovrin te njihov pijun Živko Kolega, koji se, prema vlastitim riječima, "najeo tuđih govana". Zadar postaje Austrija Hypo banka prikazana je kao spasitelj Punta Skale. Naime, nakon odlaska prognanika, koji su bili smješteni u Punta Skali, budućnost hotela bila je neizvjesna i trebalo je odabrati najboljeg investitora za ulaganje u jadranski biser Punta Skalu, koji je odgojio generacije zadarskih turističkih djelatnika. Na javnoj dražbi na Varaždinskoj burzi, koja je održana 2002. godine, većinski paket dionica kupila je brokerska kuća Hypo vrijednosnice. Falkensteiner grupa, koja je u Zadru vlasnik hotelske kuće "Borik", prije dvije godine je krenula s obnovom, s time da je prvi korak bio rušenje stare Punta Skale.- Prodali smo ono za što smo se borili deset godina. Radio sam tamo i volio sam Punta Skalu jer sam je smatrao našom da bi je na kraju rasprodali. Srce me boljelo kada su je došli rušiti. - pojadao nam se jednom prilikom gospodin Staničić. Nije kupovina, nego dugogodišnji najam Manipulatorski i megalomanski nastrojeni Austrijanci odlučili su ništa ne prepustiti slučaju. Tako su uz pomoć domaćih štakora izmanipulirali hrvatski zakon, koji u turističkim zonama zabranjuje etažiranje.- Mi smo se odlučili za model najma. Klijent će moći unajmiti apartman na 200+200 godina, moći će ga sam koristiti ili prepustiti za daljnje iznajmljivanje. - objašnjavao je Ottmar Michaeler, prvi čovjek grupacije. Naravno da su Austrijanci prepoznali dobar poslovni potez i iskoristili ga, ali to ne bi mogli učiniti bez pomoći "uglednih" Zadrana. U Punta Skali danas rade Austrijanci, čak i namirnice nabavljaju iz matice zemlje, a sve što Zadar od njih ima je mizerna svota koju plaćaju u obliku boravišne pristojbe. Hypo širi pipke Hypo banka bila je umiješana i u najpoznatiju privatizaciju Zadarskoj županiji. Naime, radi se o Hotelu Alan u Starigradu, gdje je Hrvatski fond za privatizaciju na čelu s Krešimirom Starčevićem prodao dionice hotela Hypo banci za 8,81 milijun kuna, dok je nominalna vrijednost hotela bila 27,5 milijuna kuna. Tu je važno da Hypo banka uopće nije uložila novac u adaptaciju hotela kako bi nadomjestila prejeftinu kupovinu. Samo nekoliko mjeseci nakon toga Hypo banka, na čelu s bivšim predsjednikom uprave Hypo banke Karl Heinzom Truskallerom prodaje 87.667 dionica Alan toursu. Ljude umiješane u ovu privatizaciju, na čelu s čelnim ljudima Hypo banke i Starigrada, tereti se da su proračun RH oštetili za minimalno 18,6 milijuna kuna. Trenutno se na Županijskom sudu u Zagrebu vodi parnica protiv 10 osumnjičenika iz ovog slučaja. Nadalje, Hypo banka spominje se i u kontekstu propalog autoprijevoznika Contusa.- Nama je masa "velikih tajkuna" sugerirala da odemo u stečaj, da novce prebacimo na neku drugu firmu i to je to! Mi smo rekli da ćemo se boriti do kraja, a tek onda otići u stečaj. Tražili smo kredit od Hypo banke, no istina je da naš zahtjev nije nikada izašao iz Zadra. Par mjeseci su nas vukli za nos. Onda smo otišli u Klagenfurt u sjedište Hypo banke i dobili kredit. Prije toga, 2008. su nas odbili jer su djelovali ljudi iz Zadra. Zna se da je Zadar Hypograd. - rekla nam je Tereza Kozina, direktorica Contusa, nedugo prije što je Contus otišao u stečaj. Hypo banka je navodno svoj lukavi način poslovanja primjenila i na Jaderu, Zadranku, Aluflexpack i druge tvrtke. Svi smo dužni Samo na temelju ugovora sklopljenog s Hypo bankom, a koji se odnosi na ŠRC Višnjik, zadarski porezni obveznici banci duguju 140 miliijuna za glavnicu, dok je teret otplate kamata pao na hrvatske, dakle opet i zadarske porezne obveznike, i to u iznosu od 85 milijuna kuna. U slučaju da obveznice Hypo banke stignu na naplatu 2011. godine svako od 29.973 kućanstava u Zadru ima obvezu od 4670 kuna prema Hypo banci. Toliko će svaka obitelj platiti samo za Višnjik, i to u najboljem slučaju. No, budući da gradonačelnik već sada najavljuje reprogramiranje duga, što je jedino moguće rješenje u ovoj situaciji, narast će kamate Hypo banke, a time i iznos kojeg Hypo banci duguje svako zadarsko kućanstvo. Kao da nam nije dovoljna situacija u Hrvatskoj gdje ionako živimo "na kredit", sada još moramo plaćati i za loše poslove gradskih šerifa i njihove miljenice Hypo-Alpe-Adria banke, koja će spremno uskočiti kad god zadarski uglednici imaju poslovnu ideju. M.B. / A.L. Petak, 16. Listopad 2009. |
HOTEL «ALAN» STARIGRAD
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Oštetili proračun RH za 18,6 milijuna kuna? Hypo banka je umiješana i u privatizaciju hotela Alan u Starigradu u Zadarskoj županiji. Naime, Hrvatski fond za privatizaciju na čelu s Krešimirom Starčevićem prodao je dionice hotela Hypo banci, koja je kupnju izvršila preko tvrtke «Splićanka tours» koju je kontrolirao splitski poduzetnik Stipe Latković, za 8,81 milijun kuna dok je nominalna vrijednost hotela bila 27,5 milijuna kuna. Kupac se ugovorom obvezao da će ostatak vrijednosti tog hotela u iznosu 18.668.500 kuna uložiti u adaptaciju i rekonstrukciju hotela do 30. lipnja 2005. godine što uopće nije učinio. Važno je to da Hypo banka uopće nije uložila novac u adaptaciju hotela kako bi nadomjestila prejeftinu kupovinu. U to vrijeme šef Upravnog odbora fonda za privatizaciju je bio Slavko Linić koji je tada izjavljivao da je hotel prodan po realnoj cijeni. Samo nekoliko mjeseci nakon toga Hypo banka na čelu s bivšim predsjednikom uprave Hypo banke Karl Heinzom Truskallerom prodaje 87.667 dionica Alan toursu. Ljude umiješane u ovu privatizaciju - čelnike Hypo banke, hotela Alan te pojedine osobe iz ministarstava RH, državno odvjetništvo u ovom slučaju zbog navodnih zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju i sklapanja štetnih ugovora tereti da su proračun RH oštetili za minimalno 18,6 milijuna kuna. U Starigradu, 19. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE |
18.08.2011., četvrtak
Lihtenštajnske veze
|
Lihtenštajnske veze http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20080111/zadar01.asp PIŠE IVICA NEVEŠĆANIN Kao potencijalni investitori pojavljuju se fantomske tvrtke iz Lihtenštajna povezane sa Zdenkom Zrilićem, svemoćnim savjetnikom Hypo banke za zadarsko područje Na javnoj raspravi o prijedlozima detaljnih planova za zonu Maraska parka, područja veletržnice i bivšeg kamenoloma Puta, gradske vlasti javnosti nisu znale reći tko su pravi investitori u planirane objekte za čiju je realizaciju, prema nekim procjenama, potrebno između 150 i 200 milijuna eura. Je li moguće da ključni ljudi gradske uprave, poput Nives Kozulić, ne znaju tko želi graditi hotel i stanove na mjestu bivše tvornice Maraske, 60 tisuća kvadrata veliki šoping centar kod veletržnice (Vrilo) i ništa manji prodajno-distributivni centar na prostoru bivšeg kamenoloma Puta? Ili je u pitanju klasičan spin za javnost, oblik prijateljske i političke zaštite Zdenka Grge Zrilića, savjetnika Hypo banke za zadarsko područje, i njegovih austrijskih partnera s tvrtkama u Lihtenštajnu, poznatih po bliskoj poslovnoj vezi s generalom Zagorcem? Naime, prema podacima iz sudskog registra, stopostotni vlasnik tvrtke Granit-Vrkić, koja je vlasnik zemljišta i investitor izrade detaljnog plana za bivši kamenolom Puta, ali i većinski vlasnik zemljišta na prostoru veletržnice, je tvrtka Coninvest Finance Aktiengesellschaft sa sjedištem u Vaduzu, Kneževina Lihtenštajn. Tvrtke generala Zagorca Tvrtku Coninvest zastupa član uprave dr. Gerold Hoop, a prijavljena je na adresi njegova odvjetničkog ureda (Hoop&Hoop) u ulici Pfulgstrasse 7. Na istoj adresi (Pfulgstrasse 7) prijavljene su sve off-shore tvrtke i zaklade iz Lihtenštajna (Sintra Invest Establishment, Sambuca Est., Altus Invest Est., Wintage Group Anstalt, Ergon Invest...) koje su osnovale Zagorčeve tvrtke u Hrvatskoj. Većinu tih Zagorčevih tvrtki (poput Espade i Sambuce) osobno zastupa dr. Gerold Hoop. Prema informacijama Državnog odvjetništva RH, do kojih su došli u istrazi o sumnjivim vezama Hypo banke i Zagorca, jedan od osnivača fantomskih tvrtki u Lihtenštajnu je Gunter Striedinger, bivši čelnik Hypo banke u Klagenfurtu. Gunter Stredinger i Gerhard Suss, nekadašnji prvi čovjek Hypo Consultantsa i Zrilićev kum, koji je također morao otići nakon izbijanja afere, danas su glavni menadžeri tvrtke Rubicon AG iz Klagenfurta. S nekretninama posluju u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, a najveću podružnicu, kažu na svojim internetskim stranicama, imaju u Zadru, gdje projektima upravlja tvrtka-kći Templaris, na adresi Gaženička cesta bb. Osim tvrtke Granit-Vrkić, Coninvest je i stopostotni vlasnik tvrtke Tehno iz Zadra koju kao direktor zastupa Zdenko Zrilić. Tehno je inače nasljednik tvrtke Tehno Somek preko koje je Hypo banka gradila svoj stambeno-poslovni centar na Bulevaru. Direktorica tvrtke Granit-Vrkić bivša je članica uprave Aluflexpacka, ali i direktorica tvrtke Nautilus Jelka Milošević. Sve do izbijanja afere oko Hypo banke u Austriji Jelka Milošević i Zoran Kasapa (Zrilićev vozač) uglavnom su figurirali kao pravni zastupnici ili likvidatori desetak tvrtki preko kojih je Zrilić (i njegovi partneri) poslovao na zadarskom području. Otkrivanjem mutnih poslova u Austriji započinje veliko prikrivanje tragova: portfelj nekretnina u vlasništvu Hypo konzultanata prodan je nepoznatom kupcu, cijelu Hypo banku kupuje njemačka Landsbank, a Zrilić preko noći postaje direktor desetak zadarskih tvrtki (Tehno, Matis, P.S.IMMO, Velox...) čiji su osnivači registrirani u Lihtenštajnu. Tvrtke imaju desetke milijuna eura kredita Hypo banke i sve su registrirane na istoj adresi: Gaženička cesta bb. Veza Granit-Vrkića i Sinovčića •• Na licitaciji Trgovačkog suda 2005. godine Reno Sinovčić je za tvrtku Granit-Vrkić kupio 22,6 tisuća četvornih metara bivšeg kamenoloma Puta za 391 tisuću eura, 10 tisuća eura više od početne cijene. Založno pravo na tim nekretninama u iznosu 3 milijuna eura upisala je Hypo banka iz Klagenfurta, a zabilježbu nad stopostotnim udjelom u tvrtki Granit-Vrkić imao je Coninvest iz Lihtenštajna. Štoviše, Coninvest je na ime vlasništva u Granit-Vrkiću od Hypo banke iz Lihtenštajna dobio novi kredit od 8,5 milijuna eura, iako temeljni kapital Granita iznosi osnivačkih 20 tisuća kuna. Međutim, u travnju prošle godine lihtenštajnska Hypo banka briše svoja potraživanja prema Granitu odnosno Coninvestu u iznosu 8,5 milijuna eura, što znači da su obveze prema banci podmirene. U svoj toj milijunskoj trgovini posebno je pak zanimljiva činjenica da je, prema zemljišnim knjigama, kao jedini vlasnik terena bivšega kamenoloma Puta upisana - Republika Hrvatska! Zrilić zastupa i Marasku •• Iako su investitori izrade detaljnog plana za Maraska park tvrtke Maraska d.d. i Jadran-Invest, interese Maraske, koja nije registrirana za graditeljstvo i u čijem je vlasništvu oko 20 tisuća kvadrata, zastupao je Zdenko Zrilić. Razlog zašto se i tu Zrilić pojavljuje kao koordinator izrade plana je u činjenici da su nekretnine na kojima se žele podići hotel i komforni stanovi opterećene s više od 8 milijuna eura kredita. Na hipoteku Hypo banke iz Klagenfurta otpada 6,1 milijun eura, a 12,7 milijuna kuna i 300 tisuća eura na ime kredita Hypo banke iz Zagreba. Zemljište kod veletržnice, na kojemu se planira gradnja šoping centra, u većinskom je vlasništvu tvrtke Granit-Vrkić i opterećeno je kreditom Hypo banke iz Klagenfurta u iznosu 12,55 milijuna eura. Investitor izrade plana za Vrilo, i navodno stvarni investitor u gradnju centra, je tvrtka Afirmacija iz Zagreba iza koje stoji austrijski kapital. |
17.08.2011., srijeda
TAJNI UGOVORI PROTIV ZERP-a
|
TAJNI UGOVORI PROTIV ZERP-a http://margetic.blog.hr/2007/12/1623786309/tajni-ugovori-protiv-zerpa.html Tajni sporazumi i dokumenti dokazuju da je Vlada suverenitet na Sjevernom Jadranu prenijela na "Permanentni jadranski plavi stol" u kojem većinu imaju Talijani i Slovenci Dokumenti koji se skrivaju od hrvatske javnosti a koji su potpisani u zadnjih pet godina svjedoče o postojanju sustavne politike koja je omogućila Italiji i Sloveniji puni gospodarsko-ribolovni nadzor nad hrvatskim dijelom Sjevernoga Jadrana. Iz dokumenata je razvidno kako Hrvatski sabor niti u jednom trenutku nije imao spoznaje o potpisivanju takvih ugovora, sporazuma i protokola, iako dokumenti o kojima govorim imaju višestruko štetan utjecaj na hrvatsku suverenitet na hrvatskom dijelu Sjevernog Jadrana, te na gospodarski suverenitet u smislu gospodarenja izlovom i ulovom jadranske ribe. Analiza ovih dokumenata još je akualnija danas nakon što Italija odbija akreditirati hrvatskog veleposlanika u Rimu, a Slovenija je jednostrano proglasila vlasttiti suvernitet i nadležnost nad cijelom Savudrijskom valom. Tajni protokol o Sjevernom Jadranu Iako se skrivani dokumenti kojih sam u posjedu mogu na prvi pogled činiti potpuno bezazleni i netko može naivno pomisliti kako njihovo potpisivanje i aktiviranje ne može štetiti hrvatskom suverenitetu na Jadranu radi se o opasnom presedanu koji u kasnijim pretenzijama Italije i Slovenije može itekako dovesti do gubitka hrvatskog suvereniteta na jednom dijelu Jadrana. U potpunoj tajnosti je 4. kolovoza 2003. godine potpisan „Protokol o suradnji između regionalnih pročelnika za ribolov Sjevernog Jadrana“, kojim su stvorene pretpostavke za stvaranje jedinstvene ribolovne zone Sjevernog Jadrana, nad kojom bi većinsko pravo odlučivanja a time i stvarnu nadležnost imali Italija, Slovenija, pa tek potom Hrvatska. Prema tom „Protokolu“ novu regiju Sjevernog Jadrana čine regije: Emilia Romagna (Italija); Veneto (Italija); Friuli Venezia Giulia (Italija); Istarska županija i Primorsko goranska županija. A izravna obveza prema istom protokolu, iz koje je očito kako je cijeli dokument potpisan pod pritiskom i projektiran u Europskoj uniji određena je kao: „Regije se obvezuju da će u skladu s ustrojstvom Europske unije i načelima vodiljama usvojenima na nacionalnoj razini promicati donošenje regionalnih, odnosno županijskih usuglašenih propisa radi podsticanja svakih oblika međuregionalne, odnosno međužupanijske suradnje u cilju podupiranja i prilagođavanja navedene grane prema ostvarenju jedinstvene ribolovne zone Sjevernog Jadrana“. „Permanentni Jadranski plavi stol“ Osnivači jedinstvene ribolovne zone, a na neki način i jadranske regije Sjevernog Jadrana utemeljili su i svojevrsno upravno, koordinacijsko tijelo koje će upravljati njihovim aktivnostima i raditi na širenju regije. „Regije osnivaju Permanentni Jadranski plavi stol, čiji su početni članovi gore navedenih regija otvoreni svim jadranskim lokalnim institucijama i nadležnim ministarstvima radi trajne rasprave i institucionalne konzultacije socioekonomskog karaktera na temama regionalne i lokalne gospodarske politike“. Potpisnici dokumenta su Duccio Campagnoli, Giuseppe Nesso, Luigino Maravai, Antolović Milan, Nikola Mendrila, koji su se sastali i potpisali tajni „Protokol“ u Rovinju 4. kolovoza 2003. „Adri Fish“ projekt – Europska unija do 2006. desuverenizira hrvatski Jadran Potpisivanje gornjeg „Protokola“ očito je bio signal instituacijama Europske unije za „zeleno svjetlo“ za njihov projekt za Jadran, koji su strateški projektirali još 2000. godine, a namjerili ga završiti do kraja 2006. godine. Projekt Adri Fish, Inicijativa EU INTERREG III B CADSES (2000. – 2006.) pristigao je kao informacija Istarskoj županiji krajem listopada 2003., znači nešto više od dva mjeseca nakon potpisivanja protokola sa Italijom o jedinstvenoj ribolovnoj zoni Sjevernog Jadrana. Dopis Istarske županije datiran sa 28. listopada 2003., klasa 320-01/03-01/37; urbroj 2163/1-03-03-8, napisan u Poreču, dokazuje u potpunosti postojanje takvog strateškog projekta Europske unije. I u tom je dokumentu potpuno razvidno kako Hrvatski sabor nije bio izvješćen o tako važnom i strateškom projektu koji itekako zadire u strateške nacionalne interese Hrvatske kao jadranske zemlje i njezin teritorijalni kao i suverenitet na hrvatskom dijelu Jadrana. Sjeverni Jadran – strateška zona EU Iz ovoga se dopisa jasno vidi kolika je strateška važnost jedinstvene zone Sjevernog Jadrana za Europsku uniju, a očito je kako se radi o strateškom projektu jadranske desuverenizacije Hrvatske. „Regija Sjevernog Jadrana predstavlja stratešku zonu zaCADSES područje, a operateri sjeverno jadranske regije suočavaju se sa ekonomskim i legislativnom barijerama, kao i sa problemima koji proizlaze iz različitih struktura, jezika i zajednica. Usprkos geografskoj bliskosti, tj. maloj kilometarskoj udaljenosti, između jadranskih obala, te svojevremenoj zajedničkoj povijesti, ove teškoće još uvijek proizlaze prvenstveno iz pomanjkanja dijaloga o sociološkim i ekonomskim aspektima“. Sam je dokument podijeljen na „ciljeve“, „aktivnosti za ostvarenje ciljeva-radne pakete“ i „Očekivane rezultate“. Trademark „Jadranska riba“ pripasti će Talijanima umjesto Hrvatskoj Ono što posebno smeta i naše ribare u Sjevernom Jadranu jest činjenica da će se veliki centri za otkup i daljnju distribuciju ribe koja se izlovljuje biti smješteni u Hrvatskoj i to Rijeci i Poreču, ali će njima većinski upravljati Talijani i Slovenci. Drugim riječima, hrvatska jadranska riba koja je cijenjenija na europskom stolovima i jelovnicima tada će biti distribuirana po Europi pod trademarkom „Jadranska riba“, koju će međutim distribuirati Talijani i biti vlasnici toga trademarka pa će pod pokrićem kvalitete hrvatske jadranske ribe prodavati i ribu znatno manje kvalitete iz ulova svojih ribara sa talijanske strane Jadrana. Naravno da takav pristup itekako nanosi štetu hrvatskim gospodarskim interesima, što međutim, očito ne uzbuđuje Vladu koja prešutno zbog dogovora Sanader – Jakovčić dopušta nastavak provedbe ovog ugovora i ovakvih „Protokola“. Da će stvari doista ići u ovom smjeru dokazuju i jasno određeni ciljevi projekta pod točkom (3): „Pokrenuti jednu transnacionalnu aktivnost radi realizacije specifičnih struktura za ribarstvo (sabirni centri i veletržnice) u ekonomsko depresivnim prostorima, putem jedne studije izvodljivosti, koja bi imala procijeniti manjak i potrebe za istima, te promovirati održivu razinu ulaganja“. Prikupljanje podataka koji za svaku zemlju predstavljaju strateške informacije od posebnog nacionalnog interesa Osim toga ovakvim se „Protokolom“ i projektom predviđa ustanovljenje svojevrsnoginformacijsko dokumentarnog centra u kojem bi se obrađivali podatci koji za svaku zemlju na svijetu predstavljaju strateške informacije od posebnog nacionalnog interesa, pa čak i u smislu nacionalne sigurnosti. Pod točkom (1) „aktivnosti za ostvarenje ciljeva“ navodi se: „Realizacija socioekonomskog opservatorija smještenog u centralnoj zoni prostora Sjevernog Jadrana. Ta aktivnost omogućit će prikupljanje podataka u odgovarajućem ekonomskom bazenu ...“. „Očekivani rezultati“ strateškog projekta EU U šest točaka pobrojani su rezultati koje u okviru ovog strateškog projekta očekuje Europska unija, a kao glavni ciljevi navode se: „smanjenje nastalih regionalnih dispariteta u Jadranu; smanjenje negativnih i štetnih trendova proizašlih iz krajnje bolje protočnosti granica i veće zaposlenosti; olakšati strateški odabir regionalnim upravnim tijelima u prilagodbi realiziranih programa, u korištenju resursa“. Sjeverni Jadran prodan Talijanima za nepuna dva milijuna eura? Cijena koštanja ovoga projekta ispada zapravo cijenom po kojoj je talijanskim i slovenskim „partnerima“ u ovom „zajedničkom“ projektu ustupljena ribolovna zona „Sjevernog Jadrana“. Drugim riječima Hrvatska je Talijanima i Slovencima „Sjeverni Jadran“ i sabirnu i veleprodajnu mrežu ribe u Hrvatskoj prodala za ni manje niti više nego milijun 971 tisuću eura. Toliko naime iznosi cjelokupna vrijednost koja će biti uložena u projekt, dok će istovremeno Hrvatska značajan dio suvereniteta u gospodarenju Sjevernim Jadranom prepustiti upravo tako zvanim partnerima. Tako su ulaganja, a time i kasnija snaga kod odlučivanja rangirani na slijedeći način u eurima: Regija Veneto (Italija) 575.119,82 eura; Regija Friuli Venezia Giulia (Italija) 383.619,04 eura; Regija Emilia Romagna (Italija) 492.940,48 eura; Asocijacija Federcoopesca (Italija) 262.416,67 eura; Županija Istarska (Hrvatska) 130.701,61 eura; Grad Izola (Slovenija) 126.202,38 eura. Dakle, potpuno je jasno kako će prema uloženim sredstvima apsolutnu većinu glasova kod odlučivanja, a time i monopol nad ribolovnom zonom Sjevernog Jadrana imati Italija, dok je Hrvatski udio tek neznatan. Kasnije potpisane konvencije u Trstu dokazuju premoć Talijana u novoj, jedinstvenoj sjevernojadranskoj regiji Nakon što su potpisani sporni, tajni „Protokol“ i projekt „Adri Fish“, u Trstu su u potpunoj tajnosti potpisane dodatne dvije konvencije koje potvrđuju vodeću ulogu Italije u novo stvorenoj sjevernojadranskoj regiji. Drugim riječima tim dvjema konvencijama Italija preuzima ribolovnu zonu Sjevernog Jadrana pod potpuni nadzor, međutim i predviđene sabirne centre kao i veletržnice ribe u Hrvatskoj. Iz projekata je jasno vidljivo kako će velike talijanske korporacije u buduće igrati glavnu ulogu u izvozu hrvatske jadranske ribe kako u EU, tako na šire svjetsko tržište. Naime, potpisnici dodatnih konvencija su i talijanske korporacije potpuno ravnopravno sa regionalnim partnerima. Štoviše, talijanske korporacije u startu su stavljene u bolji položaj potpisom konvencija nego što je recimo položak Istarske županije nakon potpisa tih konvencija. Naravno, postavlja se logičnim pitanje, tko je odobrio na državnoj razini potpisivanje takovih ugovora? Odnosno zašto je Ivo Sanader nakon dolaska na vlast prešutio postojanje takovih štetnih ugovora za Hrvatsku i prešućivanjem zapravo istarskom vlastodršcu Jakovčiću dao blagoslov za daljnju operacionalizaciju tih ugovora! Odgovor na to pitanje, zparavo, je jednostavan. Ivo Sanader trgovao je Jakovčićevom potporom u Saboru, dok mu se istovremeno obvezao poduprijeti ovakve njegove transregionalne projekte ma kako oni bili štetni za Hrvatsku i njezine vitalne nacionalne interese i suverenitet na hrvatskom dijelu Jadrana. Konvencija o projektu „Fish Log“ Konvencija o projektu „Fish.Log“ odnosi se na primjenu projekta „Fish.Log“ u sklopu talijanskog Zakona br 84/01, članak 7., Ministarstvo proizvodnih djelatnosti. Taj se talijanski zakon zapravo odnosi na širenje talijanskih utjecaja u regijama i područjima koje se smatraju nekadašnjim talijanskim teritorijem, što se u kasnijem tekstu zajedničke konvencije i priznaje. „Da Odluka Odbora ministara od 5. srpnja 2002., organizma koji je predviđen članom 1 zakona od 21. ožujka br 84, a koji sadržava strateške pravce Italije u balkanskom području a posebice prioritete oblasti intervencije na koje ukazuju paragrafi 2,3,4, prijedloga predloženog od Odbora ministara Tehničko operativne jedinice za Balkan ...“. Iz ovoga je potpuno razvidno kako Italija planira strateški utjecaj u interesnim zonama „na Balkanu“, dok se ovim specifičnim ugovorima misli na hrvatski dio Jadrana. Iz samog je teksta ugovora jasna i nedvojbena dominacija Italije i talijanskog kapitala u projektu kao i u budućem stvaranju tržišta jadranske ribe, otkupu ribe i veletržnicama ribe u Hrvatskoj. Jer kao jedan od ciljeva projekta navodi se i razlog „da se takav projekt uzme kao opći cilj organizacija ribarskih djelatnika, odnosno program investicija za izgradnju i obnovu tržnica ribe i logističkih infrastruktura na raspolaganju malim i srednjim poduzećima toga sektora na području Balkana“. Odredbama Članka 5. ove Konvencije ustanovljen je i zajednički „Transnacionalni upravni odbor“ ribolovne zone Sjevernog Jadrana u kojemu jednako tako većinu imaju talijanski „partneri“. Za financijsko vođenje cijelog projekta zadužena je talijanska kompanija „Centar za usluge i dokumentaciju poradi internacionalne ekonomske suradnje –INFORMEST“, dok je glavni nadzor projekta pripao talijanskom Ministarstvu proizvodnih djelatnosti. Jedan od glavnih partnera sa znatno kvalitetnijom ugovornom pozicijom nego što ju konvencijom ima i Hrvatska, talijanski je konzorcij UNIPROM iz Rima. Konvencija o projektu „Connect“ Ništa bolja situacija nije niti sa konvencijom koja se odnosi na primjenu projekta „Connect“. Ovaj je projekt osmišljen također na temelju talijanskog „Zakona br 84. Odredbe o talijanskom učešću u stabilizaciji, obnovi i razvoju zemalja balkanskog područja i posebice, članak 7 stavak 2, predviđa mogućnost prezentacije projekata koje predlažu i kojima upravljaju regije, pokrajine i općine koji će biti raspoznati i selekcionirani u dogovoru s kompetentnim ministarstvima ....“. ostali operativni detalji gotovo su identični onima iz ranije konvencije, a čime se zaokružuje talijanski utjecaj na „balkanskoj strani Jadrana“, kako to vide naši susjedi. Trgovina HDZ - IDS Sasvim je sigurno kako će ovakvi ugovori, iako se prividno odnose samo na suradnju u području ribarstva, predstavljati presedan u budućem rješavanju odnosa Hrvatske sa njezinim susjedima na Jadranu, osobito Slovencima i Talijanima. Operacionalizacija ovakvih ugovora i konvencija pružiti će temelje za neku buduću reviziju hrvatskih državnih granica na moru, a ovo je osobito opasno u kontekstu nedavnog zaoštravanja spora sa Slovenijom oko Savudrijske vale. Postavlja se logičnim pitanje zašto Vlada RH šuti o ovim ugovorima, nije li prešućivanje njihova štetnog utjecaja zapravo tiho odobravanje dogovoreno u koaliciji HDZ – IDS (Sanader – Jakovčić). Nisu li upravo ovakvi ugovori bili uvjet bezrezervne podrške IDS-a politici Vlade Ive Sanadera u Hrvatskom saboru? I ako se radi o najvulgarnijem obliku političke trgovine, ne iznenađuje takav pristup Sanaderove administracije ovom problemu. Još jedna prodaja ne će omesti Sanaderove planove i europski projekt jedne od najnekompetentnijih hrvatskih Vlada od stjecanja neovisnosti. Dokumente možete pročitati ovdje. SRIJEDA, 12.12.2007. Domagoj Margetić |
16.08.2011., utorak
KALMETA, MARŠAN i ARAS TALIJANI ?!
|
KALMETA, MARŠAN i ARAS TALIJANI ?! Piše Šenol Selimović Prije devet dana, 10.veljače, službena Italija je prvi put obilježila novi državni blagdan- Dan sjećanja. Parlament u Rimu odlučio je da će svake godine na taj dan državni vrh odati počast talijanskim žrtvama partizanskog terora koji su krajem Drugog svjetskog rata diljem Istre i Dalmacije likvidirali, bacali u fojbe (kraške jame) ili im je jednostavno nestao svaki trag. Znatno prije službenog obilježavanja Dana sjećanja, koji je izabran po datumu potpisivanja Mirovnog ugovora iz1947., kojim je Italija izgubila svoje «istočne provincije» na današnjem hrvatskom tlu, brojni su talijanski povjesničari i publicisti pisali i govorili o fojbama. Jedna nesumnjivo od najupečatljivijih na temu je knjiga « Pula, Istra, Rijeka 1943. – 1945.» s doživljenih desetak izdanja, a kojoj autor Gaetano La Perna, povjesničar iz Modene, rođen u Puli, donosi popis od čak 6335 ubijenih i nestalih Talijana na istočnoj obali Jadrana nakon ulaska Titovih partizana u ta područja. Znakovit podnaslov knjige « Agonija na rubu Italije i tragedija fojbi « jasno sugerira da se radi o ljudima koje su partizani likvidirali samo zato što su Talijani, a La Perna u izdanju svoje knjige iz 1999. tvrdi da njihovu sudbinu « Italija još uvijek ignorira «. Arbanaški Talijani La Pernino «proročanstvo» se ostvarilo jer je službeni Rim ipak uveo Dan siječanja na talijanske žrtve, pa tako i na one koje ovaj autor navodi u svom dugom popisu od 6335 imena. A naša novinska priča počinje zapravo tim popisom. Ako su na njemu isključivo žrtve likvidirane i nestale «samo zato što su bili Talijani», izravan i logičan zaključak bi nas doveo do toga da su, primjerice, aktualni ministar pomorstva i prometa Božidar Kalmeta te poznati pjevač i autor HDZ- ove himne «Bože čuvaj Hrvatsku» Đani Maršan – talijanske nacionalnosti!? Oca potonjeg,Maršan Đorđa (Giorgio), koji se spominje u La Perninoj knjizi, strijeljali su u Zadru partizani pod sumnjom da je bio talijanski kolaboracionist, odnosno Mussolinijev fašist. No sudeći po prezimenima iz tog popisa, Talijan bi mogao biti i Davor Aras, bivši hrvatski politički zatvorenik, a danas čuvar «lika i djela»Ante Gotovine, koji se upravo zbog odbjeglog generala razišao sa svojim HDZ-om. Zadarski profesor Eduard Bajlo, jedan od utemeljitelja HDZ-a i deklarirani antikomunist, također bi morao biti potomak Talijana, jer se na popisu žrtava fojbi u ovoj knjizi nalazi i njegov rođeni otac Bajlo Ivan (Giovanni). Na spomenutom popisu La Pernine knjige, koja je izazvala veliku pozornost talijanske publicistike, nalazi se i nekoliko talijanskih žrtava s prezimenom Kalmeta (u talijanskoj verziji Calmetta). Spominje se i izvjesna Anita Aras , Zadranka kojoj se gubi svaki trag negdje na području Ždrelca. Za trojicu Kalmeta stoji da su ubijeni nakon ulaska partizana u Zadar, a jedan od njih je «ubijen kamenovanjem». Sva trojica potječu iz Arbanasa na periferiji grada Zadra, odakle je i Božidar Kalmeta, aktualni Sanaderov ministar. Kada bi danas Božidara Kalmetu, Đanija Maršana, Eduarda Bajla ili Davora Arasa pitali imaju li išta zajedničko s talijanskim podrijetlom ili nacionalnošću, dobili bi odgovor koji uistinu nije teško predvidjeti. No, ipak ostaje činjenica da su njihovi očevi, odnosno daljnji rođaci ili pak prezimenjaci tretirani u susjednoj Italiji kao njihove žrtve, dakle kao Talijani. Svaka civilizirana zemlja i narod koji za sebe tvrdi da to jest, morao bi poštovati sve nevine žrtve koje su stradale samo zbog nečije osvete ili samovolje, a bez suđenja i dokaza. To vrijedi kako za žrtve fašističkih (talijanskih) zločina, tako za sve one Hrvate i Talijane koji su skončali pod neopravdanim bijesom partizana. No, upravo zbog tog univerzalnog principa treba izbjegavati i svaku manipulaciju kako brojem, tako i nacionalnošću svih žrtava. «Dušom i srcem» za Italiju Povjesničar Gaetano La Perna, bez obzira na sav trud i napor u prikupljanju tako velike građe o poratnim žrtvama u Istri i Dalmaciji, otvorio je svojom knjigom upravo jednu tako duboku i paradoksalnu dvojbu: jesu li Kalmete, Arasi, obitelji Bajlo, Krstići, Dešpalji i mnogi drugi s «talijanskog popisa žrtvi» uistinu samo Talijani? Jer, ako jesu, ne bi smjelo biti dvojbe ni oko «talijanskog identiteta» današnjeg ministra Kalmete, pjevača Maršana kao i poznatih hadezeovaca i hrvatskih uznika Arasa i Bajla. Mnogi živući svjedoci toga vremena u Zadru reći će danas da se radi o osobama koje su uistinu bile «srcem i dušom» za tadašnju Italiju, pa i za Mussolinijev režim. Tvrdit će da to vrijedi i za oca Đanija Maršana i Eduarda Bajla, kao i za neke pripadnike bliže i dalje rodbine ministra Kalmete. Utoliko, dakle, ta imena nisu zalutala na popis La Pernine knjige jer je stvarno riječ o osobama koje su likvidirali partizani. No, jesu li oni bili Talijani i u etničkom, a ne samo u političkom smislu, ozbiljno je pitanje. Bliža i daljnja rodbina Maršana i Kalmete, kao i Bajla, Dešpalja, Krstića i drugih, stradala je u vihoru poratnog bezvlašća. Mnogima od tih žrtava već se i djeca, a pogotovo unuci, danas nesumnjivo osjećaju Hrvatima. Iako uspomenu na njihove očeve i djedove od ove godine, svakog 10. veljače, obilježava Italija. Možda zvuči paradoksalno, ali je ipak istinito. Kao što je uostalom paradoksalna, bolna i kaotična sva povijest ovih naših «rubnih» prostora i ljudi. ( Slobodna dalmacija od 26.02. 2005.) |
Prodaja imovine u iznosu 244.990.312, 00 kuna po pogodovanim uvjetima?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Prodaja imovine u iznosu 244.990.312, 00 kuna po pogodovanim uvjetima? Tko je ovlastio općinu Poličnik da prodaje zemljište po cijeni od 15 eura po m2, te tko je utvrdio ovu cijenu? S kojom vrijednošću je knjiženo ovo zemljište kod primatelja? Sada također postavljamo pitanje: kako je provedeno knjiženje razlike između tržišne i prodajne cijene? Ovo pitamo iz razloga što su veliki dio svoje imovine prodali pod pogodovanim uvjetima, a primatelji donacije istu nisu u svojim bilancama jednako knjižili. Postavljamo i sljedeće pitanje: kakvom odlukom je općina Poličnik osnovala gospodarske zone i je li uopće osnovala gospodarske zone ili neke druge oblike pravnih osoba za poticanje gospodarstva, kao što je propisano Zakonom o poticanju razvoja malog gospodarstva (članak 6. točka 9., NN 29/02 i 63/07) i jesu li poštivane sve ostale zakonske odredbe iz citiranog zakona? Mi i nadalje smatramo da općina Poličnik nije imala fiskalnog kapaciteta za 2009. godinu da pogoduje pravnim i fizičkim osobama pri kupnji zemljišta u iznosu od preko 244. 990.312,00 kuna. Obrazloženje: Cijenimo da je tržišna cijena zemljišta po sudskim vještacima i Poreznoj upravi Zadar za zone u Poličniku minimalno 100 eura po m2. Prodali su te godine cca 414.000 m2 i utržili 57.229.688,00 kuna. Ovo zemljište knjigovodstveno vrijedi 302.220.000,00 kuna. Pitanje je kako je ovaj pogodovani diskont knjižen u općinskoj bilanci, a kako kod primatelja. Zbog gore navedenog upozoravamo na netransparentno, a može biti i protuzakonito raspolaganje i otuđenje državnog zemljišta putem lokalne samouprave. Država je prenijela pravo raspolaganja navedenog zemljišta na općinu Poličnik, ali sigurno ne kao bezvrijednu imovinu, već imovinu kojoj tek treba formirati pravu vrijednost radi ispravnog i transparentnog prijenosa pravih vrijednosti primateljeve donacije. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH U Poličniku, 16. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
13.08.2011., subota
INA – ŠTETNI UGOVORI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST INA – ŠTETNI UGOVORI Službene bilance plina u Hrvatskoj pokazuju da INA 1997. godine na čelu s tadašnjim direktorom Davorom Šternom nije sklopila štetni ugovor o prodaji jadranskog plina Talijanima, Hrvatska bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina iz Ruske federacije. Sada Vlada RH ponovno Šterna vraća u INU, kao nagradu za štetni ugovor, i postavlja ga za predsjednika nadzornog odbora s ciljem da će isti obraniti INU od mađarskog Mola. Takvo što se može dogoditi samo u Hrvatskoj. Štern bi sada kada je postao predsjednik nadzornog odbora INE trebao dati odgovor hrvatskoj javnosti zašto je sklopljen štetan ugovor o „zajedničkom" korištenju plina iz Jadrana s Talijanima (1997.godine i kasnije) koji izaziva golemu štetu stanovništvu Hrvatske. Nema javno dostupnih podataka koliko je i je li uopće išta plina iz Jadrana stiglo do potrošača u Hrvatskoj. Stoga je nužno navedeni ugovor što prije staviti izvan snage i poništiti, jer su se Talijani višestruko namirili za novac koji su platili na osnovi tih ugovora (ako su uopće i platili), a na štetu hrvatskog puka. Sada je svima jasno da bi oni koji su doveli do štetnih ugovora trebali barem djelomično nadoknaditi goleme štete koje su izazvali RH tako da im se oduzme imovina kao što se to radi u drugim - civiliziranim zemljama, a ne da budu nagrađeni novim zaposlenjem, bolje reći obilnim primanjima kod onih kojima su poklonili ono što nije njihovo. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH Zadar, 13. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE |
12.08.2011., petak
ROMIMA PRODAO DRŽAVNO ZEMLJIŠTE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ROMIMA PRODAO DRŽAVNO ZEMLJIŠTE http://www.voxportal.hr/vijest/tek-kada-sam-se-otrijeznio-shvatio-sam-sto-sam-napravio/13967.html Prema Zakonu o medijima molimo Vas da objavite demant informacija u Vašem mediju VOX, dana 12.08.2011. godine, a koji je dao Davor Lončar, načelnik općine Poličnik u tekstu pod naslovom «Romima prodao državno zemljište». Netočna i nekorektna je informacija koju u članku navodi načelnik općine Poličnik Davor Lončar da informacije o ekološkoj katastrofi koja prijeti mjestima Poličnik i Suhovare te kojom je Stranka hrvatskog zajedništva izvjestila hrvatsku javnost plasira samo jedna osoba. Vidljivo je da isti hoće navedeni problem i svoju nesposobnost prebaciti na nekog drugog. SHZ-ova podružnica Poličnik je izvjestila i dalje stoji iza priopćenja da se većina mještana Poličnika i Suhovara u općini Poličnik sve više obraća Stranci hrvatskog zajedništva zbog moguće zaraze stanovništva od ilegalnog boravka Roma na šumskom zemljištu na području između mjesta Poličnik i Suhovare koji nemaju adekvatne uvjete za stanovanje. Mještani Poličnika i Suhovara su zbog navedenog problema i dalje nervozni kao nikada do sada. I sam načelnik je u tekstu priznao navedeni problem gdje je istaknuo da se «s pravom ljudi bune i žele da im se otpad što prije ukloni». Prema tome, informacija da samo jedna osoba plasira o ekološkoj katastrofi je načelnikova laž. Još jednom ponavljamo, mještani su većinom ogorčeni jer im prijeti ekološka katastrofa iz razloga što ne mogu izići iz kuća zbog smrada. Poličnik, 12. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
09.08.2011., utorak
KOMENTARI NA TEKST: OPĆINA POLIČNIK - ZARAZA STANOVNIŠTVA?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI TEKSTOVE I KOMENTARE NA OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICE POLIČNIK POD NASLOVOM: OPĆINA POLIČNIK – ZARAZA STANOVNIŠTVA? I OPĆINA POLIČNIK – ZARAZA STANOVNIŠTVA? Mještani Poličnika i Suhovara u općini Poličnik sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog moguće zaraze stanovništva od ilegalnog boravka Roma na poljoprivrednom i šumskom zemljištu na području između mjesta Poličnik i Suhovare koji nemaju adekvatne uvjete za stanovanje. Prema iskazima mještana, isti su prekršili čak tri zakonske stavke: imaju nelegalno prebivalište, nelegalni kamp te odlažu otpad na divljem i nelegalnom odlagalištu smeća. Mještane je strah da od toga smeća ne dobiju zarazu jer se ono nalazi u blizini njihovih kuća te ne žele devastaciju prostora. Mještani Poličnika i Suhovara su zbog navedenog problema, koji općinski vlastodršci općine Poličnik nisu riješili, nervozni kao nikada do sada. Ogorčeni mještani govore kako navedenim mjestima prijeti ekološka katastrofa te da ne mogu izići iz kuća zbog smrada. Na navedenoj lokaciji gdje sada ilegalno borave Romi, općina Poličnik planira izgraditi stambenu zonu te mještani ističu da oko «igre» s ilegalnim smještajem Roma stoji vladajuća stranka u Zadarskoj županiji. II Vera Valčić A koliko ce Roma doci, kad se otvore granice nakon hrvatskog ulaska u UE. Njih se ne moze lako rijesiti, ne kazu svoje pravo ime, ne ostamu na istom mjestu, Jedan od njih napr broj 1 je sada na mjestu broja 5 itd. Ja sam imala taj problem kad su se uselili u kucu moje bake i trebalo je tocno znati tko su i u koji su se stan uselili. Dali su te podatke ali kad je milicija dosla s odredbom za iseljenje ni jedan Rom nije tamo vise stanovao. Oni su mijenjali stanove medjusobno i odredba o iseljenju nije vis bila tocna. pa kad je u ono doba dosla milicija vise nitko nije bio u istom stanu. Htjela sam prodati kucu, koja je bila u planu razvitka "centar 2 "u Osijeku, ali mi je pravnik rekao da se to moze prodati samo gradu a grad nije imao novce za to. Taj pravnik je u to doba bio Seks, i nakon 2 dana je dosao Seks k meni pitati hocu li tu kucu njemu prodati. Toliko o prufesionalnoj etici tog veoma poznatog i na veoma odgovornom mjestu u hrvatskoj vladi. Vera VB III KRIŽEM, SIMBOLOM ČOVJEKA – ŽIVOTA, PROTIV ZLA NA PROSTORIMA OPĆINE POLIČNIK Neka ove glasovne vibracije – mještanima Općine Poličnik očiste dušu. Osloboditi se, pa biti slobodan, potom ostati slobodan po zasluzi, smisao je čovjeku. Aktualni vlastodršci kao robovi privida očituju se ohološću . . . Suprotno načelu Apsolutnog - beskonačnog, ljubomorom i mržnjom tvore uvjete konačnom – kraju života. Vlastodršci Općine Poličnik uglavnom po kvaliteti prezentiraju obitelji u kojima su odgajani i žele se nametnuti časnim obiteljima koje kroz stoljeća čuvaju ognjišta svoja i dostojanstveno žive. Nisu za vođe pa mještanima stvaraju probleme, oholi ne poštuju red pa su sami zlo i posljedica. Pojedinac loše odgajan, po navici, nesvjestan i dalje je sklon raditi zlo. Dakle, problem zla čovjeka je što ni za sebe nema rješenja, pa zato zlo čini i drugom. Lucifer ne poštuje Stvoritelja, jer je neredom obolio . . ., posljedica ima svoj uzrok ali neurednima nespoznatljiv. Takve sudbine prašinom prekrivene, zastupnici su zla kao posljedice činjenja. Zahrđali, ponašaju se umišljeno - kategorički, i nisu svjesni da su pokvarena roba kako se i pokazuju, proturječe životu pa ga i nemaju. Dakle, križem za život, protiv izvrgnuća dobra. Otkuda, duhovnim i svjetovnim „vođama“ tolika želja da čovjeka drže u šaci, dok se sami ne žele lustrirati, a što je lijek za samokritičnost. Dakle, potrebna je lustracija – čišćenje, duhovnim i svjetovnim „ vođama“ i u Poličniku, kao pomoć da shvate da su prošla vremena prisile kojom su stvarali sljedbenike kao poslušne ovce. Podijelili su vlast u Općini Poličnik s tutorima strancima da bi lakše po starim šablonama vladali. Skupa sa strancima čak su porušili raspelo u Poličniku, a da još nisu svjesni tog gnusnog nedjela kojeg su napravili. Nametnuli su se uz pomoć dijela svećenstva koje ne radi u skladu s vrijednostima i koristima za mještane Općine Poličnik, suglasno su dali strancima i polička – crkvena imanja. Posljedice koje je izazvala vladajuća stranka zadnjih dvadeset godina u Općini Poličnik: 1. neobrađena polja 2. pad nataliteta 3. emigracija se nije vratila koja je toliko sanjala o povratku u domovinu 4. droga hvata maha 5. uz pomoć vladajuće stranke porušen je križ u Poličniku Poličnik, 9. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
08.08.2011., ponedjeljak
MILIJUNI DOLARA ZA ORUŽJE KOJE NIKADA NIJE STIGLO U HRVATSKU
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST MILIJUNI DOLARA ZA ORUŽJE KOJE NIKADA NIJE STIGLO U HRVATSKU Žitelji Zadarske županije sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog uplate milijuna dolara u inozemstvu za oružje i opremu HV, a koje nije nikad stiglo u RH. Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani za otuđenu transakciju uplate milijuna dolara u inozemstvu za oružje i opremu HV. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OTVORENO PISMO BIVŠEG DIREKTORA TANKERSKE PLOVIDBE, STANKA BANIĆA KOJE JE DOSTAVIO SLOBODNOJ DALMACIJI DANA 19.05.2005. O MILIJUNIMA ZA ORUŽJE KOJE NIKADA NIJE STIGLO U HRVATSKU. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH U Zadru, 8. kolovoza 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR Piše: Stanko Banić OTVORENO PISMO BIVŠI DIREKTOR TANKERSKE PLOVIDBE STANKO BANIĆ BIVŠEM ZADARSKOM ŽUPANU ŠIMI PRTENJAČI DAVAO SAM TI MILIJUNE ZA ORUŽJE KOJE NIKADA NIJE STIGLO U HRVATSKU OSVJEŽAVANJE MEMORIJE Sjeti se samo uplate od 1.812.000 dolara koju sam po tvom nalogu uplatio u inozemstvu, a nije stigao niti jedan metak ili dalekozor – piše Banić koji nije dočekao da Prtenjača posvjedoči kako nekadašnji čelnik Tankerske plovidbe nije lagao u polemici s Kalmetom Sad kad su izbori završili, da se vratimo našoj priči o istini i lašcima. Naravno, ne bih trošio riječi na politikantske ocjene da sam se javio u javnosti pred izbore jer me je Kalmeta tri puta na izborima pobijedio – svi u Zadru, a vjerujem i šire, znaju da se nikad na izborima nisam natjecao, a zna se i koga je i kako Kalmeta pobjeđivao. Moglo bi se reći da sam pri tom i dobro prošao jer sam dobio kompliment da sam ljevičar, a prije su me zvali starom komunjarom. Nisam se iznenadio što mi se, Šime, nisi javljao, nije prvi put da se skrivaš kada zagusti. A htio sam te zamoliti da javno posvjedočiš u polemici Banić-Kalmeta kako Stanko nije lagao. Ogovarao si Kalmetu Zašto baš ti, Šime? Iako nisi bio nazočan sastanku, ti si čovjek koji o ovome najviše zna. Žao mi je što te je u ovo uvalio gospodin Kalmeta svojim nesmotrenim izjavama. Sjećaš se da sam mu dao priliku da se naknadno ogradi od izjave da sam lažac, nije poslušao. A da jeste, sada tebe ne bih trebao gnjaviti. Vidiš, Šime, odavno sam pročitao da u životu napredujemo do stupnja vlastite nesposobnosti. Što ne bismo danas dali da smo taj stupanj na vrijeme prepoznali i stali. Imovinska kartica bi nam bila nešto tanja, ali zato duše puno ispunjenije i noći mirnije. Ti bi vjerojatno i danas bio šef financija u zadarskoj bolnici, Kalmeta bi bio šef proizvodnje u Maraski, a ja umirovljenik s mjesta komercijalnog direktora u Tankerskoj plovidbi gdje sam vjerojatno preskočio svoj stupanj nesposobnosti. Divota. Ali eto, bili smo samo ljudi, nismo znali ili htjeli stati, zato sad plaćamo. A cijena je viša svakim udaljavanjem od stupnja nesposobnosti. Tvoje ponašanje, to da si mi se javio tek preko posrednika iako smo godinama surađivali, dokazuje da nisi različit od svih dvorskih spletkaroša – zamuti i nestani. Predugo smo skupa igrali boće da ne bih znao koliko malo voliš gubiti. Stoga se nadam da si složio dobru obranu za ovo što slijedi. Pred svake izbore dolazio si kod mene osigurati odstupnicu (čitaj egzistenciju) za slučaj neuspjeha na izborima. Svaki put sam ti odgovorio: «Šime, ljudi smo!» Tada sam bio uvjeren da to i jesmo obojica. U više sam navrata Kalmeti pod nos stavljao gospođu Peroš, a nije to možda ni zaslužio jer si mi se u više navrata hvalio da si pored gospodina Šileša morao ispregovarati i gospođu Peroš, jer da je Kalmeta bio nesposoban za to pored ostalih stvari. I tako je tvoja stranka nakon prošlih lokalnih izbora ostala na vlasti. Sadašnjeg ministra Kalmetu često si znao ogovarati u mom uredu i to vrlo ružno. To nisam nikad nikome prenio jer sam vjerovao da si čovjek kojem je lakše ako olakša dušu ili svoju muku s nekim podijeliš. Prekasno sam shvatio da je sve to plod tvoje ovisnosti za ogovaranjem i spletkama. Tako sam morao slušati kako te Kalmeta znojnih dlanova došao moliti da se ne kandidiraš za predsjednika Županijskog odbora HDZ-a, a da ti se takvi ljudi naprosto gade. Ne znam zašto, usput si mi nabrojio i njegovi imovinsku karticu otkad je u politici – te nova kuća u Arbanasima, te kuća na Lavdari, te veliki stan u Zagrebu, stan za prijateljicu, itd. Nikada nisam od tebe čuo lijepu riječ o tvojim suradnicima i članovima Županijskog poglavarstva. Svi su oni po tebi lijenčine i neznalice, a znaju da ih nitko ne plaća tako dobro kao ti. U želji da ti pokažem da je Tankerska plovidba prerasla mentalne sklopove podneblja iz kojeg djeluje, vodio sam te u London, Beč, itd. što te i pripadalo kao predsjednika Nadzornog odbora. Nažalost, ta su putovanja bila uzaludna jer tebi i takvima ne odgovara tvrtka svjetskog renomea u Zadru, već balkanska krčma kojom možete manipulirati. Dokaz tome je i svečani potpis ugovora s Japancima iz 1999.godine o gradnji dvaju brodova. U gospodarskom smislu to je sigurno bio najvažniji događaj u Zadarskoj županiji od početka Domovinskog rata. Iako su pozivnice poslane tjednima unaprijed, gradonačelnik se ispričao i nije došao, ti si, Šime, izdržao do pola ručka i ispričao se, a predsjednik Gospodarske komore je došao u crnoj majici bez kravate. Vrijedni darovi koje su vam donijeli Japanci još su u skladištu Tankerske plovidbe. Eto, koliko vi cijenite Tankersku, posebice kad joj je na čelu jedan ljevičar. Ipak mislim da je pravi razlog takvog ponašanja bio strah da vas netko ne pita za zdravlje na engleskom jeziku. Mogao bi mi, Šime, reći i par riječi što si kao član povjerenstva za Viktor Lenac našao za Tankersku jer ste, kako je javnost izviješćena, nešto tražili, a ne zna se jeste li što intrigantno našli. Siguran sam da je tvojoj uspješnoj političkoj karijeri pridonijela i uspješna obrana grada u Domovinskom ratu, odnosno nabava oružja i ratne opreme. Što se Tankerske plovidbe tiče, koja je plaćala sve nabave, nalog za plaćanje u inozemstvo sam dobivao ili od tebe, Šime, ili Bože Jusupa kao šefa logistike HV-a Zadar. Činjenica je da su pošiljke uplaćene preko Jusupa stizale na vrijeme i u cijelosti, a što god je plaćeno u inozemstvu po tvom nalogu ili nikada nije stiglo ili je stigao samo dio uplaćene robe. Sjeti se samo uplate od 1.812.000 dolara koju sam po tvom nalogu uplatio u inozemstvu, a nije stigao niti jedan metak ili dalekozor. Previd u spletkarenju Podsjećam te na razgovor, dok si još bio predsjednik NO-a Tankerske plovidbe, kada sam ti rekao da se jedan od direktora sektora spetljao sa svojom službenicom, da namještaju službena putovanja i da je sve to prešlo mjeru dobrog ukusa. Budući da nam se radilo o zajedničkom prijatelju, zamolio sam te da mu skreneš pozornost na to da u kući ozbiljno bruji o njegovoj «aferi» i da mu više neću potpisivati službena putovanja. Glatko si to odbio učiniti. Međutim, u travnju 2003.godine, kada više nisi bio ni predsjednik ni član NO-a, energično interveniraš, i to u mojoj odsutnosti (bio sam na putu), lobirajući za prohadezeovsku struju u Tankerskoj plovidbi, oko ustroja uprave nakon mog umirovljenja. Da si bio učinkovit, pokazuje sadašnji sastav Nadzornog odbora. Tako se nije ponašao ni Komitet. Ovo što si, Šime, u svom spletkarenju previdio jest da Stanko Banić nije ni Renata Peroš ni Mirko Šileš. Eto, moj Šime, malo sam se previše raspričao, a za svaki slučaj ponešto i zadržao za sebe. Da se razumijemo, Šime, nisam ni ja anđeo, ali ne ogovaram, ne spletkarim, a najmanje od svega ne pokušavam lagati cijeli narod cijelo vrijeme. |
07.08.2011., nedjelja
OPĆINA POLIČNIK – ZARAZA STANOVNIŠTVA?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST OPĆINA POLIČNIK – ZARAZA STANOVNIŠTVA? Mještani Poličnika i Suhovara u općini Poličnik sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog moguće zaraze stanovništva od ilegalnog boravka Roma na poljoprivrednom i šumskom zemljištu na području između mjesta Poličnik i Suhovare koji nemaju adekvatne uvjete za stanovanje. Prema iskazima mještana, isti su prekršili čak tri zakonske stavke: imaju nelegalno prebivalište, nelegalni kamp te odlažu otpad na divljem i nelegalnom odlagalištu smeća. Mještane je strah da od toga smeća ne dobiju zarazu jer se ono nalazi u blizini njihovih kuća te ne žele devastaciju prostora. Mještani Poličnika i Suhovara su zbog navedenog problema, koji općinski vlastodršci općine Poličnik nisu riješili, nervozni kao nikada do sada. Ogorčeni mještani govore kako navedenim mjestima prijeti ekološka katastrofa te da ne mogu izići iz kuća zbog smrada. Na navedenoj lokaciji gdje sada ilegalno borave Romi, općina Poličnik planira izgraditi stambenu zonu te mještani ističu da oko «igre» s ilegalnim smještajem Roma stoji vladajuća stranka u Zadarskoj županiji. Poslano 1. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 2. Državni inspektorat U Poličniku, 7. kolovoza 2011.godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
05.08.2011., petak
INTERVJU S MILJENKOM MARIĆEM, ZAMJENIKOM PREDSJEDNIKA SHZ-a
|
INTERVJU Razgovaramo s mr. sc. Miljenkom Marićem, zamjenikom predsjednika Stranke hrvatskog zajedništva koji će nas izvjestiti o dosadašnjem radu i aktivnosti SHZ-a na hrvatskoj političkoj sceni. Na početku našeg razgovora molimo Vas da se ukratko predstavite. O. Rođen sam u Vukšiću kod Benkovca. Kao pravnik radio sam u gospodarskim i državnim institucijama na području Zadarske županije. Hrvatski sam branitelj Domovinskog rata, član sam SHZ-a, stranke koja je osnovana 19. rujna 2009. godine te sada obnašam dužnosti zamjenika predsjednika SHZ-a Hrvatske i predsjednika SHZ-a Zadarske županije. P. Koji je razlog osnivanja Stranke hrvatskog zajedništva? O. Zbog neodgovornost vladajućih stranaka i njhovog maćehinskog odnosa prema narodu i drzavi Hrvatskoj, opći interes je podređen osobnom interesima. Moral i poštenje nemaju nikakvu vrijednost. Takvom vladavinom dovodi se u pitanje opstanak Hrvata u Republici Hrvatskoj i opstanak Hrvatske kao pravne, socijalne, demokratske i nezavisne države, ravnopravne među državama svijeta. To je posebno izraženo u zadnjih deset godina i to je razlog osnivanja SHZ-a. P. Što ste napravili u ovih skoro dvije godine koliko stranka djeluje na hrvatskoj političkoj sceni? O. Prihvatili smo program zajedništva hrvatskog naroda tj. Hrvate izvan Hrvatske kao sastavni dio hrvatskog naroda . Program gospodarske obnove RH koji hrvatskom narodu osugirava sretnu budućnost u narednih 50 godina (15 godina rada naših najeminentnijih stručnjaka). Nakon registriranja Stranke hrvatskog zajedništva, 2009. godine započinjemo osnivanje podružnica po čitavoj RH. Tijekom osnivanja podružnica SHZ-a, gdje smo predstavili gospodarske i političke programe, održali smo prezentacije kako je i zašto došlo do kolapsa industrijske i poljoprivredne proizvodnje, ali i programe za stvaranje tvorničke i poljoprivredne proizvodnje, koja je nužna za opstanak hrvatskog naroda na ovim prostorima. Tekstualno i vizualno prikazali smo uništenje tvorničke i poljoprivredne proizvodnje. Navedene prezentacije su afirmativno djelovale među hrvatskim narodom te su mnogi podržali naše aktivnosti i programski razvoj baziran na ekološkoj poljoprivredi čiji će proizvodi biti povezani sa zdravstveno-rekreativnim i drugim vidovima turizma i pratećim djelatnostima. Hrvatska, Bogom dana sa svojim ljepotama, može postati oaza turizma u Europi. P. Je li bilo pojedinaca ili grupa koji su se tome protivili? O. Da, to je bilo naročito istaknuto na početku našeg rada. Određeni pojedinci i grupe koji su doveli do uništenja industrijske i poljoprivredne proizvodnje i dalje ne žele ništa promijeniti što bi bilo za boljitak RH, a to je otvaranje radnih mjesta u proizvodnji. Svima nam je poznato kada se sruši ekonomija da se tako najbolje ruši država. Vlastodršci uglavnom skupa s podzemnim svijetom vrište jer im se prezentira istina koja ih označava negativcima. Nije nas iznenadila tendencija i reakcija na spomenute prezentacije kojom pravdaju devastiranje tvornica i zaustavljanje proizvodnje u Hrvatskoj, oni u svojoj agoniji ne znaju što rade i po svaku cijenu žele ušutkati i nakon što slika govori i više od riječi, očigledno protiv logike zdravog razuma. Isti su uvjeravali hrvatski narod da su krive tvornice, a ne oni koji su ih porušili.Također preko navedenih prezentacija, Stranka hrvatskog zajedništva istaknula je nezaposlenost u Hrvatskoj kao najveće zlo, što je i uzrok velikoj prezaduženosti Hrvatske, a što demagozi žele prikriti raznim smicalicama. Stranka hrvatskog zajedništva će osigurati nova radna mjesta. P. Da li današnje dvije najveće stranke u RH imaju rješenje za izlazak Hrvatske iz krize? O. Vladajuće stranke u RH, uglavnom svojim načinom vladanja, potrošili su vrijeme žiteljima, urušili su moralne vrijednosti i svakodnevno uništavaju čovjeka - moralno ga degradiraju i čine apatičnim, uvjeravaju narod da se ništa ne može promijeniti, što je očigledno i uzrok aktivnosti posebno mladih koji ne vide nikakvu budućnost pa se to odražava i na padu nataliteta u Republici Hrvatskoj. Na našim stranačkim skupovima kontinuirano ističemo da hrvatski narod ima veliki problem, zbog totalne devalvacije kvalitete hrvatskih stranaka, naročito vladajućih koje su preko vlasti demonstrirale tendencioznost, zapostavivši moralne vrijednosti u nedostatku ideja, zavarani prividom ruše hrvatsku bazu i nadgradnju. Tako navikavajući hrvatski narod devastirali su u Hrvatskoj život, život koji je devalvirao baš proporcijalno devalviranim strankama koje ubuduće Stranci hrvatskog zajedništva i hrvatskom narodu ne mogu biti niti kao opozicija, već samo kao opomena. P. Može li se današnja vlast u RH oduprijeti daljnjem mogućem urušavanju hrvatskog društva? O. Današnja vlast u Republici Hrvatskoj nije takva kvaliteta da bi se mogla oduprijeti potencijalnim lukavim okupatorima koji se služe modernim stilovima radi svojih strateških planova, dok su uljuljani političari RH hedonistički sami sebi svrha. Posljedica takve vladavine je opadanje nataliteta, neobrađena polja, uništenje industrijske proizvodnje, droga kojom potencijalni porobljivači truju građane RH i destimuliranje Hrvata u emigraciji za povratak u domovinu. Hrvatski narod navedene posljedice mora vidjeti kao najveće probleme i više ne dozvoljavati ponižavanje i gašenje života u Hrvatskoj. Rezultat takve vladavine je i bez perspektivnost, nepostojanje nade za bolje sutra jer nam je svakog dana gore i gore, a vladajući se trude da nam dokažu kako narod dobro živi, a da to ne zna. P. Kako mislite riješiti nezaposlenost u RH? O. Stranka hrvatskog zajedništva ima gospodarski program koji Hrvatskoj osigurava sretnu budućnost u narednih 50 godina. Tim programom preko hrvatske prolazi sedam međunarodnih koridora, što Hrvatskoj osigurava godišnju rentu od koje hrvatski narod može pristojno živjeti. Realizacijom tog programa otvorit će se cca 300 tisuća novih radnih mjesta , godišnje povećanje 5 – 7 % BDP. Sve to da se Hrvatska ne zaduži za jedan euro niti da proda jedan m2 zemlje. Molim Vas recite koja hrvatska stranka ima takav program? Program je prezentiran već u više hrvatskih gradova po čitavoj RH te je usvojen od Europe 28.lipnja 2010.godine. Program gospodarske obnove RH kojeg će SHZ realizirati je zlatna koka koja Hrvatskoj osigurava godišnju rentu koju nijedna država EU nema. Naravno, sve se to može realizirati ako Hrvatska sačuva svoj suverenitet, što je preduvjet da gospodari svojim resursima. Hrvatski narod to zna i zato daje nesebičnu podršku SHZ-u, koji je za narod i državu Hrvatsku spas u zadnji čas. P. U hrvatskim sredstvima informiranja stvara se klima da je država u brodogradnju uložila 34, 33 milijarde kuna u razdoblju od šesnaest godina. Kakvo je vaše stajalište o spašavanju brodogradnje? O. Hrvatska država nije u brodogradnju utrošila ni približno toliki novac u navedenom razdoblju. RH je u brodogradnju u promatranom razdoblju od 16 godina maksimalno uložila 9,68 milijardi kuna, a ne kako se tvrdi 34,33 milijarde kuna. Suludo je tvrditi da je RH u razmatranom razdoblju financirala ležarinu brodograditelja. Ipak su u tom razdoblju napravili cca 40 milijardi kuna vrijednosti posla. S obzirom na strukturu vlasništva u brodogradnji, gdje RH čini preko 98%, izvršna vlast RH je bila dužna bolje gospodariti brodogradnjom, stručnije i kompetentnije u interesu poreznih obveznika i svih građana Republike Hrvatske. Čini nam se logičnim šutnja izvršne vlasti i uprava brodograditelja u kontekstu predaje brodogradnje pogodovanjem svojim igračima. Šutnju opravdava i činjenica da izvršna vlast želi u europskoj administraciji naći krivca i opravdanje za stanje u brodogradnji. Novcem poreznih obveznika Vlada RH i Sabor, usvajanjem godišnjih proračuna, zaista mogu više i bolje, naročito transparentno i odgovorno. No, to nije problem brodogradnje stoga je i ne treba kriminalizirati i držati odgovornom za ulazak u Europsku uniju. Treba li je prodati za jednu kunu kao sanirane banke je već pitanje za druge institucije, ako ne sad, onda za izvjesno vrijeme. P. Što će biti s hrvatskim narodom u budućoj europskoj megadržavi? Kakva će biti njegova sudbina? O. Kao što smo već izvještavali u dosadašnjim priopćenjima, to ovisi o tome idemo li u Europsku uniju na koljenima ili uspravni, poniženi ili ponosni, s osiguranim zaštićenim suverenitetom nacionalnih vrijednosti ili bez tih vrijednosti. P. Ako Hrvatska postane punopravna članica EU, hoće li postojati ravnopravnost na Europskom sudu pravde i hoće li Europska policija biti mjerodavna i u Hrvatskoj? O. U zajednici kao što je Europska unija narodi su samo teoretski ravnopravni dok praktično to je nemoguće. U europskom parlamentu ima 850 članova, a sutra će ih biti još više (da svaki kaže samo “A” treba 850 minuta). I u Europskom sudu pravde sve članice nisu ravnopravne te su favorizirane velike članice, dok će male članice (među njima i Hrvatska kad postane članica EU) morati međusobno dijeliti svoje sudce, nezavisne odvjetnike... Procijenite sami o kakvoj se ravnopravnosti može govoriti, a kamoli u praksi primjeniti. Što se tiče policije, Lisabonski ugovor odobrava uspostavu neke vrste europske federalne policije te uspostavu Europskog ureda javnog tužiteljstva (EUJT) koji bi imali ovlasti na cijelom području Unije, pa tako i u Hrvatskoj. S vremenom bi se te ovlasti proširivale odlukom Vijeća ministara. Pogotovo su zabrinjavajuće za nas Hrvate ovlasti po kojima bi EUJT mogao u Hrvatskoj provoditi istrage i obavljati ulogu tužitelja pred hrvatskim sudovima i to po pravilima koja on odredi. P. Nakon što smo rasprodali profitabilne hrvatske tvrtke strancima, kako zaštititi buduću moguću raprodaju poljoprivrednog zemljišta, šuma i drugih bogatstava prije nego Hrvatska postane punopravna članica EU? O. Zemlja je osnova na kojoj čovjek pokazuje svoja djela u pravcu općeg dobra tj. života. Ova konstatacija naročito danas vrijedi Hrvatima zbog opstanka, što trebamo najozbiljnije shvatiti. Zato nam trebaju dodatni poticaji za duhovne vrijednosti i svjetovne koristi koje moramo stvarati samo preko hrvatskih institucija u Hrvatskoj. Stranka hrvatskog zajedništva po ovim načelima će i ubuduće djelovati u Hrvatskoj. Hrvatskom narodu probleme stvaraju kvazi-intelektualci koji se nesvjesno, ali, po cijenu naroda nameću za vođe i ne znaju da žrtvovanje prosvjetljuje. Tek kada to spoznaju kao uzori mogu služiti narodu – životu. Moramo prestati sami sebe uništavati i resurse koje imamo iskoristiti za vlastiti razvoj poticanjem ekološke zdrave proizvodnje, njegujući povezivanje proizvodnih i potrošačkih subjekata. Hrvatski narod da bi opstao mora se uhvatiti u koštac s rješavanjem najvećih problema u RH, a to je, još jednom ponavljam, obrađivanje zemlje, natalitet, uništavanje Hrvata pomoću droge, uništavanje industrijske proizvodnje i destimuliranje Hrvata u emigraciji za povratak u domovinu. P. U dvadeset godina stečajnih i stjecajnih procesa u Republici Hrvatskoj uništen je veliki broj radnih mjesta. Koliko nam treba da bismo se u idućih četiri - pet godina vratili na pozicije iz 1990. godine? O. Hrvatski narod moramo izvjestiti o točnim podacima o gospodarskom oporavku i mjerama za izlazak iz krize, a ne lupetanjem očajne oligarhije vlasti i njezinim mjerama za izlazak, a kojima je samo stalo do vlasti. Njihovih priča o štednji i uštedama naslušali smo se u ranom socrealizmu. Godine 1990. RH je imala 1.968.000 (milijun devetsto šezdeset osam tisuća) zaposlenih i 656.000 (šesto pedeset šest tisuća) umirovljenih građana, a 2010. RH ima 1.425.000 (milijun četiristo dvadeset pet tisuća) zaposlenih i 1.187.000 (milijun sto osamdeset sedam tisuća) umirovljenih građana. Dakle, u dvadeset godina stečajnih i stjecajnih procesa u Republici Hrvatskoj uništeno je 543.000 radnih mjesta i prevedeno u mirovinski korpus 531.000 radno sposobnih građana. Kad je pak u pitanju aktiva vrijednosti poslovnih subjekata uništenih u ovom razdoblju cifra, se penje na fantastičnih 122.000.000.000 američkih dolara. Ovaj bi nam iznos danas trebao u keš investiciji da zaposlimo 543.000 radno sposobnog stanovništva koje smo izgubili stečajnim ili stjecajnim procesima. Dakle, nužno nam treba 122.000.000.000 (sto dvadeset dvije milijarde ) američkih dolara da bismo se u idućih četiri - pet godina vratili na pozicije iz 1990. godine. P. Kakvo je Vaše rješenje izlaska iz krize? O. Stranka hrvatskog zajedništva ima rješenja. Realizacijom programa gospodarske obnove RH, investicijom preko 55 milijardi eura, koje svojim programom gospodarske obnove SHZ osigurava, riješit će se nezaposlenost u RH i povećati produktivnost, oživjet će proizvodnja u svim sektorima, povećat će se gospodarska aktivnost na svim nivoima povećanjem plaća i mirovina, a ne smanjenjem socijalnih i drugih davanja na čijoj platformi vladajuće stranke danas grade svoj rejting. SHZ je suprotno od vladajućih za povećanje svih prava, ali i odgovornosti od najnižeg do najvišeg radnog mjesta u Hrvatskoj, tj. veća funkcija nosi i veću odgovornost. P. Kakav je stav SHZ-a povodom presude Haškog suda Anti Gotovini i generalu Mladenu Markaču s obrazloženjem provođenja zločinačkog pothvata? O. Presudom Haškog suda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču očekivano je osuđena hrvatska država i narod i to samo zato što se goloruki hrvatski puk drznuo vojno suprostaviti europskim kriminalcima koji su se pomoću bijesnog srpskog nacional-fašizma pokušali dokopati hrvatskog zlatnog rudnika. Nazivanje svete, i pred Bogom i poštenim svijetom, veličanstvene, vojno-redarstvene akcije „Oluja„ kojom je vraćen okupirani teritorij od srpskog nacional-fašizma i domaćih izdajica (Hrvata pravoslavne ili katoličke vjere), zločinačkim pothvatom, europski kriminalci su pokazali svoje pravo lice i službeno priznali da su potučeni do nogu i da se boje hrvatskog naroda. Sada su priznali da mogu kupiti šaku hrvatskih poltronskih političara, ali mi im poručujemo da hrvatski narod i hrvatski teritorij nemaju cijene i nisu za prodaju. Svojom sramotnom i dnevno-političkom presudom Haški sud je oduzeo pravo hrvatskom narodu na obranu od agresora. Oduzeo je pravo Hrvatima na život u svojoj slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Ta i takva EU, u koju se zaklinju bijedni hrvatski političari za Judine škude, uvodeći embargo na oružje, najprije je oduzela pravo Hrvatima na obranu od okupatora, a sada putem suda u Haagu kažnjava Hrvate i Hrvatsku zato što su se nenaoružani uspjeli obraniti od tzv. JNA kao treće vojne sile u Europi. O silini i okrutnosti agresije na Republiku Hrvatsku slikovito govori činjenica da je za vrijeme Drugog svjetskog rata, koji je trajao četiri godine, željeznička pruga Split – Zagreb bila zatvorena svega 72 dana, a za vrijeme srpske agresije, koja je trajala pet godina, bila je zatvorena čak četiri godine. To bi značilo da je srpski agresor, uz pomoć domaćih izdajica, bio daleko okrutniji od zločina Hitlerovih nacional-fašista. Nakon osude našeg naroda i države u Den Haagu putem političke presude generalu Anti Gotovini i generalu Mladenu Markaču s obrazloženjem provođenja zločinačkog pothvata, valjda nam je sada jasno: 1. Hrvatskoj sude oni isti koji su hrvatskom narodu uveli embargo na uvoz oružja i time im indirektno oduzeli pravo na egzistencijalnu obranu. 2. Tim plaćenim sucima je naređeno kažnjavanje hrvatskog naroda i države zato što su se obranili od agresora. Nitko nije vjerovao da se nenaoružani Hrvati mogu obraniti od treće vojne sile u Europi. 3. Cilj presude Haškog suda je proglašavanje svih hrvatskih branitelja, koji su sudjelovali u svetoj akciji „Oluja“, raznim zločincima, te oduzimanje prava Hrvatskoj na naplatu ratne štete od strane njihove fašističke Srbije. 4. Sramotnu presudu Haškog suda nikad neće priznati niti jedan hrvatski domoljub, a suce koji su takvu presudu donijeli proglasit će neprijateljima Hrvatske. 5. Presudom Haaga Hrvatskoj je dano na znanje kakav je odnos Europe prema hrvatskom narodu jer je EU putem Haaga dokazala da hrvatski narod i državu ne prihvaćaju kao ravnopravne. Bacili su Hrvatima rukavicu u lice, omalovažili i podcijenili Hrvate ispod svakog dostojanstva čovjeka. Navedenom presudom je dano na znanje svakom poštenom građaninu RH da su manje vrijedni, da nemaju pravo na obranu, na prava koja pripadaju drugim narodima, te da EU više cijeni agresora, koji je napao i vojno okupirao Hrvatsku, nego Hrvate koji u povijesti postojanja nikad nikoga nisu napali niti uzimali tuđi teritorij. Poznata je povijesna činjenica da su 300 godina Hrvati branili Europu od Turaka i krvarili dok se Europa nesmetano razvijala. Danas ta ista Europa Hrvate gazi, podcjenjuje i beskrupuloznim presudama čini neravnopravnim s drugim narodima EU. Bez obzira što to Europa radi uz pomoć izdajica hrvatskog naroda, ovim presudama prešle su se sve granice morala, elementarne pravde i ljudskog dostojanstva među narodima. Ovom presudom EU je dokazala da ne podnosi hrvatski narod te da ga nikad u praksi nisu priznali, osim deklarativno, da je formalno priznanje farsa kako bi se zadržalo omalovažavanje koje je desetljećima stvarano prema našem narodu i državi. Europa je kroz povijest vodila nepravednu politiku prema Hrvatima. Činjenicom da nacistički pokret Njemačke i fašistički pokret Italije nisu proglašeni zločinačkim pokretima, a da je ustaški pokret proglašen zločinačkim, dokazuje se stvarni odnos EU prema Hrvatima i Hrvatskoj. Dok pripadnici nacističkog i fašističkog pokreta nisu proglašeni zločincima, nego naprotiv imaju mirovine kao vojni pripadnici tih država, dotle EU hrvatske branitelje osuđuje kao zločince. Srpski fašistički agresor, koji je pod poznatom fašističkom parolom: „Svi Srbi u jednoj državi“ prouzrokovao nekoliko desetaka tisuća žrtava, nekoliko desetaka tisuća invalida, nekoliko tisuća nestalih, preko trideset tisuća logorskih zatvorenika sa fašističkim torturama, sustavno razrušeno hrvatsko gospodarstvo, itd., nije proglašen zločinačkim pothvatom, a branitelji hrvatskog teritorija proglašeni su zločincima. To je očita pristranost Haškog suda preko kojeg se EU službeno stavlja na stranu fašističkog agresora na Hrvatsku, otvoreno štiti interese agresora, a žrtvu koja je tako kažnjena dodatno kažnjava svojim presudama i sve to pod nazivom Međunarodnog suda pravde koji bi, po svom nazivu, trebao biti pravedan. Međutim, taj sud ovom sramotnom presudom postaje zaštitnik fašističkih zločina koji su izvršeni na hrvatskom teritoriju. Međunarodni sud u Haagu, stavljajući se na stranu agresora, presudama štiti interese agresora, a na štetu međunarodno priznate Hrvatske, pogazio je samog sebe, pogazio je elementarno ljudsko dostojanstvo i političkom presudom žrtvi agresije, presudio je samom sebi i dokazao da je politički sud koji odrađuje prljave radnje za svoje nalogodavce - kriminalce. Time Haški sud dovodi u pitanje svjetsku pravdu i vjerodostojnost svjetskih institucija koje se tom pravdom službeno bave. Stranka hrvatskog zajedništva nikad neće prihvatiti presude toga i takvog suda. Nikad neće dozvoliti suđenje hrvatskim osloboditeljima (osim individualnih radnji ako je zločin osobno učinjen ili naređen). Nikad neće suditi onima koji su svojim životom, najdragocjenijim što čovjek ima, obranili hrvatski narod i državu. Branitelji Hrvatske nikad neće dozvoliti poniženje i to samo zato što smo branili svoja ognjišta. P. Danas su hrvatski branitelji podijeljeni u više udruga. Kako ih usmjeriti da djeluju skupa? O. Svima je u Hrvatskoj jasno da su hrvatski branitelji prevareni i da su nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga. Zato trebaju djelovati skupa dok čuvaju opće dobro jer će tako najlakše obraniti svakog pojedinca. Stradanja jednog po jednog posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom. Također, hrvatski ratni veterani Domovinskog rata moraju biti stalno aktivni branitelji zbog života u Hrvatskoj. Dakle, žrtvovanje je konstanta zbog opstanka Hrvata u Hrvatskoj. Hrvatski branitelji prihvatili su program SHZ-a. Stavili su se na čelo realizacije tog programa, zajedničkim snagama isti će vratiti ponos hrvatskog čovjeka. Znali su u ratu, znaju i u miru. Zajednički ćemo prekinuti agoniju i ponižavanje hrvatskog naroda, posebno branitelja. P. Kao stranka prepoznatljivi ste po priopćenjima o obnovi hrvatske pravoslavne crkve? O. Točno, i dalje ističemo da su Hrvati katoličke i pravoslavne vjere odlučili obnoviti hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski koče obnovu. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Hrvati znaju, a i nije tajna, da srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koja tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Treba omogućiti Hrvatima pravoslavne ispovijesti da imaju svoju crkvu koja se veže uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Nije slučajno da srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija i evo odgovora što se i zašto događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Pravoslavna crkva svake države veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju hrvatska pravoslavna crkva direktno je vezana uz Hrvatsku, odnosno Zagreb, kojoj je kao takvoj logistički dužna pomagati Hrvatska. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, tj. hrvatsku pravoslavnu crkvu, Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati. Stoga hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas, dok se obnavlja hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj, nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Hrvate pravoslavne vjere kao i sve druge Hrvate drugih vjeroispovjesti država Hrvatska je dužna zaštititi. P. Štiti li ih Hrvatska? O. Nažalost ne. Naprotiv, radi se suprotno interesima Hrvatske i hrvatskog naroda jer se štiti srpska pravoslavna crkva, štite se oni pripadnici pravoslavne vjere koji se nazivaju Srbima, a ne štite se Hrvati pravoslavne vjere što je apsurd i nedopustivo je da jedna država štiti Srbe, a ne štiti Hrvate. Nakon obnove hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj dobili smo nekoliko stotina pisama od Hrvata pravoslavne vjeroispovjesti iz Hrvatske i dijaspore koji pozdravljaju taj čin tvrdeći da oni nisu Srbi nego Hrvati i da se tako osjećaju i da su ponosni na svoju državu Hrvatsku. Među njima je veliki broj branitelja Domovinskog rata koji su ponosni što su Hrvati, što su pravoslavne vjere i što su branili svoju državu Hrvatsku. Među stotinama dobivenih pisama citirat ću Vam samo jedno, pismo Hrvatice pravoslavne vjere: o Ja zivim u inostranstvu. Ali poticem iz Hrvatske i pravoslavne vijere sam. Moja obitelj je uvijek u Hrvatskoj zivila i smatrju se Hrvatima a ne Srbima. I kad je rat bio, bili su u Hrvatskoj. Meni nije jasno sto je to tako komplikovano? Kakve veze nacionalost ima sa vijerom? Mi nikad nismo govorili ni mislili da smo Srbi vec Hrvati. I ne razumijem kakve bi mi veze imali sa Srbijom? Ja Srbiju nikad vidjela nisam niti imam nekoga iz obitelji iz Srbije. I nikad nisu bili protiv Hrvatske, kako mogu protiv svoje drzave biti? Mogu samo za nju biti. Prije su mi uvijek tvrdili, da katolici nas nece prihvatiti, a opet drugih mi pricaju, da nas katolici zele prihvatiti ali da se neki smatraju Srbima pa ne zele. Ne razumijem se u politiku i nebi da se mjesam. Zelim samo reci, da ja licno bi zelila da Hrvatska ima svoju pravoslavnu crvku a ne Srpsku. I da su svi Hrvati tko Hrvati prihvaceni nevazno tko je vijere. Ne kuzim sto narod nebi volio da imaju svoju crkvu? Ja u glavnom bi, jer ja sa Srbijom apsolutno nemam nikakve veze. Onda u Njemackoj nisu evangelisti Njemci vec boga pitaj sta? Zivila sam uvijek u lazi da nas katolici mrze a sada ispada sasvim drugacija stvar. Ali mi je cool vidjeti kako su ljudi cool u Hrvatskoj. Ja sam imala sasvim pogrijesnu sliku o Hrvatskoj i ljudima tamo. Ne znam dobro pisati hrvatski izvinite na grijeskama o Stojanka Delić – Berlin P. Kako ste u kratko vrijeme uspjeli afirmirati SHZ bez jakog medijskog praćenja? O. Zdrave vijesti najsigurnije se prenose od usta do usta, jer to nijedna cenzura ne može zaustaviti, i našim svakodnevnim aktivnostima gdje Hrvatima vraćamo samopouzdanje. U Stranci hrvatskog zajedništva narod je prepoznao snagu zajedništva. Pomoću misli, riječi i djela potičemo Hrvate u svim segmentima hrvatske zajednice, jer života na Zemlji bez žrtvovanja nema. Dakle, žrtvovanje pojedinca za opće dobro bez kojeg nema ni individualnog dobra je konstanta zbog opstanka Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata diljem svijeta. Za nas je politika borba za opće dobro, a to je obaveza svakog poštenog građanina lijepe naše. Dobar glas se daleko čuje, uvijek kao odraz dobrih djela; kao što se loš glas čuje kao odraz loših djela. Svima je sada jasno da se od čovjeka do čovjeka pomoću riječi – govora prenosi poruka, čak brže nego preko tendenciozno umjetnih sredstava za javno informiranje koja su usmjerena protiv općeg dobra jednog naroda, a u raskoraku s idejom stvaraju nedjela, nemaju temelja pa samo krivo zbore. Prirodnim načinom informiranja – komuniciranjem mi smo samo Zadarskoj županiji osnovali oko 50 podružnica i ogranaka SHZ-a i poslali više stotina priopćenja što predstavlja «Snagu hrvatskog zajedništva». Je li to netkome drugome uspjelo bez medija, prosudite sami. P. Gdje Vas kao stranku možemo svrstati - u desne ili lijeve stranke? O. Stranka hrvatskog zajedništva ne dijeli Hrvate po nijednoj osnovi, već ih potiče da svi skupa radimo za hrvatsko opće dobro. Ne prihvaćamo podjele na lijeve, desne ili neke druge. Za nas postoji samo moral i nemoral, poštenje i nepoštenje, ljubav i mržnja. Prema tome, putem SHZ-a organiziraju se oni pripadnici hrvatskog naroda kojima je Hrvatska na srcu, za koju su spremni život dati, ali od svojih ideala ne odstupaju. Skoro 90 % naših članova su isti oni koji su devedesetih godina svojim životima branili i obranili RH od agresora i domaćih izdajica. Danas su oni izdani, prevareni i poniženi, mnogi u zatvorima samo zato što su branili svoju domovinu. Dakle, mi smo stranka hrvatskog naroda, a ne desni ili lijevi kakvim se perjem kite mnogi političari kojima je stalo do vlastite afirmacije, a Hrvatska je za njih sredstvo za postizanje osobnih ciljeva, a ne borba za dobrobit naroda i države Hrvatske. Imamo slučajeva gdje cijeli ogranci pojedinih hrvatskih stranaka privaćaju program SHZ-a jer kroz zajedništvo prepoznaju snagu koja je sposobna izvući Hrvatsku iz stanja agonije u bolju i sretniju budućnost. P. Većina stranaka stvara koalicije za sljedeće parlamentarne izbore u RH. Hoćete li kolalirati s neskim? O. SHZ ide sa svojim gospodarskim i političkim programima. Partnerstvo i zajedništvo je naša snaga što je vidljivo i u suradnji sa svima, posebno onima koji podržavaju program SHZ-a kao što su pojedine stranke i udruge posebno udruge branitelja koji su program SHZ-a prihvatili kao svoj osnovni program rada i djelovanja u budućnosti. SHZ nema vlast, nema novac, nema medije, nema privilegije, oslanja se na ljudski kapital, a to je “ČOVJEK“. Na ovim izborima pobijedit će ČOVJEK kojeg su vladajuće stranke moralno ponizile, oduzele mu prava, degradirali ga i dovele do prosjačkog štapa . Taj poniženi čovjek je rekao dosta, uzeo sudbinu u svoje ruke, izborit će se za mandate, pobijediti zlo koje je snašlo hrvatski narod i vratiti osmjeh na hrvatska lica. Taj čovjek je naš kapital, naša snaga. To je naše dobro koje sigurno pobjeđuje zlo. P. Na kraju razgovora, koju poruku šaljete hrvatskom narodu? O. Poručujem hrvatskom narodu: glavu gore ponosno i hrabro kao što smo u Domovinskom ratu zajednički pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja i domaće izdajice plaćajući životima desetaka tisuća najboljih hrvatskih sinova. Zajedništvom ćemo pobijedit na demokratskim izborima. Pobijedit će ista ona Hrvatska za koju su stoljećima ginuli hrvatski sinovi, ona za koju se je ginulo u Domovinskom ratu, ona koju svaki pošten domoljub nosi u srcu - Hrvatska ljubavi, sreće i blagostanja… Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora za sve navedene probleme. Danas nas u Hrvatskoj veseli da je stasala generacija Hrvata koja je spoznala da je snaga u zajedništvu pa tako i djeluje. Hvala Vam na razgovoru. Hvala Vama Razgovor vodio : Š. Ivan. Zadar, 4. kolovoza 2011. godine |
04.08.2011., četvrtak
TKO ĆE ODGOVARATI? Uoči obljetnice Oluje Roko Bilaver iz Škabrnje s javnosti je podijelio svoju stravičnu priču
|
TKO ĆE ODGOVARATI? Uoči obljetnice Oluje Roko Bilaver iz Škabrnje s javnosti je podijelio svoju stravičnu priču: http://www.voxportal.hr/vijest/srbi-su-mi-ubili-19-clanova-obitelji/13607.html Srbi su mi ubili 19 članova obitelji Roku Bilaveru iz Škabrnje za vrijeme Domovinskog rata stradalo je čak 19 članova obitelji, rodbine, susjeda i prijatelja. Svoju je tragediju uoči obljetnice Oluje želio podijeliti s javnosti, jer ga, kako kaže, boli što još uvijek nitko za stravične zločine počinjene u Škabrnji nije odgovarao. Sam je, kako navodi, počeo istraživati tko je sudjelovao u pokolju kobnog 18. studenog 1991., na dan kada je Škabrnja pala i već raspolaže s nekim imenima koje će proslijediti Ivanu Galoviću, zadarskom županijskom državnom odvjetniku. Masovna grobnica - Moj brat Stanko Duje Bilaver bio je prva vojna žrtva ovdje u Škabrnji. On je bio najmlađi od nas 10-ero. Bio je zapovjednik prvog voda Škabrnjskog bataljuna, a poginuo je 6. listopada 1991. u Prkosu. Njegov vod, njih 50-ak, su istjerali prve četnike iz okolice Zemunika – započeo je svoju priču Bilaver. Navodi kako mu je brat tada imao 34 godine, živio je i radio u Njemačkoj, odakle se u rodno mjesto vratio početkom rujna, da bi samo mjesec dana poslije dao život za neovisnu državu i iza sebe ostavio suprugu i troje malodobne djece. - Tužna je to priča. Zadnjih njegovih riječi koje se sjećam bile su: „Još nije skovan metak koji će mene ubiti", toliko je hrabar bio. On je tog dana u Prkos u kamionu vozio protuavionski top i oružje. Tamo je stao i ušao u jednu kuću kako bi podijelio oružje, a kada se vratio i uhvatio kvaku na vratima, granata je pala pokraj kuće, ispred murve, na mjestu gdje je bio parkiran kamion. Njegova ruka ostala je na kvaki, a kako je on uz sebe imao dvije bombe, koje su pritom eksplodirale, cijelog su ga raznijele – priča Bilaver, dodavši kako mu je najmlađi brat bio poput vlastitog sina. - Trenirao sam ga nogomet, kupovao dresove, kopačke, davao đeparac – kazao je. Tragedija tu ne prestaje jer je i Dujina supruga iznenada umrla 2000. godine, a brigu od jeci preuzela su braća, najviše brat Ivan, koji im je bio staratelj. Nakon brata, Roku Bilaveru na dan pokolja u ovom ravnokotarskom selu, u strica i strinu koja mu je bila poput druge majke, srpska vojska je pucala ispred obiteljske kuće, a kasnije su ih pronašli u masovnoj grobnici. - Kada smo ih identificirali, strina mi je bila vezena žicom. Stric nije želio otići iz sela, a imam informaciju da ga je, kada su četnici došli, strina smirivala da ih ne napadne – rekao je Bilaver i nastavio: - Rođaka Luku Bilavera koji je tada imao 95 godina četnici su pregazili tenkom kada su ulazili u selo, to je bilo 18. studenog. Tog dana u Amabaru, zaseoku Škabrnje, poginuli su mi i rođaci Rade Šegarić i njegov sin, zatim Ćiro Šegarić. U kući su ubili naše susjede Josu Pericu, kasnije i njegovu ženu, pa Matu Brkića i njegovu ženu, pa rođake Mariju i Šimu Bilaver. Ubijeni su mi i kumovi Marko i Marija Brkić i Petar Pavičić. Roditelji su mu mjesec dana prije pada Škabrnje otišli u Zadar, a ostali stariji koji su ostali tamo i koji su se skrivali po podrumima ako nisu poginuli 18.-og, ubijeni su kasnije. - Od strica sin, moj najbliži rođak, Rade Bilaver zvani Galeb poginuo je 1993. godine kod škole u Škabrnji, a bio mi je poput sina. Jako teško sam prebolio njegovu smrt. Nakon njega još dva rođaka stradala su od mina – prisjećajući se tragedije koja ga je zadesila priča Bilaver. - Majka i otac su nas, kada smo se vratili, sazvali i rekli nam kako je popisano sve što smo imali, do zadnje igle, a ako država želi vratiti, vratit će, ako ne, da tuđe ne uzimamo. Tako je i bilo. U selo sam se vratio nakon Oluje, a kuća nam je bila spaljena. Kada su roditelji otišli tu su ostavili sve, prasce, koze, konje, punu kuću pršuta, vina, a sve su uništili – pojašnjava i dodaje kako su za ova zlodjela odgovorni Srbi iz Biljana, Trljuga, Islama, Veljana, svi domaći ljudi koji su stalno dolazili ovdje. Obnovljene kuće Zajedno sa braćom i sestrama trenutno o vlastitom trošku radi na obnovi obiteljske kuće jer na isto nije imao pravo od strane države. - Iako sam u Škabrnji bio prijavljen do 1993. nisu mi htjeli obnoviti kuću, a kasnije sam saznao da sve obnove koje su napravljene, nisu provjeravane. Niti jednu sadnicu nismo dobili, sve smo sami kupili kako bi posadili ono što smo prije rata imali, vinograd, masline, maraške i breskve – naglasio je Bilaver, dodavši kako svoje rodno selo voli više od vile uz more u Sv. Filip i Jakovu gdje živi. - Meni je moja kuća u Škabrnji najvridnija i nadam se da ću uspjeti većinu toga srediti do fešte, do Velike Gospe – ponosno dodaje. - Dok sam živ nastojat ću pronaći počinitelje pokolja u Škabrnji, a nadam se i da će mi u tome pomoći moji sumještani – poručio je Bilaver. |
| < | kolovoz, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Zajedništvo
Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora za sve navedene probleme.DONIRAJ
Pomozite rad Stranke hrvatskog zajedništva.
Donacije možete izvršiti uplatom sredstava na račun:
HR422390001 - 1100374681
BIC / SWIFT: HPBZHR2X
Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo
Zagreb, Jurišićeva 4
u korist:
Stranke hrvatskog zajedništva
Đure Basaričeka 12
23 000 Zadar
OIB: 36372094522
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – SHZ
PREDSJEDNIK SHZ-a
mr.sc.Miljenko Marić, dipl.iur.
POTPREDSJEDNICI SHZ-a :
Pero Antunović, dipl.iur.
Jozo Marunica
e-mail adresa: shzzadar@gmail.com
http://shzzadar.blog.hr/
https://www.facebook.com/Stranka-hrvatskog-zajedni%C5%A1tva-944262495628175/timeline/
CILJEVI I NAČELA DJELOVANJA STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
(1) SHZ je osnovana radi stvaranja boljih uvjeta života Hrvata i ostalih građana u RH.
(2) SHZ će poticati svakog pojedninca u RH da žrtvovanjem – angažiranjem – djelovanjem, doprinese općem dobru u RH.
(3) SHZ će poticati Hrvate i ostale građane u RH na samokritiku i kritiku.
(4) SHZ će poticati na samoinicijativu i inicijativu Hrvate i ostale građane u RH.
(5) Osnovna zadaća SHZ-a jest vratiti samopouzdanje Hrvatima i ostalim građanima RH.
(6) SHZ će poticati na red i rad, u skladu s moralnim vrijednostima, radi zadovoljstva što je smisao života na Zemlji.
(7) SHZ će poticati na zajedništvo iseljenih Hrvata i Hrvata u domovini radi općeg dobra naroda.
(8) SHZ će poticati svakog Hrvata i građanina RH na uzorno djelovanje, prema kršćanskim i moralnim načelima.
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">
Linkovi
Braniteljski forumBraniteljski portal
057info.hr
dnevno.hr
Makarska Post
Pokret za preporod hrvatskog duha
ezadar.hr
Zadarski list
tjedno.hr
zadardanas.hr
Hrvatski grb je simbol Hrvata kroz povijest
Današnji hrvatski prepravljeni grb uglavnom prezentira hrvatski duh. Za konstatirati je kako je formom od misaone sfere degradirao u osjetilnu. Diverzija se dogodila inverzijom; kada je početno bijelo polje zamijenjeno crvenim na šahovnici od dvadeset i pet polja, od trinaest bijelih i dvanaest crvenih, točno za dvadeset pet suglasnika hrvatskoga jezika.Diverzija se dogodila i u sadržaju tj. od misli preko riječi do djela točno onda kada se krenulo sa crvenog polja, što je rezultiralo da se na vrh najdomišljajnijeg grba na Zemlji postave životinje koje simboliziraju puku osjetilnost.
Od samog iskona uvijek, zbog smisla, počinjalo se s bijeloga polja mislima pomoću glasova (slova) činiti riječ koja bi adekvatno sačinjena djelom pokazala i potvrđivala čovjeka. Kako je po Stvoritelju nastao čovjek tako je i izvorni hrvatski grb simbolično potvrđivao i slavio život.
Dakle, izvorni neprepravljeni hrvatski grb bio je slika i odraz čiste ideje – duha i riječi koja je spajala čovjeka s Apsolutnom idejom – Bogom, samim izvorom čovjeka. Dvadeset pet polja za dvadeset i pet suglasnika hrvatskoga jezika smješteno je na ploči oblika velikog slova U samoglasnika hrvatske abecede, koje je za Hrvate simboliziralo ustajanje, potom kretanje što je za čovjeka život i živjeti. Slovo U Hrvatima je i kao potkova simbol za sreću. A iz kuta ukusa, estetski valovite linije najviše se mile duši čovjeka od kakvih je sačinjeno i slovo U.
To svjedoči da su Hrvati kao narod i kao kršćani adekvatno evoluirali po Novom zavjetu, kao odrazu duha, po mudrosti čovjeka kao odrazu razuma; spoznalo se da se zlo pomoću zla ne uništava već potencira. Isus Novim zavjetom ističe čovjeka kao razumno biće koje praštajući drugom čovjeku jest više u funkciji života. Ovo sve skupa može se iščitati u starom nemodificiranom hrvatskom grbu, koji je po formi još više po sadržaju toliko poticajan u pravcu dobra – života.
Međutim u srazu kako su Hrvati zaboravljali poruke svoga grba – tako su okupatori mijenjali formu hrvatskog grba pa se tako izgubio prvobitni smisao. Na kraju hrvatski grb kakav je danas, uglavnom je po volji i spoznaji Hrvata, što je odraz uvjeta i . . . . ali i dovoljan razlog za dekadentno stanje na terenu. I dovoljan razlog za veselje Hrvatima jer su spoznali uzroke vlastitog posrtanja: privid kao odraz osjetilnosti zagospodario je Hrvatom, dakle stari hrvatski grb je odraz razuma isto kao što je verzija modernog grba odraz osjetilnosti.
Očito zbog privida, Hrvat zapostavlja smisao – život kakav priliči čovjeku, zaboravlja da duša, djeca i ognjište zahtijevaju i potiču k vječnom životu. Zato duša, djeca i ognjište, potrebuju činjenu urednost što je po angažiranju adekvatno, pravedno kakva god je . . . Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom. Dok se okupatori ustaše zbog porobljavanja, porobljeni su se ustajali protiv eksploatatora, važno je i pojasniti zašto se tko ustajao.
Eksploatatori, porobljavajući obično zbog žena i zlata kao odraza osjetilnosti, određuju svoju propast, kao i narod koji mu dopusti da ga porobi. Na tuđem ognjištu to čini navikavajući na modu i neku emancipaciju, što je uvijek kao odraz osjetilnosti, lukavošću zavodi po prividu i ostavlja pustoš. Tako su žena i muškarac suodgovorni za jadno stanje u koje su dovedeni po nekom okupatoru, obično kada osjetilnost, umjesto duhovnosti zauzme prvo mjesto, što se danas pokazuje i preko hrvatskog grba.
Čovjek prije svega kao duhovno biće kreće s bijelog polja koje simbolizira čistoću, tako otvarajući se dobronamjerno na zemlji podržava bit čovjeka, dakle u biti podržava bitno, zboreći čuva drugog čovjeka i sebe – konkretno. Dakle, to može kada duhovnošću - mudrošću pomoću riječi kontrolira potencijalno osjetilnog čovjeka.
Ovim slijedom redanjem čovjek spozna da je utoliko jak koliko je zaslužio dok prašta i spašava, što je pravedno i priliči uspravno - dostojnom stilu, da se tek od misli preko riječi poznaje po imenu što je i konkretno biće na Zemlji, uglavnom sve skupa čovjeku i mističnost. Spoznavajući se, sam sebe čovjek tako nagrađuje i pravda prema iskonskim pravilima.
Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost. Tko se angažira za život ima život, što je njegova sudbina po činjenju, ukoliko mislima djela usklađujemo po riječima kao vezom Stvoritelj - čovjek.
Tako se čovjeku i čini kako pravilno djelujući zarađuje za vječno, dok nečovjeku kako sve čini zbog materijalnog, nesvjestan na putu konačnosti. Koliko čovjek drugom čovjeku činjenjem pokušava pomoći, samokritički treba poći od sebe, povezan riječju – i brigom za čovjeka i svoju zajednicu, tako pomažući osvješćuje se, a želje se ostvaruju na kraju. A ova pravila vrijede i za zajednice na Zemlji jer imaju svoj izvor u Jednom zajedničkom.
Čovjeku pripada brižnost i težnja za većom spoznajom dok kategoričnost pripada samo Bogu. Jer čovjek je biće uvjeta u harmoniji koju i ne poznaje puno, ni sebe kao odraz uvjeta o kojima i dalje ovisi a o kojima previše ne brine, što je pokazatelj osjećaja za bitno. A sve je tu i pored iskustva opet nas vara osjetilnost, materijalno šarenilo.
Čovjek sebe ne shvaća kao dar – datost, da su svaki pojedinac i svaka zajednica utkani brižno u harmoniji skupa u Jedno. Uvjetovani su uvjeti, a čovjek koji ih svojim učešćem tvori sam je po slobodnoj volji uzrok i posljedica dobra. Također isto pravilo vrijedi za zajednicu ili zajednice na Zemlji, od misli – riječi – djela, ukoliko spoznaje nema, Oprosti im Oče jer ne znaju što čine . . . . Stvoritelj kao iskon . . . Oče naš je pjesma najbolja kada čovjeku nedostaje spoznaja . . . spasit će ga vjera, spasit će ga mudrost kao odraz razuma.
Hrvatski grb odraz je duha preko riječi i mudrosti Hrvata, što je i odraz sačinjenih uvjeta dok se činilo tako. Konkretno svaki Hrvat trebao bi vidjeti krajeve od Nina do Knina preko Donjeg Lapca do Bihaća, put hrvatskih kraljeva. Na spomenutim područjima se iskristalizirao grb kao odraz hrvatske duhovnosti. Ali nakon nestanka loze kraljeva hrvatske krvi, područja od Nina do Knina kako sa zapada tako i s istoka toliko su okupatori ugnjetavali hrvatski narod da se može i preko današnjeg hrvatskog grba pokazati koliko su pritiskali hrvatsku dušu.
Stoga bi se danas crkvene institucije u Hrvatskoj skupa s Hrvatima trebale bez odlaganja pobrinuti i angažirati da se zadarska nadbiskupija iz Vatikana vrati i ustoliči u Kninu - Zagreb. A hrvatska svjetovna vlast s hrvatskim narodom da se dodatno angažira za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva . . . . . dužnost nam je vratiti se na pravi put upravo tamo gdje smo skrenuli s pravog puta k Izvoru.
Neka ova ideja znači spoznatu nužnost za ovo podneblje, jer je spoznata od strane Hrvata i realno viđena, ali i poticajna u ime dobra za one koji imaju mrenu osjetilnosti na duši pa ne vide kao ljudi. Ova ideja Hrvate upućuje po spoznaji na veću budnost, zbog dosadašnjih nagomilanih pritisaka, ali i daljnjih pretenzija (nekih zajednica vođenih osjetilnošću – pomoću križara) prema ovim područjima, da se zbog svekolikih uvjeta dostojnih čovjeka trebaju dodatno angažirati u ime života, prije svega duhovnog.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT
SREDSTVA ZA JAVNO INFORMIRANJE - ŠTO JE TO I KOME SLUŽE
Posljedica je odraz uzroka, tako je uvijek bilo. Eksploatator, brojčano manjina, uglavnom lijevim predznakom, dok vara jedan narod i pomoću sredstava za javno informiranje i psihologijom za mase, ponižava i navikava ga s ciljem da mu služi.Ispiranjem mozgova i protiv logike zdravog razuma, trovačima je cilj da čovjek – narod posumnja u očigledno, što je jednako masakriranje duše, urušavanje života.
Tendenciozni trovači naroda organizirano, pomoću propagande preko stranaka ulaze u tuđa dvorišta s namjerom da ih opljačkaju. Zapravo to su varalice, kojima stranke služe kao maske, uglavnom to rade da se svojom lukavošću nametnu jednom narodu kao eksploatatori, tj. lopovi, prema zakonima prilagođenim samo sebi i svojim namjerama.
Dakle, manjine pomoću stranaka svojim sredstvima za javno informiranje, propagandom iz kuhinje psihologije za „mase“, nakon ispiranja mozgova narod navikavanjem pripreme za robove. Ovako drzak stil pomoću tehnike, kojom se služe eksploatatori, Hrvati nisu osjetili kroz cijelu svoju povijest.
Što hoće gospodari medija, tko ih poziva i tko treba njihovu propagandu?
Gospodare medija i njihovo tendenciozno djelovanje treba podvrgnuti najoštrijoj kritici, zastupnici su nereda kada tendenciozno uvjeravaju u korist svoje manjine, koju kao i nesvjesne Hrvate zanimaju samo osobni interesi – koristi, do kojih dolaze prevarom pomoću sredstava za javno informiranje.
Stratezi stranaka u Hrvatskoj znaju da tko ima sredstva za javno informiranje „može imati“ glasove od pojedinaca, koje su uvjerili u prazne priče.
Hrvati, predstavnici stranaka, nisu svjesni da su progutali otrovnu udicu dok tako razbijaju zajedništvo, jer nisu spoznali da sredstva za javno informiranje TV, radio i novine na ovaj način ne pogoduju hrvatskom narodu kao većini u Hrvatskoj, pokazalo se da nisu ni stvarana zbog hrvatskog općeg dobra, radi pozitivnih poticanja, navikavanja na samoinicijativu, a njihov stil ne potiče na zdravu konkurenciju. Naprotiv, manjina - uljezi navikavanjem, propagandom preko sredstava za javno informiranje uvjeri narod pa vjeruje – podzemlju, trovačima duša koji poruše samopouzdanje, život, veselje - osmjeh.
Ustrojstva svjetovnih i duhovnih institucija, uglavnom produciraju oholost vođa i mržnju prema drugim grupacijama – opoziciji, a ne zdravu konkurenciju u pravcu općeg dobra. Zapravo su kamen oko vrata narodu kojim upravljaju. Zato se mora promisliti, pronaći specifično rješenje za svaki narod - zajednicu, u skladu s njezinom spoznajom.
Dobar glas se daleko čuje, uvijek kao odraz dobrih djela; kao što se loš glas čuje, kao odraz loših djela. Dakle, čovjek je tu između dobra i zla. Nažalost, laž potakne čovjeka u pravcu nedjela naročito pomoću sredstava za javno propagiranje, što stvara nered.
Ipak, čovjeku je uvijek tu na raspolaganju prirodan način informiranja – komuniciranja: da se od čovjeka do čovjeka pomoću riječi – govora prenosi poruka, čak brže nego preko tendenciozno umjetnih sredstava za javno informiranje koja su usmjerena protiv općeg dobra jednog naroda, a u raskoraku s idejom stvaraju nedjela, nemaju temelja pa samo krivo zbore.
Obično govornu poruku, informaciju između dva čovjeka prekidaju pomoću straha, oruđa manjine, kad im se dozvoli. Ukoliko se narodu nametnu lažima pomoću sredstava za javna informiranja, pojedince raznim pritiscima izopćuju iz javnog života. Kada zlo pojedinca istrgne iz općeg dobra - zajednice nema mu spasa, a čemu najviše doprinesu sredstva za javno informiranje iz kuhinje podzemlja za narušavanje, tj. zaustavljanje života, daha - glasa, eto zašto je čovjeku dužnost svjedočiti za život.
Dakle, čovjek – čovjeku porukom čuva temelje života dok kao mediji prenose poruke pomoću riječi. Ukoliko ovlada nered čovjeku se pomoću laži i straha prekida prirodan način širenja poruke, s ciljem da se uruši život. Tako otrgnuta čovjeka od života – ideje, obmanjuju prividom, maglom dok djeluju pomoću sredstava za javno informiranje u pravcu svjetovno – konačnom, protiv života.
Dakle, tumačenje ideje dužnost je mudraca, a ne osjetilno - lukavih kojima su oruđa baklje i tehnička sredstva za propagandu radi obezglavljivanja naroda, jer se čovjekom koriste kao stvarima po standardima tehnike što guši život; pomutnjom, neredom, neskladom iscrpljuju narod.
Mudrace kao prepreku, tvorci umjetnih medija lukavo svim sredstvima desetkuju, što se kroz povijest organizirano ponavlja iz raznih institucija. Činjenica je da institucijama kojima upravljaju manjine smeta urednost kao osnova života. Dakle, život je prepreka podzemlju koje napada dok zavarava bakljama i pomoću sredstvima za javno informiranje koja su pod kontrolom bakljonoša, a što je za osvješćen narod prozrijeto. Ustvari, istina je da su bakljonoše konačna slabost bez ideja, kakvi jesu tako i čine i ostavljaju trag za vidjeti.
Doista, podzemlje kao posljedica nereda u Hrvatskoj, zbog nedostatka djela očigledno plasiraju laži iz duhovnih i svjetovnih institucija, nisu svjesni da su zaboravili Stvoritelja, pa su bez ideja, temelja i snage i zato su protiv života.
Uglavnom u hrvatskim institucijama, duhovnoj i svjetovnoj hijerarhiji proporcijalno funkcijama se laže, što se nažalost loše odražava na opće dobro, jer nisu na strani života. Dakle, u Hrvatskoj duhovne i svjetovne „elite“ ne funkcioniraju prema dužnostima u pravcu općeg dobra, što prikrivaju lažima pomoću sredstava za javno informiranje koja i kontroliraju dok vladaju narodom.
Problem je u definiranju a ne prikazivanju stvarnosti, koji mogu riješiti samo nevladajuće profesionalne elite. Narod nije ono kako ga okupator – eksploatator definira, već realno kada čovjek spozna da nije samo sjena pa o životu brine.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Hrvati, u ratovima, kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.
Branitelj, tko je to?
Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe.
Veteran, tko je to?
Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru.
Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite.
Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990 – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi.
Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati.
Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički.
Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.
Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog.
Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.
Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju. Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja.
Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.
Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti.
Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe.
Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo.
Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.
Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku.
Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti.
Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi.
Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla.
Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti.
Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.
Posebno treba se suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj.
Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.
Treba shvatiti da su prosvjedi u Hrvatskoj posljedica pospanosti i mamurluka iz prošlosti kada nije bilo dovoljno brižnosti za opće dobro. Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske.
Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru.
Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
PIONIRI – JANJIČARI KAO OPOMENA NOVIM GENERACIJAMA HRVATA
Svašta! Koje poruke čujemo od Hrvata koji, blago rečeno, mogu služiti samo kao opomena za sva vremena. Toliko su loši da se ponose čega se dostojanstveni Hrvati srame. Svojim starim antihrvatskim šablonama žele kompenzirati manjkavost vlastite kvalitete, što je prozirno i nove generacije Hrvata to ne prihvaćaju, jer imaju veću spoznaju pa su im janjičari smiješni sa svojim vicevima i namjerama. Kako se kome čini tako i dočini, toliko može i apstrahirati. Stranke prošlosti u Hrvatskoj doista su u raskoraku s hrvatstvom, zato i računaju da će, obmanjujući narod pomoću medija, na izborima uzeti ponovo vlast, kao i u prošlosti dok su tako mogli.
Riječi i djela su u funkciji života - uz pomoć samokritičnosti i Hrvatima u Hrvatskoj, koja se gubi a čemu su uzrok pioniri kojima samokritičnost znači presuda a ne lustracija, kako su ih navikavali okupatori. Rasporedili bi se prema tendenciji okupatora u hrvatskom korpusu, kako u duhovnim (crkvenim) tako i u svjetovnim centrima za upravljanje. Prepoznati ih je lako, uglavnom Hrvatima „vjernicima“ i svećenicima crkva služi kao pokriće, jer ne žive praktičan život kako priliči katolicima.
Dakle, licemjerno, demagogijom – lažima kompenziraju – prikrivaju nedjela, što je toliko vidljivo i upozorenje onima kojima su lagali. Sličnim šablonama služe se vođe Hrvata i u svjetovnom dijelu, „političkom“, kojima je također pokriće hrvatsko opće dobro, što je u raskoraku na terenu sa životom u Hrvatskoj.
Pioniri antihrvati, uglavnom kao predstavnici stranaka u Hrvatskoj, očito nisu završili prvi razred što nije dovoljno da bi se ikada više prevarama mogli nametnuti Hrvatima i vladati. Ubuduće, spoznaja je garancija Hrvatima u Hrvatskoj a ne okamenjeni pioniri koji se nisu pomakli dalje od početka.
Poznato je, što su i pokazali, da oni nisu život koji teče već suha grana bez snage i života. Samo su zaokupljeni i opsjednuti sjećanjima na tjelesne užitke iz prošlosti dok su služili okupatorima, koji su ih odabirali za pionire.
Bivšim okupatorima i janjičarima preostalo je oslanjati se na spomenike isklesane od hrvatskog kamena, kao što je onaj u Srbu, koji su obnovili vladajuća stranka i opozicija na račun i sramotu Hrvata.
Pioniri čelnici nekih stranaka požuruju parlamentarne izbore, kao da su sigurni u pobjedu, što bi u Hrvatskoj bilo ako ne gore onda kao i sada, jer problem je u raspoređenim pionirima, koji bi se demagoški i silom borili samo da bi vladali dalje.
Prosvjednici traže da kriteriji u konkurenciji budu djela, koja bi bez demagogije prezentirala svakog pojedinca. Dakle, nije potrebna mašinerija iz sivih zgrada koja bi postavljala podobne bez djela.
Nove generacije, danas u Hrvatskoj, ne žele pionire odgojene po mjeri okupatora. Konkretno ti pioniri i njihov stil vladanja bio je do sada poguban, što hrvatski prosvjednici znaju. Hrvate koji se bore za život, nazivaju huliganima, imenom koje doista pripada pionirima nosiocima zla u Hrvatskoj već skoro jedno stoljeće, a čega oni nisu svjesni. Njihovo ponašanje za nove generacije Hrvata je čista patalogija – kada se usude još urušavati Hrvatsku kao opće dobro.
Hrvatski narod doživio je patnje kroz povijest, ali i prosvjetljenje što pokazuju nove generacije Hrvata.
Prosvjedima Hrvati ukazuju da ne žele pionire bez dostojanstva, već uzore po djelima koji će poticati na red i rad. Dakle, očito nova generacija Hrvata sve čini da zaživi narušeno samopouzdanje i red u ime života.
Lukavi pioniri promatraju i spletkare, nadaju se da će sve to prosvjednici nespretno odraditi, jer nisu rutinirani u spletkarenju kao oni, nadaju se da će oni na kraju od svega imati koristi. Varaju se, stasale generacije Hrvata su prosvijećene i dovoljno mudre da s prezirom odbace kalkulacije tendencioznih pionira. Dakle, prosvjednici su na sceni jer je ispunjen dovoljan razlog, pioniri ne mogu razumjeti da Hrvati žele revitalizirati život u Hrvatskoj koji su narušili oni i njihovi mentori okupatori.
Pioniri preko svojih sredstava za javno informiranje „brižno“ ističu kako prosvjednici nemaju vođe. Opet pioniri nesvjesno pokazuju svoju ćud za nametanjem, oni bi ocjenjivali, oni bi savjetovali ne znaju da su balast Hrvatima. Prošlih tjedana stavljaju svoja sredstva za javno informiranje u centar pažnje, demagoški sugerirajući hrvatskom narodu kako treba vjerovati sredstvima za javno informiranje više nego duhovnim i svjetovnim institucijama u Hrvatskoj.
Angažiranje Hrvata prosvjednika iskristalizirat će vođe što je pravilo po zasluzi, a ne kako misle pioniri silom i prevarama nametati se Hrvatima za vođe, pomoću okupatora kako je bilo kroz prošlost.
Prošla su vremena pionira koji su u Hrvatskoj suportirali zlo zbog osobnih egoističkih poriva, a što oni još ne shvaćaju. Strancima bi služili i danas, što su pokazali i zadnjih dvadeset godina dok urušavaju Hrvatsku koliko god im se dozvoli. Koja ironija, pioniri „sve mogu“, boljševički stil prema narodu jednako pokušavaju demagoški primjenjivati i u demokratskom društvenom uređenju, što im se vraća kao bumerang. Kada bi pioniri mogli masakrirali bi osviješćene Hrvate bi, kao prepreku svojim težnjama, nesvjesno i što su i pokazivali toliko puta kroz povijest.
Stasala generacija Hrvata spoznala je da je snaga u zajedništvu pa tako i djeluje, što je za veselje.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Poticaj veteranima - aktivnim braniteljima RH
ŽIVOT I BUDUĆNOST HRVATA
Prošlost i sadašnjost premise su koje adekvatno pokazuju budućnost, uvijek je bilo i bit će tako, što svjedoči život. Mesijanstvo i proroštvo su tek oruđa, kao pomoć u funkciji života i poticaj žrtvovanju za život. Dakle, život je odraz žrtvovanja i urednog ponašanja.
Samo imenom na Zemlji, u vlastitoj zajednici život se uzorno može živjeti, dakle uvijek ime zastupa života. Potom dovoljni razlozi pokažu život adekvatno žrtvovanju, kako tko čini tako i dočini - zasluži na beskonačnom putu.
Čovjeku kao biću razuma – gola egzistencija nezaobilazna i pretpostavlja se u odnosu na život; samo vlastitim radom materijalno se zaslužuje i može kontrolirati, a da se ne okrene protiv života. Stoga se varaju pojedinci ili narodi koji žive na račun drugoga, jer zapravo tako i ne žive, kao da nisu živjeli i nisu osjetili radost života. Dakle, nisu se žrtvovali – živjeli, niti bili uzori što život priznaje i jest.
Hedonisti dok vegetiraju, radi koristi na račun drugoga, stalno pomoću laži i prijevara modificiraju stilove prikladno vremenu. Pokušavaju zaobići vrijednosti njima kao prepreke a koje ne mogu zaobići, zavarani prividom - puste želje ih dovedu do konačnosti, tj. propasti života - pojedinaca ili naroda u cjelini.
Neredom zaslijepljen čovjek ne vidi kako se zlo stvara i pokazuje proporcionalno lažima, što vrijedi kako za jednu obitelj tako i narod u cjelini. Zatrovani po zlu, tako geometrijskom progresijom život nište dalje, sve dok se revolucionarnim načinom (zamke protiv života) zlo ne zaustavi i uništi.
Problemi nastaju po zlu, kao posljedica narušavanja uvjeta životu, kada pojedinac ili jedan narod imenom na Zemlji ne odolijeva iskušenjima prema dužnostima izbjegava odgovornost, što je opomena za pamtiti kada pojedinac ili jedan narod ne žive uzorno; samo lopovima odgovara mrak i neurednost što je jednako opomena.
Hrvatima opomene - pouke iz prošlosti kao da ne služe životu, zato kako kroz povijest tako i danas neki narodi da bi se okoristili na tuđem teritoriju, radi pukih materijalnih koristi, skloni su svim sredstvima uništiti vrijednosti napadnutog naroda, podvajaju isti, potom izazivaju „ građanski“ rat, promatrajući sa strane kako bi izvlačili materijalna bogatstva.
Hrvatski narod, kroz povijest do sada, je bio naivno manipuliran od svojih okupatora, naročito Srba koji su šablonama Turaka svojih saveznika u Europi, Hrvate dijelili tako da su pravoslavne Hrvate pretvorili u pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i suprotstavili Hrvatima katolicima, zatim dijelili Hrvate na desne i lijeve …
Nakon podjela, zadovoljno bi promatrali, dalje lagali i zavađali
Hrvate, izvlačili materijalne koristi iz Hrvatske više od jednog stoljeća, svojim namjerama izazvali dva rata na hrvatskom teritoriju, autori su Jasenovaca, Bleiburga, Križnih putova i ostalih stratišta sve do danas, na kojima su se Hrvati međusobno uništavali.
Dakle, život je uzor…
Život pobjeđuje i pomoću opomena … kao poticaja životu ubuduće …
Očito, Hrvatima je i dalje materija kao zamka životu i kušnja jer se precjenjuje, pa je zauzela mjesto ispred života i vuče u konačnost.
Dakle, opomene čovjeku, svejedno dolaze li od okupatora ili neosviješćena Hrvata u Hrvatskoj, trebaju poslužiti ubuduće.
Sigurno, zamke životu Hrvata bit će tu sve dok se odbacuju vrijednosti kao spoznata nužnost za život na beskonačnom putu.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA
Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem.
Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj.
Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob, okupirali Zadar i hrvatska područja.
Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije drugih naroda koliko su mogli.
Između ostalih prikladno formiranih naziva za porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine.
Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918. godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine.
Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede.
Kroz povijest uvijek je treća nepozvana fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i tako urušava hrvatsko biće.
Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali. Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u odnosu na neke okupatore iz prošlosti.
Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)?
Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog osvajanja i eksploatiranja.
Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija.
Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla, produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali, poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće.
Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini.
Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko - antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim stilom glavama Hrvata.
Što to znači kada katolički biskup ističe kako u Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim njihovim prevarama i demagogijama.
Zastupnici smrti doista sebe preko fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom.
Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa, uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden, a što se i danas podržava i širi u svijetu.
Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od bitnog.
Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo. Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je posljedica fašističko – antifašističke zavjere.
Pokret za preporod hrvatskog
duha i poticanje nataliteta - Život
DEMAGOGIJOM – MAGLOM STOLJEĆIMA PROTIV ZAJEDNIŠTVA HRVATA
ODMETNUTI POJEDINAC UZROK JE STRADANJU HRVATA
Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra.
Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja.
Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja.
Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama.
Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi.
U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu.
Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dokovce ne popadaju na pod ispod stola.
Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa.
Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju.
Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac -stranac i Hrvat - jarac - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra.
Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka.
Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu.
Sudbina pojedinca, odraz je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.
U Zagrebu, rujan 2011. godine
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT