Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/shzzadar

Marketing

KALMETA, MARŠAN i ARAS TALIJANI ?!

KALMETA, MARŠAN i ARAS TALIJANI ?!

Piše Šenol Selimović

Prije devet dana, 10.veljače, službena Italija je prvi put obilježila novi državni blagdan- Dan sjećanja. Parlament u Rimu odlučio je da će svake godine na taj dan državni vrh odati počast talijanskim žrtvama partizanskog terora koji su krajem Drugog svjetskog rata diljem Istre i Dalmacije likvidirali, bacali u fojbe (kraške jame) ili im je jednostavno nestao svaki trag.

Znatno prije službenog obilježavanja Dana sjećanja, koji je izabran po datumu potpisivanja
Mirovnog ugovora iz1947., kojim je Italija izgubila svoje «istočne provincije» na današnjem hrvatskom tlu, brojni su talijanski povjesničari i publicisti pisali i govorili o fojbama. Jedna nesumnjivo od najupečatljivijih na temu je knjiga « Pula, Istra, Rijeka 1943. – 1945.» s doživljenih desetak izdanja, a kojoj autor Gaetano La Perna, povjesničar iz Modene, rođen u Puli, donosi popis od čak 6335 ubijenih i nestalih Talijana na istočnoj obali Jadrana nakon ulaska Titovih partizana u ta područja. Znakovit podnaslov knjige « Agonija na rubu Italije i tragedija fojbi « jasno sugerira da se radi o ljudima koje su partizani likvidirali samo zato što su Talijani, a La Perna u izdanju svoje knjige iz 1999. tvrdi da njihovu sudbinu « Italija još uvijek ignorira «.

Arbanaški Talijani

La Pernino «proročanstvo» se ostvarilo jer je službeni Rim ipak uveo Dan siječanja na talijanske žrtve, pa tako i na one koje ovaj autor navodi u svom dugom popisu od 6335 imena.

A naša novinska priča počinje zapravo tim popisom. Ako su na njemu isključivo žrtve likvidirane i nestale «samo zato što su bili Talijani», izravan i logičan zaključak bi nas doveo do toga da su, primjerice, aktualni ministar pomorstva i prometa Božidar Kalmeta te poznati pjevač i autor HDZ- ove himne «Bože čuvaj Hrvatsku» Đani Maršan – talijanske nacionalnosti!? Oca potonjeg,Maršan Đorđa (Giorgio), koji se spominje u La Perninoj knjizi, strijeljali su u Zadru partizani pod sumnjom da je bio talijanski kolaboracionist, odnosno Mussolinijev fašist. No sudeći po prezimenima iz tog popisa, Talijan bi mogao biti i Davor Aras, bivši hrvatski politički zatvorenik, a danas čuvar «lika i djela»Ante Gotovine, koji se upravo zbog odbjeglog generala razišao sa svojim HDZ-om. Zadarski profesor Eduard Bajlo, jedan od utemeljitelja HDZ-a i deklarirani antikomunist, također bi morao biti potomak Talijana, jer se na popisu žrtava fojbi u ovoj knjizi nalazi i njegov rođeni otac Bajlo Ivan (Giovanni).

Na spomenutom popisu La Pernine knjige, koja je izazvala veliku pozornost talijanske publicistike, nalazi se i nekoliko talijanskih žrtava s prezimenom Kalmeta (u talijanskoj verziji Calmetta). Spominje se i izvjesna Anita Aras , Zadranka kojoj se gubi svaki trag negdje na području Ždrelca. Za trojicu Kalmeta stoji da su ubijeni nakon ulaska partizana u Zadar, a jedan od njih je «ubijen kamenovanjem». Sva trojica potječu iz Arbanasa na periferiji grada Zadra, odakle je i Božidar Kalmeta, aktualni Sanaderov ministar.

Kada bi danas Božidara Kalmetu, Đanija Maršana, Eduarda Bajla ili Davora Arasa pitali imaju li išta zajedničko s talijanskim podrijetlom ili nacionalnošću, dobili bi odgovor koji uistinu nije teško predvidjeti. No, ipak ostaje činjenica da su njihovi očevi, odnosno daljnji rođaci ili pak prezimenjaci tretirani u susjednoj Italiji kao njihove žrtve, dakle kao Talijani.

Svaka civilizirana zemlja i narod koji za sebe tvrdi da to jest, morao bi poštovati sve nevine žrtve koje su stradale samo zbog nečije osvete ili samovolje, a bez suđenja i dokaza. To vrijedi kako za žrtve fašističkih (talijanskih) zločina, tako za sve one Hrvate i Talijane koji su skončali pod neopravdanim bijesom partizana. No, upravo zbog tog univerzalnog principa treba izbjegavati i svaku manipulaciju kako brojem, tako i nacionalnošću svih žrtava.

«Dušom i srcem» za Italiju

Povjesničar Gaetano La Perna, bez obzira na sav trud i napor u prikupljanju tako velike građe o poratnim žrtvama u Istri i Dalmaciji, otvorio je svojom knjigom upravo jednu tako duboku i paradoksalnu dvojbu: jesu li Kalmete, Arasi, obitelji Bajlo, Krstići, Dešpalji i mnogi drugi s «talijanskog popisa žrtvi» uistinu samo Talijani? Jer, ako jesu, ne bi smjelo biti dvojbe ni oko «talijanskog identiteta» današnjeg ministra Kalmete, pjevača Maršana kao i poznatih hadezeovaca i hrvatskih uznika Arasa i Bajla.

Mnogi živući svjedoci toga vremena u Zadru reći će danas da se radi o osobama koje su uistinu bile «srcem i dušom» za tadašnju Italiju, pa i za Mussolinijev režim. Tvrdit će da to vrijedi i za oca Đanija Maršana i Eduarda Bajla, kao i za neke pripadnike bliže i dalje rodbine ministra Kalmete. Utoliko, dakle, ta imena nisu zalutala na popis La Pernine knjige jer je stvarno riječ o osobama koje su likvidirali partizani. No, jesu li oni bili Talijani i u etničkom, a ne samo u političkom smislu, ozbiljno je pitanje. Bliža i daljnja rodbina Maršana i Kalmete, kao i Bajla, Dešpalja, Krstića i drugih, stradala je u vihoru poratnog bezvlašća. Mnogima od tih žrtava već se i djeca, a pogotovo unuci, danas nesumnjivo osjećaju Hrvatima. Iako uspomenu na njihove očeve i djedove od ove godine, svakog 10. veljače, obilježava Italija. Možda zvuči paradoksalno, ali je ipak istinito. Kao što je uostalom paradoksalna, bolna i kaotična sva povijest ovih naših «rubnih» prostora i ljudi.

( Slobodna dalmacija od 26.02. 2005.)



Post je objavljen 16.08.2011. u 17:47 sati.